RSE: Mladene, uskoro će u Banjaluci biti održan međunarodni festival kratkog filma – Kratkofil. Šta se krije iza tog naslova?
ĐUKIĆ: Kratkofil ove godine po prvi put organizujemo u Banjaluci. U pitanju je međunarodni festival kratkog filma, koji će se održati od 7. do 10. juna. Nakon objavljivanja aplikacije i pozivanja ljudi da apliciraju sa svojim filmovima, dobili smo preko 250 aplikacija iz 44 zemlje. Znači, pokriven je cijeli svijet i svi kontinenti. Naš selekcioni žiri je odabrao 57 filmova, a za revijalni dio oko 50 naslova, iz 26 zemalja svijeta. Imamo i određene specijalne programe. Naši gosti, iz našeg žirija, donosiće svoje filmove i držati određene projekcije sa pitanjima i odgovorima, kao i okrugle stolove. Očekujemo oko 20 do 30 gostiju odnosno učesnika. U naš međunarodni žiri smo uspjeli da privučemo prilično zvučna imena. Predsjednik žirija je italijanski producent Antonio Baldi, članovi su Goran Devi, režiser iz Hrvatske, Pjer Žalica iz Bosne i Hercegovine, Džek Gerbes, direktor Filmske kancelarije u Merilendu, Lordan Zafranović, jako bitno ime u našoj kinematografiji, i Miroslav Momčilović, režiser iz Srbije. Sam cilj festivala je promocija regionalnih autora i donošenje u Banjaluku onoga što se dešava u svijetu.
RSE: Znači, osim silnih projekcija i – nadam se – velikog uzbuđenja za publiku, najavio si već brojne i ugledne goste. Očekuju se i kvalitetni razgovori o filmu. Kažeš da je cilj i ovog festivala, kao i svih sličnih manifestacija – promocija i razvoj kinematografije. Pa evo i pitanje kako će se ta manifestacija finansirati?
ĐUKIĆ: Nažalost, za prvu godinu nismo uspjeli da nađemo neke veće sponzore. Najveće razumijevanje za nas je pokazao grad Banjaluka. On nam je praktično generalni pokrovitelj. Postoji niz manjih prijatelja koji su nam omogućili stvari kao što su reklamni materijali, kao što su smještaj u hotele, kao i raznorazne manje donacije, vezano za određen goste. Znači, neke ambasade su izašle u susret da pokriju put ljudi koji dolaze iz njihovih zemalja i tako dalje. Ali, generalno, nekog velikog sponzora, nažalost, nismo uspjeli da nađemo. Iskreno da vam kažem, jedva ćemo da pokrijemo ovo prvo izdanje festivala, što ne umanjuje njegovu vrijednost. Naprotiv, mislim da ćemo uspjeti da ga izguramo na onom nivou na kome smo ga zamislili.
RSE: Filmska industrija u Sarajevu je prilično razvijena, za naše uslove. U Banjaluci je praktično u povoju. Odakle taj veliki debalans? Da li je problem u volji nadležnih ministarstava, tamošnje privrede, ili pak u nedostatku kadrova? Tek odnedavno u Banjaluci djeluje Akademija.
ĐUKIĆ: U Sarajevu postoji duža tradicija vezana za pravljenje filmova, za što svaka čast. Nakon ovih teških vremena koja su iza nas, oni su se lijepo snašli, uspjeli su da organizuju i dosta manifestacija, produkcija i tako dalje. S punom parom su nastavili sa pravljenjem filmova. Organizovala se i fondacija za kinematografiju. Postoji genijalna ekipa oko Sarajevo film festivala, koji je najznačajniji festival u regionu, što je za svaku pohvalu. Postoji dosta produkcija i stvaralaca koji su se udružili i grabe svim snagama naprijed. Tako nešto nije postojalo u Banjaluci. Znači, prethodno nije postojalo ni kadrova. Pravili su se tek tu i tamo neki filmovi. Međutim, sa osnivanjem Akademije 1998. godine, uvođenjem odsjeka za glumu, a kasnije za režiju, montažu, kameru, a sada i dramaturgiju, stasali su kadrovi koji su polako počeli da prave kratke filmove i skupljaju snagu za prve igrane dugometražne. Znači, ti mladi kadrovi su polako počeli da uče da prave filmove na malo višem nivou. Znači, prethodno su postojale ideje, a sada postoji način da se to realizuje. Došlo je dosta opreme na Balkan, nabavlja se vremenom. Rezultati su se, naravno, neminovno pokazali. Dosta naših kolega, pa eto uključujući i moju malenkost, izašlo je na raznorazne svjetske festivale, uzelo dosta nagrada, učestvovalo na dosta festivala, ostavilo neki trag i neki značaj. Sada vraćamo to iskustvo u Banjaluku, pripremamo raznorazne nove projekte. Znači, ne samo ovaj festival, nego i filmove i sve ostalo. Tako da će to polako i ovdje da se razvija. Ono što treba da se odigra i ovdje i u ostatku Bosne je da se i vlast malo uključi u razvoj kinematografije, znači da se malo više izdvaja iz budžeta. Do ove godine se, zapravo, za film i filmsku umjetnost nije izdvajalo ništa. Znači, da se izdvajaju određena sredstva, da se ona pravilno usmjeravaju, da se malo više obrati pažnja na organizaciju adekvatnih udruženja i na raspodjelu sredstava koja bi se eventualno izdvajala. Film, uz dužno poštovanje ostalih umjetnosti, nešto je što najviše i najbrže može da promoviše Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu.
