U posljednih nekoliko nedjelja crnogorski mediji su opširno izvještavali o krupnim incidentima i krivičnim djelima čiji su glavni akteri bili aktivni pripadnici policije i posebnih jedinica. Nakon masovne tuče u podgoričkom kafiću uhapšeni su policijski službenici koji su obezbijeđivali taj lokal i koji su osumnjičeni za nanošenje teških tjelesnih povreda. Više policajaca privedeno je i zbog sumnje da su počinili krivično djelo falsifikovanja isprave, a neki bivši pripadnici policije osumnjičeni su za trgovinu ukradenim automobilima i narkoticima. Vijest koja je zgrozila javnost je da je policajac i pripadnik ličnog obezbijeđenja specijalnog tužioca za organizovani kriminal prije par dana u Virpazaru pored Podgorice brutalno hicima u glavu ubio starca koji se sasvim slučajno našao na putu razularenom policajcu koji je prethodno pucao na njegov traktor.
Komentarišući sve učestalije teške incidente i najteža krivična djela čiji su počinioci ljudi sa značkom, Aleksandar Zeković, član Odbora za kontrolu rada policije, kaže da je ta pojava poprimila zabrinjavajuće dimenzije i da zahtijeva hitnu reakciju:
„Ono što se dešava u posljednje vrijeme zabrinjava. Trebalo bi da zabrine prije svega Upravu policije koja se izgleda polako suočava sa problemom da su ranijih godina zbog niza, kako to oni vole reći, istorijskih okolnosti u redove crnogorske policije primani možda i pojedinci koji kada bi poštovali određene standarde, tamo se nijesu nikako mogli naći. Mislim da se polako suočavamo sa time što smo mislili da nas ranije to neće dotaći, da sada plaćamo račun za ono što možda u ranijem periodu nijesmo poštovali zakon i profesionalne standarde. Sa druge strane, postavlja se pitanje, jer je policijski posao izuzetno odgovoran, koliko se pažnje posvjećuje svakodnevnom radu sa službenicima policije, kakve su stručne službe koje bi eventualno u Upravi policije i u njihovim područnim jedinicama mogle da rade sa samim službenicima policije, da se na vrijeme prepoznaju određeni lični psihološki problemi, izazovi, prijetnje i da stručna lica koja bi sa njima radila na vrijeme identifikuju i pokušaju da pomognu njima u riješavanju i prevazilaženju svih tih problema“.
Međunarodni policijski ekspert Marko Nicović smatra da su brojni razlozi zbog kojih sve više policajaca dolazi u sukob sa zakonom, ali da je jedan od ključnih što se nije vodilo računa o profilu i prošlosti ljudi kojima je dodijeljivana značka i službeno oružje:
„To što se sada dešava da ljudi koji se zapošljavaju u policiji imaju neke svoje prošle aktivnosti koje nisu proveravane detaljno, vezano za neki njihov angažman sa nekim ljudima koji su s one strane zakona i ljudi koji su ipak na neki način koketirali sa ljudima iz sveta kriminala. S druge strane, verovatno i ta neka materijalna neizvesnost koja isto tako kod policajaca koji su u službi je jedan od ključnih faktora koji utiče na to da oni imaju ipak vrlo mali prag tolerancije. S druge strane, u njihovom okruženju vide da se nekoliko porodica bogati, dok svi ostali siromaše i onda se kod njih pojavljuje ta vrsta agresije i nestrpljenja što su i oni svedoci nekih socijalnih raslojavanja koja i njima stavlja u izgled perspektivu koja je sumorna. I tu je još jedan faktor koji je bitan jesu provere prilikom zapošljavanja. To se vidi isto tako i u Srbiji i u Crnoj Gori i u bivšim jugoslovenskim republikama su vrlo tanke i nesigurne, znači da se biraju ljudi obezbjedjenja po nekom političkom afinitetu i prema nekoj bliskosti lidera stranaka ili ministara ili ljudi koji su neki faktori vlasti, a ne vodi se računa o onom profesionalnom smislu da se ljudi koji su čak u porodici imali neke koji su se bavili kriminalnom da su vrlo teško prolazile provere. Tako je bila baš praksa u bivšoj Jugoslaviji, praksa koja je uobičajena u svim drugim državama sveta“.
U crnogorskoj policiji nijesmo mogli dobiti komentar na tu temu. Portparolka Uprave policije Tamara Popović nije odgovarala na naše pozive. Za zvaničan razgovor na tu temu nije bio raspoložen ni Slaviša Šćekić, savjetnik za policijska pitanja pri skupštinskom Odboru za bezbijednost, koji nam je u kratkom telefonskom razgovoru kazao da nema dovoljno informacija o pozadini učinjenih krivičnih djela niti uvid u statistiku na osnovu kojeg bi mogao donijeti zaključak da li se radi o slučajnosti ili zabrinjavajućoj pojavi. Na naše pozive nije odgovarao ni Vuk Bošković, savjetnik za bezbjednost u kabinetu crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića.
Komentarišući sve učestalije teške incidente i najteža krivična djela čiji su počinioci ljudi sa značkom, Aleksandar Zeković, član Odbora za kontrolu rada policije, kaže da je ta pojava poprimila zabrinjavajuće dimenzije i da zahtijeva hitnu reakciju:
„Ono što se dešava u posljednje vrijeme zabrinjava. Trebalo bi da zabrine prije svega Upravu policije koja se izgleda polako suočava sa problemom da su ranijih godina zbog niza, kako to oni vole reći, istorijskih okolnosti u redove crnogorske policije primani možda i pojedinci koji kada bi poštovali određene standarde, tamo se nijesu nikako mogli naći. Mislim da se polako suočavamo sa time što smo mislili da nas ranije to neće dotaći, da sada plaćamo račun za ono što možda u ranijem periodu nijesmo poštovali zakon i profesionalne standarde. Sa druge strane, postavlja se pitanje, jer je policijski posao izuzetno odgovoran, koliko se pažnje posvjećuje svakodnevnom radu sa službenicima policije, kakve su stručne službe koje bi eventualno u Upravi policije i u njihovim područnim jedinicama mogle da rade sa samim službenicima policije, da se na vrijeme prepoznaju određeni lični psihološki problemi, izazovi, prijetnje i da stručna lica koja bi sa njima radila na vrijeme identifikuju i pokušaju da pomognu njima u riješavanju i prevazilaženju svih tih problema“.
Međunarodni policijski ekspert Marko Nicović smatra da su brojni razlozi zbog kojih sve više policajaca dolazi u sukob sa zakonom, ali da je jedan od ključnih što se nije vodilo računa o profilu i prošlosti ljudi kojima je dodijeljivana značka i službeno oružje:
„To što se sada dešava da ljudi koji se zapošljavaju u policiji imaju neke svoje prošle aktivnosti koje nisu proveravane detaljno, vezano za neki njihov angažman sa nekim ljudima koji su s one strane zakona i ljudi koji su ipak na neki način koketirali sa ljudima iz sveta kriminala. S druge strane, verovatno i ta neka materijalna neizvesnost koja isto tako kod policajaca koji su u službi je jedan od ključnih faktora koji utiče na to da oni imaju ipak vrlo mali prag tolerancije. S druge strane, u njihovom okruženju vide da se nekoliko porodica bogati, dok svi ostali siromaše i onda se kod njih pojavljuje ta vrsta agresije i nestrpljenja što su i oni svedoci nekih socijalnih raslojavanja koja i njima stavlja u izgled perspektivu koja je sumorna. I tu je još jedan faktor koji je bitan jesu provere prilikom zapošljavanja. To se vidi isto tako i u Srbiji i u Crnoj Gori i u bivšim jugoslovenskim republikama su vrlo tanke i nesigurne, znači da se biraju ljudi obezbjedjenja po nekom političkom afinitetu i prema nekoj bliskosti lidera stranaka ili ministara ili ljudi koji su neki faktori vlasti, a ne vodi se računa o onom profesionalnom smislu da se ljudi koji su čak u porodici imali neke koji su se bavili kriminalnom da su vrlo teško prolazile provere. Tako je bila baš praksa u bivšoj Jugoslaviji, praksa koja je uobičajena u svim drugim državama sveta“.
U crnogorskoj policiji nijesmo mogli dobiti komentar na tu temu. Portparolka Uprave policije Tamara Popović nije odgovarala na naše pozive. Za zvaničan razgovor na tu temu nije bio raspoložen ni Slaviša Šćekić, savjetnik za policijska pitanja pri skupštinskom Odboru za bezbijednost, koji nam je u kratkom telefonskom razgovoru kazao da nema dovoljno informacija o pozadini učinjenih krivičnih djela niti uvid u statistiku na osnovu kojeg bi mogao donijeti zaključak da li se radi o slučajnosti ili zabrinjavajućoj pojavi. Na naše pozive nije odgovarao ni Vuk Bošković, savjetnik za bezbjednost u kabinetu crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića.
