Još od davnih vremena bratstva i jedinstva političari, privrednici i ekonomisti iz republika bivše Jugoslavije – ovoga puta bez Slovenije, ali pojačani kolegama iz Albanije i Moldavije – nisu bili tako jedinstveni i optimistični, kao što je to sada slučaj sa projektom CEFTA. CEFTA predviđa formiranje potpune zone slobodne trgovine u regionu do 31. decembra 2010. godine, s tim što je u većini zemalja počela da se primenjuje već ovoga leta, dok će nakon ratifikacije u parlamentima Srbije i Bosne i Hercegovine krajem septembra, u roku od mesec dana profunkcionisati u punoj meri na tržištu od tridesetak miliona stanovnika.
Proširenje CEFTA je predložila Hrvatska kao alternativu prvobitnoj ideji Evropske unije o stvaranju takozvane «Balkanske slobodne trgovinske zone». U početku je bilo predviđeno da sporazum obuhvati i Bugarsku i Rumuniju, ali su ove zemlje u međuvremenu postale članice Evropske unije. CEFTA predstavlja svojevrsnu harmonizaciju 32 ranije potpisana bilateralna sporazuma o slobodnoj trgovini među zemljama regiona, a put joj je utrla zajednička deklaracija o proširenju koju su potpisali premijeri juna 2006. u Bukureštu.
Nekadašnji utemeljivači Sporazuma o slobodnoj trgovini u centralnoj Evropi iz Višegradske grupe zemalja odavno su već u Evropskoj uniji, a multilateralni sporazum, koji je potpisalo osam carinskih teritorija, sada bi trebalo da bude sredstvo pripreme da do istog cilja stignu i zemlje Zapadnog Balkana. Vlade i privrednici ovih država moraće da nauče da se nose sa mnogo jačom konkurencijom nego što je to bio slučaj sa lokalnim zaštićenim tržištima, a blagotvorne efekte u pogledu bogatije ponude i nižih cena roba i usluga trebalo bi da oseti običan građanin.
CEFTA bi, napokon, krajem desetog meseca trebalo da postane operativna u punom obimu i – makar na papiru – dobićemo tržište od 30 miliona ljudi. O važnosti ovog događaja govore:
*Vilim Primorac, zamenik ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine
*Državni sekretar za ekonomiju u Vladi Hrvatske i jedan od kreatora CEFTA sporazuma Vladimir Vranković
*Jasna Matić, državni sekretar za ekonomske odnose sa inostranstvom Republike Srbije
*Direktor beogradskog Centra za slobodno tržište Miroslav Prokopijević
RSE: Kako su naši sagovornici zadovoljni finalnim dokumentom? Da li je u nečemu mogao da bude bolji?
VRANKOVIĆ: Mi smo uvažili trenutne prilike u zemljama članicama. Međutim, Hrvatska bi možda morala sniziti neke elemente. Recimo u području javne nabave je dan prelazni period u par elemenata za zemlje koje su, ipak, zbog određenih objektivnih ili subjektivnih razloga, malo zaostale za primjenom nekih pravila na svjetskom ili bolje rečeno evropskom tržištu jer smo mi tome bliže. Svima nam je jasno da je potreban neki prilagodni termin kako bi se, po ubrzanom procesu, koliko toliko, izjednačili oni početni uvjeti za poslovanje i za odnose. To će sigurno pomoći da nakon dvije-tri godine više ne bude nekih nesporazuma ili svjesnog kršenja preuzetih obveza koje su definirane u ugovoru o CEFTA-i.
PRIMORAC: Novi sporazum je zaista sveobuhvatan. U njemu su se pokušali bolje i efikasnije riješiti pitanja i mehanizmi koji su primijenjeni u bilateralnim sporazumima i koji su se pokazali sporim i neefikasnim. Posebno se unaprijedilo područje necarinskih barijera, tehničkih barijera i mehanizmi u rješavanju sporova. Kao i svaki sporazum, ni ovaj nije savršen. Međutim, tu su isto tako predviđeni mehanizmi koji predviđaju mogućnosti izmjene ukoliko se za to pokažu potrebe.
