Mislim da je to bilo negdje u jesen 1991-e godine. Gost "u živo" dnevnika TV Sarajevo bio je tadašnji prvi čovjek SDS-a, Radovan Karadžić. U jednom trenutku, tvrdeći da su Srbi u BiH ugroženi i maltretirani od "muslimanske većine" on je pomenuo slučaj u Zenici, u nekoj ulici na nekom katu i dao je ime obitelji srpske nacionalnosti koja je izbačena iz stana od strane svojih susjeda muslimana. Sve je bilo točno – i grad i ulica i broj i kat i prezime obitelji koja se zaista nalazila na toj adresi. Jedina "sitnica" koja nije bila točna jeste da su oni sa svojim susjedima živjeli sasvim mirno i niko ih iz stana nije ni izbacio.
Jonathan Evans, prvi čovjek poznate engleske sigurnosne službe, MI5 u neobičnom pojavljivanju u javnosti u ponedjeljak, 5-og studenog je izjavio da u Britaniji živi oko "2000 ljudi koji za Britaniju predstavljaju direktnu prijetnju sigurnosti" radi njihove podrške terorizmu. Taj je broj za 400 osoba VEĆI nego lani, rekao je Evans! Nije poznato koliko ima onih koje MI5 nije još otkrio, pa dakle ni registrirao. Ali, Evans kaže da se "teroristi metodično i namjerno u svojim porukama i akcijama obraćaju mladim ljudima i djeci u Britaniji!" On tvrdi da je MI5 "registrirao pojedince od 15-16 godina uključene u terorističke aktivnosti!"
Već je davno prošlo vrijeme kako je rat postao mnogo više od oružanog sukoba. Jedna od ključnih elemenata ratnog planiranja jeste njegova medijska priprema prije nego što rat počne, medijsko pokrivanje dok on traje i kad završi. Zato ne treba nikoga iznenaditi što je rat protiv terorizma već odavno takodjer postao i "medijski rat" pri čemu su i same terorističke organizacije sve sofisticiranije u svom dijelu medijskog ratnog pohoda. Pretpostavlljam da je njihovoj medijskoj propagandi jedan od osnovnih zadatak ubijediti mlade ljude, (pa i one britanske) da oni nevini ljudi koji će stradati kad neko od njih aktivira bombu - i ne treba da žive!!?? Kako to oni rade, kako ubjediti nekoga da ubije desetine, stotine nevinih!!??
Analitičari radija "Slobodna Evropa", Kathleen Ridolfo i Daniel Kimmage svjedoče u svojoj originalnoj analizi "Mediji iračkih pobunjenika: Rat slika i ideja" (http://www.rferl.org/featuresarticle/2007/06/830debc3-e399-4fa3-981c-cc44badae1a8.html) o itekako visoko sofisticiranim metodama koje mediji pod kontrolom pobunjenika i terorista upotrebljavaju da bi propagirali ideologiji džihada. Koriste Internet stranice, tisak, video snimke, zvučne zapise, čak i igrane i dokumentarne filmove. U jednoj prepisci izmedju dvojice džihadista koju prije nekoliko mjeseci navodi "The Economist", osoba koja sebe predstavlja na Internetu kao Abuthaabit kaže: "Možeš li zamisliti koliko je ljudi otišlo u Irak nakon što što su vidjeli ove snimke!? Zamisli koliko ih je otišlo kad su vidjeli snimke svetih ratnika!?"
Pomenuti analitičari radija "Slobodna Evropa" su u svojoj analizi Internet stranica pobunjenika u Iraku ustvrdili da se oni organiziraju po klasičnim principima medijske kampanje, da im je ciljna grupa oni koji su najobrazovaniji i najutjecajniji; jezik mržnje je jedan od metoda; njihove su stranice sve posjećenije i malo je pokušaja da se ta vrsta propagande spriječi. Samo su dvije Internet stranice naprimjer, u samo jednom mjesecu, radi se o ožujku 2007-e godine, na svoje stranice postavili točno 996 saopćenja! Više od 30 dnevno!! Jezik saopćenja je izraženo religiozan, i moglo bi se reći - unificiran. Američki vojnici se nazivaju "križarima", irački nose etiketu "sljedbenici križa", dok se oni u iračkoj nacionalnoj gardi nazivaju "idolopoklonicima".
Najveći broj podataka iz priopćenja je netočan, ali točnost i nije cilj. Cilj je da se u "njihovom" svijetu nadju korisnici koji će ta saopćenja prihvaćati kao točna i djelovati na osnovu tako plasirane istine. Baš poput one priče sa početka kad je Karadžić saopćio neistinu ali je ona bila prihvaćena kao istina od mnogih gledatelja srpske nacionalnosti i, shodno tome, nemogućnost zajedničkog življenja je dobilo još jedan "dokaz", a SDS-u je bilo lakše da vodi dalju propagandu ka ratu. Zamislite takve priče svakog dana - i eto atmosfere koja vam daje moguinost da povedete svoje etničku grupu ili svoje pobunjenike ili pak svoje teroriste gdje god hoćete. Stručnjaci će vam reći da je to abeceda psihološkog rata.
Iako se u svojim proklamacijama teroristi opredjeljuju kao borci protiv zapadne demokracije, oni dostignuća te zapadne demokracije i te kako koriste. Na web stranicama, uzimam primjer iz pomenute analize radija "Slobodna Evropa" se pojavljuju čak i takmičenja tipa "TOP 20", poput hit-parade, na kojima se lista 20 najuspješnijih napada na američke vojnike. Al'Qaida šalje redovne video biltene, na Internetu se mogu naći dozirane i pažljivo pripremljene "rasprave", lako je naći biografije "svetih ratnika" i njihove slike i tako dalje. Internet je postao jednako tako jako oružje kao puška ili bacač raketa!
Jedan izvještaj američke sigurnosne agencije zaključuje još 2006-e godine: "Proces radikalizacije se dešava brže, šire i anonimniji je nego ranije. Time se vjerovatnoća terorističkih napada od strane nepoznatih grupa, koje je teško locirati - povećava." Čini se da se sa time slažu i sami teroristi jer se na njihovim stranicama najčešće pojavljuje poruka: "Uradi to sam!" U svojoj knjizi "Budućnost slobode" ("The future of freedom"), autor Fareed Zakaria govori o "demokratizaciji nasilja". Stoljećima je, naime, država kontrolirala sve i imala monopol nad upotrebom sile. Taj je debalans izmedju vlasti i gradjana održavao red. Sada male grupe ljudi mogu upotrijebiti veliku silu i postići velike efekte. (te male grupe nisu samo teroristi naravno, tu se mogu dodati tajkuni, privatni biznisi, lokalne vlade itd i svi oni doprinose da vlast države slabi).
Rat se naravno dobija oružjem ali šta to vrijedi ako niko o tome ne zna - mora se dobiti i u medijima. Možete biti najružniji na svijetu, ali ako vam svakog dana podastru "dokaze" da ste lijepi uskoro će te misliti da ste najljepši na svijetu. Misliš kako ti se kaže. I vjeruješ, pa i u ono što je na TV Sarajeva ispričao prvi čovjek SDS-a. Brzo smo to tada demantirali i imali priču sa navodno ugroženim Srbinom. Ali - demanti je kao kad bacaš jastuk pun perja. Niz vjetar.