Pred Sudom BiH do sada je vođeno, ili su procesi još uvijek u toku, 29 predmeta ratnog zločina u kojim je optuženo 77 lica. Tri lica osuđena su na gotovo 50 godina zatvora. Suđenja u BiH domaćoj javnosti pružila su mnogo više informacija o počinjenim zločinima nego što je to bilo u procesima koji su vođeni u Hagu, kaže predsjednik Helsinškog komiteta RS-a Branko Todorović:
«Onog trenutka kad građani saznaju koliko su zapravo bili zastrašujući ti zločini, kada te zločine izdvojimo iz bilo kog političkog ili nekog šireg društvenog konteksta i posmatramo ih samo kao jedan zločinački čin prema civilnom stanovništvu, onda kod većine građana imamo jednu potpunu osudu, zgražanje i distanciranje od tih monstruoznih nedjela i želju da počinici takvih zločina budu osuđeni na adekvatne kazne.»
Helsinški odbor za ljudska prava RS-a dio je mreže za podršku Sudu BiH koja djeluje već više od godinu dana. Primarni zadatak mreže koju čine domaće nevladine organizacije je osiguravanje dvosmjerne komunikacije između Suda i građana, kako bi se vratilo povjerenje u pravosuđe. Jedan od takvih primjera bilježi Todorović:
«Ja ću vam samo pomenuti jednu konferenciju koju smo prije godinu i po dana imali u Foči, gdje je bila izražena jedna početna arogancija više od stotinu prisutnih na toj konferenciji. U trenucima kada su se konkretno suočili sa zastrašujućom monstruoznošću silovanja 12-godišnjih djevojčica i zločina koji su se dešavali u Foči, tu aroganciju početnu je zamijenio šok i zgražavanje, zgranutost tih ljudi, koji su zapravo tog trenutka shvatili da se ne radi ni o kakvoj politici, da se ne radi ni o kakvoj civilizacijskoj borbi za neke interese ili prava, nego se radi o najsramnijim i najbrutalnijim zločinima kojih se svaki normalan čovjek odriče.»
Edin Ramulić, koordinator nevladine organizacije Izvor iz Prijedora, koja je također članica mreže za podršku, kaže da je putem ove organizacije uspostavljen kontakt između svjedoka i državnog tužilaštva za ratni zločin koji je počinjen na ovom terenu:
«Nekih sedam insajdera - znači ljudi koji su bili pripadnici iste oružane formacije, pa su se javili da svjedoče protiv ljudi koji su u istim vojnim formacijama činili ratne zločine - izabrali su nas, nisu izabrali ni lokalnu policiju, nisu izabrali ni Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci, nego nas da dođu do državnog tužilaštva. Nije još uvijek, nažalost, slučaj da se nešto masovno javljaju ti ljudi, popularno zvani ‘insajderi’, a to su možda i najvažniji, najefikasniji svjedoci u dokazivanju ratnih zločina, znači ljudi koji su bili očevici. Često žrtve nisu imale priliku ni da znaju, ni da vide ko čini te ratne zločine.»
Iz Haškog tribunala na procesuiranje Sudu BiH do sada je prebačeno pet predmeta sa devet optuženih. Pod razmatrenjem su još neki, kaže predstavnik Haškog tribunala u Sarajevu Matias Hellman:
«Tri predmeta sa četvero optuženih. Jedan zahtjev je bio odbijen. Sama činjenica da smo već proslijedili pet predmeta Sudu BiH pokazuje da Tribunal jeste uvjeren da je taj sud, odnosno Odjel za ratne zločine u Sudu BiH sposoban da procesuira takve predmete.»
Portparol Haškog tribunala Refik Hodžić ističe da je procesuiranje ratnih zločina pred domaćim sudovima neprocjenjivo za bh. društvo u suočavanju sa istinom i procesom pomirenja:
«Zašto? Zbog činjenice da zaostavština ratnih zločina je nešto što će uvijek bh. društvo vraćati unazad u bilo kakvom pokušaju progresa i ukoliko se društvo bude uvijek bavilo posljedicama i nezavršenom pričom o počinjenim ratnim zločinima ili nepravdom koja prozilazi iz činjenice da ogroman broj počinitelja nije kažnjen, bilo kakav progres biće nemoguć.»
