Danas se međutim čudim. Ne čudim se što je napadnut Avganistan – nego kako je moguće da niko ne izračuna koliko je vojnika potrebno da se uhvati terorista broj jedan! Ne čudim se čak ni tome što su SAD odlučile da napadnu Irak, ali mi nije jasno kako niko nije razmišljao šta sa Irakom kad ga vojnički poraze! U intervjuu sa Lary Kingom na CNN-u prošli tjedan Collin Powel, bivši državni sekretar, kaže kako "Amerikanci nisu shvatili da kad u udju u Bagdad neće biti samo oslobodioci nego i okupatori." Ne čudim se ni što Putin predlaze radar u Azerbejdžanu umjesto u Českoj, nego tome što mu niko ne kaže da je to tehnički nemoguće. Ne čudim se što je CIA imala tajne letove nego se čudim amaterizmu kako je to sve organizirano. Ne čudim se čak ni tajnim zatvorima u Poljskoj i Rumunjskoj, ali se zaista čudim kako je sve to urađeno laički i što je došlo do javnosti. Ne čudim se, eto, čak ni tome što se maltretiraju zatvorenici, ali se čudim da se torture fotografiraju! Ne čudim se ni postojanju Quantanamo zatvora, ali se čudim da se osumnjičeni teroristi tamo drže bez suđenja i bez šanse za suđenje. Ne čudim se, naravno, ni tome – dapače raduje me – što Bush odluči da formira radnu grupu za Irak sa uglednim imenima, ali me čudi što se onda savjeti te grupe ignoriraju.
Nekadašnji ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj, Peter Galbraiht, kaže nedavno na hrvatskoj televiziji da je osnovni uzrok svih nevolja u tome što je Bush "zamijenio činjenice ideologijom u gotovo svim područjima – od globalnog zatopljenja do Iraka!" On dodaje da je razgovarao sa tri svoja prijatelja Amerikanca iračkog podrijetla, koji su razgovarali sa predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država šest tjedana prije invazije. Oni su mi rekli da "Bush tada nije znao da postoje velike razlike između Shiita i Sunija. Ako to ne znate, onda ne znate ni da je tamo moguć građanski rat!" – kaže ambasador Galbraith.
Richard Perle iz američkog Enterprise Instituta u Washingtonu i nekadašnji pomoćnik ministra odbrane SAD u vrijeme Ronalda Regana, kaže da je "Bush disident svoje sopstvene administracije!" U razgovoru za International Herald Tribune, američki general u penziji i zvaničnik u oblasti za nacionalnu sigurnost u vrijeme predsjednika Regana i Kartera, William Odom, kaže da je za Bijelu kuću definicija pobjede u Iraku postalo "bilo što oni mogu ponijeti sa sobom, a da se ne optuže za poraz!"
Ostao sam dužan onoj priči sa početka kolumne – šta sam to naučio na temu "Kako koristiti telefon?" Bitno je naprimjer da menadžer NE PRIMA telefonske pozive direktno nego preko sekretarice. Ako primaš telefonski poziv direktno, znači da onaj ko te zove bira i temu i vrijeme razgovora! Ako prima sekretarica i ugovori ti razgovor – tada temu i vrijeme razgovora biraš ti. Nije naprimjer svejedno da li ozbiljne razgovore vodiš ujutro ili poslijepodne, prije ili poslije ručka. Dobrim dijelom od toga zavisi ko će uživati u desertu – ti ili onaj preko puta.
Email me Nenad Pejic
Nekadašnji ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj, Peter Galbraiht, kaže nedavno na hrvatskoj televiziji da je osnovni uzrok svih nevolja u tome što je Bush "zamijenio činjenice ideologijom u gotovo svim područjima – od globalnog zatopljenja do Iraka!" On dodaje da je razgovarao sa tri svoja prijatelja Amerikanca iračkog podrijetla, koji su razgovarali sa predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država šest tjedana prije invazije. Oni su mi rekli da "Bush tada nije znao da postoje velike razlike između Shiita i Sunija. Ako to ne znate, onda ne znate ni da je tamo moguć građanski rat!" – kaže ambasador Galbraith.
Richard Perle iz američkog Enterprise Instituta u Washingtonu i nekadašnji pomoćnik ministra odbrane SAD u vrijeme Ronalda Regana, kaže da je "Bush disident svoje sopstvene administracije!" U razgovoru za International Herald Tribune, američki general u penziji i zvaničnik u oblasti za nacionalnu sigurnost u vrijeme predsjednika Regana i Kartera, William Odom, kaže da je za Bijelu kuću definicija pobjede u Iraku postalo "bilo što oni mogu ponijeti sa sobom, a da se ne optuže za poraz!"
Ostao sam dužan onoj priči sa početka kolumne – šta sam to naučio na temu "Kako koristiti telefon?" Bitno je naprimjer da menadžer NE PRIMA telefonske pozive direktno nego preko sekretarice. Ako primaš telefonski poziv direktno, znači da onaj ko te zove bira i temu i vrijeme razgovora! Ako prima sekretarica i ugovori ti razgovor – tada temu i vrijeme razgovora biraš ti. Nije naprimjer svejedno da li ozbiljne razgovore vodiš ujutro ili poslijepodne, prije ili poslije ručka. Dobrim dijelom od toga zavisi ko će uživati u desertu – ti ili onaj preko puta.
Email me Nenad Pejic