Višnar: Mislim da bi to bilo najbolje jer danas je atmosfera daleko smirenija, a upravo za jedan pošten pravorjek.Jer se u ono ratno doba sudilo, neću reći serijski, ali još pod dojmom emocija samoga rata, pa su te kazne mnogima ,sudilo se u odsutnosti, bile daleko strožije nego što je bila realna težina jednog radnog činjenja zločina, neumjerenog bombardiranja po ciljevima i slično, govorim općenito.
RSE: Imate li ideju kako je uopšte bilo moguće da i sam oficir Brčić i crnogorske vlasti pojma nemaju o ovoj optužbi i da se Brčić nalazi na Interpolovoj potjernici po zahtjevu Hrvatske?
Višnar: Zaista je čudno da jedan obrazovan čovjek i školovan, a isto tako i Vlada koja ga je poslala u Italiju na skup o poslovima NATO-a, za koje je Crna Gora i te kako zainteresirana, da nisu vodili računa da ipak gospodin Brčić ima prošlost, da je bio aktivni oficir Jugoslavenske ratne mornarice i da je unatoč tome što nisu svi oficiri kada se Jugoslavija počela rušiti odmah se jednostavno priključila vlastitoj zastavi, da je bilo onih koji su ostali vjerni jugoslovenskoj vojsci, tvrdili su da oni ne mogu drugačije postupiti jer su se tako zakleli.Međutim, Brčić je bio među onima koji je vidljivo i po zapovijedima i po onome što je činio borbeno djelovao i to je naravno ostalo zabilježeno, bio osuđen i onda je trebao voditi sam računa o tome, vjerovatno je čitao i gledao onda što se zbivalo u Hrvatskoj.
RSE: Da li je otopljavanje odnosa Zagreba i Podgorice uticalo da čitav slučaj dobije ovakav rasplet?
Višnar: S obzirom na jako dobre hrvatsko crnogorske odnose, a isto tako crnogorsko talijanske i hrvatsko talijanske vrlo dobre odnose i veze upravo na planu suradnje sa NATO-om slijedila je po mom mišljenju jedna vrsta zaborava, a to se nije desilo samo Brčiću, nego i mnogim nižim oficirima i podoficirima koji su zaželjeli se, na primjer, vratiti u Hrvatskoj, onda na granici ih je dočekala policija koja ima popis onih koji su u odsutnosti osuđeni u Hrvatskoj za ovo ili ono djelo. Prema tome, riječ je zapravo o poklonu koji je Hrvatskoj pao s neba zahvaljujući neoprezu pojedinca, a time i naravno državne institucije u kojoj je radio, jer svako takav ima svoj dosije kroz službu, točno se zna gdje je bio i onda je trebao pretpostaviti da je Hrvatska u sve zemlje NATO saveza i Evropske unije odavno poslala tjeralice, a takvih bivših oficira JNA i Jugoslavenske ratne mornarice, Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva ima podosta, preko stotinjak i čim prekorači granicu bilo gdje vlasti ih mogu uhapsiti.
RSE: Da li mislite da bi Italija mogla da odbije izručenje poput Austrije koja je u nekoliko navrata to učinila?
Višnar: Radi se sljedeće. Italija će dobro odvagnuti cjeli slučaj, Iatliji je stalo do odnosa sa Hrvatskom, ali isto tako, čak mislim u ovom trenutku i više sa Crnom Gorom jer u Rimu su prilično ljuti na Hrvatsku što želi proglasiti ekološki onu zonu koju želi osigurati za vlastite resurse, ribare i slično, a s druge strane Italija tradicionalno je oduvjek željela utjecaj upravo na području Crne Gore, tako da bi se možda moglo dogoditi da se Brčiću progleda kroz prste, odnosno da taj se postupak oduži, a da se Zagreb i Podgorica dogovore oko toga slučaja. Pravnički gledajući novo suđenje bi bilo izvjesno, ali Talijani su na potezu, pogotovo ukoliko Brčić sa svoje strane poduzme razne korake od možda traženja azila i slično, onda se procedura još produžava, ali s obzirom da je on na tjeralici Interpola, s obzirom da su ga uhvatili Talijani, znači pokazana je politička volja da se to napravi, a on je u vrlo nezavidnom položaju. U Podgorici su doista iznenađeni, što samo pokazuje da uopće nisu bili pripremljeni za jednu takvu okolnost, za jedan takav slučaj.
RSE: Mislite li da bi to trebao biti signal da preispitaju svoje vojne redove?
Višnar: Apsolutno. Nema naroda, nema vojske ili policije na ovim prostorima koja nije umočena u zbivanja u međusobne krvave etničke obračune tako da je to opomena za ubuduće. Takvih osoba ima preko stotinu, od čega su polovica poznatija i prilično zvučna imena, na čelu sa Veljkom Kadijevićem i njegov slučaj će biti najzanimljiviji, ali ja uopće ne vjerujem da bi njega Moskva mogla izručiti jer on je odavno tamo dobio status izbjeglice i azil jednako kao Mira Marković i njezin sin Marko Milošević.
RSE: Oni naravno ne mogu putovati u zemlje zapada?
Višnar: Upravo to. Oni ne mogu nigdje putovati. Nitko od ovih stotinu, a sada 280 bivših visokih oficira i admirala, od kojih su neki još uvijek aktivni samim tim, s obzirom da Hrvatska je uradno poslala svuda tjeralice, ne mogu napustiti zemlju koja ih tolerira, sklanja i slično.
