RSE: Gospodine Tankoviću, u novi sastav hrvatskog Sabora ušlo je osam poslanika, zastupnika nacionalnih manjina. Kako je došlo do Vašeg izbora kao zastupnika, između ostalog i crnogorske nacionalne manjine u Hrvatskoj?
Tanković: Na ovim izborima izašlo je trinaest kadidata, osam bošnjaka, četiri Albanca i jedan predstavnik makedonske nacionalne manjine. Crnogorci i Slovenci nisu imali svoje kandidate. Međutim, bez obzira tko je izabran on će biti zastupnik svih pet nacionalnih manjina: albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenačke manjine. Vidim da je potvrđeno da sam to ja i ja ću nastojati da budem doista dobar zastupnik svih pet manjina koje zastupam.
RSE: Rekli ste da je bilo trinaest kandidata, zašto se neka crnogorska nacionalna zajednica nije organizovala da ima svog kandidata, da li je neophodan uslov za to i političko organizovanje u smislu da formiraju političku stranku, prosto, kako to funkcioniše?
Tanković: Kandidat može praktički biti neovisan i to bez velikih proceduralnih formalnosti ili ga može predložiti bilo koja udruga, odnosno politička stranka. Crnogorci su, moram odmah reći, jako dobro organizirana nacionalna zajednica u Republici Hrvatskoj. Oni su akcenat stavili na kulturnu autonomiju i na neki način manje su zainteresirani za ovu političku dimenziju, no, mi imamo Savjet za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i taj savjet možda je najkompletnije tijelo gdje se razmatra i rješava manjinska problematika. Crnogorci imaju svoga predstavnika. Prije je to bio gospodin Lalović, sveučilišni profesor, koji mi je puno pomagao u trenucima kada sam ja tak počeo raditi ovaj posao. U ovom trenutku, nemojte se ljutiti, ne mogu se sjetiti imena novog crnogorskoga predstavnika, ali znam da će i on kao i prethodnik na valjan način zastupati interese Crnogoraca u Republici Hrvatskoj.
RSE: Da li će Vaš politički angažman u Saboru, u smislu zastupanja njihovih interesa, biti usko skopčan sa saradnjom sa tim nacionalnim udruženjima i njihovim predstavnicima?
Tanković: Sasvim sigurno. Ja moram biti iskren, problemi Bošnjaka su možda najnaglašeniji od problema drugih nacionalnih manjina koje ja predstavljam i možda sam u ovom proteklom mandatu glavninu vremena proveo rješavajući bošnjačke probleme. Međutim, ja moram u ovome mandatu, ako je bilo određenih propusta, a bilo ih je, rješavati na valjan način da se posvetim u dužnoj mjeri i drugim manjinama, pa tako i Crnogorcima.
RSE: Da li se zna tačan broj Crnogoraca u Hrvatskoj?
Tanković: Zna se. Brojka Crnogoraca se kreće oko 5.000. Na posljednjem popisu stanovništva 2001. godine u Hrvatskoj brojka se kretala nešto ispod pet tisuća Crnogoraca, a na popisu birača Crnogoraca je nešto više od 5.000. Tu postoje neke male razlike, ali one nisu toliko drastične.
RSE: Koliko je, uslovno rečeno, „teško“ poslaničko mjesto kao zastupnika nacionalnih manjina, koliko hiljada glasova ste Vi morali osvojiti da bi ušli u Sabor?
Tanković: U ovoj izbornoj jedinici samo pobjednik ulazi u hrvatski Sabor. To znači da sam ja sa 1400 glasova ušao, ali nemojmo zaboraviti da je osam bilo kandidata iz redova bošnjačke manjine, tako da je u prvih pet mjesta četiri su bošnjaci. To na neki način kazuje da smo mi možda politički najintrigantnija manjina u Republici Hrvatskoj i to je rezultat činjenice da imamo i svoju političku stranku koja radi od 1990., od nastupa demokracije na ovim prostorima.
RSE: Koliko znate o Crnoj Gori? Koliko ja znam bili ste ovdje uoči referenduma o nezavisnosti.
Tanković: Da. Ja mislim da Crnu Goru dobro poznajem, ja sam inače veliki prijatelj Crne Gore i to ne od jučer, nego od vremena dok sam bio i student na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Ja sam u ovom mom proteklom mandatu, zajedno sa mojim najbližim suradnicima, u vrijeme koje je prethodilo referendumu o neovisnosti, bio pet dana u Crnoj Gori, posjetio sam Kotor, Bar, pogotovo onaj stari dio Bara gdje sam se susreo sa značajnom skupinom bošnjaka, onda smo otišli u smjeru Ulcinja i tamo smo razgovarali sa Albancima, u Tuzima smo bili, i u Podgorici. Mi smo praktički imali i pet veoma posjećenih tribina gdje smo ih na neki način pozivali da povjesnu želju Crnogoraca da dobiju ponovno svoju državu, da je podrže i, ako se ne varam, sve analize su pokazale da su nacionalne manjine dale onu ključnu prevagu da je danas Crna Gora neovisna država. Ako smo mi na ovaj način malo pripomogli onda sam veoma, veoma zadovoljan i naravno, rado bih ponovno posjetio Crnu Goru.