MATIĆ: Mislim da je, iz naše perspektive, to jedan optimalan dokument u ovom trenutku. Ono što je za nas bitno je da se on dosledno sprovodi ubuduće, da ne bude unilateralnog kršenja sporazuma. Za nas je to zaista bitno, jer mi smo, ipak, najveća zemlja članica CEFTA-e i trenutno imamo suficit, tako da je važno da to dobro funkcioniše i da mi nastavimo da budemo prisutni na tržištima u regionu, uz jedan ipak preferencijalni tretman.
PROKOPIJEVIĆ: Ono gde čovek može da bude nezadovoljan je da je zemljama omogućeno da mogu da traže izuzetke, što će verovatno sve tražiti i to će podrivati zonu slobodne trgovine. S druge strane, nije jasno kakve bi tačno bile kaznene odredbe u slučaju da neke zemlje sistematičnije počnu da podrivaju zonu slobodne trgovine. EU bi mogla da ih stavi na neki sporiji kolosek za prodruživanje.
RSE: Nedavno je u Ohridu, na ministarskom sastanku članica CEFTA sporazuma, specijalni predstavnik Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope Erhard Busek rekao da će usvajanje ovog dokumenta u kratkom roku dovesti do dupliranja međusobne trgovinske razmere. Običnim rečnikom, šta će zapravo primena CEFTA-e značiti u svakodnevnom privrednom životu?
PROKOPIJEVIĆ: Značiće lakši transfer svega – resursa, kapitala, možda čak i ljudi. Ako je neka država u bumu, bar neki ljudi iz drugih zemalja članica će u njih odlaziti da tu nađu posao. Time će se osloboditi više sredstava za produktivnu upotrebu i to će biti snažan podsticaj. S druge strane, za potrošače će to značiti veću konkurenciju, odnosno niže cene, bolji kvalitet i veću slobodu izbora.
VRANKOVIĆ: Pravila vrijede na cjelokupnom području od tridesetak miliona stanovnika. Znači, bilo investitor, bilo poduzetnik koji nudi neku svoju uslugu ili robu u bilo kojem dijelu tog teritorija, moći će organizirati svoju djelatnost u skladu sa nekim pravnim propisima koji su jedinstveni, koje neko garantira i iza kojih neko stoji. To je ta takozvana sigurnost koja je vrlo bitna za ove takozvane poduzetničke poduhvate. Uređenjem tržišta se smanjuju takozvane samovolje ili potezi koji bi mogli jednu početnu inicijativu ili investiciju da osude na propast. Dakle, ukoliko neko unutra ubaci dodatne varijable, koje ruše cijeli sustav i ostvaruju veće troškove, može doći do propasti i samog poduzetničkog modela.
RSE: Da bi se došlo do kompromisa zvanog CEFTA sporazum, države članice su morale da reše neke od bilateralnih nesporazuma: odnos prema duvanskim proizvodima, naftnoj industriji, osnovnim poljoprivrednim proizvodima. Koji su problemi zaista rešeni i ima li nekih za koje smatrate da ce i dalje opterecivati funkcionisanje sporazuma?
PROKOPIJEVIĆ: Ima, u smislu da u poljoprivredi svi dobijaju nekakve izuzetke, da se monopoli u nekim domenima, kao što je naftna industrija u Srbiji, zadržavaju, ne u pogledu uvoza, ali u pogledu prerade. Dakle, ima velikih koncesija koje su napravljene, ali, svejedno, ovo je korak u pravom pravcu. A i ove koncesije koje su napravljene u pojedinim zemljama imaju prelazni period kad treba da se okončaju.
PRIMORAC: Ljudi kod nas kažu da problema ima tamo gdje postoji suradnja. Tamo gdje nema suradnje nema ni problema. Međutim, mi ne smijemo vjerovati u iluzije, ne smijemo vjerovati da smo riješili sve probleme. Problemi će se vjerojatno pojavljivati tek u potpunoj primjeni, a mi od njih ne smijemo bježati, već ih moramo rješavati. Na kraju krajeva, postoje i određeni mehanizmi za rješavanje sporova sadržani u tom sporazumu.
VRANKOVIĆ: Mi smo u ove tri-četiri ključne stvari, koje su bile predmetom smutnje, stvarno išli do najnižeg nivoa, da vidimo uzročno-posljedične veze svega toga i ustanovili smo da opći društveni interes nije ugrožen. Sporni elementi su otklonjeni, svi sudionici su se obavezali da će od dana stupanja na snagu ugovora biti otklonjene nekorektne ili neprihvatljive barijere u međusobnom trgovanju.
