Pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu u ponedjeljak je počelo ponovno suđenje protiv 16 osoba optuženih za zločin na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara u kojem je, krajem novembra 1991. godine, pogubljeno 200 hrvatskih ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice. Detaljnije Zoran Glavonjić.
Ponovljeno suđenje za ratni zločin na poljoprivrednom dobru Ovačara kod Vukovara 1991. počelo je 19. novembra 2007. u Specijalnom sudu u Beogradu. To je treći početak ovog procesa nakon što je prvostepeni postupak započet 9. marta 2004. Iako je od početka suđenja prošlo tri i po godine, Bruno Vekarić, portparol Tužilaštva Srbije za ratne zločine, rekao je u izjavi za naš program da je suđenje za Ovčaru i dalje jedan od najbolje vođenih procesa u srpskom pravosuđu:
“Mislim da je prvostepeno suđenje bilo zaista izuzetno kvalitetno. Za ovako jedan kompleksan predmet, sa toliko optuženih lica, moglo se očekivati da će reakcija Vrhovnog suda u procesno - pravnom smislu biti ovakva. Ne mislim da je to zabrinjavajuće ukoliko gledamo onaj generalni cilj - a to je zadovoljenje pravde. Mi očekujemo da će uz normalno dinamiku do presude doći do marta sledeće godine.”
Nakon žalbi i Tužilaštva i odbrane, Vrhovni sud Srbije krajem 2006. ukinuo je prvostepenu presudu kojom je 14 optuženih za ubistvo više od 200 hrvatskih zarobljenika na Ovčari osuđeno na ukupno 231 godinu zatvora - osmorica njih na po 20 godina, dok su dvojica oslobođena - i predmet vratio na ponovno suđenje koje je počelo u martu 2007. Taj proces još jednom je formalno vraćen na početak jer je sudiji Gordani Petrović - Božilović istekao mandat, pa je zamenjena novim članom tročlanog sudskog veća.
Dragoljub Todorović, advokat Fonda za humanitarno pravo nevladine organizacije koja na suđenju u Beogradu zastupa porodice žrtava, izjavio je za naš program da suđenje optuženima za Ovčaru dugo traje, ali da je u suštini kvalitetno i zbog toga što će se na njemu sada pojaviti i važan svedok:
“Sad je bolje. Sad je optužnica još čvršća nego što je bila zbog toga što je komisija već našla da je saradnik broj 1 potpuno uračunljiv, potpuno sposoban da da iskaz. Dakle, optužnica sada u ponovljenom postupku dobija na snazi.”
Iako je odbrana optuženih zadovoljna činjenicom da je suđenje vraćeno na početak, od prvog dana tvrdi da se proces ne dovija korektno, prvenstveno zbog izjava pojedinaca i načina na koji izveštavaju mediji. Advokat Rajko Jelušić:
“Sve je to uticalo da se stvori atmosfera u kojoj je unapred doneta odluka o krivici optuženih. Postojalo je jako predubeđenje kod sudskog veća, ali i u javnosti o krivici naših optuženih pre nego što su izvedeni dokazi.”
Presuda će biti doneta uskoro, a do tada zaključujemo rečima majke jednog od ubijenih na Ovčari koje je izrekla nakon prvostepene presude i obrazloženja predsedavajućeg sudije Veska Krstajića:
“Čuli ste šta je rekao posljednje - da se čovjek treba čuvati poslije svega od samog sebe. Te riječi bi trebali uzeti i Hrvati i Srbi i nikad više ovako nešto da se ne dogodi.”
Odbrana Mirka Norca prebacuje odgovornost za zločine na Rahima Ademija
Pred Županijskim sudom u Zagrebu nastavljeno je i suđenje generalima Hrvatske vojske Mirku Norcu i Rahimu Ademiju, optuženima za zločine nad srpskim civilima u akciji "Medački džep" 1993. Suđenje je pratio naš novinar Goran Jungwirth.
Na suđenju hrvatskim generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norac, optuženim po zapovjednoj odgovornosti za zločine nad srpskim zarobljenicima i bezobzirno razaranje civilnih objekata tijekom akcije Medački džep ’93., prvi svjedok ovoga tjedna bio je bivši pripadnik hrvatske obavještajne službe SIS-a Luka Jagić. Jagić kao svjedok Norčeve obrane prebacio je odgovornost za zapovijedanje akcijom na Ademija, te izjavio da je akcija započela petog, a ne devetog rujna, kao svi dosadašnji svjedoci. Ustvrdio je kako tijekom akcije nije bilo civila u napadnutim područjima jer su svi zatečeni Srbi nosili uniforme:
“Ono što je ostalo doli, koji su posluge na topništvu, ili ne znam šta -osiguranja koja su ostala i izvidnici njihovi itd.- to je sve bilo u odori.”