RSE: S dosta entuzijazma i razmjernim očekivanjima najavljivano je snimanje filma „Sveti Georgije ubiva aždahu“. Šta misliš, mogu li takvi projekti biti poticaj razvoja kinematografije, ili je to tek trošenje ionako malih sredstava za kinematografiju?
ĐUKIĆ: Ono što je bitno sa tim projektom je da je ove godine Vlada Republike Srpske prvi put izdvojila neki veći iznos za pravljenje određenog filma. Sticajem okolnosti, to je „Sveti Georgije ubiva aždahu“ Srđana Dragojevića. Na neki način mi je drago da tako jedno veliko ime pravi jednu koprodukciju. Znači, to nikako nije dolazak sa strane i kupljenje nekakvog kajmaka i para, nego, naprotiv, jedan projekat u kojem će učestvovati dosta ljudi odavde, koji inače ne bi imali priliku da sarađuju na tako jednom velikom projektu – dosta naših glumaca i tehničkog dijela će biti dio tog projekta i to je jako značajno. Druga stvar koja je veoma bitna je da je vlada izdvojila te pare i ta stavka stoji u budžetu i za narednu godinu. Nadam se da će naredne godine to biti neko od naših autora koji će da dobije te pare, odnosno jedan ili više projekata koji će biti sto posto iz Republike Srpske.
RSE: Nadajmo se da će i tamo biti formiran jedan fond za kinematografiju kakav postoji u Sarajevu.
ĐUKIĆ: To je nešto što mi ovdje jako priželjkujemo i želimo da se to što prije organizuje. Nadam se da će do jeseni napokon biti izglasan zakon koji će adekvatno sve to da formuliše, i fondacije i način raspodjele sredstava i određena strukovna udruženja, koja se u ovom momentu formiraju ili su nedavno formirana. Svi trebaju da se što bolje uvežu, jer je svima u interesu da se to digne na jedan viši nivo.
ĐUKIĆ: Kratkofil ove godine po prvi put organizujemo u Banjaluci. U pitanju je međunarodni festival kratkog filma, koji će se održati od 7. do 10. juna. Nakon objavljivanja aplikacije i pozivanja ljudi da apliciraju sa svojim filmovima, dobili smo preko 250 aplikacija iz 44 zemlje. Znači, pokriven je cijeli svijet i svi kontinenti. Naš selekcioni žiri je odabrao 57 filmova, a za revijalni dio oko 50 naslova, iz 26 zemalja svijeta. Imamo i određene specijalne programe. Naši gosti, iz našeg žirija, donosiće svoje filmove i držati određene projekcije sa pitanjima i odgovorima, kao i okrugle stolove. Očekujemo oko 20 do 30 gostiju odnosno učesnika. U naš međunarodni žiri smo uspjeli da privučemo prilično zvučna imena. Predsjednik žirija je italijanski producent Antonio Baldi, članovi su Goran Devi, režiser iz Hrvatske, Pjer Žalica iz Bosne i Hercegovine, Džek Gerbes, direktor Filmske kancelarije u Merilendu, Lordan Zafranović, jako bitno ime u našoj kinematografiji, i Miroslav Momčilović, režiser iz Srbije. Sam cilj festivala je promocija regionalnih autora i donošenje u Banjaluku onoga što se dešava u svijetu.
RSE: Znači, osim silnih projekcija i – nadam se – velikog uzbuđenja za publiku, najavio si već brojne i ugledne goste. Očekuju se i kvalitetni razgovori o filmu. Kažeš da je cilj i ovog festivala, kao i svih sličnih manifestacija – promocija i razvoj kinematografije. Pa evo i pitanje kako će se ta manifestacija finansirati?
ĐUKIĆ: Nažalost, za prvu godinu nismo uspjeli da nađemo neke veće sponzore. Najveće razumijevanje za nas je pokazao grad Banjaluka. On nam je praktično generalni pokrovitelj. Postoji niz manjih prijatelja koji su nam omogućili stvari kao što su reklamni materijali, kao što su smještaj u hotele, kao i raznorazne manje donacije, vezano za određen goste. Znači, neke ambasade su izašle u susret da pokriju put ljudi koji dolaze iz njihovih zemalja i tako dalje. Ali, generalno, nekog velikog sponzora, nažalost, nismo uspjeli da nađemo. Iskreno da vam kažem, jedva ćemo da pokrijemo ovo prvo izdanje festivala, što ne umanjuje njegovu vrijednost. Naprotiv, mislim da ćemo uspjeti da ga izguramo na onom nivou na kome smo ga zamislili.
