* * * * *
U svijetu boravi i živi skoro 1.344.000 građana Bosne i Hercegovine, podaci su diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH i UNHCR, zaključno sa 14. martom ove godine.
U odgovoru Ministarstva inostranih poslova BiH na pitanje poslanika u parlamentu BiH Rifeta Dolića – koliko građana BiH živi u svijetu, precizira se da 838.000 građana BiH živi i boravi u evropskim zemljama, 450.000 u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, u Australiji 50.000, u Aziji 3.800 i Africi 1.700.
Ministarstvo nije odgovorilo na Dolićevo pitanje da li postoje zvanični podaci ili pouzdane procjene koliko je građana BiH koji žive u svijetu uzelo državljanstvo zemalja sa kojima BiH nema sporazum o dvojnom državljanstvu i koji se nisu odrekli ili ispisali iz državl¬janstva BiH.
«Kako države koje poznaju institut dvojnog državljanstva (SAD, Kanada, Australija i druge) nisu obavezne da dostave podatke o prijemu državljana BiH u državljanstvo tih zemalja, Ministarstvo inostranih poslova i druge državne institucije u BiH ne posjeduju egzaktne podatke o broju državljana BiH koji su stekli dvojno državljanst¬vo», navodi se u odgovoru koji je potpisao ministar inostranih poslova Sven Alkalaj.
Prijem u državljanstvo Njemačke, Austrije i još nekih zemalja uslovljen je ispisom iz državljanstva BiH i nadležne institucije BiH imaju podatke o tome, ali ih Ministarstvo inostranih poslova ne navodi u ovom odgovoru.
S obzirom na ustavna i zakonska ograničenja u BiH, koja njenim građanima omogućavaju sticanje dvo¬jnog državljanstva isključivo u slučaju postojanja bilateralnog sporazuma sa drugom zemljom, Alkalaj upozorava da postoji više nego realna opasnost da će najveći broj njih izgubiti državljanstvo BiH. Prema njegovom mišljenju, neophodna je promjena važećih propisa u Zakonu o državljanstvu BiH kako bi se obezbijedilo da se zadržavanje državljanstva BiH ne uslovljava postojanjem bilateralnih sporazuma o dvojnom državljanstvu.
* * * * *
U Gradskoj upravi Mostara potpisan je Ugovor o dodjeli građevinskog materijala za obnovu i izgradnju porodičnih kuća za 24 povratničke hrvatske porodice u BiH. Ugovor je potpisan u sklopu Programa pomoći za povratak Hrvata u BiH na prijeratna područja stanovanja koje vodi Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske.
«Ovo je veoma važan trenutak za Mostar, jer i 12 godina nakon rata, postoji veliki broj porodica koje nisu riješile svoje osnovno pravo, koje je ustavom zagarantovano, a to je pravo na dom i slobodno uživanje doma», izjavila je savjetnica gradonačelnika Mostara Radmila Komadina.
Među onim koji su konačno dobili šansu da se vrate u svoj dom je i Josip Vidović i to nakon dugih godina čekanja:
«Do sada ni od kog ništa nisam dobio. Ugovor koji sam dobio prije mjesec dana je jedina pomoć koju sam dobio. Sve što mi je obećala Općina Mostar – Sjever, sve mi je slagala. Sve obećaju, a kasnije do toga ništa. Ovim ljudima vjerujem jer je ovo ipak nešto drukčije.»
Osim Vidovića, još 23 porodice su dobile pomoć u građevinskom materijalu u iznosu od 20.000 KM. Mario Zeko, predstavnik Vlade Hrvatske, podsjeća da pomoć povratku traje već godinama:
«Program egzistira od 2001. godine, kada je potpisan Ugovor između Vlade BiH i Vlade Republike Hrvatske. Moram napomenuti da se iz godine u godinu povećavaju sredstva, tako da ove godine imamo 27 miliona kuna predviđenih u hrvatskom proračunu za dodjelu građevinskog materijala i sanaciju obiteljskih kuća. Ove godine ćemo vršiti isporuku za 618 kuća na području na području 64 općine u BiH.»
* * * * *
Vlada Federacije BiH usvojila je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova nad kojima postoji stanarsko pravo.
Ministar prostornog uređenja Salko Obhođaš, rekao je na konferenciji za novinare u Sarajevu da je nacrt po hitnom postupku upućen u parlamentarnu proceduru. On je objasnio da se ovim izmjenama ništa bitno nije promijenilo, osim što je regulisano da stanovi koji su bili u nadležnosti Federalnog ministarstva odbrane, koje je prestalo da postoji, prelaze u nadležnost Vlade Federacije BiH.
Kako se navodi u saopćenju Ureda za informiranje Vlade Federacije, izmjene su usklađene sa ranije donesenim odlukama i zaključcima vlade, prema kojima je regulisano postupanje u vezi sa preuzimanjem pokretne i nepokretne imovine bivšeg Federalnog ministarstva odbrane.
