"Dobar dan" – reče mi.
"Dobar dan" – odgovorih, iznenađen što se obraća meni.
Priđe mi, izvadi iz džepa centimetar.
"Hoćete li molim Vas skinuti vašu cipelu?!"
Skinuh cipelu i pogledah direktora iznenađen.
"Htjeli bi, znate, da vam napravimo cipele baš po vašoj mjeri!"
"To je dakle!" - pomislih. Sačekao sam da mi radnik uzme mjere i izađe.
"Znate šta gospodine direktore” - rekoh - “Vi mene možete kupiti, ali ne za par cipela. Svako ima svoju cijenu, a bogme je moja mnogo veća!"
Razgovor je brzo završio, cipele naravno nisu stigle na moju adresu, niti su mi ponovo mjerili stopala u drugim prilikama.
Danas je Transparency International, svjetski poznata organizacija, izdala svoj godišnji izvještaj o korupciji, koncentrirajući se ovaj put na korupciju u sudstvu. Organizacija je rangirala 163 zemlje svijeta, pri čemu su na vrhu one čije je sudstvo najmanje korumpirano. Hrvatska je 69-a, Srbija dijeli 90-to do 92-go mjesto, slijedi BiH koja sa 5 zemalja dijeli 93-98-og mjesta. Makedonija sa Albanijom zauzima 111-o i 112-to mjesto. (Za Crnu Goru još nema podataka). Svi su dakle u drugoj polovici tablice, osim Hrvatske. Jedni će reći da su u "zlatnoj sredini", drugi da je iza njih "čak" i Rusija (dijeli 121-o do 129-og mjesta). Uvijek zavisi sa kim se neko želi porediti. Ako se porediš sa najboljima – toliko su daleko da sve to izgleda obeshrabrujuće. Ako se porediš sa najlošijima – onda si puno bolji. Suština je ipak u tome da se vidi koliko je ko napredovao i, osim Hrvatske, nema baš nekih svijetlih primjera.
Zanimljiva je pritom analiza koliko često se građani uopće obraćaju sudu. U Sjevernoj Americi 23% građana se obraća sudu za pomoć, a u Evropskoj uniji je taj procenat 19%. Drugim riječima, ko god ima problema – ide na sud i očekuje da sud riješi njegov problem. U takozvanim novim neovisnim državama svega 8% građana upotrebljava sudski sistem. Drugima riječima, konflikti i problemi se tako često ne rješavaju u sudskim instancama.
"Besmisleno je ići na sud jer su "nezvanični troškovi" suviše veliki" – rekao je ovoj Instituciji jedan građanin Moskve. Tamo 70% građana misli da je ići na sud jednostavno nekorisno. Najčešće, mito iznosi u Rusiji oko 350 dolara, ali ima naravno i onih koji plate mnogo, mnogo više jer su i zarade mnogo, mnogo više. Miklos Marschall, iz Transparency International-a, kaže za Slobodnu Evropu da 15% onih koji u postkomunističkim zemljama idu na sud priznaju da su platili mito. To je podatak čak 15 puta viši nego, recimo, u Evropskoj uniji – tamo to priznaje da radi tek 1% građana.
"Nije dovoljno da sudski sistem bude neovisan, jer se i neovisnost može zloupotrebljavati. Važno je da sudski sistem ima ugrađen sistem polaganja računa. Ako, naprimjer, neko iz medija, ili neki građanin želi nešto znati – morao bi postojati pristup presudama."
Jedan je sarajevski biznismen imao neko sitnijeg posla u sudu, ali nije imao vremena da ode i čeka u redovima. Umjesto toga – "sud" je došao k njemu predveče u kancelariju. Brzo su obavili posao, sa pravne točke gledišta, sasvim nevine prirode. Ostaje na kraju samo da pesimistički uzdahnem:
"Kad ćemo mi u Evropu!?"
Na to pitanje ima odgovor jedan od korisnika ove Internet stranice, po jeziku pretpostavljam da je iz Srbije. Evo šta je napisao: "Otišli su Rumun, Bosanac i Srbin kod Boga da se posavetuju.
“Kada će našem narodu biti bolje”, pitao je Rumun Boga.
“Ti i tvoj sin to nećete doživeti”, rekao je Bog i Rumun se rasplakao.
“A, kada će nama biti bolje”, pitao je Bosanac.
“Ti, tvoj sin, tvoj unuk i tvoj praunuk to nećete doziveti”, odgovorio je Bog i Bosanac se rasplakao.
“A, kada ćemo mi u Srbiji živeti bolje”, pitao je Srbin Boga.
“To ni ja neću doživeti”, rekao je Bog i rasplakao se.
