RSE
Rođen je u Podgorici. Završio je studije vajarstva u Beogradu, nakon kojih odlazi da živi i radi u Herceg Novi. Vremenom se opredjeljuje za slikarstvo, koje mu omogućuje bolju izražajnost sopstvenog duha – miroljubivost, mediteranska duhovitost i interesovanje za ljude. Njegove slike su male pozorišne priče iz svakodnevnog života, pune topline. U njima se oživljava duh renesansnih komedija, blago karikiranih ljudskih mana i istovremenog razumijevanja tih mana. Teme iz kafana, s mora ili iz kuće često su isprepletene nadrealnim detaljima ili maštovito izvrnutim odnosima likova i predmeta.
Naš je gost Vojo Stanić. Iza njega su brojne samostalne i grupne izložbe. Izlagao je na venecijanskom Bijenalu 1996. godine. Njegove slike se nalaze u većini galerija u Crnoj Gori, a u Umjetničkom muzeju na Cetinju su u sastavu stalne postavke. Upravo se vratio iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
RSE
Upravo ste se vratili uz Sjedinjenih Američkih Država, nismo vam dali ni da se oporavite od vremenske razlike. Možete li nam malo detaljnije ispričati o tom vašem putu; ko vas je pozvao, gdje ste sve gostovali sa svojim izložbama i kakve utiske nosite?
STANIĆ
Bio sam gost Univerziteta Saratoga u državi Njujork. Tu izložbu je organizovao Robert Boyers, profesor umjetnosti na tom univerzitetu, kritičar i pisac. On je vidio moje slike na Bijenalu u Veneciji i napravio veliki napor da me dovuče u Ameriku. Oni su sve organizovali i platili sve troškove. Ja za tu izložbu nisam uradio ništa, osim što sam naslikao slike.
RSE
Sada kada ste se vratili, kakav je vaš pogled na Crnu Goru iz perspektive boravka u SAD?
STANIĆ
Ja volim Crnu Goru i kad odem negdje drugo, u neki sasvim drukčiji ambijent. Kad se vratim, onda mi Crna Gora izgleda još ljepša, pored svih problema koje imamo. Jedino što mi jako smeta ovdje u Crnoj Gori je taj neki defetizam.
RSE
„U malom ateljeu u Herceg Novom su nastala čudesna svjedočanstva o jednom vremenu i njegovim saputnicima“, čulo se na jednom od otvaranja vaših brojnih izložbi. Kada biste vi morali govoriti na otvaranju sopstvene izložbe, što biste rekli sami o sebi?
STANIĆ
Vjerovatno bih ćutao, pošto ne volim o sebi da govorim, čak ni o svom radu. Sama izložba je kao da sam održao neki govor.
RSE
Što je za vas bila najuzbudljivija, najinteresantnija, najčudnija, ukratko neka ekstra izložba, u vašem dugotrajnom radnom vijeku, koju ste zapamtili?
STANIĆ
Ne znam šta bih rekao. Konstatovao sam da moje slike uvijek postižu isti efekat bez obzira gdje izlažem, u sasvim drukčijim sredinama nego što je naša.
RSE
Koliko ste imali izložbi?
STANIĆ
Nisam imao premnogo, ali sam izlagao nekoliko puta i vani. Moj glavni doživljaj je posmatrati kako to ljudi primaju.
RSE
Negdje sam pročitala, ispravite me ako nisam u pravu, da ste rekli da je vaša inspiracija svjetlost života. Što ste time mislili?
STANIĆ
Vjerovatno to nisam rekao, već oni što pišu malo uljepšaju ono što kažem.
RSE
A što je onda uglavnom vaša inspiracija?
STANIĆ
Ne znam. Ja jednostavno volim da slikam. To je kod nekih ljudi nešto prirodno.
RSE
Može li se živjeti od vašeg posla?
STANIĆ
Pa ja od njega živim već dosta godina. Mada sam jedno vrijeme teško živio, međutim bio sam uporan i htio sam da se bavim samo slikarstvom i ubrzo sam počeo da živim od toga, zbog čega sam vrlo zadovoljan i to smatram uspjehom, dakle da od nikoga ne zavisim. Ovaj moj zadnji put u Ameriku, recimo, državu nije koštao ništa; kao ni moji prijašnji putevi u Italiji ili Norvešku, to je uvijek bilo na poziv.
