Ustavni sud Federacije BiH, objavio je da odredbe stavova tri i četiri člana 10 federalnog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, nisu u saglasnosti sa Ustavom. U obrazloženju odluke, ističe se da su navedeni stavovi u suprotnosti sa pravom građana na jednakost pred zakonom i da su diskriminirajući. Stavom tri propisuje se da nosioci stanarskog prava nad stanovima čiji su bivši vlasnici vakufi, legati ili zadužbine, ne mogu otkupiti te stanove bez pisane saglasnosti vlasnika stana, dok stav četiri predviđa dodjeljivanje zamjenskih stanova za nosioce stanarskog prava koji nisu dobili pisanu saglasnost vlasnika stana, odnosno za vlasnike stana koji su nosiocu stanarskog prava dali saglasnost za otkup. Predsjednik suda Mirko Bošković:
„Utvrđuje se da odredbe stavova tri i četiri člana 10 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, nisu u suglasnosti s Ustavom Federacije BiH. Grupa od 22 izaslanika Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i predsjednik Federacije BiH su podnijeli Ustavnom sudu Federacije BiH zahtjeve za utvrđivanje ustavnosti odredbi stava dva, tri i četiri člana 10 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Prilikom odlučivanja, sukladno članu 13 Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH, krećući se isključivo u okviru i granicama postavljenog zahtjeva, Ustavni sud FBiH uočava da se zahtjevi temelje, uz druge navedene povrede, na suštinskoj tvrdnji da su osporene odredbe zakona u suprotnosti s članom 2a, 2.1c Ustava FBiH, koji tretira pravo na jednakost pred zakonom, izmijenjenog amandmanom 5 Ustava FBiH, te s članom 14 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. S druge strane, pomoćnik Zastupničkog doma Parlamenta FBiH je u tijeku ovog postupka potvrdio i istakao da se otvaraju vrata za kupovinu odnosno otkup stanova većem broju građana nositelja stanarskog prava na nacionaliziranim i konfiskovanim stanovima. Za razliku od ranijeg rješenja koje je tu materiju odložilo za reguliranje u okviru budućeg postupka restitucije, Ustavni sud FBiH je prvenstveno mišljenja da prilikom donošenja osporenog zakona nisu ispoštovana načela Ustava FBiH koja garantiraju pravo na jednakost pred zakonom.“
Ustavni sud FBiH ističe da dobijanje pismene saglasnosti, uz potpunu neizvjesnost u pogledu dobijanja, odnosno uskraćivanja saglasnosti, normira potpunu proizvoljnost. Predsjednik Ustavnog suda takođe obrazlaže:
„Osporena odredba iz stava tri člana 10 Zakona predviđa za kupovinu/otkup nacionaliziranih odnosno konfiskovanih stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a za čiju različitost se ne može utvrditi relevantno objašnjenje, drugačiji tretman i nositelja stanarskih prava i bivših vlasnika u odnosu na neosporenu, može se reći temeljnu odredbu, koja se odnosi na nacionalizirane i konfiskovane stanove na kojima postoji stanarsko pravo. Takav zakonski tretman, koji na ovaj način sadrži i diskriminatorske elemente, ogleda se, prvenstveno, u predviđanju posebne privilegije za jednu kategoriju – kako zakonodavac navodi – bivših vlasnika nacionaliziranih odnosno konfiskovanih stanova u odnosu na opći stav dva istog člana Zakona koji predviđa bivšim vlasnicima dodjelu odgovarajućeg stana. To istovremeno znači nametanje posebne obveze za kategorije nositelja stanarskog prava iz stava tri u odnosu na nositelja stanarskog prava iz stava dva istog člana zakona. Ta obaveza se sastoji u pribavljanju pismene suglasnosti bivšeg vlasnika za kupovinu/otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo.“
Za odredbu koja govori o zamjenskim stanovima, Ustavni sud konstatuje da nisu predviđeni rokovi za njihovo dodjeljivanje, da nije definisan fond iz kojeg bi bili obezbjeđivani, kao ni postupak po kojem bi bili dijeljeni. Predsjednik suda Mirko Bošković:
„Nadalje, primjećuje se da ni u naznaci nisu predviđeni rokovi za dodjelu zamjenskih stanova, da nije definiran fond zamjenskih stanova, niti postupak dodjele i tako dalje. Zakon u cijelosti nema niti upućujuće, niti prelazne odredbe, koje bi, eventualno, bliže naložile uređivanje ovog segmenta. Na taj način nisu ni približno osmišljeni rokovi, pa ni put i način za dodjelu zamjenskog stana, uz uočene osporene odredbe zakona u ovom dijelu, samo su deklaratorne naravi i generiraju stanje pravne nesigurnosti i neizvjesnosti u oblasti koju je osporeni zakon želio urediti. Uz utvrđenu nejednakost pred zakonom koja proizilazi, kako iz različitog tretmana koji suštinski podrazumijeva pružanje određenih privilegija i nametanje dodatnih obveza u odnosu na oblast koju tretira, tako i na unaprijed navedeni način osporene odredbe, imaju za posljedicu i diskriminaciju građana čije odnose uređuje, te krši opću zabranu diskriminacije građana iz člana 14 Evropske konvencije.“
Bilježimo i prve reakcije. Esad Hrvačić, pravni zastupnik Vakufske direkcije, najavio je da će ova institucija, zaštitu imovine tražiti u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu: „Tražićemo i od Parlamenta Federacije BiH da stavi van snage Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova“, takođe je rekao Hrvačić.
