Narodna Skupština RS-a izglasala je rezoluciju kojom od Vijeća za provođenje mira u BiH traži ukidanje takozvanih bonskih ovlaštenja visokog predstavnika, te kolege u federalnom i državnom parlamentu pozvala da podrže ovakav zahtjev. Bonska ovlaštenja, uvedena krajem 1997. godine, dala su mogućnost visokom predstavniku da smjenjuje zvaničnike za koje se smatra da ometaju provođenje Dejtonskog sporazuma i da sam donosi zakone koji će osigurati mir i stabilnost.
Većina političara političkih partija u Federaciji zahtjev za ukidanjem ovih ovlasti smatra neprihvatljivim i preuranjenim. Niti su Sarajevo i Banja Luka - Bon, niti parlamenti u BiH mogu donositi odluke umjesto Vijeća za provođenje mira, ističe član SDP-a i nekadašnji federalni premijer Alija Behmen:
«To nije stvar ocjene unutrašnjih političkih odnosa, nego stvar i ocjene vanjskih političkih struktura. Prema tome, one su se pokazale do sada kao veoma efikasne. Dabogda se one ne koristile i dabogda to išlo sve kako treba, ali to je kao Damaklov mač koji treba da visi svakom političaru iznad glave. Ne mislim da je naša politička svijest još uvijek sazrela. Smatram da se pomalo političari imaju namjeru opet baviti izazvanim krizama - i zato im ne trebaju bonske ovlasti, je li. Ja smatram, i SDP inače smatra da one sve do potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju trebaju da budu. Sam naziv sporazum o stabilizaciji i pridruživanju znači država BiH treba da se stabilizira. Ne vjerujem da se može sa sadašnjom garniturom vladajućih stranaka stabilizirati.»
U Hrvatskoj demokratskoj zajednici 1990. smatraju da mora doći vrijeme kada će se BiH osamostaliti, ali da to nije moguće dok se ne promijeni državni ustav, kaže poslanik ove partije u Parlamentu BiH Vinko Zorić:
«Trebamo mi domaći političari ići prema tome da te ovlasti slabe - do potpunog ukidanja, jer jedanput BiH mora stati na svoje noge i krenuti. A ja mislim da će to biti moguće tek nakon donošenja novog, demokratskog ustava u Parlamentu BiH - i da, zapravo, njime treba treba sve dvojbe riješiti i da nakon toga BiH treba zaživjeti sa svim svojim institucijama punim kapacitetom.»
Momčilo Novaković, iz Srpske demokartske stranke, smatra kako bh. političari trebaju i moraju odluke donositi bez visokog predstavnika i u međusobnom dogovaranju:
«Visoki predstavnik nije donio rješenja nego je zakomplikovao situaciju. Dakle, možemo mi potpisati Sporazum na bazi dogovora između političkih faktora u ovoj zemlji i bez ovakve uloge visokog predstavnika.»
Politički analitičar iz Mostara Slavo Kukić, međutim, naglašava da BiH još uvijek nije sposobna funkcionisati bez pomoći međunarodne zajednice i instrumenata kao što su široka ovlaštenja visokog predstavnika:
«Bosanskohercegovačko društvo je užasno podijeljeno, društvo koje je apsolutno konfliktno i društvo koje razdiru etničke matrice. Bez visokog predstavnika, bez još puno naglašenije uloge međunarodne zajednice, ono nema šanse uopće da se održi kao društvo. Uostalom, bh. društvo ni danas ne egzistira kao društvo, ono - potpuno surotno - egzistira kao jedan konglomerat, tehnički konglomerat tri etnička društva. Međunarodna zajednica može pomoći da se to društvo integrira, da umjesto konglomerata tri društva postane jedno društvo.»
Prema nezvaničnim podacima, visoki predstavnik u BiH koristio je bonska ovlaštenja preko 800 puta, čime je nametnuo više od 300 zakona i 160 puta izvršio smjene zvaničnika u BiH i sa najviših funkcija.
