Plaća se prima i godinu dana nakon završetka mandata, a nakon radnog vijeka tu je i povlaštena mirovina. No, uz brojne privilegije, posjeduje se i utjecaj koji se također može materijalizirati. Kako puk percipira političare? Reklo bi se – što je siromaštvo veće, to su naočale tamnije:
„Političari k‘o političari, svako svoj džep gleda.“
Ovo smo čuli u Zagrebu. Ipak, biračica koja uporno izlazi na izbore, ne gubi nadu – nada se poštenju onih koje će zaokružiti:
„Važno je da pošten čovjek pobijedi na izborima.“
Ova Splićanka će se, kao i na nekoliko prošlih izbora, i na ovima izjasniti hoće li njen zastupnik u Saboru biti član Socijaldemokratske partije Marin Jurjević iz Splita. Ovog profesionalnog političara sa dvadeset-dvogodišnjim stažem, pitali smo je li zanimanje političar danas najunosnije u Hrvatskoj?
„Teško bih ja kao profesionalni političar mogao kazati da je zanimanje političara najunosnije zanimanje. Plaća zastupnika u Saboru je negdje oko 13.000 kuna. Kad bi gledali po nekakvoj nomenklaturi, mislim da to ne spada ni među prvih tisuću, dvije ili tri u Hrvatskoj, gdje neki mjesečno zarađuju i po sto, dvjesto, trista tisuća pa i do pola miliona kuna. Dakle, gledajući sa te strane, zaista nije. Ukoliko ste pokvareni, ukoliko ste lopov, bavite se nekakvim nezakonitim radnjama, onda je moguće da od toga možete omastiti brk. Međutim, politika je rad za nekakvo opće dobro.“
Jurjević smatra da bi se onda takvima trebala baviti pravna država, ali i sami političari:
„Najgore što se Hrvatskoj može desiti, bilo bi upravo to da nekakav organizirani kriminal, koji kod nas očito postoji, bude umrežen s političkom moći. Onda dolazite u jednu situaciju koja je apsolutno opasna po čitavo društvo, po njegovu strukturu i po njegove sve segmente. Ipak se stvara jedan stereotip da su svi političari pokvareni, što nije istina. Puno ljudi radi pošteno. Mislim da političari sami trebaju tu najviše uraditi. Što bi se reklo, ukoliko ima kukolja u žitu, ukoliko među političarima ima lopova, kriminalaca i onih koji se bave nelegalnim poslovima s ciljem ostvarivanja visokih zarada, treba uraditi sve da se takvi raskrinkaju da bi se sačuvao obraz politike kao takove, a i zanimanja političara kao takova.“
Teško je bilo sačuvati obraz političara kad su se čak i oni koji su se nedvojbeno kompromitirali kao korumpirani ministri – poput Miomira Žužula – uhljebili kao saborski zastupnici. Ili oni koji su kao gradonačelnici pokušali druge korumpirati – poput Milana Bandića u Zagrebu – postajali dogradonačelnici. Profesija političar u Hrvatskoj, osim novca, donosi i izvjesnu nedodirljivost, zaštitu moćnih struktura. I stoga se Mirjana Krizmanić, poznata psihologinja iz Zagreba, slaže s tezom da je najunosnije u Hrvatskoj – biti političar:
„Apsolutno, bez ikakve sumnje, unosnije nema. Ne samo što se tiče plaće, nego i mirovine. Ako uđete u Sabor, zbrinuli ste se za cijeli život. Zato je sad opet tako ogromna navala. Ja se bojim da među tim hiljadama ljudi, koje su se sad pojavile, možemo na prste jedne ruke nabrojati one koji žele ući u politiku da bi stvarno nešto radili za opće dobro, a to bi politika trebala biti.“
