Iako je ljeto u par navrata oborilo temperaturne rekorde nestašica vode u Budvi nije samo posljedica njihove vreline. Desilo se ono na šta se odavno upozorava, višegodišnja neplanska i nezakonita izgradnja parališe postojeću infrastrukturu, putnu, elektro i vodovodnu mrežu.
Kada je riječ o žeđi koja već skoro dva mjeseca prati svakodnevnicu u najpoznatijem crnogorskom ljetovalištu ona najviše pogađa penzionere. Evo šta kaže jedan od njih:
„Ja ima već mjesec i više dana da nemam vode, s time što kada se gradila ova zgrada broj 13 iz Veljka Vlahovića naknadno se od tarasa gradili stanovi da bude treći stan i prikačeni su na hidrante. Tako da sam ja ostala bez vode na vodovod i isto ništa. Jes’ me pitao inspektor neđe ove zime je su li vas otkačili od hidrata na glavnu cijev, međutim, ne. Znači, to nijesam na Goli otok, stara mu majka, da nemam cijelo ljeto vode u stan, barem da dođe svaku treću noć. Mjesec i po dana odila sam tamo i da se svađam i vidim da nema ’nako da me srce ofikari, jer to je prekršćeno kada se to gradilo, ođena su dolazili inspekcije i to je nešto urađeno, što je urađeno. Uglavnom ja nemam vode i to je problem“.
Rijetki penzioneri mogu priuštiti neku od alternativnih metoda snabdijevanja vodom:
„Živimo u stambenoj zgradi na drugom spratu. Bila sam prinuđena da moram riješiti nešto jer ipak vode nema po čitavi dan, tako da sam otkupila bazen i hidrofor, pa sam to postavila u podrumu. On se puni kada dođe gradska voda, a kada nemamo vode onda izbaca pumpa na drugom spratu, tako da vodim računa da i ne trošim veliku količinu da bih mogla imati za svoje potrebe koliko mi je potrebno. Jest’ da me to dosta prilično i koštalo. Došlo me sa rukama od vodoinstalatera ide sve preko mojega vodomjera, da nije niko oštećen, oko 553 eura“.
Kada je riječ o žeđi koja već skoro dva mjeseca prati svakodnevnicu u najpoznatijem crnogorskom ljetovalištu ona najviše pogađa penzionere. Evo šta kaže jedan od njih:
„Ja ima već mjesec i više dana da nemam vode, s time što kada se gradila ova zgrada broj 13 iz Veljka Vlahovića naknadno se od tarasa gradili stanovi da bude treći stan i prikačeni su na hidrante. Tako da sam ja ostala bez vode na vodovod i isto ništa. Jes’ me pitao inspektor neđe ove zime je su li vas otkačili od hidrata na glavnu cijev, međutim, ne. Znači, to nijesam na Goli otok, stara mu majka, da nemam cijelo ljeto vode u stan, barem da dođe svaku treću noć. Mjesec i po dana odila sam tamo i da se svađam i vidim da nema ’nako da me srce ofikari, jer to je prekršćeno kada se to gradilo, ođena su dolazili inspekcije i to je nešto urađeno, što je urađeno. Uglavnom ja nemam vode i to je problem“.
Rijetki penzioneri mogu priuštiti neku od alternativnih metoda snabdijevanja vodom:
„Živimo u stambenoj zgradi na drugom spratu. Bila sam prinuđena da moram riješiti nešto jer ipak vode nema po čitavi dan, tako da sam otkupila bazen i hidrofor, pa sam to postavila u podrumu. On se puni kada dođe gradska voda, a kada nemamo vode onda izbaca pumpa na drugom spratu, tako da vodim računa da i ne trošim veliku količinu da bih mogla imati za svoje potrebe koliko mi je potrebno. Jest’ da me to dosta prilično i koštalo. Došlo me sa rukama od vodoinstalatera ide sve preko mojega vodomjera, da nije niko oštećen, oko 553 eura“.