* * * * *
Vlada Zeničko-dobojskog kantona do kraja godine planirala je izdvajanjem novčanih sredstava potaći povratak, odnosno položaj izbjeglih i raseljenih. Naš dopisnik Šerif Babić:
Vlada Zeničko-dobojskog kantona, u ovoj godini, za poticaj povratka raseljenih i izbjeglih osoba planira utrošiti 1.250.000 KM. Najveći dio osigurat će se iz kantonalnog budžeta, dok je ostatak novac resornog federalnog ministarstva. O detaljima iznosa i projektima za koje se planiraju sredstva, više detalja iznosi ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice zeničko-dobojskog kantona Josip Martić:
«Vlada je usvojila program potrošnje sredstava planiranog budžetom u ovom ministarstvu, tako da je za poticaj povratka odnosno stvaranja uvjeta za povratak ove godine iz našeg proračuna određeno milion konvertibilnih maraka. Još 300.000 KM je određeno za izdatke za raseljena lica. To se tiče sredstava kojima se podmiruju troškovi električne energije, vode, struje, grijanja, prijevoza, sahrana i drugih potreba lica koja su smještena u kolektivnim naseljima i smještaj raseljenih osoba koje se u bliskoj budućnosti ne mogu vratiti u svoje prijeratno prebivalište. Ovaj milion konvertibilnih maraka će, znači, biti upotrijebljen za stvaranje uvjeta za održivi povratak lica iz našeg kantona u druge krajeve i povratak lica iz drugih krajeva u naš kanton. Predviđamo i da ćemo u zajedničkim projektima sa Federalnim ministarstvom osigurati oko 250.000 KM. Ova sredstva će biti usmjerena u sufinanciranje projekta trajnih rješenja za korisnike kolektivnih centara, zatim jednokratnu pomoć od značaja za poticaj povratka pojedincima ( tu se misli na one osobe koje imaju teškoća u pogledu mogućnosti ugradnje doniranog građevinskog materijala, dobivenog po raznim osnovama, bilo od humanitarnih organizacija ili nekih vladinih organizacija), zatim za samostalne kantonalne projekte i za zajedničke projekte sa drugim nivoima vlasti.»
U Ministarstvu za izbjeglice zeničko-dobojskog kantona nastavljaju se aktivnosti na realizaciji projekata povratka raseljenih i izbjeglih lica koja žive u kolektivnim centrima i alternativnom smještaju. Na području ovog kantona se nalazi oko 4.500 raseljenih osoba i izbjeglica. U kolektivnim centrima u Zenici, Maglaju, te dva u Tešnju, u 133 porodice nalazi se 368 lica. Od više projekata započetih kako u prošloj tako u ranijim godinama, tokom 2007. godine radit će se na nastavku projekta koji financira Razvojna banka Evrope putem fonda za povratak pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, o čemu ministar Martić kaže:
«Cilj ovog projekta je da se trajno stambeno osiguraju sva lica koja žive u kolektivnim centrima i alternativnom smještaju na području općina Kakanj, Maglaj, Zenica i Zavidovići. Komisija za odabir korisnika ovih sredstava zaprimila je 87 prijava i nakon pregleda valjanosti dokumentacije kojom se dokazuje ispravnost pružanja pomoći u rekonstrukciji, te snimanja stanja na terenu, odabrala je 17 korisnika. Od odabranih je najviše povratnika na područje općine Maglaj – 14, te po jedan povratnik u Kakanj, Zenicu i Zavidoviće. Ovih dana su u toku pripreme za izbor izvođača radova na izgradnji stambenih objekata za povratnike po principu ,ključ u ruke‘, koji će koštati 420.000 KM. Ovaj projekt se, znači, nastavlja i u ovoj godini, pa su tako u februaru ove godine razmotrene 102 prijave za povratak, od kojih najviše u općinu Maglaj – 33, Olovo – 28, Zavidovići – 16, Vareš – 11, Zenica – 10. Svi prijavljeni kandidati trenutno koriste alternativni smještaj. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH razmotrit će prijave pristigle na područje zeničko-dobojskog kantona i potom sačiniti listu korisnika ovog projekta. Planirano je da se u toku ove godine završe svi stambeni objekti iz ovog projekta, kako bi se raseljena lica, koja sada koriste alternativni smještaj – nalaze se u kolektivnim centrima, mogla trajno vratiti u svoja prijeratna prebivališta.»
Najveći broj izbjeglih i raseljenih treba se vratiti u općine Republike Srpske, a manji broj u mjesta Federacije BiH.
* * * * *
Tokom rasprave održane u Odžaku pod nazivom «Spaljena i raseljena Posavina – kako i šta dalje?», predstavljena je ideja o Posavini kao posebnom distriktu u BiH. Organizator rasprave bila je Hrvatska stranka prava Đapić – Dr Jurišić. Neke od poruka prenosi Zoran Matkić:
Skupu su prisustvovali predstavnici političkog, kulturnog i vjerskog života Bosanske Posavine, a cilj je bio prezentirati ideju o Posavini kao zasebnom distriktu u BiH, koji bi bio izvan entiteta, organiziran poput Distrikta Brčko. Sve u cilju masovnijeg povratka prognanih Hrvata i Bošnjaka u njihove prijeratne domove.