General Ademi odbacio je Jagićeve tvrdnje kako je on zapovijedao akcijom, te naglasio da je ona počela devetog, a ne petog. Te tvrdnje potkrijepio je sljedeći svjedok Ademijeve obrane, zapovjednik inžinjerije u akciji Medački džep Jozo Nenadić. Nenadić je potvrdio kako je tijekom akcije postojao dvostruki lanac zapovijedanja koji je mimoilazio Ademija kao zapovjednika gospićkog područja;
“Od raznih grupica divljih, gradskih šerifa, do Zbora narodne garde, a i kasnije, spojom Bobetka i Suška, mi nikad nismo imali zapovjednu liniju od vrhovnika preko Glavnog stožera, zbornih područja, odnosno operativnih zona, brigada i dole. “
Nenadić je također optužio državni vrh za palež i uništavanje kuća nakon akcije koji su počinili ljudi u odorama hrvatske vojske koje do tada nije vidio:
“To, palež, to rušenje je povezano sa nekakvom državnom politikom, odnosno ono što sam ja uvijek sumanjo - da ima neko ko čisti zemlju, ne da je oslobađa nego je još usput i čisti.”
Zadnji u nizu ovoga tjedna svjedočio je banjalučki patolog Željko Karan, koji je izvršio obdukciju na ukupno 72 tijela koje su srpskoj strani predala Hrvatska i UNPROFOR. Nije zapazio tragove mučenja, silovanja ili unakaživanja, te je zaključio da je većina stradala od eksplozivnih naprava ili pucnjeva. Osim jedne osobe:
“Mrtvo tijelo obilježeno brojem 42 - ne sjećam se imena i prezimena naravno - je imalo dvije ubodne rane u predjelu grudnog koša. To je jedina iznimka bila koja se izvlači od ove strelno - eksplozivne kombinacije.”
Patolog Karan je također zaključio da su neki ljudi živi zapaljeni po karakterističnom položaju spaljenih tijela. Prema njegovim riječima, muškarci stavljaju savinute ruke ispred sebe, dok žene kvrče noge u koljenima i kukovima ukoliko se štite od vatre. Suđenje generalima Ademiju i Norcu se nastavlja.
Svjedok izjavio da je specijalna policija odvajala žene i muškarce u PotočarimaPred Haškim tribunalom nastavljeno je suđenje sedmorici oficira vojske i policije bosanskih Srba, optuženih za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene u Srebrenici u julu 1995. Svjedoci su ove sedmice govorili o razdvajanju bošnjačkih muškaraca od žena u Potočarima i njihovom transportu na gubilišta. Suđenje su za naš program pratili Simon Jennings i Merdijana Sadović.
Mile Janjić, bivši vojni policajac Bratunačke brigade vojske bosanskih Srba, rekao je ove sedmice sudijama Haškog tribunala da vojna policija nije učestvovala u odvajanju bošnjačkih muškaraca od žena u Potočarima 12. i 13. jula 1995. godine, već da su to činili pripadnici specijalne policije:
“Znači bio sam prisutan sva ta dva dana i mogu odgovorno tvrditi da ni na koji način vojna policija nije učestvovala u razdvajanju vojno sposobnih muškaraca, ili muškaraca - nisam siguran kako ste se izrazili, od žena. A da je bilo prisustvo vojne policije oba dana - da. I da su imali zadatke - da.”
Jedan od sedmorice optuženih je i Ljubomir Borovčanin, koji je, prema tvrdnjama Tužilaštva, zapovijedao specijalnim policijskim jedinicama u srebreničkoj operaciji, te je stoga Janjićevo svjedočenje za njega posebno inkriminirajuće. Branioci Borovčanina su u unakrsnom ispitivanju stoga dio krivice pokušali prebaciti na vojnu policiju Bratunačke brigade, čiji je pripadnik bio i svjedok Janjić. No, on je ostao pri tvrdnji da je vojna policija imala posve drugi zadatak:
“I vi ponavljate isto ono što sam ja već rekao - da je vojna policija pomagala u odlasku, u sprovođenju autobusa do Bratunca - to sam rekao prije par sekundi - da je vojna policija, znači u jednom momentu veći broj vojne policije, ne samo ja, radio na brojanju ljudstva koje se ukrcava na vozila.”
Svoj iskaz ove sedmice dao je i Dragan Jović, bivši pripadnik Drugog bataljona Zvorničke brigade, koji je u julu 1995. godine učestvovao u odvođenju zarobljenih Bošnjaka iz škole u Ročeviću na gubilište kraj Kozluka.
Sudac: Možete li mi reći, odnosno opisati sudijama kako su zarobljenici bili transportovani iz škole za Kozluk? Molim da to opišete.”
Jović: U kaminonima su bili, pozadi u kamionima znači, vojna policija - po dva, tri - koliko ih je bilo ne znam ni ja pozadi tamo - do četiri, ne znam tačno. Oni su tamo njih pakovali i tako da je transportovano.”
Janjić je dodao da su zatvorenici iz škole prevezeni kamionima do jama u području Kozluka udaljenom oko tri kilometra, gdje su bili i pogubljeni. Ali, svjedok tvrdi da strijeljanje nije vidio vlastitim očima:
«Došli smo s kamionom tamo dokle je moglo da se dođe, razumijete. Veljko se okrenuo: ’Tu je istovar.’ Otišli su tamo sa njima, prema tim rupačama, vojska - i oni su i ostali tamo sa njima. Nisam ni vidio ni šta su ni kako su to radili, strijeljanje to - to nisam ni gledao, ni ništa. Moje je bilo samo da odem s Veljkom da mu pokažem to.”
Suđenje sedmorici oficira vojske i policije bosanskih Srba se nastavlja.