U Udruženju za zaštitu nosilaca stanarskih prava u nacionalizovanim i privatnim stanovima – „Dom“ – zadovoljni su odlukom Ustavnog suda, ali zamjeraju što nisu precizirani rokovi za otkup. U ime udruženja, Haris Biogradlić takođe ističe:
„Donesena je presuda da stavovi tri i četiri nisu u suglasnosti sa ustavom, ali smo očekivali da će Ustavni sud FBiH dati i neki rok da se to ispravi. Ovako je to sada ostalo otvoreno. Samo je rečeno da stavovi nisu u suglasnosti s ustavom, međutim, nije dat rok, na primjer od šest mjeseci, da se to usaglasi. Jer, šta imamo od toga što je samo konstatovano da stavovi nisu u saglasnosti s ustavom, odnosno da su ugrožena ljudska prava kad. Faktički imamo presudu koja ništa ne znači. To je urađeno polovično. Sada ponovo predstoji borba, sa parlamentima, poslanicima, strankama i tako dalje, da se stav tri promjeni.“
Moj dom u Mostaru
Građani Mostara, koji još nisu uspjeli ostvariti pravo na povratak odnosno na obnovu porušenih domova, ovih dana su formirali udruženje „Moj dom“. O tome naš dopisnik Tina Jelin:
Samo u centralnoj gradskoj zoni, preko 400 porodica još uvijek čeka na obnovu svojih domova. Mnogi od njih su u stanju socijalne potrebe, a plaćaju skupe stanarine, jer mjesta u alternativnom smještaju nema dovoljno. Sporost nadležnih vlasti i svojevrsna stagnacija u obnovi posljednjih godina, natjerala je građane Mostara, raseljene osobe iz centralne gradske zone, da formiraju udruženje „Moj dom“, čiji je osnovni zadatak pomoći obnovu porušenih objekata u Mostaru. Predsjednik udruženja Muradif Kurtović:
„U gadu Mostaru je u zadnje dvije-tri godine došlo do stvaranja vakuuma u obnovi stambenih objekata, tako da smo počeli gubiti nadu. Nismo bili organizovani, tako da nismo mogli nigdje aplicirati za nekakva sredstva. Tako da smo se organizovali, napravili smo udruženje ,Moj dom‘, izabrali njegove organe, rukovodstvo i tako dalje. Trenutno je u toku registracija udruženja u Ministarstvu pravosuđa. Članovi udruženja su isključivo izbjegla i raseljena lica iz Mostara, ačlanstvo je na dobrovoljnoj bazi. Svoje aktivnosti ćemo koncentrisati isključivo na objekte za kolektivno stanovanje. Individualne objekte nećemo tretirati, to nam nije cilj. Tako smo to u našim statutom regulisali.“
Prema procjenama mostarske Gradske uprave, za obnovu kolektivnih stambenih objekata u samom gradu, potrebno je oko 20 miliona konvertibilnih maraka, koje grad ne može sam obezbijediti. Kutović dodaje kako će se kroz udruženje pokušati aplicirati za donacije međunarodnih organizacija:
„Naime, problem je što do sada u ovoj državi niko od vlasti, lokalnih, federalnih ili državnih, nije ozbiljnije pristupio tom problemu. Imao sam priliku dva puta razgovarati sa Visokim predstavnikom, onda sa šefom Delegacije Evropske komisije u BiH gospodinom Kourkoulasom, sa njemačkim ambasadorom Schmunck. Svi nas gledaju sa sažaljenjem i podržavaju, međutim, niko vam ništa ne nudi. Vjerovatno je prošlo vrijeme davanja novaca, i to je jedan od razloga što smo mi formirali udruženje – da se možemo pojaviti kao pravni subjekt i tražiti pomoć od vlasti u obnovi.“
Posljednju inicijativu mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića o obnovi porušenih objekata u fazama, predsjednik udruženja „Moj dom“ ipak je pozdravio:
„Po izjavama gradonačelnika Bešlića, krajem šestog mjeseca treba biti gotova sva projektna dokumentacija. Mi naše nade polažemo u gradonačelnika Bešlića i resorno federalno ministarstvo, odnosno u ministra, gospodina Mušića. Ideja gospodina Bešlića da se ide u obnovu Šantićeve ulice je dobra. Mi je podržavamo. Ukoliko bude obnovljena ulica, to nama kao udruženju olakšava potražnju sredstava za unutrašnju obnovu i nadam se da ćemo tu imati uspjeha. To kako je on zamislio, to je dobra ideja i vjerovatno će izvođači radova to prihvatiti. Za to bi trebalo odmah nabaviti dvadesetak miliona maraka. Po meni, to i nije tako teško kad bi to neko htio ozbiljno da radi. Neću da kažem da su oni neozbiljni, ali iz našeg ugla gledanja nisu dovoljno angažovani na rješavanju ovog problema u Mostaru.“
