Znam da će mi jedan redovni čitalac ovih kolumni ponovo zamjeriti što sam se "obrušio", kako kaže, na Rusiju – ali Rusija se nameće sama. Putin je u nedjelju pozvao na revoluciju u svjetskim ekonomskim odnosima, govoreći kako su institucije kreirane od strane Zapada "arhaične, nedemokratske i nefleksibilne." Govoreći u Saint Petersburgu, on je zahtijevao "stvaranje nove arhitekture međunarodnih ekonomskih odnosa zasnovane na povjerenju i integraciju i na obostranu korist."
Kako će, dakle, dvoje ljudi razgovarati ako jedan kaže onom drugom da je sve to što je do sada radio "arhaično, nedemokratski i nefleksibilno"? Dijalog niti počinje niti završava etiketama – to je onda monolog.
Najprije je to bila "opasna" politika Sjedinjenih Država na konferenciji u Minhenu u veljači, zatim je optužio Ameriku za "imperijalizam", zaprijetio neovisnoj Gruziji da se postavlja pitanje samoopredjeljenja njenih teritorija ukoliko Kosovo dobije neovisnost, onda je uoči samita G-8 izjavio da će Rusija "usmjeriti rakete prema Evropi." Na samom samitu je, umjesto monologa, predložio da SAD i Rusija zajednički upotrebljavaju radar u Azerbejdžanu protiv eventualne prijetnje iz Irana iako je, sasvim sigurno, upoznat da je to tehnički – nemoguće. NATO stručnjaci kažu da je radar jednostavno – preblizu Iranu. Neki misle da Rusija, strategijski, time priželjkuje povratak svoje sfere utjecaja na bivše zemlje istočnog bloka jer ne smeta radar, recimo, u Njemačkoj ili Engleskoj.
"Putinova spoljna politika je agresivna jednostavno zato što je agresivnost popularna u Rusiji. Ljudi imaju nostalgiju za vremenom kada je Sovjetski Savez bio snažan. Oni žele da Putin to svijetu pokazuje i on to pokazuje jer želi da bude popularan!" – kaže sinoć na večeri Boris Nemcov.
"Vrijeme je da sa Rusijom razgovaramo sa jasnoćom i bez dvosmislenosti, da razgovaramo kuda ide Rusija. Meni je draga otvorena, a ne zatvorena Rusija; Rusija sa jakim civilnim društvom, sa slobodom, a ne autoritarna Rusija" – kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Jose Maria Aznar, bivši premijer Španije. Jedan drugi političar, sadašnji predsjednik Estonije Thomas Hendrik Ilves je također na istu temu dao intervju našem radiju. On podsjeća da se, u Putinovom slučaju, ne radi samo o izjavama nego o djelima. Pogledajte, kaže on: “Najprije je jedno vrijeme vršen pritisak na Latviju, onda je došla Gruzija. (ukinut dotok gasa, zabranjen uvoz iz Gruzije – napomena N.P.) U Moskvi prave liste gruzijske djece u školama i deportiraju Gruzijce transportnim avionima. Sad je Gruzija nestala sa scene pa je na dnevnom redu – Estonija. (blokada Internet servera, trgovinske blokade – napomena N.P.) Pitanje je: ko je slijedeći?"
Ilves nije rekao, ali mi kolege iz bjeloruske redakcije kažu, da je tamošnja privreda već izgubila 400 miliona dolara radi trgovinskog embarga koji provodi Rusija protiv Bjelorusije. Predsjednik Estonije navodi nevjerovatan podatak jednog istraživanja u Rusiji rađenog pod kontrolom najpoznatijeg Levada instituta. Istraživanje kaže da 60% Rusa, zemlje sa 130-140 miliona stanovnika, za najvećeg neprijatelja smatra – Estoniju, zemlju sa milion i 300.000 stanovnika! Naravno, ovo istraživanje je rađeno u vrijeme ključalog političkog sukoba sa Estonijom prije mjesec dana, ali je podatak gotovo nevjerovatan.
"Demokracije ne ratuju nego razgovaraju", dodaje predsjednik Estonije. I zaista, ne znam demokratski izabrane lidere koji se razmeću riječima i prijetnjama. Oni uvijek nastoje svojim izjavama graditi mostove, a ne rušiti ih. Demokracije ne stvaraju nego rješavaju probleme.
"U Rusiji sada upotrebljavaju novi termin za društveno uređenje. Nije više ‘upravljana demokracija’ (managed democracy) jer su vidjeli da termin nije dobar. Sada kažu da je Rusija ‘suverena demokracija’ (sovereign democracy)", kaže dalje Boris Nemcov. "Kada me Tony Blair upitao šta to znači - odgovorio sam mu da se radi o ‘mekanoj diktaturi’. Zakonska tijela sve provode što Putin želi. Sve je po zakonu i sve kako on hoće!"
Kad čovjek razgovara sa Borisom jednostavno žali što Rusija propušta svoju priliku. Kad bi zemlja sa ovim stupnjem ekonomskog rasta (5-7% godišnje) bila prava parlamentarna demokracija – svijet bi danas mnogo lakše disao, a utjecaj koji bi ona mogla imati bi bio nemjerljivo koristan.
"Mogao sam biti Putin!" – reče mi Nemcov poslije večere.
