Dok je većina hrvatskih građana kvadrat stana na kojem su imali stanarsko pravo u otkupu početkom devedesetih plaćala stotinu tadašnjih njemačkih maraka, Uredbom o otkupu stanova na područjima gdje je hrvatska vlast uspostavljena kasnije, za četvorni metar stana trebalo je platiti 500 eura. Udruga stanara grada Vukovara uspjela je isposlovati da se cijena četvornog metra stana u otkupu smanji, ali je ona još uvijek znatno veća neko što su plaćali ostali građani Hrvatske, kaže predsjednik te udruge, Miroslav Roksandić:
„Vukovarci nisu u tome uspjeli i nisu dobili takvo pravo. Ne priznaju im se nikakva prava koja proističu iz stanarskog prava. Udruga se osnovala, registrirala i počela prikupljati članove. Onda se dogodilo čudo – 3000 ljudi je potpisalo i pristalo da postanu članovi Udruge stanara, uviđajući da je to sveopći problem građana grada Vukovara, a ne problem pojedinca. Najveći broj stanovnika garda Vukovara su upravo korisnici stanarskog prava.“
U kakvom se položaju nalaze oni koji će sada imati priliku otkupiti stan u Vukovaru, svjedoči Dara Mayer, koja se nakon sedam godina izgnanstva iz Vukovara vratila u taj grad. Da bi imala gdje živjeti, ona je podigla kredit kako bi obnovila stan nad kojim je imala stanarsko pravo:
„Plaćam kredit za obnovu stana, koji sam dobila od moje firme u kojoj radim, od financijske agencije. Plaćam pričuvu i najamninu. Najmanje plaćam 1200 kuna. I u Njemačkoj sam plaćala stan u tom iznosu. Ko još u ovoj državi plaća toliko za jedan stan? Uz to sve ne znam, ni kada, ni pod kojim uvjetima, ću moći otkupiti taj stan.“
Domagoj Marenić, tajnik Udruženja stanara grada Vukovara, kaže kako su skupili 5000 potpisa nezadovoljnih građana koji od države traže da im se omogući povlašteni otkup, kakav su početkom devedesetih imali svi nositelji stanarskog prava u Hrvatskoj:
„Udruga traži da se kategoriji bivših nosioca stanarskih prava osigura povlašteni otkup, onakav kakav su imali nositelji stanarskih prava u cijeloj Hrvatskoj. Udruga nije protiv primijene Uredbe na građane koji nisu imali stanarska prava, već je protiv toga da građani, koji su imali stanarska prava, budu stavljeni u isti rang sa ostalim građanima, obzirom da se radi o ljudima kojima nije osiguran otkup zbog nedjelotvornog administrativnog djelovanja. Država nije stvorila uvjete koji su potrebni u administrativnom smislu da se taj otkup provede ranije, svih ovih 15 proteklih godina. S druge strane, ti ljudi su danas i znatno stariji i njihova ekonomska i socijalna situacija je takva da oni pripadaju trećoj dobi.“
Jedan od onih kome će zbog poodmaklih godina biti gotovo nemoguće otkupiti stan nad kojim je ima stanarsko pravo je i Stevo Kušnjir, nekadašnji radnik Kombinata Borovo. Taj stan, kaže Kušnjir, već je jednom platio:
„Radio sam u štampariji 24 godine, sve do 1991. godine. Nas 180 radnika štamparije je uplaćivalo četiri posto od osobnog dohotka za stambeni fond. To je bilo na nivou cijele države. Mi, radnici Kombinata Borovo, smo izglasali da se postotak za stambeni fond poveća za 6,8 posto, da iznosi 10,8 posto. Nije Kombinat Borovo pravio te stanove, nego mi radnici. U taj stambeni fond, iz koga je kupljen taj stan, je ugrađeno mjesečno 10,8 posto našeg osobnog dohotka.“
Iako je izmjenama Uredbe o otkupu stanova Vukovarcima sada omogućeno da cijena četvorni metra stana - ako plaćaju odjednom i u gotovini – iznosi 175 eura, za mnoge od njih to će biti nedostižno. Zbog socijalnih prilika u kojima se nalaze, desetak tisuća eura, koliko bi trebali platiti svoj stan, predstavlja pravo, njima nedostupno, bogatstvo.
„Vukovarci nisu u tome uspjeli i nisu dobili takvo pravo. Ne priznaju im se nikakva prava koja proističu iz stanarskog prava. Udruga se osnovala, registrirala i počela prikupljati članove. Onda se dogodilo čudo – 3000 ljudi je potpisalo i pristalo da postanu članovi Udruge stanara, uviđajući da je to sveopći problem građana grada Vukovara, a ne problem pojedinca. Najveći broj stanovnika garda Vukovara su upravo korisnici stanarskog prava.“
U kakvom se položaju nalaze oni koji će sada imati priliku otkupiti stan u Vukovaru, svjedoči Dara Mayer, koja se nakon sedam godina izgnanstva iz Vukovara vratila u taj grad. Da bi imala gdje živjeti, ona je podigla kredit kako bi obnovila stan nad kojim je imala stanarsko pravo:
„Plaćam kredit za obnovu stana, koji sam dobila od moje firme u kojoj radim, od financijske agencije. Plaćam pričuvu i najamninu. Najmanje plaćam 1200 kuna. I u Njemačkoj sam plaćala stan u tom iznosu. Ko još u ovoj državi plaća toliko za jedan stan? Uz to sve ne znam, ni kada, ni pod kojim uvjetima, ću moći otkupiti taj stan.“
Domagoj Marenić, tajnik Udruženja stanara grada Vukovara, kaže kako su skupili 5000 potpisa nezadovoljnih građana koji od države traže da im se omogući povlašteni otkup, kakav su početkom devedesetih imali svi nositelji stanarskog prava u Hrvatskoj:
„Udruga traži da se kategoriji bivših nosioca stanarskih prava osigura povlašteni otkup, onakav kakav su imali nositelji stanarskih prava u cijeloj Hrvatskoj. Udruga nije protiv primijene Uredbe na građane koji nisu imali stanarska prava, već je protiv toga da građani, koji su imali stanarska prava, budu stavljeni u isti rang sa ostalim građanima, obzirom da se radi o ljudima kojima nije osiguran otkup zbog nedjelotvornog administrativnog djelovanja. Država nije stvorila uvjete koji su potrebni u administrativnom smislu da se taj otkup provede ranije, svih ovih 15 proteklih godina. S druge strane, ti ljudi su danas i znatno stariji i njihova ekonomska i socijalna situacija je takva da oni pripadaju trećoj dobi.“
Jedan od onih kome će zbog poodmaklih godina biti gotovo nemoguće otkupiti stan nad kojim je ima stanarsko pravo je i Stevo Kušnjir, nekadašnji radnik Kombinata Borovo. Taj stan, kaže Kušnjir, već je jednom platio:
„Radio sam u štampariji 24 godine, sve do 1991. godine. Nas 180 radnika štamparije je uplaćivalo četiri posto od osobnog dohotka za stambeni fond. To je bilo na nivou cijele države. Mi, radnici Kombinata Borovo, smo izglasali da se postotak za stambeni fond poveća za 6,8 posto, da iznosi 10,8 posto. Nije Kombinat Borovo pravio te stanove, nego mi radnici. U taj stambeni fond, iz koga je kupljen taj stan, je ugrađeno mjesečno 10,8 posto našeg osobnog dohotka.“
Iako je izmjenama Uredbe o otkupu stanova Vukovarcima sada omogućeno da cijena četvorni metra stana - ako plaćaju odjednom i u gotovini – iznosi 175 eura, za mnoge od njih to će biti nedostižno. Zbog socijalnih prilika u kojima se nalaze, desetak tisuća eura, koliko bi trebali platiti svoj stan, predstavlja pravo, njima nedostupno, bogatstvo.
