RSE: Predstoji nova runda pregovora Beograda i Prištine od 120 dana. U Srbiji kažu da će se pregovarati o položaju albanske manjine, a ne o statusu. U Prištini kažu da se neće pregovarati o statusu, već o budućim odnosima i tehničkim pitanjima – nestalim osobama, zajedničkoj imovini i tako dalje. Kamo će, po Vašem mišljenju voditi ovi razgovori?
TESAR: Mislim da će ovi razgovori voditi tamo gdje i oni prethodni, dakle do saznanja da se te dvije strane, dakle zvanična Priština i zvanični Beograd, ne mogu dogovoriti. Iako je tema tih razgovora prilično jasno definisana, ipak se iz izjava zvaničnika, kako u Prištini, tako i u Beogradu, vidi da svaka strana pokušava svojoj javnosti predočiti da se zapravo radi o ne tako bitnim stvarima. A Beograd odnosno političari u Beogradu pokušavaju da sakriju pred srpskom javnošću da zapravo predstoji nešto fatalno u novijoj srpskoj istoriji – gubitak Kosova, mistične teritorije. Tako da pokušavaju na neki način da ograniče i taj simboličan nivo pregovora i predoče javnosti da se neće pregovarati o Kosovu, već samo o nekakvoj manjini i tako dalje. Pri tom zapravo vrlo dobro znaju da je za njih zapravo uspjeh i to da je uopće do tih pregovora došlo, odnosno da se ta konačna odluka o statusu Kosova malo odlaže. Ta odluka će vrlo vjerojatno pasti u toku narednih mjeseci. Albanski političari u Prištini, s druge strane, hoće da ubijede svoju javnost, dakle kosovske Albance, da nikakvih smetnji na putu ka nezavisnosti nema, da su ti pregovori zapravo samo jedan mali, tehnički zastoj.
RSE: Odluka o statusu Kosova se mora riješiti u Vijeću sigurnosti. Zašto je Rusija toliko uporno blokirala novu rezoluciju, odlučna da se pitanje statusa prebaci na Kontaktnu skupinu odnosno sada na međunarodnu trojku, kada se pitanje statusa ipak može riješiti jedino u Ujedinjenim narodima?
TESAR: Rusija zaista jeste dosta uporna, ali mislim da nije uporna zbog Srbije ili Kosova, već zbog same sebe. Rusija je veoma dobro nanjušila priliku da može praviti probleme, prije svega Americi, s ciljem da ubaci klin između SAD-a i Evropske unije. Rusija to radi da bi poboljšala svoj geopolitički značaj i položaj, da prije svega Washingtonu da do znanja da do odluka ove vrste ne može doći bez njene suglasnosti. Pošto se već nekoliko godina čini da je Amerika politički zaštitnik kosovskih Albanaca, onda Rusija preuzima ulogu zaštitnika Srbije i interesa zvaničnog Beograda. Ono što nije uradila u Daytonu, jer je tada bila još dosta slaba, kako politički, tako i ekonomski, vojno i slično, to je pod Putinovim vodstvom uradila sada.
RSE: U slučaju da ni nakon 120 dana ne dođe do pomaka u pregovorima i da Kosovo proglasi unilateralno nezavisnost, kako bi, po Vama, reagirala primjerice Češka? Da li bi priznala nezavisnost Kosova?
TESAR: Mislim da je češka politika veoma malo aktivna u tom pogledu. Ja lično ne vjerujem da će kosovska Skupština proglasiti nezavisnost odmah nakon isteka tih 120 dana. Ali mislim da ukoliko Amerika, Njemačka odnosno Evropska unija odluče da priznaju nezavisno Kosovo, to će onda učiniti i Češka. Češka sigurno neće biti prva, niti će predlagati da se o tom pitanju raspravlja. Na češkoj domaćoj političkoj sceni može biti izjava u duhu nekog panslavizma i zajedništva sa Srbijom, srpskim narodom i tako dalje, ali mislim da češka politika neće prednjačiti ni u osporavanju te odluke kosovske Skupštine. Dakle, mislim da će to ostati na nekim izjavama i da će zapravo gledati što će uraditi drugi i onda uraditi to isto.