Uvodničar Dr Zvonko Jurišić, inače predsjednik stranke organizatora skupa u Odžaku, kazao je da posavski Hrvati i Bošnjaci nisu protjerani iz Republike Srpske, već iz Bosne i Hercegovine i da se u Bosnu i Hercegovinu, a ne njene entitete, žele i vratiti. Stoga se zalaže za novi ustroj Bosanske Posavine po modelu:
«Da Bosanska Posavina, u onom svom izvornom obliku, bude jedan distrikt, znači da ne bude ni dio Federacije BiH, ni dio Republike Srpske. Mi znamo da to nije lako, ali je moguće. I onda nam tek preostaje kucanje na vrata raznim institucijama, raznim vladama, međunarodnoj zajednici da to i realiziramo.»
Dr Jurišić naglašava da inicijativa koju je pokrenula njegova stranka ne zagovara promjenu teritorija i nova etnička pomijeranja:
«Mi želimo Bosansku Posavinu kao jednu cjelinu, bar do onog momenta dok se ne vrate svi njeni prijeratni stanovnici, na ona područja gdje su prije živjeli. Naravno, oni koji žele da se vrate. Na ovom području je došlo do raseljavanja, transportiranja i dijelom genocida nad nesrpskim stanovništvom i mi u HSP-u nikada nećemo priznati ovakvu Posavinu, u ovom obliku, koja je nastala na progonu.»
Otvorivši i povijesni dio priče o Bosanskoj Posavini, predstavnik Katoličke crkve fra Grga Vilić poručio je da će vraćanje svih na svoje morati dovršiti političari, to jest oni koje je narod izabrao za svoje političke vođe:
«Mislim da bi na ova povratnička područja, naša država Bosna i Hercegovina trebala obratiti posebnu pažnju, a bogami i država Hrvatska. Ako tim istim ljudima tamo daje socijalnu i zdravstvenu zaštitu, onda im može davati i ovdje, to nije nekakav poseban problem. Novac je isti, račun je isti, sve je isto.
Razmjena teritorije pri budućem preustroju Bosne i Hercegovine, za predstavnike Katoličke crkve također je neprihvatljiva:
«Teritorija je bila jedinstvena i treba biti i dalje jedinstvena. Razmjena nije nikakvo rješenje. To znači da smo zadovoljni s ovim rješenjem. Razmjena teritorije bi značila da smo na ovakvo stanje pristali.»
Na kraju skupa su doneseni i zaključci koji trebaju poboljšati povratak prognanih Posavljaka. Uz obnovu i bolju materijalnu, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, dr Jurišić među prioritetne izdvaja bolju suradnju izbjegličkih udruga iz Hrvatske i povratničkih iz BiH:
«Da točno detektiramo, imenom i prezimenom, broj ljudi i broj obitelji koje se žele vratiti. Na takav način će nam biti puno lakše pomoći tom povratku jer želimo distribuirati bilo kakvu pomoć – materijalnu, moralnu, psihološku, novčanu… Da se točno zna, imenom i prezimenom, za koga se točno što napravilo, uz uvjet da ti ljudi poslije ne mogu odseliti. Ako pogledamo sada, stanje je dosta teško, ali ako pogledamo 10 godina unaprijed, budućnost je sigurno svjetlija nego što mnogi misle.»
Zaključke donesene u Odžaku, sudionici skupa će uputiti državnom i entitetskim parlamentima, te međunarodnoj zajednici.
* * * * *
Zemljoradnička zadruga «Voćar» iz Glumine kod Zvornika, najbolji je primjer zbrinjavanja povratnika, njihovog zapošljavanja, kao i zapošljavanja drugih stanovnika Podrinja. Ove godine zadruga planira znatno povećanje proizvodnje, prije svega krastavaca, ali i razvoj kapaciteta za finalni proizvod.
Direktor zadruge «Voćar», Fahrudin Delibajrić, koji je naš današnji gost, prvo govori o planovima do kraja godine:
DELIBAJRIĆ: Otkad smo se formirali – 2002. godine – stalno smo u nekakvom razvoju. Iz godine u godinu smo pokušavali da napravimo veću proizvodnju. Jer, samo stvaranjem novih vrijednosti je moguć napredak. Sve drugo je prazna priča. Prošlu godinu smo završili dosta uspješno – imali smo proizvodnju 5.000 tona radnih proizvoda i sve to smo plasirali i uredno naplatili i sve isplatili našim kooperantima. U ovoj godini idemo sa povećanjem. Proljetna sjetva je već polagano krenula. Vršimo pripreme za naš osnovni proizvod – krastavac; za dvadesetak dana počinje sjetva. Tako da ova godina, kad se radi o proizvodnji koja se odvija na poljima, ide po planu. Naš cilj je da do naredne godine dođemo do razvoja vlastitih kapaciteta za preradu sirovina koje mi proizvodimo i da izađemo na tržište sa proizvodom koji će biti finaliziran.
RSE: Koliko trenutno okupljate ljudi, odnosno koliko ljudi radi za Vašu zadrugu?
DELIBAJRIĆ: Sve što radimo, to je ugovorena proizvodnja, koju mi u potpunosti finansiramo. Okupljamo negdje oko 1.800 porodica, odnosno oko 5.000 ljudi.
RSE: Mislite li da je to jedan od najboljih načina da se ne samo povratnici, nego i lokalno stanovništvo zbrine u ovoj teškoj situaciji?
DELIBAJRIĆ: Nije samo najbolji, već i jedini način. Od svih ovih priča i politizacije, od tog se ne živi. Živi se od nečeg što stvara nove vrijednosti, ljudi od nečeg trebaju živjeti. Najlakše je manipulisati ljudima koji nemaju od čega živjeti.
RSE: Koliko ti ljudi mogu da zarade? Je li to pristojna zarada?
DELIBAJRIĆ: Prošle godine smo imali proizvodnju vrijednu oko 3.000.000 KM. Neko je zaradio 300 KM, neko 5.000 KM. U uslovima u kojima mi radimo tvrdimo da svako ko želi da radi može zaraditi, ako ima uslove za to. Znači, svi oni koji imaju zemljišne resurse, oni koji imaju radnu snagu i oni koji žele da rade, mogu ostvariti pristojne dohotke.
RSE: Vlada Republike Srpske Vam je do sada pomagala prije svega isplatom novčanih sredstava za podsticaj poljoprivredne proizvodnje.
DELIBAJRIĆ: Imamo dobru saradnju sa Vladom Republike Srpske. Nismo tu naišli ni na kakve barijere. Prošle godine smo imali i podršku u obliku subvencioniranja proizvodnje koju mi radimo. Neovisno ko proizvodi, bitno je da se proizvodi što više, tada će se i više zaraditi. A veoma je bitno da se tako razmišlja i na nivou vlasti, jer treba odvojiti rad od nerada. Onog ko radi treba nagraditi, a onaj ko ne radi neka sam misli kako će živjeti.
RSE: Kako ste Vi uopšte došli na ideju da organizujete «Voćar»?
DELIBAJRIĆ: Kad smo se vratili, bili smo u poziciji da nismo imali što raditi. Za nas povratnike uopšte nije bilo radnih mijesta. A i ono domicilno stanovništvo koje je radilo, zarađivalo je vrlo malo, jer je privreda bila devastirana i neorganizirana. Kada smo se vratili – 2002. godine – jedino rješenje je bilo da iskoristimo postojeće resurse – zemlju, vodu i zrak.
RSE: Ko sada radi u «Voćaru»? da li samo povratnici ili i domicilno stanovništvo?
DELIBAJRIĆ: U zemljoradničkoj zadruzi «Voćar» rade svi oni koji hoće da rade, bez obzira da li su povratnici ili domicilno stanovništvo. Ali ako već trebam da kažem tačne podatke, radi se o oko 70 posto povratnika i tridesetak posto domicilnog stanovništva. Mada smo i mi sada domicilni stanovnici. Tu smo, mi smo tu prisutni. Područje na kojem djelujemo i radimo je od Bijeljine do Srebrenice, od Drine do Zenice. Djelujemo na širokom području i uspijevamo okupiti ljude koji žele raditi, koji imaju želju da ovaj posao razvijaju i da nešto zarade. To je jedan i ekonomski i psihološki momenat kada dođete u poziciju da zaključite da ste nešto sami stvorili.
RSE: Još ako vam vrijeme bude naklonjeno…
DELIBAJRIĆ: Na to ne možemo uticati. Radićemo kakvo god da bude, a uticat ćemo na sve ono na šta možemo uticati.
* * * * *
U Sarajevu se u periodu od 18. do 23. aprila 2007. godine održava tradicionalni, 19. po redu Međunarodni sajam knjiga.
U okviru sajma, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine biće pokrovitelj predstavljanja književnog stvaralaštva, izdavaštva i naučne literature autora koji vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine a žive i rade u inostranstvu.
Na centralnoj bini sajma, kao i na štandu Ministarstva, biće organizirane promocije izdavačkih kuća i autora, a 20. aprila 2007. godine održaće se i književno veče dijaspore Bosne i Hercegovine. U suradnji sa medijima u Bosni i Hercegovini, biće organizirane i posebne medijske promocije autora.
S obzirom na svoj međunarodni karakter, značaj i veliku posjećenost, sajam je prilika da se o književnom stvaralaštvu, izdavaštvu i naučnoj literaturi dijaspore sazna više u široj bosanskohercegovačkoj javnosti, a ujedno i mogućnost za međusobno druženje i razmjenu iskustava.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
U svijetu boravi i živi skoro 1.344.000 građana Bosne i Hercegovine, podaci su diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH i UNHCR, zaključno sa 14. martom ove godine.
