Centar za promociju civilnog društva prije nekoliko dana je objavio analizu urađenu u 37 opština u Bosni i Hercegovini, koja je pokazala da lokalne vlasti u BiH ne poštuju ustavne i zakonske odredbe o zastupljenosti konstitutivnih naroda prema popisu iz 1991. godine, o čemu svjedoče podaci o zaposlenim u opštinskoj administraciji.
Prema tom istraživanju, najdrastičniji primjer kršenja odredbi o zastupljenosti konstitutivnih naroda je opština Ključ, gdje su svi zaposleni Bošnjaci, iako je prije rata u ovoj opštini većinski narod bio srpski i činio je 49 odsto stanovništva. Bošnjaci su tada činili 47 odsto stanovništva, Jugoslovena je bilo dva, a Hrvata i ostalih po jedan odsto. U opštini Foča danas radi tri posto Bošnjaka, iako je prije rata na tom području živjelo 51 odsto Bošnjaka, 45 odsto Srba, jedan odsto Hrvata i tri odsto ostalih. Prema popisu iz 1991. godine, u opštini Foča trebalo bi da bude zaposleno 35 Bošnjaka, međutim zasposlena su samo dva. To su samo karakteristični primjeri iz opšrine analize o kojoj ćemo govoriti u narednim emisijama.
Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović, kao učesnik u ovoj analizi, o njenoj namjeni i porukama kaže:
„Cilj istraživanja obuhvata nekoliko dimenzija ovog problema. Možemo da uočimo koliki su stvarni efekti i rezultati primjene Odluke o nacionalno izbalansiranom administrativnom osoblju u javnoj upravi po popisu iz 1991. godine. Uočavamo različite oblike diskriminacije, odnosno razlike između stvarnog i pretpostavljanog stanja stvari u mehanizmima kontrole i ponašanju vlasti. U analizi su korišteni pravni propisi Ustava BiH, Ustava Federacije BiH i Ustava Republike Srpske, kao i međunarodni standardi za zaštitu ljudskih prava (Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda), zatim Zakon o državnoj službi FBiH, kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj službi i upravi u Republici Srpskoj. Bosnu i Hercegovinu je tokom rata, ali i poslije rata zadesilo nešto što se zove etničko čišćenje – jedan od najstrašnijih zločina nakon II svjetskog rata. Nakon rata smo imali proces povratka. Podaci vezani za taj povrata su do danas vrlo kontroverzni. Počevši od podataka o broju vraćenih stanova i privatne imovine, pa do podataka o stvarnom povratku ljudi u mjesta iz kojih su prognani tokom rata. Podaci koje su davale međunarodne organizacije su bili različiti. Različite podatke su davale i lokalne vlasti, prema svojim potrebama. Ovo istraživanje nam zapravo pokazuje pravu prirodu lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini. Očigledna je i prisutna jedna sistematska diskriminacija povratnika ili, možemo reći, manjinskih etničkih grupa. Očigledno je da lokalne vlasti prećutno i dogovorno ne izvršavaju svoje obaveze i ne poštuju prava tih ljudi. Međunarodna zajednica takođe najčešće ćuti i ne insistira na ispunjavanju obaveza od strane lokalnih vlasti. Kao rezultat toga imamo jedno trajno cementiranje etničkog čišćenja. Imamo lokalne vlasti koje predstavljaju, svojim etničkim sastavom, rezultat onoga što je u Bosni i Hercegovini počinjeno tokom rata, a nažalost i nakon rata. Ovo je, svakako, otvoreno pitanje i ovo istraživanje želi da iznese ove podatke pred bosanskohercegovačku javnost, pred lokalne vlasti i pred međunarodnu zajednicu, koja i dalje radi na implementaciji Mirovnog sporazuma u BiH. Kada pogledate ove grafikone, u nekim slučajevima su više nego šokantni i obeshrabrujući: Bosna i Hercegovina je duboko podijeljena zemlja, građani su vrlo često diskriminisani na osnovu svoje etničke pripadnosti, lokalne vlasti ne poštuju svoje obaveze. Mi ovim istraživanjem želimo skrenuti pažnju na te probleme.“