RSE
Kako vi danas ocjenjujete slikarski i uopšte kulturni život u Crnoj Gori, a posebno odnos vlasti prema umjetnosti?
STANIĆ
Umjetnost ne treba da se obazire na vlast. Bez obzira na vlast ili na stanje u nekoj zemlji, čak nekada i neke negativne stvari mogu da inspirišu umjetnost ili književnost. Čak vjerujem da umjetnost najviše stagnira kada stagnira društvo. Mislim da je u Crnoj Gori prisutna jedna velika aktivnost i ambicioznost. Crnogorci su jedan narod koji je potpuno neiživljen, kako u umjetnosti, tako u kulturi uopšte, tako da vjerujem da će imati šta da se kaže.
RSE
Koliko vas inače zanima politika, da li vas uopšte dodiruje i na koji način?
STANIĆ
Nemoralno je da nas politika uopšte ne interesuje, pošto to nije hobi, već nešto što se tiče kože svakog od nas.
RSE
Da, ona se bavi nama, a ne mi njom. Kako vi stojite s politikom?
STANIĆ
Ja se njom ne bavim, ali pratim sve što se događa kao i svi ostali. Pratim i nadam se da će se nešto postići, pošto vidim neki napor u Crnoj Gori za nečim boljim. Bez obzira na te sukobe i sve to, vjerujem da se ipak ostvaruje neki napredak. Što kažu, preko trnja do zvijezda. A sad smo baš u trnju.
RSE
U nesretnim vremenima protekle decenije vi i vaša porodica ste dizali glas protiv nasilja. Jeste li imali problema radi toga?
STANIĆ
Jesmo, ali o tome ne volim da pričam, jer se nisam tada tako izjasnio da bih se sad hvalio. Jednostavno nisam mogao izdržati da nešto ne kažem, jer sam jako patio zbog toga što se događalo. Imao sam problema, ali na kraju su i ti koji su ih stvarali uvidjeli da sam bio u pravu.
RSE
Kako Vojo Stanić danas gleda na grad u kome živi i stvara?
STANIĆ
Herceg Novi je jedan lijep, blistav grad, fotogeničan, i sve ono što se u njemu događa, uljepšava taj njegov prirodni sjaj. Neke stvari su ovdje možda ljepše nego u nekom sumornom mjestu. Svašta se i događa, ima recimo puno izložbi, koncerata, vrlo je velika živost i to je vrlo pozitivno. Za kulturu je dobro čak i ako se radi pogrešno, najgore je da se ništa ne događa. Čak i ako se događa nešto pogrešno, ostvaruje se progres. Jer progres je uporan, i ako radimo kontra.
RSE
Jeste li zadovoljni novouspostavljenim odnosima sa našim susjedima, Konavljanima i Dubrovčanima?
STANIĆ
Jesam. Ja lično nisam nikada ni imao taj problem.
RSE
Koliko god to zvučalo kao potrošena fraza, iza svakog uspješnog muškarca stoji jedna jaka žena. Čini se da je u vašem slučaju ova definicija zapravo neupitna. Da li sam u pravu?
STANIĆ
Vjerovatno jeste, ali mi je to teško da priznam.
RSE
Za kraj ove rubrike subotom uvijek ostavimo nešto malo privatnosti, tako da biste mi trebali nešto reći o vašoj porodici i vašem slobodnom vremenu.
STANIĆ
Što se tiče slobodnog vremena, svo moje vrijeme je slobodno. I kad radim taj svoj posao, koji nikad nisam ni shvatao kao rad, to također spada u moje slobodno vrijeme. Ako je vrijeme novac, kako se kaže u Americi, onda sam ja najbogatiji čovjek na svijetu, jer posjedujem svo svoje vrijeme. Jer, slikarstvom se bavim kao nečim što volim da radim, što bih radio i kad bi mi zabranili.
RSE
Briškula, trešeta, vino… Ima li toga?
STANIĆ
Od toga spomenutog, možda najviše vina.
RSE
Što nam priprema gospodin Vojo Stanić, čime će nas obradovati, što je sljedeća izložba?
STANIĆ
Ja nikad ništa be pripremam, već jednostavno svaki dan slikam. Kad bih mogao planirati, planirao bih još jedno dvadeset-trideset godina života; što želim i vama.
RSE
Hvala vam. U istim uslovima, sa istom suprugom, sa istom porodicom, sa istim prijateljima i u istom gradu?
STANIĆ
Jeste. To ste rekli potpuno tačno.