U odgovoru Ministarstva inostranih poslova BiH na pitanje poslanika u parlamentu BiH Rifeta Dolića – koliko građana BiH živi u svijetu, precizira se da 838.000 građana BiH živi i boravi u evropskim zemljama, 450.000 u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, u Australiji 50.000, u Aziji 3.800 i Africi 1.700.
Ministarstvo nije odgovorilo na Dolićevo pitanje da li postoje zvanični podaci ili pouzdane procjene koliko je građana BiH koji žive u svijetu uzelo državljanstvo zemalja sa kojima BiH nema sporazum o dvojnom državljanstvu i koji se nisu odrekli ili ispisali iz državl¬janstva BiH.
«Kako države koje poznaju institut dvojnog državljanstva (SAD, Kanada, Australija i druge) nisu obavezne da dostave podatke o prijemu državljana BiH u državljanstvo tih zemalja, Ministarstvo inostranih poslova i druge državne institucije u BiH ne posjeduju egzaktne podatke o broju državljana BiH koji su stekli dvojno državljanst¬vo», navodi se u odgovoru koji je potpisao ministar inostranih poslova Sven Alkalaj.
Prijem u državljanstvo Njemačke, Austrije i još nekih zemalja uslovljen je ispisom iz državljanstva BiH i nadležne institucije BiH imaju podatke o tome, ali ih Ministarstvo inostranih poslova ne navodi u ovom odgovoru.
S obzirom na ustavna i zakonska ograničenja u BiH, koja njenim građanima omogućavaju sticanje dvo¬jnog državljanstva isključivo u slučaju postojanja bilateralnog sporazuma sa drugom zemljom, Alkalaj upozorava da postoji više nego realna opasnost da će najveći broj njih izgubiti državljanstvo BiH. Prema njegovom mišljenju, neophodna je promjena važećih propisa u Zakonu o državljanstvu BiH kako bi se obezbijedilo da se zadržavanje državljanstva BiH ne uslovljava postojanjem bilateralnih sporazuma o dvojnom državljanstvu.
* * * * *
U Gradskoj upravi Mostara potpisan je Ugovor o dodjeli građevinskog materijala za obnovu i izgradnju porodičnih kuća za 24 povratničke hrvatske porodice u BiH. Ugovor je potpisan u sklopu Programa pomoći za povratak Hrvata u BiH na prijeratna područja stanovanja koje vodi Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske.
«Ovo je veoma važan trenutak za Mostar, jer i 12 godina nakon rata, postoji veliki broj porodica koje nisu riješile svoje osnovno pravo, koje je ustavom zagarantovano, a to je pravo na dom i slobodno uživanje doma», izjavila je savjetnica gradonačelnika Mostara Radmila Komadina.
Među onim koji su konačno dobili šansu da se vrate u svoj dom je i Josip Vidović i to nakon dugih godina čekanja:
«Do sada ni od kog ništa nisam dobio. Ugovor koji sam dobio prije mjesec dana je jedina pomoć koju sam dobio. Sve što mi je obećala Općina Mostar – Sjever, sve mi je slagala. Sve obećaju, a kasnije do toga ništa. Ovim ljudima vjerujem jer je ovo ipak nešto drukčije.»
Osim Vidovića, još 23 porodice su dobile pomoć u građevinskom materijalu u iznosu od 20.000 KM. Mario Zeko, predstavnik Vlade Hrvatske, podsjeća da pomoć povratku traje već godinama:
«Program egzistira od 2001. godine, kada je potpisan Ugovor između Vlade BiH i Vlade Republike Hrvatske. Moram napomenuti da se iz godine u godinu povećavaju sredstva, tako da ove godine imamo 27 miliona kuna predviđenih u hrvatskom proračunu za dodjelu građevinskog materijala i sanaciju obiteljskih kuća. Ove godine ćemo vršiti isporuku za 618 kuća na području na području 64 općine u BiH.»
* * * * *
Vlada Federacije BiH usvojila je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova nad kojima postoji stanarsko pravo.
Ministar prostornog uređenja Salko Obhođaš, rekao je na konferenciji za novinare u Sarajevu da je nacrt po hitnom postupku upućen u parlamentarnu proceduru. On je objasnio da se ovim izmjenama ništa bitno nije promijenilo, osim što je regulisano da stanovi koji su bili u nadležnosti Federalnog ministarstva odbrane, koje je prestalo da postoji, prelaze u nadležnost Vlade Federacije BiH.
Kako se navodi u saopćenju Ureda za informiranje Vlade Federacije, izmjene su usklađene sa ranije donesenim odlukama i zaključcima vlade, prema kojima je regulisano postupanje u vezi sa preuzimanjem pokretne i nepokretne imovine bivšeg Federalnog ministarstva odbrane.
