RSE: Marttti Ahtisaari u svom planu za status Kosova predložio je nadziranu nezavisnost. Plan je pozdravljen od albanskih dužnosnika na Kosovu, srpski su ga odmah odbacili. U stajalištima dviju strana ništa se nije promijenilo, potpuno su suprotni. Što sada, kada je plan poznat, a stavovi Beograda i Prištine isti kao i ranije?
EAMES: Mislim da su stavovi albanske i srpske strane oduvijek bili sasvim jasni i da je bilo i jest teško očekivati da će se postići neki kompromis. Po meni je sada ključno pitanje da li će velike sile u Vijeću sigurnosti postići dogovor. U ovom trenutku, glavni, nastoje učvrstiti svoje pozicije. Amerikanci, koji su za nezavisno Kosovo, nadaju se da će do ljeta biti donesena rezolucija. Rusi su na to manje spremni, jer snažno podržavaju Srbiju, i nisu voljni pristati ni na kakvu soluciju koja nije prihvatljiva Srbiji. Tako da sada izgleda da su i jedni i drugi, i Amerikanci i Rusi, u biti , na suprotnim kursevima oko ovoga pitanja.
RSE: Može li to dodatno zakomplicirati cijelu situaciju, ali i odgoditi predstojeći proces?
EAMES: Situacija stvarno izgleda vrlo složena, i nije jasno da li će Vijeće sigurnosti prihvatiti novu Rezoluciju o Kosovu i kada će se to dogoditi, i što će zapravo ona sadržavati. Mnogo je neodgovorenih pitanja i siguran sam da će se u idućih nekoliko tjedana voditi vrlo intezivne diplomatske aktivnosti. Rusija će vršiti pritisak na vodeće zapadne sile da se postigne neka vrsta dogovora. No, trenutačno teško je procjenjivati da li je to realno, pa sam skloniji reći da je poprilično mnogo nesigurnosti u svemu tome.
RSE: Da li se status Kosova riješava ili bi trebao biti riješen kao dio europskih integracijskih procesa na Balkanu?
EAMES: To je svakako američko stajalište, ali je prisutno i u većem dijelu Evropske Unije. No, ni sve članice Unije nemaju jednaki stav oko Kosova. Neke članice su zabrinute da li će presedan oko statusa Kosova možda utjecati na pozicije njihovih regija. No, svaka priča ima dva lica. S jedne strane, nastoji se riješiti status Kosova kroz eurointegracije, sa druge strane, nejasno je da li sama Europska Unija ima jasan stav oko proširenja. Poruka koja sada stiže iz EU potencijalnim članicama nije mnogo ohrabrujuća. Unija je umorna od dosadašinjih proširenja i za mnoge članice sada je prioritet unutarnje pospremanje, dogovor o ustavnom sporazumu, a tek potom proširnje. Signali iz EU svakao nisu ohrabrujući.
RSE: Po mišljenjima nekih analitičara konačni status Kosova će značiti definitivnu stabilnost regije, drugi u tome vide nove nestabilnosti, pa čak i potencijalne konflikte. Kakvo je Vaše mišljenje?
EAMES: Na to se pitanje može odgovoriti na oba načina. Može se reći da odredjivanje statusa Kosova će donjeti odredjenu sigurnost, prije svega omogućiti će stranim investitorima da ulože novac na Kosovo, a s druge strane može podgrijati neke destablizirajuće procese i tenzije, posebno u odnosu na srpsku manjinu na sjeveru Kosova. Ne treba smetnuti s uma da će taj dio Kosova, na neki način biti pod kontrolom Srbije i nejasno je što će biti sa sjeverom pokrajine. Uz to, nejasno je kako će nezavinost Kosova utjecati i na druge države na Balkanu, ali i u bivšem Sovjetskom savezu,zbog čega su Rusi i te kako zabrinuti. Rekao bih da Rezolucija o nezavinsoti Kosova može donijeti sigurnost, ali bi i mogla povećati i odredjene rizike u regiju.
RSE: Jesti li onda pesimist ili optimist kada je u pitanju budućnost Kosova i cijeloga Balkana?
EAMES: Ako usporedite današnju situaciju sa onom kakva je je bila devedestih, onda sam optimist. Slika je danas mnogo bolja, ali Balkan je i dalje rizičan dio Evrope, politički rizici će i dalje biti prisutni i sada je samo pitanje da li će se oni moći kontrolirati.
