Cijeli je svoj život Milica Bradić provela čuvajući stoku na obroncima iznad rijeke Bistrice pokraj Bijelog Polja. U šumom i vodom bogatom kraju i nikada joj se nije do ove godine dogodilo da od izletnika zatraži vodu za piće. Izvori presušili, a i ovce mora zgoniti do rijeke jer ni pojila za njih u brdima više nema:
„Jok, vala. Stvarno ne pamtim. Ja imam sedamdeset i više. Jesu presušili. Samo toči na jedno mjesto. Voće jeste rodilo, znaš kako je rodilo, mednice, šljive, jabuka, kruška, a u vrt, bogomi, crvenu paparike. Samo tri sijena. imamo, kažu poskupljalo“.
Zimu bez snijega, a potom i proljeće bez kiše čiju svaku kap seljaci u izreci cijene „jedan dukat“ na sjeveru Crne Gore ne pamte ni najstariji ljudi. Vušo prodaje kupus. Triput skuplji nego prošle godine:
„Pamtim, sedamdesetdvije godine imam, ovo se nije trefiko ovako. Velika suša. Ne znam šta da kažem, uglavnom ne vredi ništa. Živi ostat ne možemo, ako ostanemo ove godine živi dugo ćemo živjet. Mnogo, mnogo, mnogo, ove godine mnogo uništen kukuruz, krompir, pasulj, vode nema, vode nema. Presušili ovi izvori što su bili presušili ne vredi, ove godine ne vredi. Ako država nešto ne pomogne, mi smo propali načisto“.
Kolika je direktna šteta od ovogodišnje suše vjerovatno se nikada neće ni saznati. Sigurno je jedino da se mjeri milionima eura. O njenom ublažavanju, najavljeno je, ove će nedjelje raspravljati i Vlada. Mimo pazarskih običaja o cijanama na bijelopoljskoj pijaci, ipak dobro snabdijevenoj, rasprave nema. Borovnice su dvostruko skuplje nego lani, sir i kajmak za upola imaju veće cijene u poređenju sa onima od prije par nedjelja i tako redom do povrća kojima se Suljevići iz Kanja bave kao porodičnim biznisom:
„Za ovu godinu može se reći da je suša napravila veliku katastrofu. Velika ja suša, stočni fond će pasti do ispod nivoa, trave nema, stoka nema šta da opase, cijene su otišle, cijene su otišle skupe, sir je otišao, mlijeko, sve će otić. Velika ja katastrofa, ne bih znala šta drugo da kažem. Narodu je dosta skupo, ali mora se uzimat jer mora. Suša je učinila svoje i šta da se radi. Jedna nam je njiva kukuruza sagorjela, ostalo topimo, navodnjavamo rijekom i gradskom vodom. Dosta je i rod smanjio i sve i zato mora da je skupo. Četiri komada za euro“. Pa, ne može više. To je katastrofa. Naročito ko drži stoku to je haos živi. Ja imam pedesetjednu godinu i ovu sušu ne pamtim. To je katastrofa, da je to vanredno stanje, da bi Vlada trebalo nešto da organizuje, a ne ovako da prepustila je na milost ovome nevremenu narod stvarno“.
„Jok, vala. Stvarno ne pamtim. Ja imam sedamdeset i više. Jesu presušili. Samo toči na jedno mjesto. Voće jeste rodilo, znaš kako je rodilo, mednice, šljive, jabuka, kruška, a u vrt, bogomi, crvenu paparike. Samo tri sijena. imamo, kažu poskupljalo“.
Zimu bez snijega, a potom i proljeće bez kiše čiju svaku kap seljaci u izreci cijene „jedan dukat“ na sjeveru Crne Gore ne pamte ni najstariji ljudi. Vušo prodaje kupus. Triput skuplji nego prošle godine:
„Pamtim, sedamdesetdvije godine imam, ovo se nije trefiko ovako. Velika suša. Ne znam šta da kažem, uglavnom ne vredi ništa. Živi ostat ne možemo, ako ostanemo ove godine živi dugo ćemo živjet. Mnogo, mnogo, mnogo, ove godine mnogo uništen kukuruz, krompir, pasulj, vode nema, vode nema. Presušili ovi izvori što su bili presušili ne vredi, ove godine ne vredi. Ako država nešto ne pomogne, mi smo propali načisto“.
Kolika je direktna šteta od ovogodišnje suše vjerovatno se nikada neće ni saznati. Sigurno je jedino da se mjeri milionima eura. O njenom ublažavanju, najavljeno je, ove će nedjelje raspravljati i Vlada. Mimo pazarskih običaja o cijanama na bijelopoljskoj pijaci, ipak dobro snabdijevenoj, rasprave nema. Borovnice su dvostruko skuplje nego lani, sir i kajmak za upola imaju veće cijene u poređenju sa onima od prije par nedjelja i tako redom do povrća kojima se Suljevići iz Kanja bave kao porodičnim biznisom:
„Za ovu godinu može se reći da je suša napravila veliku katastrofu. Velika ja suša, stočni fond će pasti do ispod nivoa, trave nema, stoka nema šta da opase, cijene su otišle, cijene su otišle skupe, sir je otišao, mlijeko, sve će otić. Velika ja katastrofa, ne bih znala šta drugo da kažem. Narodu je dosta skupo, ali mora se uzimat jer mora. Suša je učinila svoje i šta da se radi. Jedna nam je njiva kukuruza sagorjela, ostalo topimo, navodnjavamo rijekom i gradskom vodom. Dosta je i rod smanjio i sve i zato mora da je skupo. Četiri komada za euro“. Pa, ne može više. To je katastrofa. Naročito ko drži stoku to je haos živi. Ja imam pedesetjednu godinu i ovu sušu ne pamtim. To je katastrofa, da je to vanredno stanje, da bi Vlada trebalo nešto da organizuje, a ne ovako da prepustila je na milost ovome nevremenu narod stvarno“.