MATIĆ: Mi smo te probleme rešili. Tretman za duvan će od 1. januara biti izjednačen za članice CEFTA-e kao i za domaće proizvođače, dok ćemo imati jednu dosta visoku zaštitu prema trećim zemljama. A što se nafte tiče, nama je tu dopušteno zadržavanje državnog monopola u cilju oporavka naše naftne industrije na jedan određeni rok i mi ćemo to iskoristiti. To je sasvim u skladu sa pravilima.
RSE: Da li je CEFTA dovoljno jasna i transparentna da bi mogla da obezbedi mehanizme zaštite od skrivene opstrukcije država članica? Jesu li njeni propisi nadređeni nacionalnim i može li se najnoviji slučaj, kada je Bosna i Hercegovina, dan nakon ratifikacije CEFTA-e, uvela carine za osnovne poljoprivredne proizvode iz Srbije i Hrvatske od 40 odsto, okarakterisati kao kršenje sporazuma?
PRIMORAC: Skupština je taj dokument odnosno zakon usvojila. Međutim, pao je na Domu naroda i on je povučen. Tako da u ovom trenutku imamo samo Zakon o CEFTA-i i primjenu CEFTA-e, nemamo nikakvih dodatnih zakona.
VRANKOVIĆ: Opće je poznato da su međudržavni ugovori nadređeni nacionalnim zakonodavstvima. Ako postoji razmimoilaženje između ta dva nivoa legalnih dokumenata, zemlja članica u kojoj to razmimoilaženje postoji mora u što kraćem vremenu uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo da bi mogla zadovoljiti kriterije koji su u ovom slučaju u CEFTA-i. Ali, kažem, u interesu je svima da se to što prije razriješi da bi se mogao osigurati kvalitetan napredak tih zemalja, jer stanovnici svih tih zemalja očekuju u vrlo kratkom vremenu vidljive napretke. U ovoj eri informatike svi vidimo kako se živi u Evropi, kako se živi u zemljama koje su prihvatile neka pravila ponašanja na tom tržištu i neminovno svi žele bolje živjeti. A da bi se bolje živjelo, za to je ipak temelj ta ljudska aktivnost usmjerena ka stvaranju novih dobara. Tako nastaju novostvorene vrijednosti, koje onda možete transferirati u poboljšanje svog vlastitog životnog standarda i ostale stvari.
RSE: Ima li proizvoda koji su izuzeti iz režima CEFTA-e?
PRIMORAC: To je dobro pitanje. Iako mislimo da smo upoznali javnost sa svim detaljima, evo uvijek se pojavi neko pitanje gdje se vidi da neke stvari nisu jasne. Ustvari CEFT-a predstavlja skup bilateralnih ugovora i sve ono što je u njima već prije bilo dogovoreno. Bila je dogovorena liberalizacija svih industrijskih proizvoda. Međutim, kad su poljoprivredni proizvodi u pitanju, tu stvar nije dovedena do kraja i tu CEFTA predviđa novu liberalizaciju koja će početi najdalje 1. srpnja 2009. godine.
MATIĆ: Postoji tu cela lista poljoprivrednih proizvoda koji su u režimu kvota, znači za smanjenje carina, pa se onda preko toga trgovina vrši regularnim carinama koje važe za treće zemlje. Kao u svim ugovorima o slobodnoj trgovini, to su uvek primarni poljoprivredni proizvodi koji imaju taj stepen zaštite.
RSE: Postoji li opasnost da se disproporcija u spoljno-trgovinskoj razmeni između zemalja CEFTA-e, gde je izvoz najrazvijenije Hrvatske i u nešto manjoj meri Srbije, drastično veći od uvoza, ukidanjem barijera još osetnije pomeri u njihovu korist?
PROKOPIJEVIĆ: To je sasvim moguće, konkurentnije privrede će ovdje bolje prolaziti. I ove manje konkurentne će biti na dobitku, ali konkurentnije će bolje prolaziti. Sasvim sigurno će doći do pomeranja u trgovinskim bilansima ako CEFTA bude funkcionisala onako kako je zamišljena, ako ne bude previše restrikcija.