Ono na čemu će udruženje „Moj dom“ također insistirati odnosi se na ravnopravan tretman povratnika i raseljenih osoba i izbjeglica, što je uvelike utjecalo na prioritete pri odabiru stambenih objekata za obnovu. Naglasivši kako je stanarsko pravo neosporno, Milka Bojačko, dopredsjednica udruženja „Moj dom“ i odnedavno članica Komisije za obnovu pri Gradskoj upravi Mostara, dodaje kako su se u prošlosti nerijetko obnavljale zgrade čiji stanari ne žive u Mostaru. Po otkupu stanova, iste su prodali i napustili Mostar. Dok istovremeno više od 1.000 osoba koje čekaju povratak u svoje stanove ima status raseljenih u vlastitom gradu:
„Komisija za obnovu je radila projekat SUTRA PLOD od 17. novembra 2006. godine do 9. marta 2007. godine i tu smo mnogo toga saznali. Saznali smo da raseljena lica nisu nikakav prioritet, niti su bodovana. To nam je pojasnio zamjenik ministra, gospodin Nenadić, i rekao da raseljena lica uopće nisu nigdje svrstana.“
Bojačko dodaje kako za razliku od povratnika koji su u startu, zbog svog statusa, imali 80 bodova, raseljene osobe na račun svog statusa nisu mogle ostvariti nijedan bod, što se posebno odrazilo i na prioritete u obnovi u gradu Mostaru, zbog čega će udruženje „Moj dom“ zatražiti izmjene postojećeg zakona i izmjene vrednovanja posebnih kriterija u bodovanju za obnovu:
„Predložila sam da se stambene jedinice za kolektivno stanovanje tretiraju kao prioritet za obnovu, naročito u Mostaru, zbog specifičnosti razdvojenosti grada u centralnoj zoni. Gospodin gradonačelnik je već zamislio postupnu obnovu kolektivnih stambenih jedinica, međutim, čekamo na prijem kod njega da nam to malo pojasni. Dalje, predložila sam izgradnju minimuma stambenih uvjeta, kao kod individualnih stambenih korisnika. A prije svega da se povratnici i raseljena lica izjednače, da se svi tretiraju kao povratnici, jer imamo isti cilj i želju za povratkom u svoje domove.“
Povratne informacije u udruženju „Moj dom“ još uvijek očekuju. Dok će primjedbe na postojeća zakonska rješenja predstavnici udruženja iznijeti i na 1. kongresu raseljenih lica i izbjeglica i povratnika Bosne i Hercegovine, koji će se 15. juna održati u Sarajevu. Na pitanje kada očekuju da će centralna gradska zona postati ponovno dio Mostara, Milka Bojačko i Muradif Kurtović, predstavnici udruženja „Moj dom“, koji su i sami 16 godina izbjeglice u vlastitom gradu, za naš radio zaključuju:
„Osnovali su udrugu i sada smo u mogućnosti da tražimo donacije, da radimo projekte… Morat ćemo sami dobro zasukati rukave i raditi na tome, jer vidimo da naši političari samo prebacuju ovaj vruć krumpir jedan drugome i da od toga nema ništa. Ako u Šantićevoj ubrzo ne vidimo temelje, Mostar se nikad neće izgraditi. To je, nažalost, moj zaključak.“
„Mi nismo politička, već nevladina organizacija i tako ćemo i nastupati. Dok se ne obnovi centralna zona, Mostar je fizički i dalje podijeljen. Da li je politici interes da ostane podijeljen, to ćemo vidjeti. Ali, mi ćemo se boriti da to anuliramo, da Mostar više ne bude podijeljen, ni fizički, ni nikako drugačije.“
Selo bez mladih
Naš dopisnik Kadir Plećan javlja da je u povratničkom naselju Išerić Brdo, na putu Olovo-Sokolac, obnovljeno tek šest kuća:
Isto toliko povratničkih porodica danas sa sjetom govori o prijeratnim vremenima i boljem životu, ističući kako su ipak sretni što su u svojim domovima i na svojim imanjima:
„Što se tiče povratka, nije se činilo svugdje jednako, ali nije ni loše.“
Tako govori 78-godišnji Hasi Išerić, najstariji stanovnik ovog naselja, u kome nema mladih, jer se na planu održivog povratka ovdje gotovo ništa nije uradilo:
„Narod je nemoćan. Čovjek više nema snage da nešto započne, da si sam osigura održivi povratak. Nema fabrike, a nažalost ne radi ni šumarstvo koje je prije radilo.“
Ne bude li mogao doći do posla, Kasim Išerić, sa porodicom, moraće ponovo put Sarajeva:
„Nedostatak posla je veliki problem. Htio bi se baviti stočarstvom, ali nemam za šta kupiti stoku.“
Iako u svojoj obnovljenoj kući živi sama, iako su dobro situirana djeca zahtijevala da ostane u Sarajevu, Fatima Išerić je tek sada sretna – na svom kućnom pragu:
„Nije kao što je bilo prije, ali opet je dobro, hvala Bogu. Ja sam zadovoljna. Djeca mi nisu htjela dati da idem iz Sarajeva, ali mene je želja vukla na moje. Volim svoje i eto.“