«Onog trenutka kad građani saznaju koliko su zapravo bili zastrašujući ti zločini, kada te zločine izdvojimo iz bilo kog političkog ili nekog šireg društvenog konteksta i posmatramo ih samo kao jedan zločinački čin prema civilnom stanovništvu, onda kod većine građana imamo jednu potpunu osudu, zgražanje i distanciranje od tih monstruoznih nedjela i želju da počinici takvih zločina budu osuđeni na adekvatne kazne.»
Helsinški odbor za ljudska prava RS-a dio je mreže za podršku Sudu BiH koja djeluje već više od godinu dana. Primarni zadatak mreže koju čine domaće nevladine organizacije je osiguravanje dvosmjerne komunikacije između Suda i građana, kako bi se vratilo povjerenje u pravosuđe. Jedan od takvih primjera bilježi Todorović:
«Ja ću vam samo pomenuti jednu konferenciju koju smo prije godinu i po dana imali u Foči, gdje je bila izražena jedna početna arogancija više od stotinu prisutnih na toj konferenciji. U trenucima kada su se konkretno suočili sa zastrašujućom monstruoznošću silovanja 12-godišnjih djevojčica i zločina koji su se dešavali u Foči, tu aroganciju početnu je zamijenio šok i zgražavanje, zgranutost tih ljudi, koji su zapravo tog trenutka shvatili da se ne radi ni o kakvoj politici, da se ne radi ni o kakvoj civilizacijskoj borbi za neke interese ili prava, nego se radi o najsramnijim i najbrutalnijim zločinima kojih se svaki normalan čovjek odriče.»
Edin Ramulić, koordinator nevladine organizacije Izvor iz Prijedora, koja je također članica mreže za podršku, kaže da je putem ove organizacije uspostavljen kontakt između svjedoka i državnog tužilaštva za ratni zločin koji je počinjen na ovom terenu:
«Nekih sedam insajdera - znači ljudi koji su bili pripadnici iste oružane formacije, pa su se javili da svjedoče protiv ljudi koji su u istim vojnim formacijama činili ratne zločine - izabrali su nas, nisu izabrali ni lokalnu policiju, nisu izabrali ni Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci, nego nas da dođu do državnog tužilaštva. Nije još uvijek, nažalost, slučaj da se nešto masovno javljaju ti ljudi, popularno zvani ‘insajderi’, a to su možda i najvažniji, najefikasniji svjedoci u dokazivanju ratnih zločina, znači ljudi koji su bili očevici. Često žrtve nisu imale priliku ni da znaju, ni da vide ko čini te ratne zločine.»
Iz Haškog tribunala na procesuiranje Sudu BiH do sada je prebačeno pet predmeta sa devet optuženih. Pod razmatrenjem su još neki, kaže predstavnik Haškog tribunala u Sarajevu Matias Hellman:
«Tri predmeta sa četvero optuženih. Jedan zahtjev je bio odbijen. Sama činjenica da smo već proslijedili pet predmeta Sudu BiH pokazuje da Tribunal jeste uvjeren da je taj sud, odnosno Odjel za ratne zločine u Sudu BiH sposoban da procesuira takve predmete.»
Portparol Haškog tribunala Refik Hodžić ističe da je procesuiranje ratnih zločina pred domaćim sudovima neprocjenjivo za bh. društvo u suočavanju sa istinom i procesom pomirenja:
«Zašto? Zbog činjenice da zaostavština ratnih zločina je nešto što će uvijek bh. društvo vraćati unazad u bilo kakvom pokušaju progresa i ukoliko se društvo bude uvijek bavilo posljedicama i nezavršenom pričom o počinjenim ratnim zločinima ili nepravdom koja prozilazi iz činjenice da ogroman broj počinitelja nije kažnjen, bilo kakav progres biće nemoguć.»