VRANKOVIĆ: Ne, to vam je mozaik roba i usluga. Neke robe i usluge imaju konkurentniju prednost, mogu se lakše plasirati, recimo iz Hrvatske u Srbiju, ali isto tako svaka od zemalja ima svoje adute, ima robu mnogo konkurentniju i mnogo bolje kvalitete, koja će biti prihvaćena na tržištu Hrvatske, Srbije ili Makedonije, Bosne ili gdje već. Može se desiti neka nelogična opstrukcija, kao što je recimo slučaj poljoprivrednih proizvoda u Bosni. Ona je stvorena nezadovoljstvom grupe privrednika ili proizvođača prehrambene industrije. Međutim, na to mora utjecati, svojim strateškim mjerama, vlada dotične zemlje, kako bi u okvirima dozvoljenih instrumenata potpomogla tu industriju, kako bi ubrzala njeno dostizanje konkurentnog nivoa sa nivoom recimo u Srbiji ili u Hrvatskoj u ovom momentu.
MATIĆ: Mi kao najveća zemlja u CEFTA regionu, a mala zemlja po svojoj prirodi i moramo da budemo vrlo otvoreni za trgovinsku razmenu sa drugim zemljama, inače na sopstvenom tržištu ne možemo dostići potrebnu produktivnost i efikasnost da bi i na sopstvenom tržištu mogli da se borimo. Svim zemljama u regionu je to sudbina, a za sve nas je to i jedna proba za pristupanje EU. Ali sigurno da mi, kao najveća i najjača zemlja, tu imamo određenu prednost i da postoji mogućnost da mi dominiramo tom trgovinom, prosto na osnovu same veličine. Ali ja mislim da će se ekonomski razlozi tu postarati da ta trgovina bude što ravnomernija i da se roba nabavlja tamo gdje je najpovoljnija i najkvalitetnija.
PRIMORAC: U svijetu su rijetke zemlje koje imaju izbalansiranu razmjenu. Svjedoci smo da se ovih zadnjih godina upravo dešavaju trendovi koji idu u suprotnom smjeru. Mi se nadamo da će se ti trendovi i dalje nastaviti, jer je absorbciona moć tržišta u BiH limitirana, tako da robe iz Srbije i iz Hrvatske zadnjih godina nailaze na ozbiljnu konkurenciju na tržištu BiH. I obrnuto – zadnjih godina se povećava izvoz iz BiH, upravo najviše na područje Srbije i na područje Hrvatske.
RSE: Očekuju li naši sagovornici ukrupnjavanje potencijala u regionu, neko objedinjavanje igrača iz više država, kako postali konkurentniji na proširenom tržištu?
MATIĆ: Ja verujem da će do toga doći. Mi smo već videli tu neke regionalne integracije koje su polako počele da se odvijaju i sigurno da naši proizvođači i uopšte naše firme, ako se ne integrišu na regionalnom nivou, ne mogu da računaju ni na opstanak, a kamoli na prosperitet.
VRANKOVIĆ: To je datost. Pratili smo razvoj poduzetništva kod nas i njegovanja slobodne tržišne utakmice. U početku su male firmice ili poduzetnici došli u priliku da mogu sami kreirati svoj proizvod, svoje tržište, imali su puno pojedinačnih poduzeća kao takvih. Međutim, kad su zadovoljili te svoje potrebe, tržište ih je počelo pritiskati i više nisu bili konkurentni, počeli su se gasiti i jedini izlaz je bio u ukrupnjavanju. Taj proces je kod nas sada krenuo. Mi smo već imali administrativne i pravne podloge za takva udruživanja i kad se stvorila potreba, poduzetnici su to prihvatili i sad proces kod nas ubrzano kreće, tako da će i ova CEFTA omogućiti da se pojedini igrači udružuju na ovom teritoriju, jer ovo CEFTA-ino slobodno tržište je kao jedan predkorak za što kvalitetniji ulazak u šire svjetsko tržište, ustvari, za nas bolje rečeno – evropsko tržište, kao takvo. Jedina mogućnost konkurencije na tom tržištu će biti ukrupnjavanje igrača iz regije.
