Sjetio sam se te priče oko imena TV Sarajevo kad sam prije par dana razgovarao sa Nikolas Gvosdevom, urednikom američke publikacije "The National Interest", ("Nacionalni interes"), inače stručnjakom za Rusiju. Poredali smo tada imena koja razni eksperti i političari, u inozemstvu i u Rusiji, upotrebljavaju za trenutni politički sistem kojeg je organizirao predsjednik Vladimir Putin. Evo šta smo sve pronašli:
John Bolton, bivši ambasador SAD-a pri UN-u upotrebljava čak tri termina "KVAZI-AUTORITARIZAM", zatim "PRED-KOMUNIZAM", te "KVAZI-CARIZAM". Grigorij Javlinski, poznati oporbeni lider u Rusiji tvrdi da tamo vlada "BIROKRATSKI AUTORITARIZAM. Termin koji nudi Irina Khakamada, takodjer ekspert za Rusiju je "INSTRUMENTALNA DEMOKRACIJA" pri čemu dodaje: "To je sistem u kojem demokratske institucije služe da održe elitu na vlasti." Lilia Shevtsova, iz Carnegie Moscow Centra, kaže. "Putin vjeruje da se to što on sprovodi zove ruski model demokracije. "Da, predsjednik se ponaša kao car, ali bi iz svega trebalo da se izrodi više demokratska država iako sa nekim elementima ruskog tradicionalnog autoritarizma.!" Dakle, izvlačim zaključak, termin bi mogao biti: "DEMOKRATSKI RUSKI TRADICIONALNI AUTORITARIZAM." Pomenuti Nikolas Gvosdev, upotrebljava termin "DIRIGIRANI PLURALIZAM" ("managed pluralism"). U knjizi "Budućnost slobode", ("The Future of Freedom"), autor Fareed Zakaria, sve države koje naprimjer imaju izbore ali nemaju istinsku demokraciju, dakle i Rusiju, naziva "NE-LIBERALNA (neslobodna) DEMOKRACIJA", ("Illiberal Democracy").
Šta pišu razne novine? "Wall Street Journal" upotrebljava termin "GANGSTERSKA DRŽAVA, a "The Economist" ima autora koji bira i termin "NEO-KGB" država. U Washington Post-u, poznato ime medju ruskim ekspertima, Masha Lipman, upotrebljava termin "MEKANI AUTORITARIZAM" ("soft authoritarianism ").
Same vlasti u Rusiji su do sada upotrebljavale dva termina. Najprije je sam Putin govorio o terminu "KONTROLIRANA DEMOKRACIJA" ("Managed democracy"), možda bi se moglo prevesti i kao "upravljačka" demokracija), a najnoviji termin koji se u Rusiji sada upotrebljava je "SUVERENA DEMOKRACIJA"
Možda se Putin negdje u prikrajku smije što se silni eksperti trude da pronadju termin koji bi bio opće prihvaćen ili ga se to uopće i ne tiče. Ali, kad se svi ovi termini poredaju jedan pored drugoga imaju jednu zajedničku osobinu, i medju onim nazivima koje traže političari i eksperti na zapadu, kao i oni političari i eksperti u samoj Rusiji. Pogledajmo zajedno imena koja su do sada pomenuta:
"KVAZI-AUTORITARIZAM" - "PRED-KOMUNIZAM" - "KVAZI-CARIZAM" - "BIROKRATSKI AUTORITARIZAM" - "INSTRUMENTALNA DEMOKRACIJA" - "GANGSTERSKA DRŽAVA"- "NEO-KGB" - "DEMOKRATSKI RUSKI TRADICIONALNI AUTORITARIZAM" - "MEKANI AUTORITARIZAM" - "KONTROLIRANA DEMOKRACIJA" – "NE-LIBERALNA DEMOKRACIJA" - "DIRIGIRANI PLURALIZAM" i "SUVERENA DEMOKRACIJA"
Kako se eksperti ne mogu dogovoriti kako se sistem u Rusiji zove, valjda se može reći da jedan od razloga što se ne mogu dogovoriti je to što sistem u ima svega pomalo - i dirigiran je i demokratičan, ima i cara i komunizma, ima i birokracije i tradicije, nekad nadvlada jedna, a nekad nadvlada druga osobina.
Zajedničko je svima, ipak, da neko DIRIGIRA kako se društvo treba razvijati. Kod nekoga je to "komunistički lider", kod drugog je to KGB, kod trećega je to "birokracija", u četvrtom primjeru "tradicija", u petom neki autoritarni vodja, negdje je to "mekani" a negdje "tradicionalni", negdje "kvazi" autoritarizam. Bilo kako bilo, problem je što niko, čak ni sam Putin ne negira da je demokracija u Rusiji pitanje nečije volje. Ona može biti beskrajno jaka i beskrajno poštena sa najboljim mogućima namjerama ali je demokracija još uvijek nečija politička volja, demokracija nije dakle institucija. Volje dolaze i prolaze, mijenjaju se radikalno ili ne. Volja se, medjutim, ma kakva bila, u interesu te same volje mora ograničavati ako se želi uspješan demokratski sistem. Oni koji tu volju ograničavaju i kontroliraju su institucije. Zato i svaka dirigirana demokracija ovisi o dirigentu, a ne o razvoju demokratskih institucija. Dirigent je taj koji definira gdje je granica njegove volje, a gdje je granica nečije druge volje. On više zna i on više brine, on je naš dirigent, on brine o našoj državi i našoj sudbini. On je otac naše nacije.
Da li vas to na nešto podsjeća?
Ime je, naravno, manje bitno. "Zovi me kako hoćeš, samo me nemoj razbiti" govori se. Nacionalne stranke se u BiH nisu, naravno, dogovorile oko imena TV Sarajevo i ime se nije promijenilo. To se dogodilo tek u ratu. Meni je osobno - tada bilo svejedno. Bilo mi je važnije da održimo svoju neovisnu uredjivačku politiku te da kroz sve te dane prodjemo što je moguće časnije. Bilo mi je sasvim jasno da je i ime TV Sarajevo, a kamoli njena uredjivačka politika, bila tek jedan od mnogih tema radi koje su se nacionalne stranke prepucavale - ovaj put preko naših ledja, a generalno govoreći preko ledja gradjana BiH.
John Bolton, bivši ambasador SAD-a pri UN-u upotrebljava čak tri termina "KVAZI-AUTORITARIZAM", zatim "PRED-KOMUNIZAM", te "KVAZI-CARIZAM". Grigorij Javlinski, poznati oporbeni lider u Rusiji tvrdi da tamo vlada "BIROKRATSKI AUTORITARIZAM. Termin koji nudi Irina Khakamada, takodjer ekspert za Rusiju je "INSTRUMENTALNA DEMOKRACIJA" pri čemu dodaje: "To je sistem u kojem demokratske institucije služe da održe elitu na vlasti." Lilia Shevtsova, iz Carnegie Moscow Centra, kaže. "Putin vjeruje da se to što on sprovodi zove ruski model demokracije. "Da, predsjednik se ponaša kao car, ali bi iz svega trebalo da se izrodi više demokratska država iako sa nekim elementima ruskog tradicionalnog autoritarizma.!" Dakle, izvlačim zaključak, termin bi mogao biti: "DEMOKRATSKI RUSKI TRADICIONALNI AUTORITARIZAM." Pomenuti Nikolas Gvosdev, upotrebljava termin "DIRIGIRANI PLURALIZAM" ("managed pluralism"). U knjizi "Budućnost slobode", ("The Future of Freedom"), autor Fareed Zakaria, sve države koje naprimjer imaju izbore ali nemaju istinsku demokraciju, dakle i Rusiju, naziva "NE-LIBERALNA (neslobodna) DEMOKRACIJA", ("Illiberal Democracy").
Šta pišu razne novine? "Wall Street Journal" upotrebljava termin "GANGSTERSKA DRŽAVA, a "The Economist" ima autora koji bira i termin "NEO-KGB" država. U Washington Post-u, poznato ime medju ruskim ekspertima, Masha Lipman, upotrebljava termin "MEKANI AUTORITARIZAM" ("soft authoritarianism ").
Same vlasti u Rusiji su do sada upotrebljavale dva termina. Najprije je sam Putin govorio o terminu "KONTROLIRANA DEMOKRACIJA" ("Managed democracy"), možda bi se moglo prevesti i kao "upravljačka" demokracija), a najnoviji termin koji se u Rusiji sada upotrebljava je "SUVERENA DEMOKRACIJA"
Možda se Putin negdje u prikrajku smije što se silni eksperti trude da pronadju termin koji bi bio opće prihvaćen ili ga se to uopće i ne tiče. Ali, kad se svi ovi termini poredaju jedan pored drugoga imaju jednu zajedničku osobinu, i medju onim nazivima koje traže političari i eksperti na zapadu, kao i oni političari i eksperti u samoj Rusiji. Pogledajmo zajedno imena koja su do sada pomenuta:
"KVAZI-AUTORITARIZAM" - "PRED-KOMUNIZAM" - "KVAZI-CARIZAM" - "BIROKRATSKI AUTORITARIZAM" - "INSTRUMENTALNA DEMOKRACIJA" - "GANGSTERSKA DRŽAVA"- "NEO-KGB" - "DEMOKRATSKI RUSKI TRADICIONALNI AUTORITARIZAM" - "MEKANI AUTORITARIZAM" - "KONTROLIRANA DEMOKRACIJA" – "NE-LIBERALNA DEMOKRACIJA" - "DIRIGIRANI PLURALIZAM" i "SUVERENA DEMOKRACIJA"
Kako se eksperti ne mogu dogovoriti kako se sistem u Rusiji zove, valjda se može reći da jedan od razloga što se ne mogu dogovoriti je to što sistem u ima svega pomalo - i dirigiran je i demokratičan, ima i cara i komunizma, ima i birokracije i tradicije, nekad nadvlada jedna, a nekad nadvlada druga osobina.
Zajedničko je svima, ipak, da neko DIRIGIRA kako se društvo treba razvijati. Kod nekoga je to "komunistički lider", kod drugog je to KGB, kod trećega je to "birokracija", u četvrtom primjeru "tradicija", u petom neki autoritarni vodja, negdje je to "mekani" a negdje "tradicionalni", negdje "kvazi" autoritarizam. Bilo kako bilo, problem je što niko, čak ni sam Putin ne negira da je demokracija u Rusiji pitanje nečije volje. Ona može biti beskrajno jaka i beskrajno poštena sa najboljim mogućima namjerama ali je demokracija još uvijek nečija politička volja, demokracija nije dakle institucija. Volje dolaze i prolaze, mijenjaju se radikalno ili ne. Volja se, medjutim, ma kakva bila, u interesu te same volje mora ograničavati ako se želi uspješan demokratski sistem. Oni koji tu volju ograničavaju i kontroliraju su institucije. Zato i svaka dirigirana demokracija ovisi o dirigentu, a ne o razvoju demokratskih institucija. Dirigent je taj koji definira gdje je granica njegove volje, a gdje je granica nečije druge volje. On više zna i on više brine, on je naš dirigent, on brine o našoj državi i našoj sudbini. On je otac naše nacije.
Da li vas to na nešto podsjeća?
Ime je, naravno, manje bitno. "Zovi me kako hoćeš, samo me nemoj razbiti" govori se. Nacionalne stranke se u BiH nisu, naravno, dogovorile oko imena TV Sarajevo i ime se nije promijenilo. To se dogodilo tek u ratu. Meni je osobno - tada bilo svejedno. Bilo mi je važnije da održimo svoju neovisnu uredjivačku politiku te da kroz sve te dane prodjemo što je moguće časnije. Bilo mi je sasvim jasno da je i ime TV Sarajevo, a kamoli njena uredjivačka politika, bila tek jedan od mnogih tema radi koje su se nacionalne stranke prepucavale - ovaj put preko naših ledja, a generalno govoreći preko ledja gradjana BiH.