U Hrvatskoj je Karlovačka industrija mlijeka (KiM) prodata tvrtki Chemoderm. Novopečeni vlasnik je, baš kao i onaj Makedonac, napravio plan ulaganja koji se dopao onima koji su odlučivali. Zatražio je kredit u banci i kad su ga pitali čime će garantirati kredit odgovorio je – Karlovačkom industrijom mlijeka. Tako bi novi vlasnik, koji nema nikakvog iskustva u proizvodnji mlijeka i čija tvrtka Chemoderm ima DVA uposlena dobio 66.96% dionica KiM-a bez i jedne jedine kune uloženog vlastitog novca!!
To je potpuno identičan sistem privatizacije koji je trajao u Hrvatskoj 90-tih godina kada su šoferi, pomoćni radnici i konobari postajali tajkuni jer su bili pravovjerni, hoću reći, “veliki domoljubi” prema procjenama HDZ-a. Ovaj put je, medjutim, sve dospjelo u javnost i možda će ovakva privatizacija biti spriječena. Jedan od zainteresiranih je prijavio pokušaj mita, uključili su se državni istražni organi, premijer Sanader izjavljuje da “ne dolazi u obzir da netko jamči dionicama KIM-a! To je praksa devedesetih koju smo odbacili.” Lijepo rečeno – ali čovjek koji je o svemu odlučivao je – Sanaderov potpredsjednik.
On, potpredsjednik vlade Damir Polančec, optužuje – sindikat KiM-a koji su navodno postavljali prevelike zahtjeve koje niko od ulagača nije mogao prihvatiti: “Za situaciju u kojoj se našla Karlovačka industrija mlijeka KIM nismo krivi ni ja ni Hrvatski fond za privatizaciju. Krivi su njihov sindikat i radničko vijeće.” Pročitao sam ovu izjavu nekoliko puta i još mi nije jasno kako je tako nešto uopće i moguće izjaviti. Dakle, radnici su krivi što su tražili previše, a potpredsjednik vlade je prodao KiM nekome ko ima dva zaposlena, ko nema nikakvog iskustva i ko nije uložio ni jednu kunu – i to samo zato što su radnici tražili previše!! Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva, Branko Vukelić tvrdi da je sve bilo ispravno – dakle sasvim suprotno svom sopstvenom premijeru.
Ko je, dakle, tu u pravu? Premijer koji kaže da je nedopustivo dobiti firmu, a garantirati kredit tom istom firmom,; ministar gospodarstva, Vukelić, koji tvrdi da je sve kako valja; ili potpredsjednik vlade, Polančec, koji je prvi čovjek Fonda za privatizaciju i koji je sve odobrio!!! Nesudjeni vlasnik Karlovačke mljekare, Ivan Šimić, sada nastoji da u čitavu priču ubaci i malo patriotizma pa kaže: “Sve je to hajka na mene jer sam se drznuo usprotiviti srbijanskom kapitalu.” Ako je dakle po Šimiću oni koji se drznu usprotiviti “srbijanskom kapitalu” u Hrvatskoj bivaju – kažnjenji i protiv njih se vodi hrvatska hajka!!?? On se, naime, na natječaj javio iz – patriotskih razloga: “Prava istina zašto sam se javio za kupnju KIM- a je ta što sam štitio nacionalne interese!!"
Prije nekih valjda dva mjeseca je otkrivena korupcija u Fondu za privatizaciju, trojica iz tog Fonda su uhapšena, i istraga još traje. Tada su se potpredsjednik Polančec i ministar Vukelić branili da nisu imali pojma da se u Fondu za privatizaciju dešavaju takve stvari iako su baš oni čelni ljudi upravnog odbora za taj isti fond.
Znam iz pouzdanih izvora i ovakvu priču: jedan se, u svijetu, uspješni gradjanin Hrvatske (imena su poznata autoru ali nemam ovlašćenja da ih iznosim javno) odlučio vratiti doma i početi biznis. Kupio je objekat i imao je ozbiljne namjere uložiti novac. Ali, iz Fonda za privatizaciju nikako da stigne zvanično mišljenje bez kojeg nije mogao dalje. Čekao je mjesecima i – ništa. Onda se obratio jednom ministru vlade Hrvatske za pomoć na šta ga je ovaj uputio na svog – šofera. Vozač je obećao pomoć da se dobije mišljenje Fonda za privatizaciju i isporučio cijenu – 20.000 eura. Mišljenje je stiglo za dva tjedna. Vozač je uhapšen, a ministar je javno izjavio da nema pojma čime se bavio njegov šofer.
Kad si ministar tvoja su prava veća i tvoja je odgovornost veća. Posao ti je da znaš šta se dešava u oblasti tvoje nadležnosti. Ako ne znaš – nisi dobar ministar. Dakle, posao je ministara da nešto ZNAJU. Ako se nečim rukovodi onda se za to čime se rukovodi ODGOVARA. Dakle, “nisam znao” nije dokaz nevinosti nego dokaz krivice! U politici važi pravilo - KRIV SI JER NE ZNAŠ. U Hagu sjede na optuženičkoj klupi ljudi koji odgovaraju po komandnoj odgovornosti i ljudi koji su bili politički čelnici u vremenu kad su se dogodili zločini. “Nisam znao”, bila to činjenica ili ne, ih neće osloboditi.