* * * * *
Vlada Zeničko-dobojskog kantona do kraja godine planirala je izdvajanjem novčanih sredstava potaći povratak, odnosno položaj izbjeglih i raseljenih. Naš dopisnik Šerif Babić:
Vlada Zeničko-dobojskog kantona, u ovoj godini, za poticaj povratka raseljenih i izbjeglih osoba planira utrošiti 1.250.000 KM. Najveći dio osigurat će se iz kantonalnog budžeta, dok je ostatak novac resornog federalnog ministarstva. O detaljima iznosa i projektima za koje se planiraju sredstva, više detalja iznosi ministar za rad, socijalnu politiku i izbjeglice zeničko-dobojskog kantona Josip Martić:
«Vlada je usvojila program potrošnje sredstava planiranog budžetom u ovom ministarstvu, tako da je za poticaj povratka odnosno stvaranja uvjeta za povratak ove godine iz našeg proračuna određeno milion konvertibilnih maraka. Još 300.000 KM je određeno za izdatke za raseljena lica. To se tiče sredstava kojima se podmiruju troškovi električne energije, vode, struje, grijanja, prijevoza, sahrana i drugih potreba lica koja su smještena u kolektivnim naseljima i smještaj raseljenih osoba koje se u bliskoj budućnosti ne mogu vratiti u svoje prijeratno prebivalište. Ovaj milion konvertibilnih maraka će, znači, biti upotrijebljen za stvaranje uvjeta za održivi povratak lica iz našeg kantona u druge krajeve i povratak lica iz drugih krajeva u naš kanton. Predviđamo i da ćemo u zajedničkim projektima sa Federalnim ministarstvom osigurati oko 250.000 KM. Ova sredstva će biti usmjerena u sufinanciranje projekta trajnih rješenja za korisnike kolektivnih centara, zatim jednokratnu pomoć od značaja za poticaj povratka pojedincima ( tu se misli na one osobe koje imaju teškoća u pogledu mogućnosti ugradnje doniranog građevinskog materijala, dobivenog po raznim osnovama, bilo od humanitarnih organizacija ili nekih vladinih organizacija), zatim za samostalne kantonalne projekte i za zajedničke projekte sa drugim nivoima vlasti.»
U Ministarstvu za izbjeglice zeničko-dobojskog kantona nastavljaju se aktivnosti na realizaciji projekata povratka raseljenih i izbjeglih lica koja žive u kolektivnim centrima i alternativnom smještaju. Na području ovog kantona se nalazi oko 4.500 raseljenih osoba i izbjeglica. U kolektivnim centrima u Zenici, Maglaju, te dva u Tešnju, u 133 porodice nalazi se 368 lica. Od više projekata započetih kako u prošloj tako u ranijim godinama, tokom 2007. godine radit će se na nastavku projekta koji financira Razvojna banka Evrope putem fonda za povratak pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, o čemu ministar Martić kaže:
«Cilj ovog projekta je da se trajno stambeno osiguraju sva lica koja žive u kolektivnim centrima i alternativnom smještaju na području općina Kakanj, Maglaj, Zenica i Zavidovići. Komisija za odabir korisnika ovih sredstava zaprimila je 87 prijava i nakon pregleda valjanosti dokumentacije kojom se dokazuje ispravnost pružanja pomoći u rekonstrukciji, te snimanja stanja na terenu, odabrala je 17 korisnika. Od odabranih je najviše povratnika na područje općine Maglaj – 14, te po jedan povratnik u Kakanj, Zenicu i Zavidoviće. Ovih dana su u toku pripreme za izbor izvođača radova na izgradnji stambenih objekata za povratnike po principu ,ključ u ruke‘, koji će koštati 420.000 KM. Ovaj projekt se, znači, nastavlja i u ovoj godini, pa su tako u februaru ove godine razmotrene 102 prijave za povratak, od kojih najviše u općinu Maglaj – 33, Olovo – 28, Zavidovići – 16, Vareš – 11, Zenica – 10. Svi prijavljeni kandidati trenutno koriste alternativni smještaj. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH razmotrit će prijave pristigle na područje zeničko-dobojskog kantona i potom sačiniti listu korisnika ovog projekta. Planirano je da se u toku ove godine završe svi stambeni objekti iz ovog projekta, kako bi se raseljena lica, koja sada koriste alternativni smještaj – nalaze se u kolektivnim centrima, mogla trajno vratiti u svoja prijeratna prebivališta.»
Najveći broj izbjeglih i raseljenih treba se vratiti u općine Republike Srpske, a manji broj u mjesta Federacije BiH.
* * * * *
Tokom rasprave održane u Odžaku pod nazivom «Spaljena i raseljena Posavina – kako i šta dalje?», predstavljena je ideja o Posavini kao posebnom distriktu u BiH. Organizator rasprave bila je Hrvatska stranka prava Đapić – Dr Jurišić. Neke od poruka prenosi Zoran Matkić:
Skupu su prisustvovali predstavnici političkog, kulturnog i vjerskog života Bosanske Posavine, a cilj je bio prezentirati ideju o Posavini kao zasebnom distriktu u BiH, koji bi bio izvan entiteta, organiziran poput Distrikta Brčko. Sve u cilju masovnijeg povratka prognanih Hrvata i Bošnjaka u njihove prijeratne domove.