PRIMORAC: Ukrupnjavanje potencijala u regionu bi bio vrlo logičan i ekonomski opravdan slijed događaja. Pojaviće se sigurno velike kompanije, koje se u ovom regionu već pojavljuju, koje će konkurirati i izlaziti na strana tržišta. Međutim, i sam region će postati interesantan stranim kompanijama i investitorima. Tako da će biti puno interesantnije nego što je bilo do sada.
PROKOPIJEVIĆ: Obzirom da politički odnosi u regionu nisu sjajni, CEFTA će biti sjajan podsticaj poboljšavanja odnosa, i to tamo gdje postoji interes, a to je ono što je zapravo jedino zdravo.
RSE: Već duže vreme privrednici iz istočnijeg dela Zapadnog Balkana upućuju ozbiljne kritike na račun Hrvatske, kada je reč o mogućnosti plasmana kapitala u nju. Kako će od sada stajati stvar sa ulaganjima?
VRANKOVIĆ: Ja očekujem povećani trend investiranja u zemlje u regiji, kako kapitala unutar zemalja, tako i kapitala iz Evrope. Jer, investitor želi imati uređeno tržište, poznata pravila igre. Normalno, postoji i rizični kapital koji odlazi u neka neodređena područja, međutim, mi govorimo o normalnoj ekonomiji; CEFTA ugovor daje sigurnost potencijalnim investitorima. Ja očekujem povećano investiranje investitora unutar zemalja CEFTA-e, a kao što sam rekao i zemalja izvan granica ovog slobodnog tržišta koje je definirano CEFTA ugovorom.
PROKOPIJEVIĆ: Toga je bilo i do sada, ali je za očekivati da će toga biti sve manje kako vreme prolazi. Prosto, neki animoziteti koji su nastali u prošlosti, vremenom će slabiti, a interesi će jačati. Dakle, ako su sada Slovenci u Srbiji među tri najveća strana investitora, ne vidim zašto kao značajni investitor se ne bi pojavljivali u svakoj od ovih zemalja koje su članice zone slobodne trgovine.
MATIĆ: Pitanje plasmana kapitala zaista nije regulisano CEFTA sporazumom kao takvo, ali u okviru jedne povećane saradnje, i to pitanje će se postavljati. I mi naravno, ako želimo da imamo dobru trgovinsku saradnju, moramo biti otvoreni i za investicije iz različitih zemalja. Mislim da će se to polako dovesti u red. Ali ne treba zaboraviti ni da pred izbore uvek ta retorika bude malo zaoštrenija i onda se tu priča svašta, a posle izbora se sve to zaboravi i onda se samo vodi računa o biznisu i profitu.
PRIMORAC: Moguće je da je tako bilo do sada, međutim ovo je tržište koje se u ovom trenutku uređuje, centrala CEFTA-e će biti u Briselu. Tako da jednostavno oni koji su se do sada ponašali na neki drugi način, od sada će morati primjenjivati sve ono što je u CEFTA-i dogovoreno.
RSE: A veruju li naši sagovornici realano da se sutra na tenderima za javne nabavke u Srbiji, Bosni ili Hrvatskoj pojave pod ravnopravnim uslovima firme iz drugih država? Plaše li se manipulacija socijalnim nezadovoljstvom lokalnih preduzeća, pojedinaca ili grupa, koje bi eventualnu pobedu firme iz okruženja proglasile nacionalnom izdajom?
MATIĆ: Mi smo do sada imali takvih slučajeva da se manupuliše prisustvom stranih firmi. To nije bio slučaj samo sa firmama iz regiona, već je tu bilo i slučajeva sa nekim zemljama koje mi već vekovima smatramo prijateljskim, ali takve manipulacije se dešavaju svuda. Kod nas su se već pojavljivali hrvatski investitori koji su pobeđivali na tenderima i tu nije bilo nikakve naročite debate u javnosti. Ja se nadam da će vrlo brzo doći do sličnih slučajeva u Hrvatskoj, odnosno da će srpski investitori početi tamo da imaju svoje prisustvo, bilo na tenderima, bilo na drugi način. U CEFTA ugovoru je i predvđeno da od 2010. godine sve zemlje imaju nacionalni tretman pri javnim nabavkama, znači da uživaju javne povlastice. Podsetila bih vas da su kod nas te povlastice 20 posto od ponuđene cene za domaće proizvođače, odnosno domaće pružaoce usluga, i taj domaći tretman će sigurno biti motiv za sve firme, polako će dolaziti do ukrupnjavanja, pa ćemo sigurno imati regionalne lidere.