Email me Nenad Pejic
"Dobar dan" – odgovorih, iznenađen što se obraća meni.
Priđe mi, izvadi iz džepa centimetar.
"Hoćete li molim Vas skinuti vašu cipelu?!"
Skinuh cipelu i pogledah direktora iznenađen.
"Htjeli bi, znate, da vam napravimo cipele baš po vašoj mjeri!"
"To je dakle!" - pomislih. Sačekao sam da mi radnik uzme mjere i izađe.
"Znate šta gospodine direktore” - rekoh - “Vi mene možete kupiti, ali ne za par cipela. Svako ima svoju cijenu, a bogme je moja mnogo veća!"
Razgovor je brzo završio, cipele naravno nisu stigle na moju adresu, niti su mi ponovo mjerili stopala u drugim prilikama.
Danas je Transparency International, svjetski poznata organizacija, izdala svoj godišnji izvještaj o korupciji, koncentrirajući se ovaj put na korupciju u sudstvu. Organizacija je rangirala 163 zemlje svijeta, pri čemu su na vrhu one čije je sudstvo najmanje korumpirano. Hrvatska je 69-a, Srbija dijeli 90-to do 92-go mjesto, slijedi BiH koja sa 5 zemalja dijeli 93-98-og mjesta. Makedonija sa Albanijom zauzima 111-o i 112-to mjesto. (Za Crnu Goru još nema podataka). Svi su dakle u drugoj polovici tablice, osim Hrvatske. Jedni će reći da su u "zlatnoj sredini", drugi da je iza njih "čak" i Rusija (dijeli 121-o do 129-og mjesta). Uvijek zavisi sa kim se neko želi porediti. Ako se porediš sa najboljima – toliko su daleko da sve to izgleda obeshrabrujuće. Ako se porediš sa najlošijima – onda si puno bolji. Suština je ipak u tome da se vidi koliko je ko napredovao i, osim Hrvatske, nema baš nekih svijetlih primjera.
Zanimljiva je pritom analiza koliko često se građani uopće obraćaju sudu. U Sjevernoj Americi 23% građana se obraća sudu za pomoć, a u Evropskoj uniji je taj procenat 19%. Drugim riječima, ko god ima problema – ide na sud i očekuje da sud riješi njegov problem. U takozvanim novim neovisnim državama svega 8% građana upotrebljava sudski sistem. Drugima riječima, konflikti i problemi se tako često ne rješavaju u sudskim instancama.
"Besmisleno je ići na sud jer su "nezvanični troškovi" suviše veliki" – rekao je ovoj Instituciji jedan građanin Moskve. Tamo 70% građana misli da je ići na sud jednostavno nekorisno. Najčešće, mito iznosi u Rusiji oko 350 dolara, ali ima naravno i onih koji plate mnogo, mnogo više jer su i zarade mnogo, mnogo više. Miklos Marschall, iz Transparency International-a, kaže za Slobodnu Evropu da 15% onih koji u postkomunističkim zemljama idu na sud priznaju da su platili mito. To je podatak čak 15 puta viši nego, recimo, u Evropskoj uniji – tamo to priznaje da radi tek 1% građana.
"Nije dovoljno da sudski sistem bude neovisan, jer se i neovisnost može zloupotrebljavati. Važno je da sudski sistem ima ugrađen sistem polaganja računa. Ako, naprimjer, neko iz medija, ili neki građanin želi nešto znati – morao bi postojati pristup presudama."
Jedan je sarajevski biznismen imao neko sitnijeg posla u sudu, ali nije imao vremena da ode i čeka u redovima. Umjesto toga – "sud" je došao k njemu predveče u kancelariju. Brzo su obavili posao, sa pravne točke gledišta, sasvim nevine prirode. Ostaje na kraju samo da pesimistički uzdahnem:
"Kad ćemo mi u Evropu!?"
Na to pitanje ima odgovor jedan od korisnika ove Internet stranice, po jeziku pretpostavljam da je iz Srbije. Evo šta je napisao: "Otišli su Rumun, Bosanac i Srbin kod Boga da se posavetuju.
“Kada će našem narodu biti bolje”, pitao je Rumun Boga.
“Ti i tvoj sin to nećete doživeti”, rekao je Bog i Rumun se rasplakao.
“A, kada će nama biti bolje”, pitao je Bosanac.
“Ti, tvoj sin, tvoj unuk i tvoj praunuk to nećete doziveti”, odgovorio je Bog i Bosanac se rasplakao.
“A, kada ćemo mi u Srbiji živeti bolje”, pitao je Srbin Boga.
“To ni ja neću doživeti”, rekao je Bog i rasplakao se.
Email me Nenad Pejic