RSE: Filmska industrija u Sarajevu je prilično razvijena, za naše uslove. U Banjaluci je praktično u povoju. Odakle taj veliki debalans? Da li je problem u volji nadležnih ministarstava, tamošnje privrede, ili pak u nedostatku kadrova? Tek odnedavno u Banjaluci djeluje Akademija.
ĐUKIĆ: U Sarajevu postoji duža tradicija vezana za pravljenje filmova, za što svaka čast. Nakon ovih teških vremena koja su iza nas, oni su se lijepo snašli, uspjeli su da organizuju i dosta manifestacija, produkcija i tako dalje. S punom parom su nastavili sa pravljenjem filmova. Organizovala se i fondacija za kinematografiju. Postoji genijalna ekipa oko Sarajevo film festivala, koji je najznačajniji festival u regionu, što je za svaku pohvalu. Postoji dosta produkcija i stvaralaca koji su se udružili i grabe svim snagama naprijed. Tako nešto nije postojalo u Banjaluci. Znači, prethodno nije postojalo ni kadrova. Pravili su se tek tu i tamo neki filmovi. Međutim, sa osnivanjem Akademije 1998. godine, uvođenjem odsjeka za glumu, a kasnije za režiju, montažu, kameru, a sada i dramaturgiju, stasali su kadrovi koji su polako počeli da prave kratke filmove i skupljaju snagu za prve igrane dugometražne. Znači, ti mladi kadrovi su polako počeli da uče da prave filmove na malo višem nivou. Znači, prethodno su postojale ideje, a sada postoji način da se to realizuje. Došlo je dosta opreme na Balkan, nabavlja se vremenom. Rezultati su se, naravno, neminovno pokazali. Dosta naših kolega, pa eto uključujući i moju malenkost, izašlo je na raznorazne svjetske festivale, uzelo dosta nagrada, učestvovalo na dosta festivala, ostavilo neki trag i neki značaj. Sada vraćamo to iskustvo u Banjaluku, pripremamo raznorazne nove projekte. Znači, ne samo ovaj festival, nego i filmove i sve ostalo. Tako da će to polako i ovdje da se razvija. Ono što treba da se odigra i ovdje i u ostatku Bosne je da se i vlast malo uključi u razvoj kinematografije, znači da se malo više izdvaja iz budžeta. Do ove godine se, zapravo, za film i filmsku umjetnost nije izdvajalo ništa. Znači, da se izdvajaju određena sredstva, da se ona pravilno usmjeravaju, da se malo više obrati pažnja na organizaciju adekvatnih udruženja i na raspodjelu sredstava koja bi se eventualno izdvajala. Film, uz dužno poštovanje ostalih umjetnosti, nešto je što najviše i najbrže može da promoviše Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu.
RSE: S dosta entuzijazma i razmjernim očekivanjima najavljivano je snimanje filma „Sveti Georgije ubiva aždahu“. Šta misliš, mogu li takvi projekti biti poticaj razvoja kinematografije, ili je to tek trošenje ionako malih sredstava za kinematografiju?
ĐUKIĆ: Ono što je bitno sa tim projektom je da je ove godine Vlada Republike Srpske prvi put izdvojila neki veći iznos za pravljenje određenog filma. Sticajem okolnosti, to je „Sveti Georgije ubiva aždahu“ Srđana Dragojevića. Na neki način mi je drago da tako jedno veliko ime pravi jednu koprodukciju. Znači, to nikako nije dolazak sa strane i kupljenje nekakvog kajmaka i para, nego, naprotiv, jedan projekat u kojem će učestvovati dosta ljudi odavde, koji inače ne bi imali priliku da sarađuju na tako jednom velikom projektu – dosta naših glumaca i tehničkog dijela će biti dio tog projekta i to je jako značajno. Druga stvar koja je veoma bitna je da je vlada izdvojila te pare i ta stavka stoji u budžetu i za narednu godinu. Nadam se da će naredne godine to biti neko od naših autora koji će da dobije te pare, odnosno jedan ili više projekata koji će biti sto posto iz Republike Srpske.
RSE: Nadajmo se da će i tamo biti formiran jedan fond za kinematografiju kakav postoji u Sarajevu.
ĐUKIĆ: To je nešto što mi ovdje jako priželjkujemo i želimo da se to što prije organizuje. Nadam se da će do jeseni napokon biti izglasan zakon koji će adekvatno sve to da formuliše, i fondacije i način raspodjele sredstava i određena strukovna udruženja, koja se u ovom momentu formiraju ili su nedavno formirana. Svi trebaju da se što bolje uvežu, jer je svima u interesu da se to digne na jedan viši nivo.