Svi upetljani ministri (Polančec, Vukelić i prije toga Kalmeta) ne pokazuju ni trunke brige za svoje pozicije, niti im pada na pamet da odstupe sami. Bojim se da će premijer Sanader morati dobro razmisliti šta mu sve ministri znaju, a šta ne znaju. Jer, ako dobro ne promisli i nešto ne uradi neko (birači na izborima naprimjer) mu može postaviti i ovakvo pitanje: Ako je posao ministara da nešto znaju, posao je premijera da zna šta znaju, a šta ne znaju ministri.
Email me Nenad Pejic
To je potpuno identičan sistem privatizacije koji je trajao u Hrvatskoj 90-tih godina kada su šoferi, pomoćni radnici i konobari postajali tajkuni jer su bili pravovjerni, hoću reći, “veliki domoljubi” prema procjenama HDZ-a. Ovaj put je, medjutim, sve dospjelo u javnost i možda će ovakva privatizacija biti spriječena. Jedan od zainteresiranih je prijavio pokušaj mita, uključili su se državni istražni organi, premijer Sanader izjavljuje da “ne dolazi u obzir da netko jamči dionicama KIM-a! To je praksa devedesetih koju smo odbacili.” Lijepo rečeno – ali čovjek koji je o svemu odlučivao je – Sanaderov potpredsjednik.
On, potpredsjednik vlade Damir Polančec, optužuje – sindikat KiM-a koji su navodno postavljali prevelike zahtjeve koje niko od ulagača nije mogao prihvatiti: “Za situaciju u kojoj se našla Karlovačka industrija mlijeka KIM nismo krivi ni ja ni Hrvatski fond za privatizaciju. Krivi su njihov sindikat i radničko vijeće.” Pročitao sam ovu izjavu nekoliko puta i još mi nije jasno kako je tako nešto uopće i moguće izjaviti. Dakle, radnici su krivi što su tražili previše, a potpredsjednik vlade je prodao KiM nekome ko ima dva zaposlena, ko nema nikakvog iskustva i ko nije uložio ni jednu kunu – i to samo zato što su radnici tražili previše!! Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva, Branko Vukelić tvrdi da je sve bilo ispravno – dakle sasvim suprotno svom sopstvenom premijeru.
Ko je, dakle, tu u pravu? Premijer koji kaže da je nedopustivo dobiti firmu, a garantirati kredit tom istom firmom,; ministar gospodarstva, Vukelić, koji tvrdi da je sve kako valja; ili potpredsjednik vlade, Polančec, koji je prvi čovjek Fonda za privatizaciju i koji je sve odobrio!!! Nesudjeni vlasnik Karlovačke mljekare, Ivan Šimić, sada nastoji da u čitavu priču ubaci i malo patriotizma pa kaže: “Sve je to hajka na mene jer sam se drznuo usprotiviti srbijanskom kapitalu.” Ako je dakle po Šimiću oni koji se drznu usprotiviti “srbijanskom kapitalu” u Hrvatskoj bivaju – kažnjenji i protiv njih se vodi hrvatska hajka!!?? On se, naime, na natječaj javio iz – patriotskih razloga: “Prava istina zašto sam se javio za kupnju KIM- a je ta što sam štitio nacionalne interese!!"
Prije nekih valjda dva mjeseca je otkrivena korupcija u Fondu za privatizaciju, trojica iz tog Fonda su uhapšena, i istraga još traje. Tada su se potpredsjednik Polančec i ministar Vukelić branili da nisu imali pojma da se u Fondu za privatizaciju dešavaju takve stvari iako su baš oni čelni ljudi upravnog odbora za taj isti fond.
Znam iz pouzdanih izvora i ovakvu priču: jedan se, u svijetu, uspješni gradjanin Hrvatske (imena su poznata autoru ali nemam ovlašćenja da ih iznosim javno) odlučio vratiti doma i početi biznis. Kupio je objekat i imao je ozbiljne namjere uložiti novac. Ali, iz Fonda za privatizaciju nikako da stigne zvanično mišljenje bez kojeg nije mogao dalje. Čekao je mjesecima i – ništa. Onda se obratio jednom ministru vlade Hrvatske za pomoć na šta ga je ovaj uputio na svog – šofera. Vozač je obećao pomoć da se dobije mišljenje Fonda za privatizaciju i isporučio cijenu – 20.000 eura. Mišljenje je stiglo za dva tjedna. Vozač je uhapšen, a ministar je javno izjavio da nema pojma čime se bavio njegov šofer.
Kad si ministar tvoja su prava veća i tvoja je odgovornost veća. Posao ti je da znaš šta se dešava u oblasti tvoje nadležnosti. Ako ne znaš – nisi dobar ministar. Dakle, posao je ministara da nešto ZNAJU. Ako se nečim rukovodi onda se za to čime se rukovodi ODGOVARA. Dakle, “nisam znao” nije dokaz nevinosti nego dokaz krivice! U politici važi pravilo - KRIV SI JER NE ZNAŠ. U Hagu sjede na optuženičkoj klupi ljudi koji odgovaraju po komandnoj odgovornosti i ljudi koji su bili politički čelnici u vremenu kad su se dogodili zločini. “Nisam znao”, bila to činjenica ili ne, ih neće osloboditi.
Svi upetljani ministri (Polančec, Vukelić i prije toga Kalmeta) ne pokazuju ni trunke brige za svoje pozicije, niti im pada na pamet da odstupe sami. Bojim se da će premijer Sanader morati dobro razmisliti šta mu sve ministri znaju, a šta ne znaju. Jer, ako dobro ne promisli i nešto ne uradi neko (birači na izborima naprimjer) mu može postaviti i ovakvo pitanje: Ako je posao ministara da nešto znaju, posao je premijera da zna šta znaju, a šta ne znaju ministri.
Email me Nenad Pejic