«Pobježe! Ma bježi, vrag, ne moreš ih stignuti. Muško....»
Sumbulka Miličević, iz Gojevića kod Fojnice, lovi žabe od malih nogu. Kako je rođena u obitelji sa 11 braće i sestara, siromaštvo ih je natjeralo da, osim pite i pure, jelovnik obogate i sa nešto mesa. Otac se dosjetio da bi žabe dobro došle. I tako Sumbulka punih 30 godina lovi i uživa u žabama, a u zadnje vrijeme ovaj hobi prerastao je i u obiteljski biznis. U kavani koju drži njen suprug Tomislav specijalitet su žabe i uvijek se mogu naći na jelovniku:
«Kćerka je jedno vrijeme išla sa mnom. Sad nije tu. A sin ide svaku večer, ali on nije baš ljubitelj hvatati. Nije na mamu hrabar. Idem s ovim malim Matom najviše. I imam svake godine goste. Posebno kad su žabe dolaze mi puno, posjećuju. Pripremam im te žabe. Najviše ih dolazi iz Kiseljaka i Kreševa.»
Žabe su u Gojevićima na jelovniku kao ćevapi na Baščaršiji ili janjetina u Konjicu. Noćni lov na žabe hobi je gotovo svih Gojevićana. Jedan od njih je i Zdravko Miletić:
«Bavimo se ovim već duži niz godina, još od prije rata. Početak žaba polazi u rano proljeće. Prije je bilo negdje od 1. marta. Ove godine malo zima bila blaža, nije bilo snijega, tako da je ove godine malo prije krenulo.»
Na pitanje kakv je ukus žaba koje priprema Sumbulka, jedan od njenih redovnih mušterija Pero Kovačević odogovara:
«Radim u Njemačkoj. Volim doći u rodni kraj, malo posjetiti i naše stare specijalitete probati. Prije jednu uru sam bio na žabama u Gojevićima kod Zumre. Bile su jako dobre i ukusne. Navratićemo i drugi puta. Sin se isto oduševio žabama.»
U Sumbulkinu kavanu često navrate i vojnici SFOR-a:
«Imala sam puno posjetioca esforovaca. Pravila sam im pite. I oni su nam dolazili, i dolazili su dole kod mene na ručak, ne samo na žabe. I jednom jedna grupa kad je bila, ne mogu se sad tačno sjetiti koji su, bili su i ja im govorim da im žabe pripremim. Oni rekli da to neće jesti. Ja rekla da ću im zaključati vrata da moraju probati. I onaj jedan dečko, njemu se, kad sam ja spomenula to, k’o zgadilo. A kad sam donila servirane, pečene, kad sam stavila na sto, on je najprvi ust’o i uz’o. I poslije sve su pojeli.»
Zbog toplog vremena ove zime, Sumbulka kaže da joj je ove godine jedna od najboljih sezona:
«Za ovu sezonu preko 90 kila čistih. To je blizu 3 tisuće. Prodala sam, 20 maraka je kilo. To mi je zarada. Za večer jednu mogu zaraditi, eto - nek uhvatim 8 kila - 160 maraka.»
Dok se žabe mogu naći na jelovnicima gotovo svih mediteranskih zemalja, u Bosni i Hercegovini vrlo rijetko mogu se naručiti kao jelo ili zakuska. Nema ni organiziranog lova na žabe u turističkoj ponudi BiH, na kojemu se u inozemstvu jako dobro zarađuje.
Sumbulka Miličević, iz Gojevića kod Fojnice, lovi žabe od malih nogu. Kako je rođena u obitelji sa 11 braće i sestara, siromaštvo ih je natjeralo da, osim pite i pure, jelovnik obogate i sa nešto mesa. Otac se dosjetio da bi žabe dobro došle. I tako Sumbulka punih 30 godina lovi i uživa u žabama, a u zadnje vrijeme ovaj hobi prerastao je i u obiteljski biznis. U kavani koju drži njen suprug Tomislav specijalitet su žabe i uvijek se mogu naći na jelovniku:
«Kćerka je jedno vrijeme išla sa mnom. Sad nije tu. A sin ide svaku večer, ali on nije baš ljubitelj hvatati. Nije na mamu hrabar. Idem s ovim malim Matom najviše. I imam svake godine goste. Posebno kad su žabe dolaze mi puno, posjećuju. Pripremam im te žabe. Najviše ih dolazi iz Kiseljaka i Kreševa.»
Žabe su u Gojevićima na jelovniku kao ćevapi na Baščaršiji ili janjetina u Konjicu. Noćni lov na žabe hobi je gotovo svih Gojevićana. Jedan od njih je i Zdravko Miletić:
«Bavimo se ovim već duži niz godina, još od prije rata. Početak žaba polazi u rano proljeće. Prije je bilo negdje od 1. marta. Ove godine malo zima bila blaža, nije bilo snijega, tako da je ove godine malo prije krenulo.»
Na pitanje kakv je ukus žaba koje priprema Sumbulka, jedan od njenih redovnih mušterija Pero Kovačević odogovara:
«Radim u Njemačkoj. Volim doći u rodni kraj, malo posjetiti i naše stare specijalitete probati. Prije jednu uru sam bio na žabama u Gojevićima kod Zumre. Bile su jako dobre i ukusne. Navratićemo i drugi puta. Sin se isto oduševio žabama.»
U Sumbulkinu kavanu često navrate i vojnici SFOR-a:
«Imala sam puno posjetioca esforovaca. Pravila sam im pite. I oni su nam dolazili, i dolazili su dole kod mene na ručak, ne samo na žabe. I jednom jedna grupa kad je bila, ne mogu se sad tačno sjetiti koji su, bili su i ja im govorim da im žabe pripremim. Oni rekli da to neće jesti. Ja rekla da ću im zaključati vrata da moraju probati. I onaj jedan dečko, njemu se, kad sam ja spomenula to, k’o zgadilo. A kad sam donila servirane, pečene, kad sam stavila na sto, on je najprvi ust’o i uz’o. I poslije sve su pojeli.»
Zbog toplog vremena ove zime, Sumbulka kaže da joj je ove godine jedna od najboljih sezona:
«Za ovu sezonu preko 90 kila čistih. To je blizu 3 tisuće. Prodala sam, 20 maraka je kilo. To mi je zarada. Za večer jednu mogu zaraditi, eto - nek uhvatim 8 kila - 160 maraka.»
Dok se žabe mogu naći na jelovnicima gotovo svih mediteranskih zemalja, u Bosni i Hercegovini vrlo rijetko mogu se naručiti kao jelo ili zakuska. Nema ni organiziranog lova na žabe u turističkoj ponudi BiH, na kojemu se u inozemstvu jako dobro zarađuje.