Činjenica da se ovo bošnjačko naselje nalazi u Republici Srpskoj, po Fatiminim riječima nikada nije bila prepreka za povratak. Naprotiv:
„Ne mogu duše gubiti. Nikad mi niko nije kucnuo na vrata. Sama spavam. Nikad me išta nije prepalo. Hvala Bogu. A hvala i komšijama.“
Potvrđujući sve ovo, Sema Išerić, koja u svom domu živi sa suprugom Ismetom, ipak konstatuje da se od lijepe riječi ne živi i da nadležni trebaju uraditi puno više:
„Niko nam nikada nije došao, ni sa Sokoca, ni sa Pala, ni iz Olova, da nas upita imamo li šta jesti.“
Put od Žepe do Rogatice do kraja godine
Zvaničnici zakonodavne i izvršne vlasti Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske razgovarali su u Žepi s predstavnicima vlasti opština Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Milići i Žepa o daljnjim ulaganjima svih nivoa vlasti u podršku povratku.
Posebna pažnja posvećena je realizaciji „Projekta za stvaranje uvjeta za povratak i reintegraciju povratnika u opštine Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Milići i Mjesnu zajednicu Žepa“. Taj projekt je uradilo Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica u saradnji s predstavnicima spomenutih opština, a podrazumijeva regionalni pristup rješavanju problema povratka.
Resorni federalni ministar Edin Mušić je naglasio da će novac predviđen projektom održivog povratka u srednje Podrinje biti realiziran na osnovu projekata koje će uraditi Federalno ministarstvo izbjeglica i raseljenih osoba i općina na koje se taj novac odnosi.
Vlada Republike Srpske će do kraja godine izgraditi put od Žepe do Rogatice u dužini od 12 kilometara i izdvojiti dio sredstava za izgradnju fabrike zdrave hrane i proširenje ribnjaka u Žepi, izjavio je ministar za izbjeglice i raseljena lica RS-a Omer Branković.
Nakon sastanka u Žepi sa predstavnicima vlasti opština Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Milići i Žepa, Branković je rekao da je u budžetu Republike Srpske obezbijeđeno 4,5 miliona KM za održiv povratak Bošnjaka i Hrvata u 63 opštine u Republici Srpskoj.
Branković je istakao da Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS-a opštinama dodjeljuje maksimalno po 250.000 KM.
Besplatna pravna pomoć
Vijeće ministara BiH na posljednjoj sjednici je utvrdilo Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima, kojeg će Ministarstvo pravde BiH uputiti Parlamentu BiH.
Kako je saopšteno nakon sjednice, ovim prijedlogom poboljšava se pristup pravdi podjednako za sve građane u Bosni i Hercegovini, što je daljnji korak u reformi pravosuđa i novi kvalitet u razvoju i garanciji jačanja vladavine prava usklađen s evropskim standardima.
Pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju građani Bosne i Hercegovine koji spadaju u kategorije ugroženih osoba – primaoci socijalne pomoći, nezaposleni bez drugih redovnih prihoda, osobe lošeg imovnog stanja, djeca bez roditeljskog staranja, kao i osobe kojima je u prethodno kratkom vremenskom periodu utvrđeno pravo na dodjelu pravne pomoći.
Pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju i osobe koje to pravo stiču na osnovu međunarodnih konvencija obavezujućih za Bosnu i Hercegovinu, odnosno fizičke osobe koje se nalaze u BiH pod međunarodnom zaštitom u skladu sa međunarodnim standardima, a naročito tražitelji azila, izbjeglice, žrtve trgovine ljudima i osobe pod privremenim prihvatom.
Besplatna pravna pomoć se ostvaruje kao pravo na opće informacije o pravima i obavezama, pravni savjet i pomoć u popunjavanju obrazaca, pravna pomoć u sastavljanju svih vrsta pisama, zastupanje pred organima uprave i institucijama, zastupanje na sudu, sačinjavanje apelacija i pravo u postupcima mirnog rješavanja spora.
S ciljem povećanja efikasnosti u provođenju ovog zakona, Parlament BiH će, a na prijedlog Vijeća ministara BiH, imenovati devetočlani odbor za upravljanje pravnom pomoći, koji će činiti predstavnici državnih ministarstava pravde, finansija i trezora, ljudskih prava i izbjeglica, entitetskih ministarstava pravde, Pravosudne komisije Brčko Distrikta BiH, advokatskih komora entiteta, kao i jedan predstavnik nevladinih organizacija.
