«U Srebrenici se desio genocid. Mi podržavamo, naravno, rad pravosudnih institucija da svakog onog ko je učestvovao u tom genocidu procesuira i da bude kažnjen. I to treba da ostavimo sferi pravosuđa.»
Nakon višegodišnjeg negiranja da zločin u Srebrenici nazove genocidom, čak i nakon presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, Dodikovo priznanje uglavnom je doživljeno kao političko spasavanje glave. Direktor Informaciono - dokumentacionog centra Mirsad Tokača vjeruje kako ovoj izjavi danas ne treba pridavati poseban značaj:
«Ja je ne smatram ozbiljnom. Ona je samo prigodna, svečarska. U trenutku koji je odgovarao njemu, on je to lansirao, mada je koliko jučer isto tako i negirao genocid. Kontradiktornost njegovih izjava zapravo govori o tome da on o stvarima ne razmišlja duboko i ne prihvata ih ozbiljno ni trajno. Ja lično mislim da toj izjavi jednostavno ne treba davati neki poseban značaj. Nama izjave nisu bitne, nama su bitne sudske presude, a presude postoje i one su trajne i one su nešto za čime se treba voditi.»
Profesor banjalučkog univerziteta Miodrag Živanović Dodikovo javno priznanje genocida u Srebrenici vidi kao izlaznu strategiju iz ćorsokaka u kojem su se našli i Dodik i njegova stranka posljednjih mjeseci u otvorenom suprotstavljanju međunarodnoj zajednici:
«Ja moram reći da je to, po mom sudu barem, jednostavno posljedica činjenica da SNSD, a naročito gospodin Dodik kao lider te partije traže strategiju izlaza iz situacije u koju su velikim dijelom sami sebe doveli. I vjerovatno je ta izjava pokušaj da se nađe jedan izlaz iz svega ovoga, odnosno da SNSD pribavi sebi manji ili veći alibi. Vjerovatno će i na drugim frontovima i na drugim pitanjima ove naše teške svakodnevice oni to pokušati da urade, jer doista je to možda jedini način da se izađe iz ovog Gordijevog čvora u koji se zapetljala cijela BiH.»
Na pitanje da li će zbog Dodikovog ogromnog uticaja i podrške koju ima u RS-u i drugi politički lideri ovog entiteta slijediti njegov primjer, Živanović odgovara:
«Vjerovatno će lideri drugih partija koje su dale podršku ranijim ili prethodnim kritikama međunarodne zajednice morati također, mislim prije svega na PDP i Mladena Ivanića, da traže slična rješenja. Vjerovatno će u pravoj fazi to biti čisto verbalno ili deklarativno, ali kasnije će morati doći do toga da ti stavovi imaju suštinsku težinu. Za sada su oni samo pokušaj traženja izlaza iz ove situacije.»
Momčilo Novaković, visoki funkcioner Srpske demokratske stranke, podsjeća kako je premijer RS-a već nekoliko puta ranije sasvim jasno rekao da prihvata odluku Međunarodnog suda pravde u Hagu u kojoj je rečeno da je u Srebrenici počinjen genocid - i da u tome nema ništa novo. Novaković dodaje da je proces pomirenja moguć ukoliko sve strane prihvate odgovornost za zločine koji su se dešavali na čitavoj teritoriji BiH:
«Prihvatam tu odluku, prihvatam takav stav. Naravno, ne prihvatam načine na koje se pokušava iskoristiti taj stav za djelovanje protiv institucija RS-a, a što se čini iz nekih krugova, nekih političkih partija. Na ovom prostoru svi ćemo mi morati, da bi došlo do pomirenja i da bi taj proces krenuo, priznati svako svoje zločine, svako svoje greške itd. I proces pomirenja je moguć jedino ako to svi uradimo. I ako je ovo potez premijera prvi nagovještaj, onda bi bilo za očekivati sada da i druge zainteresovane strane za pomirenje prihvate ovakav način rješavanja, ili ovakav način približavanja i rješavanja krupnih problema koji postoje u BiH.»
RS i njeni političari, nakon desetogodišnjeg ignorisanja potrebe za suočavanjem sa istinom, pogotovo sa zločinima koji su učinjeni, počinje da plaća cijenu, smatra predsjednik Helsinškog odbora RS-a Branko Todorović:
«Ja ne bih rekao da je ovo priznanje zločina i genocida zakašnjeno. Mislim da je ono rečeno na pravom mjestu, pa hajde da kažemo - i u jednom dobrom trenutku kada se BiH zaista nalazi pred veoma kompleksnim izazovima, koji su dijelom i posljedica ignorisanja skoro svih struktura vlasti i svih vlada u RS-u potrebe za priznavanjem odgovornosti za suočavanjem sa istinom, za izgradnju povjerenja pomirenjem, a ono što je još važnije - za procesuiranjem lica koja su učestvovala ne samo u srebreničkom zločinu nego i u mnogim drugim, a koja se, nažalost, danas nalaze na slobodi.»
Da sa izjava političara u BiH ne samo Milorada Dodika nego i drugih, koje svakodnevno devalviraju, treba preći na konkretna djela, slaže se i direktor Instituta za istoriju BiH Husnija Kamberović:
«Ja bih rekao da je puno veći značaj same ocjene događanja u Srebrenici, barem kad se radi o RS, ono što je prije nekoliko godina uradio predsjednik tog entiteta Čavić kada je priznao kako je tamo zapravo napravljen genocid. Ukoliko političari doista žele racionalno i odgovorno priznati činjenicu da se u Srebrenici desio genocid, onda nije dovoljna samo izjava o tome da se to desilo, nego je potrebno učiniti korake koji će ići u pravcu jedne afirmacije onoga što jeste pozitivno, a to znači morali bi neki snositi konzekvence za to - i neke institucije, dakle, ne samo pojedinci.»