Uvodničar Dr Zvonko Jurišić, inače predsjednik stranke organizatora skupa u Odžaku, kazao je da posavski Hrvati i Bošnjaci nisu protjerani iz Republike Srpske, već iz Bosne i Hercegovine i da se u Bosnu i Hercegovinu, a ne njene entitete, žele i vratiti. Stoga se zalaže za novi ustroj Bosanske Posavine po modelu:
«Da Bosanska Posavina, u onom svom izvornom obliku, bude jedan distrikt, znači da ne bude ni dio Federacije BiH, ni dio Republike Srpske. Mi znamo da to nije lako, ali je moguće. I onda nam tek preostaje kucanje na vrata raznim institucijama, raznim vladama, međunarodnoj zajednici da to i realiziramo.»
Dr Jurišić naglašava da inicijativa koju je pokrenula njegova stranka ne zagovara promjenu teritorija i nova etnička pomijeranja:
«Mi želimo Bosansku Posavinu kao jednu cjelinu, bar do onog momenta dok se ne vrate svi njeni prijeratni stanovnici, na ona područja gdje su prije živjeli. Naravno, oni koji žele da se vrate. Na ovom području je došlo do raseljavanja, transportiranja i dijelom genocida nad nesrpskim stanovništvom i mi u HSP-u nikada nećemo priznati ovakvu Posavinu, u ovom obliku, koja je nastala na progonu.»
Otvorivši i povijesni dio priče o Bosanskoj Posavini, predstavnik Katoličke crkve fra Grga Vilić poručio je da će vraćanje svih na svoje morati dovršiti političari, to jest oni koje je narod izabrao za svoje političke vođe:
«Mislim da bi na ova povratnička područja, naša država Bosna i Hercegovina trebala obratiti posebnu pažnju, a bogami i država Hrvatska. Ako tim istim ljudima tamo daje socijalnu i zdravstvenu zaštitu, onda im može davati i ovdje, to nije nekakav poseban problem. Novac je isti, račun je isti, sve je isto.
Razmjena teritorije pri budućem preustroju Bosne i Hercegovine, za predstavnike Katoličke crkve također je neprihvatljiva:
«Teritorija je bila jedinstvena i treba biti i dalje jedinstvena. Razmjena nije nikakvo rješenje. To znači da smo zadovoljni s ovim rješenjem. Razmjena teritorije bi značila da smo na ovakvo stanje pristali.»
Na kraju skupa su doneseni i zaključci koji trebaju poboljšati povratak prognanih Posavljaka. Uz obnovu i bolju materijalnu, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, dr Jurišić među prioritetne izdvaja bolju suradnju izbjegličkih udruga iz Hrvatske i povratničkih iz BiH:
«Da točno detektiramo, imenom i prezimenom, broj ljudi i broj obitelji koje se žele vratiti. Na takav način će nam biti puno lakše pomoći tom povratku jer želimo distribuirati bilo kakvu pomoć – materijalnu, moralnu, psihološku, novčanu… Da se točno zna, imenom i prezimenom, za koga se točno što napravilo, uz uvjet da ti ljudi poslije ne mogu odseliti. Ako pogledamo sada, stanje je dosta teško, ali ako pogledamo 10 godina unaprijed, budućnost je sigurno svjetlija nego što mnogi misle.»
Zaključke donesene u Odžaku, sudionici skupa će uputiti državnom i entitetskim parlamentima, te međunarodnoj zajednici.
* * * * *
Zemljoradnička zadruga «Voćar» iz Glumine kod Zvornika, najbolji je primjer zbrinjavanja povratnika, njihovog zapošljavanja, kao i zapošljavanja drugih stanovnika Podrinja. Ove godine zadruga planira znatno povećanje proizvodnje, prije svega krastavaca, ali i razvoj kapaciteta za finalni proizvod.
Direktor zadruge «Voćar», Fahrudin Delibajrić, koji je naš današnji gost, prvo govori o planovima do kraja godine:
DELIBAJRIĆ: Otkad smo se formirali – 2002. godine – stalno smo u nekakvom razvoju. Iz godine u godinu smo pokušavali da napravimo veću proizvodnju. Jer, samo stvaranjem novih vrijednosti je moguć napredak. Sve drugo je prazna priča. Prošlu godinu smo završili dosta uspješno – imali smo proizvodnju 5.000 tona radnih proizvoda i sve to smo plasirali i uredno naplatili i sve isplatili našim kooperantima. U ovoj godini idemo sa povećanjem. Proljetna sjetva je već polagano krenula. Vršimo pripreme za naš osnovni proizvod – krastavac; za dvadesetak dana počinje sjetva. Tako da ova godina, kad se radi o proizvodnji koja se odvija na poljima, ide po planu. Naš cilj je da do naredne godine dođemo do razvoja vlastitih kapaciteta za preradu sirovina koje mi proizvodimo i da izađemo na tržište sa proizvodom koji će biti finaliziran.
RSE: Koliko trenutno okupljate ljudi, odnosno koliko ljudi radi za Vašu zadrugu?
DELIBAJRIĆ: Sve što radimo, to je ugovorena proizvodnja, koju mi u potpunosti finansiramo. Okupljamo negdje oko 1.800 porodica, odnosno oko 5.000 ljudi.
RSE: Mislite li da je to jedan od najboljih načina da se ne samo povratnici, nego i lokalno stanovništvo zbrine u ovoj teškoj situaciji?
DELIBAJRIĆ: Nije samo najbolji, već i jedini način. Od svih ovih priča i politizacije, od tog se ne živi. Živi se od nečeg što stvara nove vrijednosti, ljudi od nečeg trebaju živjeti. Najlakše je manipulisati ljudima koji nemaju od čega živjeti.
RSE: Koliko ti ljudi mogu da zarade? Je li to pristojna zarada?
DELIBAJRIĆ: Prošle godine smo imali proizvodnju vrijednu oko 3.000.000 KM. Neko je zaradio 300 KM, neko 5.000 KM. U uslovima u kojima mi radimo tvrdimo da svako ko želi da radi može zaraditi, ako ima uslove za to. Znači, svi oni koji imaju zemljišne resurse, oni koji imaju radnu snagu i oni koji žele da rade, mogu ostvariti pristojne dohotke.
RSE: Vlada Republike Srpske Vam je do sada pomagala prije svega isplatom novčanih sredstava za podsticaj poljoprivredne proizvodnje.
DELIBAJRIĆ: Imamo dobru saradnju sa Vladom Republike Srpske. Nismo tu naišli ni na kakve barijere. Prošle godine smo imali i podršku u obliku subvencioniranja proizvodnje koju mi radimo. Neovisno ko proizvodi, bitno je da se proizvodi što više, tada će se i više zaraditi. A veoma je bitno da se tako razmišlja i na nivou vlasti, jer treba odvojiti rad od nerada. Onog ko radi treba nagraditi, a onaj ko ne radi neka sam misli kako će živjeti.
RSE: Kako ste Vi uopšte došli na ideju da organizujete «Voćar»?
DELIBAJRIĆ: Kad smo se vratili, bili smo u poziciji da nismo imali što raditi. Za nas povratnike uopšte nije bilo radnih mijesta. A i ono domicilno stanovništvo koje je radilo, zarađivalo je vrlo malo, jer je privreda bila devastirana i neorganizirana. Kada smo se vratili – 2002. godine – jedino rješenje je bilo da iskoristimo postojeće resurse – zemlju, vodu i zrak.
RSE: Ko sada radi u «Voćaru»? da li samo povratnici ili i domicilno stanovništvo?
DELIBAJRIĆ: U zemljoradničkoj zadruzi «Voćar» rade svi oni koji hoće da rade, bez obzira da li su povratnici ili domicilno stanovništvo. Ali ako već trebam da kažem tačne podatke, radi se o oko 70 posto povratnika i tridesetak posto domicilnog stanovništva. Mada smo i mi sada domicilni stanovnici. Tu smo, mi smo tu prisutni. Područje na kojem djelujemo i radimo je od Bijeljine do Srebrenice, od Drine do Zenice. Djelujemo na širokom području i uspijevamo okupiti ljude koji žele raditi, koji imaju želju da ovaj posao razvijaju i da nešto zarade. To je jedan i ekonomski i psihološki momenat kada dođete u poziciju da zaključite da ste nešto sami stvorili.
RSE: Još ako vam vrijeme bude naklonjeno…
DELIBAJRIĆ: Na to ne možemo uticati. Radićemo kakvo god da bude, a uticat ćemo na sve ono na šta možemo uticati.
* * * * *
U Sarajevu se u periodu od 18. do 23. aprila 2007. godine održava tradicionalni, 19. po redu Međunarodni sajam knjiga.
U okviru sajma, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine biće pokrovitelj predstavljanja književnog stvaralaštva, izdavaštva i naučne literature autora koji vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine a žive i rade u inostranstvu.
Na centralnoj bini sajma, kao i na štandu Ministarstva, biće organizirane promocije izdavačkih kuća i autora, a 20. aprila 2007. godine održaće se i književno veče dijaspore Bosne i Hercegovine. U suradnji sa medijima u Bosni i Hercegovini, biće organizirane i posebne medijske promocije autora.
S obzirom na svoj međunarodni karakter, značaj i veliku posjećenost, sajam je prilika da se o književnom stvaralaštvu, izdavaštvu i naučnoj literaturi dijaspore sazna više u široj bosanskohercegovačkoj javnosti, a ujedno i mogućnost za međusobno druženje i razmjenu iskustava.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba