Rezultati ovog istraživanja pokazuju stvarnost u BiH, kaže predsjednik poslodovaca Republike Srpske Damir Miljević. To znači, navodi Miljević, da u ovakvim političkim odnosima i prirodnom ambijentu BiH nije u stanju da razvije ekonomiju do te mjere da ima makar jednu firmu među 500 u regiji:
„Stalno upozoravamo da se treba maketi od međusobnog prepucavanja i okrenuti zapošljavanju i ekonomiji. To istraživanje ujedno i pokazuje da je, s obziroim da nemamo nijednu kompaniju među 500 najvećih, naša privreda u principu najnekonkurentnija u regiji.“
Miljevićevo mišljenje da je za posrnulu bh. ekonomiju i njenu nekonkurentnost na globalnom tržištu glavni krivac bosanskohercegovačke političke prilike, dijeli i predsjednik Sindikata BiH Edhem Biber. Prema njegovim riječima, zemlja je trusno područje, ljudi nisu pravno sigurni, što doprinosi da ni privredni subjekti ne zauzimaju adekvatno mjesto na ljestvici uspješnih biznisa na ovim prostorima:
„Zaista je veliko razočarenje za sve građane, jer je činjenica da ovdje ima kadrova i ima biznismena koji bi sigurno mogli biti u vrhu, ili barem na toj listi, ali nažalost ove prilike onemogućavaju i takve ljude, takve biznismene i firme da naprave značajniji iskorak i da u tom globalnom svijetu imaju adekvatan tretman i adekvatno mjesto.“
Za nekonkurentnu bh. privredu na svjetskom tržištu postoji nekoliko razloga, kaže potpredsjednik Vanjsko - trgovinske komore BiH Milan Lovrić. Jedan od njih je što su velike kompanije, kao posljedica rata i tranzicije, izgubile veličinu koju su imale, odnosno samostalno su se razvijale u zavisnosti u kom se bh. entitetu nalaze:
„Isti je slučaj s elektroprivredama, koje sada imamo tri kao samostalne jedinice, tri telekoma. Nemamo kompanija velikih koje su na neki način reprezentanti država u određenim granama, kao što su elektroprivrede, kao što su telekomi, kao što su značajne naftne kompanije. Zbog toga se BiH nije našla na toj listi i to pokazuje da je to samo jedna ilustracija zbog čega privreda BiH ne može ozbiljnije pokrenuti se naprijed, jer taj generator pokretanja ne mogu biti mala i srednja poduzeća, nego velika poduzeća koja kasnije povlače širi krug malih i srednjih poduzeća u različitim oblastima.“
Ekonomist Rajko Tomaš podsjeća da su prijeratni veliki sistemi u BiH bili nosioci razvoja određenog područja. Političkim načinom upravljanja, kako kaže, nije izvršena integracija, pa stoga i ne čudi što bosanskohercegovačkih kompanija nema na listi velikih preduzeća. Politička nestabilnost, ističe Tomaš, spriječava strane investitore da ulažu u BiH, iskoriste dio resursa koji postoje u preduzećima i donesu novu tehnologiju:
„Mi još uvijek plaćamo danak tom prošlom vremenu. Mi smo još uvijek opterećeni težnjom da se ti veliki sistemi obnove, a to je jednostavno nemoguće. Mi moramo postaviti drugu strategiju, na drugim osnovama, prije svega na ekonomskim motivima, ne ekonomskim interesima i doći do velikih konkurentnih preduzeća.“
Među 500 kompanija u srednjoj i istočnoj Evropi, prema objavljenoj listi «Deloitte», nalazi se čak 14 preduzeća iz Hrvatske, te 5 iz Srbije. Pored Bosne i Hercegovine, od država bivše Jugoslavije na toj listi nema ni kompanija iz Crne Gore.
„Stalno upozoravamo da se treba maketi od međusobnog prepucavanja i okrenuti zapošljavanju i ekonomiji. To istraživanje ujedno i pokazuje da je, s obziroim da nemamo nijednu kompaniju među 500 najvećih, naša privreda u principu najnekonkurentnija u regiji.“
Miljevićevo mišljenje da je za posrnulu bh. ekonomiju i njenu nekonkurentnost na globalnom tržištu glavni krivac bosanskohercegovačke političke prilike, dijeli i predsjednik Sindikata BiH Edhem Biber. Prema njegovim riječima, zemlja je trusno područje, ljudi nisu pravno sigurni, što doprinosi da ni privredni subjekti ne zauzimaju adekvatno mjesto na ljestvici uspješnih biznisa na ovim prostorima:
„Zaista je veliko razočarenje za sve građane, jer je činjenica da ovdje ima kadrova i ima biznismena koji bi sigurno mogli biti u vrhu, ili barem na toj listi, ali nažalost ove prilike onemogućavaju i takve ljude, takve biznismene i firme da naprave značajniji iskorak i da u tom globalnom svijetu imaju adekvatan tretman i adekvatno mjesto.“
Za nekonkurentnu bh. privredu na svjetskom tržištu postoji nekoliko razloga, kaže potpredsjednik Vanjsko - trgovinske komore BiH Milan Lovrić. Jedan od njih je što su velike kompanije, kao posljedica rata i tranzicije, izgubile veličinu koju su imale, odnosno samostalno su se razvijale u zavisnosti u kom se bh. entitetu nalaze:
„Isti je slučaj s elektroprivredama, koje sada imamo tri kao samostalne jedinice, tri telekoma. Nemamo kompanija velikih koje su na neki način reprezentanti država u određenim granama, kao što su elektroprivrede, kao što su telekomi, kao što su značajne naftne kompanije. Zbog toga se BiH nije našla na toj listi i to pokazuje da je to samo jedna ilustracija zbog čega privreda BiH ne može ozbiljnije pokrenuti se naprijed, jer taj generator pokretanja ne mogu biti mala i srednja poduzeća, nego velika poduzeća koja kasnije povlače širi krug malih i srednjih poduzeća u različitim oblastima.“
Ekonomist Rajko Tomaš podsjeća da su prijeratni veliki sistemi u BiH bili nosioci razvoja određenog područja. Političkim načinom upravljanja, kako kaže, nije izvršena integracija, pa stoga i ne čudi što bosanskohercegovačkih kompanija nema na listi velikih preduzeća. Politička nestabilnost, ističe Tomaš, spriječava strane investitore da ulažu u BiH, iskoriste dio resursa koji postoje u preduzećima i donesu novu tehnologiju:
„Mi još uvijek plaćamo danak tom prošlom vremenu. Mi smo još uvijek opterećeni težnjom da se ti veliki sistemi obnove, a to je jednostavno nemoguće. Mi moramo postaviti drugu strategiju, na drugim osnovama, prije svega na ekonomskim motivima, ne ekonomskim interesima i doći do velikih konkurentnih preduzeća.“
Među 500 kompanija u srednjoj i istočnoj Evropi, prema objavljenoj listi «Deloitte», nalazi se čak 14 preduzeća iz Hrvatske, te 5 iz Srbije. Pored Bosne i Hercegovine, od država bivše Jugoslavije na toj listi nema ni kompanija iz Crne Gore.