"????" – začuđeno sam ga pogledao
"Yeltsin je mene bio odredio za nasljednika, a onda sam napravio grešku i prihvatio posao prvog zamjenika premijera ruske Vlade. Vlada se obrukala – a ja sam izgubio sve šanse!"
Email me Nenad Pejic
Kako će, dakle, dvoje ljudi razgovarati ako jedan kaže onom drugom da je sve to što je do sada radio "arhaično, nedemokratski i nefleksibilno"? Dijalog niti počinje niti završava etiketama – to je onda monolog.
Najprije je to bila "opasna" politika Sjedinjenih Država na konferenciji u Minhenu u veljači, zatim je optužio Ameriku za "imperijalizam", zaprijetio neovisnoj Gruziji da se postavlja pitanje samoopredjeljenja njenih teritorija ukoliko Kosovo dobije neovisnost, onda je uoči samita G-8 izjavio da će Rusija "usmjeriti rakete prema Evropi." Na samom samitu je, umjesto monologa, predložio da SAD i Rusija zajednički upotrebljavaju radar u Azerbejdžanu protiv eventualne prijetnje iz Irana iako je, sasvim sigurno, upoznat da je to tehnički – nemoguće. NATO stručnjaci kažu da je radar jednostavno – preblizu Iranu. Neki misle da Rusija, strategijski, time priželjkuje povratak svoje sfere utjecaja na bivše zemlje istočnog bloka jer ne smeta radar, recimo, u Njemačkoj ili Engleskoj.
"Putinova spoljna politika je agresivna jednostavno zato što je agresivnost popularna u Rusiji. Ljudi imaju nostalgiju za vremenom kada je Sovjetski Savez bio snažan. Oni žele da Putin to svijetu pokazuje i on to pokazuje jer želi da bude popularan!" – kaže sinoć na večeri Boris Nemcov.
"Vrijeme je da sa Rusijom razgovaramo sa jasnoćom i bez dvosmislenosti, da razgovaramo kuda ide Rusija. Meni je draga otvorena, a ne zatvorena Rusija; Rusija sa jakim civilnim društvom, sa slobodom, a ne autoritarna Rusija" – kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Jose Maria Aznar, bivši premijer Španije. Jedan drugi političar, sadašnji predsjednik Estonije Thomas Hendrik Ilves je također na istu temu dao intervju našem radiju. On podsjeća da se, u Putinovom slučaju, ne radi samo o izjavama nego o djelima. Pogledajte, kaže on: “Najprije je jedno vrijeme vršen pritisak na Latviju, onda je došla Gruzija. (ukinut dotok gasa, zabranjen uvoz iz Gruzije – napomena N.P.) U Moskvi prave liste gruzijske djece u školama i deportiraju Gruzijce transportnim avionima. Sad je Gruzija nestala sa scene pa je na dnevnom redu – Estonija. (blokada Internet servera, trgovinske blokade – napomena N.P.) Pitanje je: ko je slijedeći?"
Ilves nije rekao, ali mi kolege iz bjeloruske redakcije kažu, da je tamošnja privreda već izgubila 400 miliona dolara radi trgovinskog embarga koji provodi Rusija protiv Bjelorusije. Predsjednik Estonije navodi nevjerovatan podatak jednog istraživanja u Rusiji rađenog pod kontrolom najpoznatijeg Levada instituta. Istraživanje kaže da 60% Rusa, zemlje sa 130-140 miliona stanovnika, za najvećeg neprijatelja smatra – Estoniju, zemlju sa milion i 300.000 stanovnika! Naravno, ovo istraživanje je rađeno u vrijeme ključalog političkog sukoba sa Estonijom prije mjesec dana, ali je podatak gotovo nevjerovatan.
"Demokracije ne ratuju nego razgovaraju", dodaje predsjednik Estonije. I zaista, ne znam demokratski izabrane lidere koji se razmeću riječima i prijetnjama. Oni uvijek nastoje svojim izjavama graditi mostove, a ne rušiti ih. Demokracije ne stvaraju nego rješavaju probleme.
"U Rusiji sada upotrebljavaju novi termin za društveno uređenje. Nije više ‘upravljana demokracija’ (managed democracy) jer su vidjeli da termin nije dobar. Sada kažu da je Rusija ‘suverena demokracija’ (sovereign democracy)", kaže dalje Boris Nemcov. "Kada me Tony Blair upitao šta to znači - odgovorio sam mu da se radi o ‘mekanoj diktaturi’. Zakonska tijela sve provode što Putin želi. Sve je po zakonu i sve kako on hoće!"
Kad čovjek razgovara sa Borisom jednostavno žali što Rusija propušta svoju priliku. Kad bi zemlja sa ovim stupnjem ekonomskog rasta (5-7% godišnje) bila prava parlamentarna demokracija – svijet bi danas mnogo lakše disao, a utjecaj koji bi ona mogla imati bi bio nemjerljivo koristan.
"Mogao sam biti Putin!" – reče mi Nemcov poslije večere.
"????" – začuđeno sam ga pogledao
"Yeltsin je mene bio odredio za nasljednika, a onda sam napravio grešku i prihvatio posao prvog zamjenika premijera ruske Vlade. Vlada se obrukala – a ja sam izgubio sve šanse!"
Email me Nenad Pejic