* * * * *
Na posljednjem zasjedanju Parlamentarne skupštine BiH, među postavljenim poslaničkim pitanjima nekoliko se odnosilo na položaj izbjeglih, raseljenih i povratnika, te obnovu još uvijek porušenog ili oštećenog stambenog fonda. Poslanike je zanimalo, između ostalog, sa koliko novčanih sredstava učestvuju Vijeće ministara, entitetske vlade, Vlada Brčko Distrikta i kantoni u obnovi stambenog fonda. Odgovor je dao ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović:
„Što se tiče ukupnih sredstava koja se izdvajaju za potrebe povratka u Bosni i Hercegovini za 2007. godinu, iznose 171 milion KM. Od toga institucije BiH, na svim razinama vlasti, osiguravaju 139 miliona KM, odnosno oko 80 posto, dok strani donatori sudjeluju sa iznosom od 31,5 milion, što je oko 20 posto. Struktura sredstava, prema institucijama koje ih osiguravaju, jeste sljedeća. Vijeće ministara BiH je osiguralo sredstva u iznosu od 1,3 miliona KM za programe povratka i naknadno 10 miliona KM za Srebrenicu. Vlada FBiH je, putem Federalnog ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice, osigurala sredstva u iznosu od 26 miliona KM. Vlada RS-a, putem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, osigurala je sredstva u iznosu od 22,5 miliona za programe zbrinjavanja izbjeglica i raseljenih lica, te dodatnih 16 miliona za pomoć Srebrenici. Kantonalne vlade su osigurale sredstva u ukupnom iznosu od 14 miliona KM. Vlada Brčko Distrikta i općine su osigurale sredstva u ukupnom iznosu od 25,5 miliona.
U kontekstu prethodno navedenih finansijskih pokazatelja, sačinili smo analizu u vezi mogućnosti rekonstrukcije stambenih objekata i došli do pokazatelja da je, pod pretpostavkom ovogodišnjeg nivoa ulaganja, u naredne tri godine moguće obnoviti tek oko 18.000 stambenih jedinica. A broj prijavljenih za rekonstrukciju stambenih jedinica u funkciji povratka iznosi oko 40.000 odnosno oko 135.000 osoba, tako da će u naredne tri godine nedostajati oko 315 miliona KM odnosno oko 105 miliona KM godišnje. Zbog toga je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, odmah nakon uspostave novog saziva Vijeća ministara 2007. godine, ukazalo na problem nedostatnih sredstava za potrebe povratka, koja su u proračunu za 2007. godinu bila zastupljena u stavci Fonda za povratak sa simboličnim iznosom od 1,3 miliona KM. Ova sredstva, ne samo da nisu dovoljna, nego ne ostavljaju mogućnost Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice da bude kreator politike i da ravnopravno sudjeluje sa entitetima BiH i Brčko Distriktom u definiranju prioriteta, jer sa takvim finansijskim mogućnostima se postavlja pitanje relevantnosti ministarstva, što je protivno i Zakonu o Vijeću ministara. Stoga se je Ministarstvo za ljudska prava još u avgustu mjesecu 2007. godine obratilo Ministarstvu finansija i trezora sa zahtjevom za dodjelu sredstava ovom ministarstvu radi vršenja zakonskih i strateških zadataka na polju povratka. Obnovljen je zahtjev za dodjelu sredstava u desetom mjesecu 2007. godine, kada su date primjedbe na Nacrt zakona o proračunu institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH za 2008. godinu. Uz zahtjev smo priložili detaljnu analizu potreba i naglasili da je u 2008. godini za potrebe rekonstrukcije stambenih objekata u funkciji povratka i održivosti povratka neophodno osigurati, na državnoj razini, nedostajući iznos sredstava od 108 miliona maraka za ovu godinu. Ovo ministarstvo je još sredinom prošle godine uputilo analizu o ovim potrebama, desetine stranica, prvo Vijeću ministara, potom svim članovima Predsjedništva BiH kao legitimnim predlagačima budžeta. Ovaj saziv parlamenta je imao uvid u tu analizu, a ipak je prošle godine donio takvu odluku. Ove godine se u prijedlogu, dakle, ponavlja slična situacija. Stoga bih apelovao na potrebu doista uvećanja sredstava za povratak, u iznosima koje sam ovdje naznačio.“
* * * * *
Na vaša pitanja odgovara Nedžmija Kukričar, pravnik iz nevladine organizacije za pružanje besplatne pravne pomoći, pod nazivom „Vaša prava“. Prvo pitanje je stiglo iz Velike Kladuše, odnosno iz „Agrokomerca“, a odnosi se na proces vraćanja stanova ovoj firmi na osnovu Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, prema kojem je opština bila dužna vratiti stanove za koje nije prenesen zahtjev za povrat, u junu 2005. godine, odnosno mjesec dana nakon podnošenja zahtjeva za povrat. Našem slušaocu stan je dodijeljen, ali problemi su nastali kada je predao dokumentaciju za otkup stana, jer je za taj stan, kako se utvrdilo, izdato još jedno rješenje pod oznakom „kadrovskog stana“. Da naše ostale slušaoce ne bi opterećivali svim detaljima ove komplikovane situacije, nadam se da će ono što kaže gospođa Kukričar biti dovoljna instrukcija našem slušaocu šta treba dalje učiniti:
„Donesena je nova odluka da se ova, koja je donesena 2. avgusta 2006. godine, a zbog koje je izrečena sudska mjera osiguranja, ukida. Znači, ta odluka o dodjeli stana drugom čovjeku je poništena i nema više razloga da postoji ova sudska mjera osiguranja koja sprječava nosioca stanarskog prava da krene u otkup. Moja Vam preporuka da tražite da Vam se izda rješenje od 11. avgusta 2006. godine, dakle datuma kada je donesena odluka o poništenju rješenja izdanog 2. avgusta 2006. godine, te da podnesete zahtjev za ukidanje ove sudske mjere osiguranja jer ona više nema pravnog osnova. Da bismo taj put olakšali, reći ću vam jednu konkretnu informaciju: u utorak, 20. novembra, pravnici udruženja ,Vaša prava BiH‘ će biti u općini Velika Kladuša, u Vijećnici grada, u 10 sati i 30 minuta, i ja vam preporučujem da svu tu dokumentaciju, koju ja nemam ovdje pred sobom, već reagujem samo na vaše pitanje, ponesete i pokažete našem pravniku, koji bi vam onda na osnovu toga mogao sastaviti dopis prema sudu. U međuvremenu pokušaje pribaviti rješenje kojim se ova odluka od 2. avgusta 2006. godine ukida. Broj telefona pravnika udruženja ,Vaša prava BiH‘ u Bihaću je: (037) 314 059. Kontaktirajte ih i s njima detaljnije dogovorite sve dalje aktivnosti:“
Naredno pitanje glasi: „Mi, povratnici u Federaciju BiH, penzionisani prije rata u opštinama ovog današnjeg entiteta, a ima nas 38.000, ne primamo penzije od Federacije BiH, niti bilo kakvu pomoć. Pitamo, dokle će ta diskriminacija trajati i do kada ćemo biti građani drugog reda? Ima li šanse da primamo penziju od fonda koji nas je penzionisao i na čijem području živimo? Ovo je, gospođo Kukričar, stari problem i jedno od najčešćih pitanja, ali, ipak, da podsjetimo na suštinu problema.
