Komentari princa Bandara bin Sultana slični su ovosedmičnim izjavama saudijskog kralja Abdullaha, koji je sugerirao kako je Velika Britanija 2005. godine mogla spriječiti terorističke napade u Londonu u kojima je 7. jula ubijeno 52, a ranjeno preko 750 ljudi.
«Ja mislim da mnoge zemlje ne uzimaju ozbiljno opasnost od terorizma uključujući nažalost i Veliku Britaniju. Mi smo poslali informacije Britancima prije julskih napada, ali nažalost niko nije preduzeo nikakvu akciju, što je možda moglo spriječiti tragediju.»
Zvaničnici, osobito MI 5 nisu se medjutim saglasili s ocjenom da je napad mogao biti spriječen da je London poslušao Rijad. Dapače, većina se medija zapravo pita kako je moguće da Britanija trpi lekcije koje joj dijele Saudijci, i to na tako bahat način. Slučajno ili ne, Saudijci su svoje optužbe na račun saveznika u borbi protiv terorizma ponovili. Ovaj put Amerikancima. Govoreći za arapsku satelitsku mrežu Al-Arabiju, princ Bandar bin Sultan je rekao kako su saudijske obavještajne službe "aktivno pratile" većinu zavjerenika umiješanih u napade 11. septembra i to "s preciznošću":
"Da su američke vlasti uključile njihove saudijske suradnike u ozbiljnoj i vjerodostojnoj maniri, po mome mišljenju, mogli smo izbjeći to što se dogodilo"
Bandar koji sada vrši dužnost savjetnika za nacionalnu sigurnost. napustio je 2005. dužnost ambasadora svoje zemlje u SAD-u, gdje je proveo gotovo 22 godine. I dok je jedan poznati američki dužnosnik kazao kako Bandarove izjave treba uzeti s oprezom, mnogi se ozbiljni analitičari pitaju otkud Saudijcima petlja da Zapadu drže lekciju iz borbe protiv terorizma? Britanski su tabloidi to formulisali čudjenjemda to radi – citiram "Suveren koji opstaje na vlasti samo zato što finansira terorističke ćelije u inostranstvu".
Ni britanska ni američka vlast nisu na velika zvona objavile svoja negodovanja. Upućeni tvrde da iza toga stoji prosti biznis. Britansko ministarstvo vanjskih poslova čak je poručilo kako sada nije vrijeme da se o tome govori. Vlada se i dalje drži politike iz osamdesetih godina da ne treba činiti ništa što bi moglo uznemiriti saudijsku kraljevsku porodicu.
I Velika Britanija i SAD nikada u svojim lekcijama o kršenju ljudskih prava ne pominju saudijsko kraljevstvo, gdje je na vlasti vehabijski koncept islama. Službeni će Washington pobrojati sve dijelove svijeta gdje se krše ljudska prava, ali će Rijad gdje vlada krajnje netolerantan, brutalni i teokratski režim biti zaobidjen. Zato bi se zapravo trebalo zapitati kakve koristi imaju Amerikanci i Britanci od Saudijaca, kad im je real-politika trpljenje, čak i uvreda od strane zvaničnog Rijada.