Entiteti i Brčko Distrikt BiH će u roku od šest mjeseci od donošenja ovog zakona donijeti ili uskladiti svoje propise u ovoj oblasti s ovim zakonom.
Za provođenje ovog zakona, BiH će u prvoj godini osigurati 626.000 KM, a planirana sredstva biće prikupljena vlastitim uštedama i donacijama, kaže se u saopštenju.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
„Utvrđuje se da odredbe stavova tri i četiri člana 10 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, nisu u suglasnosti s Ustavom Federacije BiH. Grupa od 22 izaslanika Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i predsjednik Federacije BiH su podnijeli Ustavnom sudu Federacije BiH zahtjeve za utvrđivanje ustavnosti odredbi stava dva, tri i četiri člana 10 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Prilikom odlučivanja, sukladno članu 13 Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH, krećući se isključivo u okviru i granicama postavljenog zahtjeva, Ustavni sud FBiH uočava da se zahtjevi temelje, uz druge navedene povrede, na suštinskoj tvrdnji da su osporene odredbe zakona u suprotnosti s članom 2a, 2.1c Ustava FBiH, koji tretira pravo na jednakost pred zakonom, izmijenjenog amandmanom 5 Ustava FBiH, te s članom 14 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. S druge strane, pomoćnik Zastupničkog doma Parlamenta FBiH je u tijeku ovog postupka potvrdio i istakao da se otvaraju vrata za kupovinu odnosno otkup stanova većem broju građana nositelja stanarskog prava na nacionaliziranim i konfiskovanim stanovima. Za razliku od ranijeg rješenja koje je tu materiju odložilo za reguliranje u okviru budućeg postupka restitucije, Ustavni sud FBiH je prvenstveno mišljenja da prilikom donošenja osporenog zakona nisu ispoštovana načela Ustava FBiH koja garantiraju pravo na jednakost pred zakonom.“
Ustavni sud FBiH ističe da dobijanje pismene saglasnosti, uz potpunu neizvjesnost u pogledu dobijanja, odnosno uskraćivanja saglasnosti, normira potpunu proizvoljnost. Predsjednik Ustavnog suda takođe obrazlaže:
„Osporena odredba iz stava tri člana 10 Zakona predviđa za kupovinu/otkup nacionaliziranih odnosno konfiskovanih stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a za čiju različitost se ne može utvrditi relevantno objašnjenje, drugačiji tretman i nositelja stanarskih prava i bivših vlasnika u odnosu na neosporenu, može se reći temeljnu odredbu, koja se odnosi na nacionalizirane i konfiskovane stanove na kojima postoji stanarsko pravo. Takav zakonski tretman, koji na ovaj način sadrži i diskriminatorske elemente, ogleda se, prvenstveno, u predviđanju posebne privilegije za jednu kategoriju – kako zakonodavac navodi – bivših vlasnika nacionaliziranih odnosno konfiskovanih stanova u odnosu na opći stav dva istog člana Zakona koji predviđa bivšim vlasnicima dodjelu odgovarajućeg stana. To istovremeno znači nametanje posebne obveze za kategorije nositelja stanarskog prava iz stava tri u odnosu na nositelja stanarskog prava iz stava dva istog člana zakona. Ta obaveza se sastoji u pribavljanju pismene suglasnosti bivšeg vlasnika za kupovinu/otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo.“
Za odredbu koja govori o zamjenskim stanovima, Ustavni sud konstatuje da nisu predviđeni rokovi za njihovo dodjeljivanje, da nije definisan fond iz kojeg bi bili obezbjeđivani, kao ni postupak po kojem bi bili dijeljeni. Predsjednik suda Mirko Bošković:
„Nadalje, primjećuje se da ni u naznaci nisu predviđeni rokovi za dodjelu zamjenskih stanova, da nije definiran fond zamjenskih stanova, niti postupak dodjele i tako dalje. Zakon u cijelosti nema niti upućujuće, niti prelazne odredbe, koje bi, eventualno, bliže naložile uređivanje ovog segmenta. Na taj način nisu ni približno osmišljeni rokovi, pa ni put i način za dodjelu zamjenskog stana, uz uočene osporene odredbe zakona u ovom dijelu, samo su deklaratorne naravi i generiraju stanje pravne nesigurnosti i neizvjesnosti u oblasti koju je osporeni zakon želio urediti. Uz utvrđenu nejednakost pred zakonom koja proizilazi, kako iz različitog tretmana koji suštinski podrazumijeva pružanje određenih privilegija i nametanje dodatnih obveza u odnosu na oblast koju tretira, tako i na unaprijed navedeni način osporene odredbe, imaju za posljedicu i diskriminaciju građana čije odnose uređuje, te krši opću zabranu diskriminacije građana iz člana 14 Evropske konvencije.“
Bilježimo i prve reakcije. Esad Hrvačić, pravni zastupnik Vakufske direkcije, najavio je da će ova institucija, zaštitu imovine tražiti u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu: „Tražićemo i od Parlamenta Federacije BiH da stavi van snage Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova“, takođe je rekao Hrvačić.