„Nažalost ne mogu ništa konkretno odgovoriti našim dragim penzionerima. Oni, kao i ja, vrlo dobro znaju za odluku Ustavnog suda iz 2002. godine, koja, nažalost, nikad nije zaživjela, a po kojoj bi se penzionerima trebala isplaćivati penzija tamo gdje su je i ostvarili. Odluka nikada nije provedena iz razloga što za to ne postoje zakonski osnovi. Znači, još uvijek nemamo pravnu regulativu tako uređenu da bi ta odluka mogla da se provede. Znači, neminovno je izvršiti izmjenu zakona. Zbog toga mislim da je ovo pitanje više politička stvar nego stvar zakona. Mi kao pravnici se možemo nadati da će takve izmjene i dopune zakona doći. Ja ću još samo ukazati na činjenicu da je prije izvjesnog vremena, možda u nekih petnaestak ili dvadeset dana unazad, održan, po meni jedan vrlo bitan sastanak, za koji se nadam da neće biti prvi i posljednji, već da je prvi u nizu budućih sastanaka između dva PIO-a (PIO-a Republike Srpske i PIO-a Federacije BiH), gdje je između ostalog i ovo bila tema. Nadam se da i naši penzioneri uskoro mogu očekivati neku bolju i povoljniju informaciju. Ali, u svakom slučaju, udruženje ,Vaša prava BiH im stoji na raspolaganju. Uvijek nas mogu pozvati na broj telefona: (033) 260 360 i upitati za informaciju i eventualne izmjene i dopune s kojima ih možemo upoznati.“
Iz Austrije je stigao dopis u kojem se naš slušalac interesuje ima li izmjena u pogledu člana 17 Zakona o državljanstvu BiH. On navodi: „Ja sam se zbog prijema u austrijsko državljanstvo (koje sam uzeo iz egzistencijalnih razloga jer mnogo poslovno putujem) morao ispisati iz državljanstva Bosne i Hercegovine. Koliko sam upoznat s ovom tematikom, gotovo je nemoguće vratiti državljanstvo bez uzajamnog dogovora između Austrije i BiH. Zato Vas molim da mi odgovorite – da li je moguće vratiti državljanstvo Bosne i Hercegovine nakon ispisa iz registra državljana te države?“
„Tu kao pravnik imam vrlo konkretan odgovor. Član 17 Zakona o državljanstvu BiH je ostao isti, ali on apsolutno nije presudan, odnosno uopšte nije bitan za odgovor koji ću dati na pitanje da li je moguće povratiti državljanstvo BiH? Naime, u članu 17 Zakona o državljanstvu BiH je rečeno da se državljanstvo Bosne i Hercegovine gubi dobrovoljnim sticanjem drugog državljanstva, ukoliko se drugačije ne određuje bilateralnim sporazumom zaključenim između BiH i te države. Nažalost, Bosna i Hercegovina još uvijek nema potpisan sporazum sa Austrijom, odakle nam se naš slušalac javlja, ali ono što je jako bitno, to su izmjene i dopune Zakona o državljanstvu BiH koje su donesene odlukom visokog predstavnika u decembru 2002. godine, a koje se tiču člana 39 Zakona o državljanstvu BiH. Naime, članom 39 Zakona o državljanstvu BiH je predviđeno da osobe koje su se odrekle državljanstva BiH prije stupanja na snagu ovog zakona i dobrovoljno stekle neko drugo državljanstvo, gube državljanstvo Bosne i Hercegovine, ukoliko se za pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona ne odreknu drugog državljanstva, osim ako nije drugačije uređeno bilateralnim sporazumom. Kako je 2003. godina bila odlučujuća godina za isticanje ovog roka od pet godina, visoki predstavnik je, koristeći svoje ovlasti, donio odluku o izmjeni i dopuni Zakona o državljanstvu BiH, te je rekao da se u stavu dva člana 39 reguliše da će se važenje ovoga zakona produžiti do 2013. godine. Što je za našeg slušaoca jako bitno. Mi se iskreno nadamo da će do 2013. godine Bosna i Hercegovina sa Austrijom potpisati ugovor o mogućnosti sticanja dvojnog državljanstva, te da će on, pored državljanstva koje trenutno ima, moći steći državljanstvo Bosne i Hercegovine. Mogućnost vražanja u državljanstvo BiH zakon, dakle, predviđa, pod uslovom da do 2013. godine Bosna i Hercegovina potpiše bilateralni sporazum sa Austrijom.“
To je bitno i zbog drugih naših slušalaca, iz drugih zemalja, s kojima Bosna i Hercegovina eventualno ima potpisan bilateralni sporazum.
„Tamo gdje imamo potpisane bilateralne sporazume, tu stvar nije sporna. A s onim državama s kojima nemamo bilateralni sporazum, postoji mogućnost da se on potpiše do 2013. godine, te će naši bivši državljani, koji su se dobrovoljno, iz raznih razloga, odrekli bh. državljanstva, kako bi ostvarivali prava u državama u kojima trenutno borave, kao recimo naš slušalac trenutno u Austriji, imati mogućnost da povrate državljanstvo BiH, odnosno da imaju dvojno državljanstvo – države u kojoj borave i Bosne i Hercegovine.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju u predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba.