Samir Šukurica, diplomirani pravnik iz Bijelog Polja, prvi put je nakon tri godine boravka u Njemačkoj, u posjeti svojima u Crnoj Gori. On je jedan od rijetkih srećnika koji je za relativno kratko vrijeme regulisao dokumenta u toj zapadnoevropskoj zemlji u kojoj se devedesetih godina prošlog vijeka utočište pronašli mnogi balkanski građani:
„Naravno, razlog dolaska u svoju zemlju ne treba previše objašnjavati. Uvijek želja i duhovna potreba na neki način da se vraća u svoju zemlju i s obzirom na to da su prije desetak i više godina ljudi koji su otišli sa ovih prostora otišli više iz nužde zbog siromaštva, ratnih dešavanja i tako dalje, jednostavno na prvom mjestu je ipak bila briga oko takozvanog stvaranja papira“.
I dok je do Dejtona regulisanje imigrantskog statusa za mnoge sa Balkana bilo relativno lako sa poboljšanjem bezbijednosne situacije u bivšoj Jugoslaviji dobijanje papira biva sve rigoroznije. Od zemlje do zemlje različit je pristup tome, a za hiljadama onih u Njemačkoj koji su tamo pristigli ’99. ovo je ljeto po tom pitanju bilo srećno:
„I postavilo se pitanje šta sa tim ljudim. Njemci su to riješili na način što su donijeli uredbu kojom su postavili dva uslova da bi se papiri dobili. Za samce, ljudi koji su sami i namaju formiranu porodicu, šest godina stalnog boravka u Njemačkoj. Za ljude sa familijom osam godina“.
RSE: I to je razlog što je ovo ljeto praktično za mnogo naše gastarbajtere bilo srećno ljeto.
ŠUKURICA: U svakom slučaju za mnoge vjerujem, za desetine hiljada ljudi, ovo ljeto je bilo srećno ljeto.
Rupe u zakonima zapadnoevropskih zemalja nije lako naći. Jedna, svakako zbog osjetljivosti pitanja porodice, ostala je. Sklapanje braka značilo je za mnoge posljednju šansu za emigraciju. Prethodno je potrebno imati i kratkoročnu vizu:
„Mjesec ili tri mjeseca su neki rok da se nađe žena, da budem malo vulgaran, ali u pravom smislu riječi da se nađe žena. Da li je to Njemica ili naša žena koja ima papire“.
RSE: Da li su to uglavnom samo formalne ženidbe?
ŠUKURICA: U početku ti ljudi svjesno ulaze u brak da bi samo stvorili dom, ali kako je ljubav jedna čudna kategorija između tih ljudi dođe vremenom do zbližavanja. Ako ja živim sa osobom dvije, tri godine u istom stanu onda vremenom ta fizička blizina preraste polagano u neku drugu vrstu blizine i ti brakovi znaju da opstanu.
Ne mali je broj formalnog razvoda braka kao preduslov braku zbog papira:
„Đe se formalno razvede brak i tamo se sklapa brak da bi se došlo do papira“.
RSE: Tu je jedan čini mi se socijalna kategorija dosta bitna za one ljude koji su imali svoje porodice ovdje, a oni sami godinama deceniju i više živjeli u Njemačkoj.
ŠUKURICA: Svaka razgradnja porodice je tragična. Ljudi se opet prećutno saglase jer je siromaštvo i mogućnost da po povratku tih ljudi porodica bude kompletno u bijedi i da se vrati da bijedno živi možda jača od svega, čak da se ta tragičnost amortizuje, da nije to baš tako tragično.
„Naravno, razlog dolaska u svoju zemlju ne treba previše objašnjavati. Uvijek želja i duhovna potreba na neki način da se vraća u svoju zemlju i s obzirom na to da su prije desetak i više godina ljudi koji su otišli sa ovih prostora otišli više iz nužde zbog siromaštva, ratnih dešavanja i tako dalje, jednostavno na prvom mjestu je ipak bila briga oko takozvanog stvaranja papira“.
I dok je do Dejtona regulisanje imigrantskog statusa za mnoge sa Balkana bilo relativno lako sa poboljšanjem bezbijednosne situacije u bivšoj Jugoslaviji dobijanje papira biva sve rigoroznije. Od zemlje do zemlje različit je pristup tome, a za hiljadama onih u Njemačkoj koji su tamo pristigli ’99. ovo je ljeto po tom pitanju bilo srećno:
„I postavilo se pitanje šta sa tim ljudim. Njemci su to riješili na način što su donijeli uredbu kojom su postavili dva uslova da bi se papiri dobili. Za samce, ljudi koji su sami i namaju formiranu porodicu, šest godina stalnog boravka u Njemačkoj. Za ljude sa familijom osam godina“.
RSE: I to je razlog što je ovo ljeto praktično za mnogo naše gastarbajtere bilo srećno ljeto.
ŠUKURICA: U svakom slučaju za mnoge vjerujem, za desetine hiljada ljudi, ovo ljeto je bilo srećno ljeto.
Rupe u zakonima zapadnoevropskih zemalja nije lako naći. Jedna, svakako zbog osjetljivosti pitanja porodice, ostala je. Sklapanje braka značilo je za mnoge posljednju šansu za emigraciju. Prethodno je potrebno imati i kratkoročnu vizu:
„Mjesec ili tri mjeseca su neki rok da se nađe žena, da budem malo vulgaran, ali u pravom smislu riječi da se nađe žena. Da li je to Njemica ili naša žena koja ima papire“.
RSE: Da li su to uglavnom samo formalne ženidbe?
ŠUKURICA: U početku ti ljudi svjesno ulaze u brak da bi samo stvorili dom, ali kako je ljubav jedna čudna kategorija između tih ljudi dođe vremenom do zbližavanja. Ako ja živim sa osobom dvije, tri godine u istom stanu onda vremenom ta fizička blizina preraste polagano u neku drugu vrstu blizine i ti brakovi znaju da opstanu.
Ne mali je broj formalnog razvoda braka kao preduslov braku zbog papira:
„Đe se formalno razvede brak i tamo se sklapa brak da bi se došlo do papira“.
RSE: Tu je jedan čini mi se socijalna kategorija dosta bitna za one ljude koji su imali svoje porodice ovdje, a oni sami godinama deceniju i više živjeli u Njemačkoj.
ŠUKURICA: Svaka razgradnja porodice je tragična. Ljudi se opet prećutno saglase jer je siromaštvo i mogućnost da po povratku tih ljudi porodica bude kompletno u bijedi i da se vrati da bijedno živi možda jača od svega, čak da se ta tragičnost amortizuje, da nije to baš tako tragično.