U Udruženju za zaštitu nosilaca stanarskih prava u nacionalizovanim i privatnim stanovima – „Dom“ – zadovoljni su odlukom Ustavnog suda, ali zamjeraju što nisu precizirani rokovi za otkup. U ime udruženja, Haris Biogradlić takođe ističe:
„Donesena je presuda da stavovi tri i četiri nisu u suglasnosti sa ustavom, ali smo očekivali da će Ustavni sud FBiH dati i neki rok da se to ispravi. Ovako je to sada ostalo otvoreno. Samo je rečeno da stavovi nisu u suglasnosti s ustavom, međutim, nije dat rok, na primjer od šest mjeseci, da se to usaglasi. Jer, šta imamo od toga što je samo konstatovano da stavovi nisu u saglasnosti s ustavom, odnosno da su ugrožena ljudska prava kad. Faktički imamo presudu koja ništa ne znači. To je urađeno polovično. Sada ponovo predstoji borba, sa parlamentima, poslanicima, strankama i tako dalje, da se stav tri promjeni.“
Moj dom u Mostaru
Građani Mostara, koji još nisu uspjeli ostvariti pravo na povratak odnosno na obnovu porušenih domova, ovih dana su formirali udruženje „Moj dom“. O tome naš dopisnik Tina Jelin:
Samo u centralnoj gradskoj zoni, preko 400 porodica još uvijek čeka na obnovu svojih domova. Mnogi od njih su u stanju socijalne potrebe, a plaćaju skupe stanarine, jer mjesta u alternativnom smještaju nema dovoljno. Sporost nadležnih vlasti i svojevrsna stagnacija u obnovi posljednjih godina, natjerala je građane Mostara, raseljene osobe iz centralne gradske zone, da formiraju udruženje „Moj dom“, čiji je osnovni zadatak pomoći obnovu porušenih objekata u Mostaru. Predsjednik udruženja Muradif Kurtović:
„U gadu Mostaru je u zadnje dvije-tri godine došlo do stvaranja vakuuma u obnovi stambenih objekata, tako da smo počeli gubiti nadu. Nismo bili organizovani, tako da nismo mogli nigdje aplicirati za nekakva sredstva. Tako da smo se organizovali, napravili smo udruženje ,Moj dom‘, izabrali njegove organe, rukovodstvo i tako dalje. Trenutno je u toku registracija udruženja u Ministarstvu pravosuđa. Članovi udruženja su isključivo izbjegla i raseljena lica iz Mostara, ačlanstvo je na dobrovoljnoj bazi. Svoje aktivnosti ćemo koncentrisati isključivo na objekte za kolektivno stanovanje. Individualne objekte nećemo tretirati, to nam nije cilj. Tako smo to u našim statutom regulisali.“
Prema procjenama mostarske Gradske uprave, za obnovu kolektivnih stambenih objekata u samom gradu, potrebno je oko 20 miliona konvertibilnih maraka, koje grad ne može sam obezbijediti. Kutović dodaje kako će se kroz udruženje pokušati aplicirati za donacije međunarodnih organizacija:
„Naime, problem je što do sada u ovoj državi niko od vlasti, lokalnih, federalnih ili državnih, nije ozbiljnije pristupio tom problemu. Imao sam priliku dva puta razgovarati sa Visokim predstavnikom, onda sa šefom Delegacije Evropske komisije u BiH gospodinom Kourkoulasom, sa njemačkim ambasadorom Schmunck. Svi nas gledaju sa sažaljenjem i podržavaju, međutim, niko vam ništa ne nudi. Vjerovatno je prošlo vrijeme davanja novaca, i to je jedan od razloga što smo mi formirali udruženje – da se možemo pojaviti kao pravni subjekt i tražiti pomoć od vlasti u obnovi.“
Posljednju inicijativu mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića o obnovi porušenih objekata u fazama, predsjednik udruženja „Moj dom“ ipak je pozdravio:
„Po izjavama gradonačelnika Bešlića, krajem šestog mjeseca treba biti gotova sva projektna dokumentacija. Mi naše nade polažemo u gradonačelnika Bešlića i resorno federalno ministarstvo, odnosno u ministra, gospodina Mušića. Ideja gospodina Bešlića da se ide u obnovu Šantićeve ulice je dobra. Mi je podržavamo. Ukoliko bude obnovljena ulica, to nama kao udruženju olakšava potražnju sredstava za unutrašnju obnovu i nadam se da ćemo tu imati uspjeha. To kako je on zamislio, to je dobra ideja i vjerovatno će izvođači radova to prihvatiti. Za to bi trebalo odmah nabaviti dvadesetak miliona maraka. Po meni, to i nije tako teško kad bi to neko htio ozbiljno da radi. Neću da kažem da su oni neozbiljni, ali iz našeg ugla gledanja nisu dovoljno angažovani na rješavanju ovog problema u Mostaru.“
Ono na čemu će udruženje „Moj dom“ također insistirati odnosi se na ravnopravan tretman povratnika i raseljenih osoba i izbjeglica, što je uvelike utjecalo na prioritete pri odabiru stambenih objekata za obnovu. Naglasivši kako je stanarsko pravo neosporno, Milka Bojačko, dopredsjednica udruženja „Moj dom“ i odnedavno članica Komisije za obnovu pri Gradskoj upravi Mostara, dodaje kako su se u prošlosti nerijetko obnavljale zgrade čiji stanari ne žive u Mostaru. Po otkupu stanova, iste su prodali i napustili Mostar. Dok istovremeno više od 1.000 osoba koje čekaju povratak u svoje stanove ima status raseljenih u vlastitom gradu:
„Komisija za obnovu je radila projekat SUTRA PLOD od 17. novembra 2006. godine do 9. marta 2007. godine i tu smo mnogo toga saznali. Saznali smo da raseljena lica nisu nikakav prioritet, niti su bodovana. To nam je pojasnio zamjenik ministra, gospodin Nenadić, i rekao da raseljena lica uopće nisu nigdje svrstana.“
Bojačko dodaje kako za razliku od povratnika koji su u startu, zbog svog statusa, imali 80 bodova, raseljene osobe na račun svog statusa nisu mogle ostvariti nijedan bod, što se posebno odrazilo i na prioritete u obnovi u gradu Mostaru, zbog čega će udruženje „Moj dom“ zatražiti izmjene postojećeg zakona i izmjene vrednovanja posebnih kriterija u bodovanju za obnovu:
„Predložila sam da se stambene jedinice za kolektivno stanovanje tretiraju kao prioritet za obnovu, naročito u Mostaru, zbog specifičnosti razdvojenosti grada u centralnoj zoni. Gospodin gradonačelnik je već zamislio postupnu obnovu kolektivnih stambenih jedinica, međutim, čekamo na prijem kod njega da nam to malo pojasni. Dalje, predložila sam izgradnju minimuma stambenih uvjeta, kao kod individualnih stambenih korisnika. A prije svega da se povratnici i raseljena lica izjednače, da se svi tretiraju kao povratnici, jer imamo isti cilj i želju za povratkom u svoje domove.“
Povratne informacije u udruženju „Moj dom“ još uvijek očekuju. Dok će primjedbe na postojeća zakonska rješenja predstavnici udruženja iznijeti i na 1. kongresu raseljenih lica i izbjeglica i povratnika Bosne i Hercegovine, koji će se 15. juna održati u Sarajevu. Na pitanje kada očekuju da će centralna gradska zona postati ponovno dio Mostara, Milka Bojačko i Muradif Kurtović, predstavnici udruženja „Moj dom“, koji su i sami 16 godina izbjeglice u vlastitom gradu, za naš radio zaključuju:
„Osnovali su udrugu i sada smo u mogućnosti da tražimo donacije, da radimo projekte… Morat ćemo sami dobro zasukati rukave i raditi na tome, jer vidimo da naši političari samo prebacuju ovaj vruć krumpir jedan drugome i da od toga nema ništa. Ako u Šantićevoj ubrzo ne vidimo temelje, Mostar se nikad neće izgraditi. To je, nažalost, moj zaključak.“
„Mi nismo politička, već nevladina organizacija i tako ćemo i nastupati. Dok se ne obnovi centralna zona, Mostar je fizički i dalje podijeljen. Da li je politici interes da ostane podijeljen, to ćemo vidjeti. Ali, mi ćemo se boriti da to anuliramo, da Mostar više ne bude podijeljen, ni fizički, ni nikako drugačije.“
Selo bez mladih
Naš dopisnik Kadir Plećan javlja da je u povratničkom naselju Išerić Brdo, na putu Olovo-Sokolac, obnovljeno tek šest kuća:
Isto toliko povratničkih porodica danas sa sjetom govori o prijeratnim vremenima i boljem životu, ističući kako su ipak sretni što su u svojim domovima i na svojim imanjima:
„Što se tiče povratka, nije se činilo svugdje jednako, ali nije ni loše.“
Tako govori 78-godišnji Hasi Išerić, najstariji stanovnik ovog naselja, u kome nema mladih, jer se na planu održivog povratka ovdje gotovo ništa nije uradilo:
„Narod je nemoćan. Čovjek više nema snage da nešto započne, da si sam osigura održivi povratak. Nema fabrike, a nažalost ne radi ni šumarstvo koje je prije radilo.“
Ne bude li mogao doći do posla, Kasim Išerić, sa porodicom, moraće ponovo put Sarajeva:
„Nedostatak posla je veliki problem. Htio bi se baviti stočarstvom, ali nemam za šta kupiti stoku.“
Iako u svojoj obnovljenoj kući živi sama, iako su dobro situirana djeca zahtijevala da ostane u Sarajevu, Fatima Išerić je tek sada sretna – na svom kućnom pragu:
„Nije kao što je bilo prije, ali opet je dobro, hvala Bogu. Ja sam zadovoljna. Djeca mi nisu htjela dati da idem iz Sarajeva, ali mene je želja vukla na moje. Volim svoje i eto.“
Činjenica da se ovo bošnjačko naselje nalazi u Republici Srpskoj, po Fatiminim riječima nikada nije bila prepreka za povratak. Naprotiv:
„Ne mogu duše gubiti. Nikad mi niko nije kucnuo na vrata. Sama spavam. Nikad me išta nije prepalo. Hvala Bogu. A hvala i komšijama.“
Potvrđujući sve ovo, Sema Išerić, koja u svom domu živi sa suprugom Ismetom, ipak konstatuje da se od lijepe riječi ne živi i da nadležni trebaju uraditi puno više:
„Niko nam nikada nije došao, ni sa Sokoca, ni sa Pala, ni iz Olova, da nas upita imamo li šta jesti.“
Put od Žepe do Rogatice do kraja godine
Zvaničnici zakonodavne i izvršne vlasti Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske razgovarali su u Žepi s predstavnicima vlasti opština Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Milići i Žepa o daljnjim ulaganjima svih nivoa vlasti u podršku povratku.