Rođen je u Podgorici. Završio je studije vajarstva u Beogradu, nakon kojih odlazi da živi i radi u Herceg Novi. Vremenom se opredjeljuje za slikarstvo, koje mu omogućuje bolju izražajnost sopstvenog duha – miroljubivost, mediteranska duhovitost i interesovanje za ljude. Njegove slike su male pozorišne priče iz svakodnevnog života, pune topline. U njima se oživljava duh renesansnih komedija, blago karikiranih ljudskih mana i istovremenog razumijevanja tih mana. Teme iz kafana, s mora ili iz kuće često su isprepletene nadrealnim detaljima ili maštovito izvrnutim odnosima likova i predmeta.
Naš je gost Vojo Stanić. Iza njega su brojne samostalne i grupne izložbe. Izlagao je na venecijanskom Bijenalu 1996. godine. Njegove slike se nalaze u većini galerija u Crnoj Gori, a u Umjetničkom muzeju na Cetinju su u sastavu stalne postavke. Upravo se vratio iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
RSE
Upravo ste se vratili uz Sjedinjenih Američkih Država, nismo vam dali ni da se oporavite od vremenske razlike. Možete li nam malo detaljnije ispričati o tom vašem putu; ko vas je pozvao, gdje ste sve gostovali sa svojim izložbama i kakve utiske nosite?
STANIĆ
Bio sam gost Univerziteta Saratoga u državi Njujork. Tu izložbu je organizovao Robert Boyers, profesor umjetnosti na tom univerzitetu, kritičar i pisac. On je vidio moje slike na Bijenalu u Veneciji i napravio veliki napor da me dovuče u Ameriku. Oni su sve organizovali i platili sve troškove. Ja za tu izložbu nisam uradio ništa, osim što sam naslikao slike.
RSE
Sada kada ste se vratili, kakav je vaš pogled na Crnu Goru iz perspektive boravka u SAD?
STANIĆ
Ja volim Crnu Goru i kad odem negdje drugo, u neki sasvim drukčiji ambijent. Kad se vratim, onda mi Crna Gora izgleda još ljepša, pored svih problema koje imamo. Jedino što mi jako smeta ovdje u Crnoj Gori je taj neki defetizam.
RSE
„U malom ateljeu u Herceg Novom su nastala čudesna svjedočanstva o jednom vremenu i njegovim saputnicima“, čulo se na jednom od otvaranja vaših brojnih izložbi. Kada biste vi morali govoriti na otvaranju sopstvene izložbe, što biste rekli sami o sebi?
STANIĆ
Vjerovatno bih ćutao, pošto ne volim o sebi da govorim, čak ni o svom radu. Sama izložba je kao da sam održao neki govor.
RSE
Što je za vas bila najuzbudljivija, najinteresantnija, najčudnija, ukratko neka ekstra izložba, u vašem dugotrajnom radnom vijeku, koju ste zapamtili?
STANIĆ
Ne znam šta bih rekao. Konstatovao sam da moje slike uvijek postižu isti efekat bez obzira gdje izlažem, u sasvim drukčijim sredinama nego što je naša.
RSE
Koliko ste imali izložbi?
STANIĆ
Nisam imao premnogo, ali sam izlagao nekoliko puta i vani. Moj glavni doživljaj je posmatrati kako to ljudi primaju.
RSE
Negdje sam pročitala, ispravite me ako nisam u pravu, da ste rekli da je vaša inspiracija svjetlost života. Što ste time mislili?
STANIĆ
Vjerovatno to nisam rekao, već oni što pišu malo uljepšaju ono što kažem.
RSE
A što je onda uglavnom vaša inspiracija?
STANIĆ
Ne znam. Ja jednostavno volim da slikam. To je kod nekih ljudi nešto prirodno.
RSE
Može li se živjeti od vašeg posla?
STANIĆ
Pa ja od njega živim već dosta godina. Mada sam jedno vrijeme teško živio, međutim bio sam uporan i htio sam da se bavim samo slikarstvom i ubrzo sam počeo da živim od toga, zbog čega sam vrlo zadovoljan i to smatram uspjehom, dakle da od nikoga ne zavisim. Ovaj moj zadnji put u Ameriku, recimo, državu nije koštao ništa; kao ni moji prijašnji putevi u Italiji ili Norvešku, to je uvijek bilo na poziv.
RSE
Kako vi danas ocjenjujete slikarski i uopšte kulturni život u Crnoj Gori, a posebno odnos vlasti prema umjetnosti?
STANIĆ
Umjetnost ne treba da se obazire na vlast. Bez obzira na vlast ili na stanje u nekoj zemlji, čak nekada i neke negativne stvari mogu da inspirišu umjetnost ili književnost. Čak vjerujem da umjetnost najviše stagnira kada stagnira društvo. Mislim da je u Crnoj Gori prisutna jedna velika aktivnost i ambicioznost. Crnogorci su jedan narod koji je potpuno neiživljen, kako u umjetnosti, tako u kulturi uopšte, tako da vjerujem da će imati šta da se kaže.
RSE
Koliko vas inače zanima politika, da li vas uopšte dodiruje i na koji način?
STANIĆ
Nemoralno je da nas politika uopšte ne interesuje, pošto to nije hobi, već nešto što se tiče kože svakog od nas.
RSE
Da, ona se bavi nama, a ne mi njom. Kako vi stojite s politikom?
STANIĆ
Ja se njom ne bavim, ali pratim sve što se događa kao i svi ostali. Pratim i nadam se da će se nešto postići, pošto vidim neki napor u Crnoj Gori za nečim boljim. Bez obzira na te sukobe i sve to, vjerujem da se ipak ostvaruje neki napredak. Što kažu, preko trnja do zvijezda. A sad smo baš u trnju.
RSE
U nesretnim vremenima protekle decenije vi i vaša porodica ste dizali glas protiv nasilja. Jeste li imali problema radi toga?
STANIĆ
Jesmo, ali o tome ne volim da pričam, jer se nisam tada tako izjasnio da bih se sad hvalio. Jednostavno nisam mogao izdržati da nešto ne kažem, jer sam jako patio zbog toga što se događalo. Imao sam problema, ali na kraju su i ti koji su ih stvarali uvidjeli da sam bio u pravu.
RSE
Kako Vojo Stanić danas gleda na grad u kome živi i stvara?
STANIĆ
Herceg Novi je jedan lijep, blistav grad, fotogeničan, i sve ono što se u njemu događa, uljepšava taj njegov prirodni sjaj. Neke stvari su ovdje možda ljepše nego u nekom sumornom mjestu. Svašta se i događa, ima recimo puno izložbi, koncerata, vrlo je velika živost i to je vrlo pozitivno. Za kulturu je dobro čak i ako se radi pogrešno, najgore je da se ništa ne događa. Čak i ako se događa nešto pogrešno, ostvaruje se progres. Jer progres je uporan, i ako radimo kontra.
RSE
Jeste li zadovoljni novouspostavljenim odnosima sa našim susjedima, Konavljanima i Dubrovčanima?
STANIĆ
Jesam. Ja lično nisam nikada ni imao taj problem.
RSE
Koliko god to zvučalo kao potrošena fraza, iza svakog uspješnog muškarca stoji jedna jaka žena. Čini se da je u vašem slučaju ova definicija zapravo neupitna. Da li sam u pravu?
STANIĆ
Vjerovatno jeste, ali mi je to teško da priznam.
RSE
Za kraj ove rubrike subotom uvijek ostavimo nešto malo privatnosti, tako da biste mi trebali nešto reći o vašoj porodici i vašem slobodnom vremenu.
STANIĆ
Što se tiče slobodnog vremena, svo moje vrijeme je slobodno. I kad radim taj svoj posao, koji nikad nisam ni shvatao kao rad, to također spada u moje slobodno vrijeme. Ako je vrijeme novac, kako se kaže u Americi, onda sam ja najbogatiji čovjek na svijetu, jer posjedujem svo svoje vrijeme. Jer, slikarstvom se bavim kao nečim što volim da radim, što bih radio i kad bi mi zabranili.
RSE
Briškula, trešeta, vino… Ima li toga?
STANIĆ
Od toga spomenutog, možda najviše vina.
RSE
Što nam priprema gospodin Vojo Stanić, čime će nas obradovati, što je sljedeća izložba?
STANIĆ
Ja nikad ništa be pripremam, već jednostavno svaki dan slikam. Kad bih mogao planirati, planirao bih još jedno dvadeset-trideset godina života; što želim i vama.
RSE
Hvala vam. U istim uslovima, sa istom suprugom, sa istom porodicom, sa istim prijateljima i u istom gradu?
STANIĆ
Jeste. To ste rekli potpuno tačno.