PRIMORAC: Ja bih svoj odgovor počeo kontrapitanjem – da li vi mislite da je prije pet godina bilo realno da se uopće govori o jedinstvenom sporazumu o slobodnoj trgovini u regionu? Dakle, u sporazumu su sadržane temeljne pretpostavke. S druge strane, takve situacije me uopće ne bi iznenadile. One će se vjerojatno pojaviti, ali će biti sporadične. Međutim, ja sam ubijeđen i vjerujem da će ekonomska logika na koncu ipak preovladati.
RSE: Pre nešto više od godinu dana komentator «Ekonomista» Tim Džuda je napisao da je CEFTA zametak «obnove jugoslovenskog prostora». Slažu li se naši sagovornici sa tom tezom? S druge strane, hoće li daleko slobodniji protok roba relaksirati političke odnose u regionu?
PRIMORAC: Zaista ne dijelim mišljenje citiranog komentatora. Iako je bilo određenih spekulacija o tome tijekom pregovora. U samom sporazumu zaista ne postoji ništa što bi ukazivalo na bilo kakvu integraciju tog tipa.
VRANKOVIĆ: Moje je mišljenje, a to pokazuju i pokazatelji, da to nije restitucija Jugoslavije. Tu žele ući i Moldova i Ukrajina. I njima je krajnji cilj Evropska unija kao takva. Međutim, oni znaju da je put puno lakši preko jednog tržišta kakvo je CEFTA. Međutim, sloboda gospodarskog protoka će sigurno smanjiti takozvane političke tenzije i usmjeriti ih ka kvalitetnijim odnosima. Tako da će i gospodarstvo, to jest ekonomija ići ruku pod ruku sa politikom.
RSE: Početak priče o CEFTA-i deluje prilično optimistično, ali iskustvo uči da je Balkan čudo. Zato pitanje za naše sagovornike na kraju glasi da li u dubini duše, ipak, strahuju li da bi nešto moglo da pokvari priču o zajedničkom ekonomskom prostoru na Zapadnom Balkanu?
VRANKOVIĆ: Ja osobno ne. Ja sam optimista, vjerujem u tu ideju. Inače sam gospodarstvenik – bio sam direktor dva brodogradilišta – i znam kako razmišljaju ljudi koji su na tržištu, na koji način komuniciraju, koji su im prioriteti kao takvi. Ja stvarno od gospodarstva puno očekujem, znači i da poboljša – nazovimo to tako – političke odnose i sve ostalo. Mislim da mi na ovim prostorima sve više ulazimo u tu drugu dimenziju, da kvalitet inicijativa naših ljudi, koji je bio ovih prošlih godina zatomljen, dobiva neku novu dimenziju i novi razvoj društva u cjelini.
MATIĆ: Mislim da ne postoje takve okolnosti koje bi dovele do kvarenja projekta CEFTA. Tu postoji samo opasnost od izbijanja neke političke nestabilnosti, ali onda bi se to reperkutovalo na sve druge oblasti života, ne samo na CEFTA-u. Sama CEFTA je za nas vrlo dobar sporazum i mi zaista željno očekujemo njegovu dalju progresiju i dalje funkcionisanje.
PROKOPIJEVIĆ: Moguće su teškoće u slučaju neke regionalne nestabilnosti, jer to bi onda bilo stavljeno ad acta. Drugi rizik je da se na neki način polako erodiraju pravila da zemlje traže izuzetke i da se dosledno provode odredbe zone slobodne trgovine. To bi takođe moglo da smanji pozitivne efekte, koje zona inače nesumnjivo donosi.
PRIMORAC: Mislim da su svi učesnici zainteresirani da ovaj projekat ide. Ovaj projekat nije samo ekonomska kategorija, već i politička. Mislim da je veoma značajan za zemlje učesnice i da je ovo prva stepenica ka ulasku u EU.Bivši američki potpredsjednik Al Gore i Međunarodnim odbor za klimatske promjene UN-a dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za mir zbog zalaganja za razvoj svijesti o promjeni klime.