Posebna pažnja posvećena je realizaciji „Projekta za stvaranje uvjeta za povratak i reintegraciju povratnika u opštine Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Milići i Mjesnu zajednicu Žepa“. Taj projekt je uradilo Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica u saradnji s predstavnicima spomenutih opština, a podrazumijeva regionalni pristup rješavanju problema povratka.
Resorni federalni ministar Edin Mušić je naglasio da će novac predviđen projektom održivog povratka u srednje Podrinje biti realiziran na osnovu projekata koje će uraditi Federalno ministarstvo izbjeglica i raseljenih osoba i općina na koje se taj novac odnosi.
Vlada Republike Srpske će do kraja godine izgraditi put od Žepe do Rogatice u dužini od 12 kilometara i izdvojiti dio sredstava za izgradnju fabrike zdrave hrane i proširenje ribnjaka u Žepi, izjavio je ministar za izbjeglice i raseljena lica RS-a Omer Branković.
Nakon sastanka u Žepi sa predstavnicima vlasti opština Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Milići i Žepa, Branković je rekao da je u budžetu Republike Srpske obezbijeđeno 4,5 miliona KM za održiv povratak Bošnjaka i Hrvata u 63 opštine u Republici Srpskoj.
Branković je istakao da Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS-a opštinama dodjeljuje maksimalno po 250.000 KM.
Besplatna pravna pomoć
Vijeće ministara BiH na posljednjoj sjednici je utvrdilo Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima, kojeg će Ministarstvo pravde BiH uputiti Parlamentu BiH.
Kako je saopšteno nakon sjednice, ovim prijedlogom poboljšava se pristup pravdi podjednako za sve građane u Bosni i Hercegovini, što je daljnji korak u reformi pravosuđa i novi kvalitet u razvoju i garanciji jačanja vladavine prava usklađen s evropskim standardima.
Pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju građani Bosne i Hercegovine koji spadaju u kategorije ugroženih osoba – primaoci socijalne pomoći, nezaposleni bez drugih redovnih prihoda, osobe lošeg imovnog stanja, djeca bez roditeljskog staranja, kao i osobe kojima je u prethodno kratkom vremenskom periodu utvrđeno pravo na dodjelu pravne pomoći.
Pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju i osobe koje to pravo stiču na osnovu međunarodnih konvencija obavezujućih za Bosnu i Hercegovinu, odnosno fizičke osobe koje se nalaze u BiH pod međunarodnom zaštitom u skladu sa međunarodnim standardima, a naročito tražitelji azila, izbjeglice, žrtve trgovine ljudima i osobe pod privremenim prihvatom.
Besplatna pravna pomoć se ostvaruje kao pravo na opće informacije o pravima i obavezama, pravni savjet i pomoć u popunjavanju obrazaca, pravna pomoć u sastavljanju svih vrsta pisama, zastupanje pred organima uprave i institucijama, zastupanje na sudu, sačinjavanje apelacija i pravo u postupcima mirnog rješavanja spora.
S ciljem povećanja efikasnosti u provođenju ovog zakona, Parlament BiH će, a na prijedlog Vijeća ministara BiH, imenovati devetočlani odbor za upravljanje pravnom pomoći, koji će činiti predstavnici državnih ministarstava pravde, finansija i trezora, ljudskih prava i izbjeglica, entitetskih ministarstava pravde, Pravosudne komisije Brčko Distrikta BiH, advokatskih komora entiteta, kao i jedan predstavnik nevladinih organizacija.
Entiteti i Brčko Distrikt BiH će u roku od šest mjeseci od donošenja ovog zakona donijeti ili uskladiti svoje propise u ovoj oblasti s ovim zakonom.
Za provođenje ovog zakona, BiH će u prvoj godini osigurati 626.000 KM, a planirana sredstva biće prikupljena vlastitim uštedama i donacijama, kaže se u saopštenju.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba