RSE: U najnovijem izvještaju Stejt Departmenta Crna Gora se navodi kao jedna od zemalja veoma atraktivnih za pranje novca stečenog u raznim ilegalnim poslovima. Novac se pere, kako se kaže u tom dokumentu, uglavnom preko tržišta nekretnina. Kako to komentarišete i da li je to jedini način na koji se legalizuje sumnjivo stečeni kapital?
KULJAK: Ovo što je konstatovano u izvještaju Stejt Departmenta je sada dokumentovano, stvarnost koju smo mi imali u posljednih 15 - 20 godina u Crnoj Gori. Naravno da za jedan analitičniji pristup ovim činjenicama treba pogledati iza, koje stvarnosti i koje pojave stoje iza ovakvih činjenica koje svi znamo i s druge strane imamo i izvještaje Evropske komisije. Iza ovih činjenica stoje sljedeće stvari, a to je da se, ako vi znate da se 90% završnih računa u Crnoj Gori ne zadovoljava kriterijume da se mogu svrstati u kvalitetne, pri tome da se u finansijskom sektoru zadovoljni sa poslovanjem, pri tome da znate da se ovih dana ozvaničava lobi između profesora Veselina Vukotića s jedne strane i braće Đukanović s druge strane, pri tome da znate da će oni da otvaraju svoje firme, pri tome da niko ne pita za porijeklo njihove imovine, jednostavno u izvještaju stoji nešto što je dokumentovano posljedica onih dešavanja koja se ovdje dešavaju 15 -20 godina. To je sprega onih ljudi koji su držali vlast prije '89. godine, nakon čega se ušlo u ratni i profiterski poduhvat, pa se ušlo u švercersko-profiterski poduhvat, duvan i droga, što se pominje u izvjaštajima, pa se onda ide na trgovinu nekretnina na legalizaciju i konačno je to faza pranja novca. Naravno da se, čitajući ova dokumenta, građanin i stručnjak pita kako i kuda iz ove situacije, ali za sada da kažem kratko što to znači i kako se tumači. To je završna faza onih profiterskih poduhvata koji su naslijedjeni iz ratnog profiterstva i kasnije kriminalnog profiterstva i sad se to završava ovim oblikom legalizacije, pokušaja legalizacije.
RSE: U izvještaju se ne precizira da li novac peru domaći biznismeni ili oligarsi sa strane.
KULJAK: I sam ovaj izvještaj je međunarodni, odnosno Stejt Departmenta. Znači, po strategiji koja se odnosi na međunarodnu kontrolu narkotika, tako da se može reći da je ova stvarnost u Crnoj Gori dio. Ne bi mogla da opstane bez umreženosti spolja. Međutim, glavni akteri su oni koji ovdje imaju moć da to sprovode, a glavni akteri su mreža ljudi koji postoje u Crnoj Gori. Kada je riječ o Crnoj Gori onda se to tačno adresira na spregu između kriminala i vlasti. Svi ovi izvještaji koji dolaze u pogledu toga da treba jačati administrativne kapacitete Crne Gore, reformu pravosuđa, vladavinu prava, boriti se protiv organizovanog kriminala i korupcije upravo ukazuju i adresiraju na odgovorne ljude u Crnoj Gori ko to omogućava, a to su sami vrhovi vlasti, intelektualne elite bankara, finansijera, onih koji imaju moć bilo finansijsku ili vlast.
RSE: Neki analitičari smatraju da se novac ne pere samo preko tržišta nekretnina, već i preko tržišta kapitala, kako to komentarišete?
KULJAK: To su dva komplementarna mehanizma. Tržište kapitala u Crnoj Gori je osmišljeno i napravljeno upravo sa motivom, odnosno sa ciljem da se u preraspodjeli koja se zove privatizacija, preraspodjeli moći oko preraspodjele imovine i sve se to krsti kao privatizacija, zamuti voda u kojoj bi poslije lovci u tako zamućenoj vodi, ja govorim uprošćenom terminologijom, zauzeli onaj procenat ukupne imovine koja im odgovara. Kada se ovo sve malo razbistri onda će naravno biti potpuno jasno ko drži najveću finansijsku moć, ko ima najveću finansijsku moć i ko je za te svrhe iskoristio tržište kapitala i kreirao tržište kapitala, a normalno kada pogledate ko su ti ljudi to su vam isti ovi ljudi od prije 18 - 19 godina koji su to smislili. Veselin Vukotić, kao glavni mag i osnivač takozvane crnogorske ekonomske škole koji je produkovao cijelu vojsku mladih stručnjaka koji umjesto njega „pjevaju“, odnosno daju argumente navodno stručne za ovo što se ustvari ovdje radi „iza zavjese“.
RSE: Činjenica je da je u postreferednumskom periodu tržište nekretnina eksplodiralo. Pri tom, strani državljani: Rusi, Škoti, Englezi praktično nemaju ograničenja prilikom trgovine u Crnoj Gori jer kupovinu obavljaju preko firmi koje registruju za nekoliko stotina eura. Da li je neophodno da država reaguje, kao što su to uradile i neke zemlje u okruženju i stane na put ovoj već dramatičnoj pojavi?
KULJAK: Što je država nego vođenje politike u raznim domenima. Osmišljavanje, rukovodeći se određenim principima, osmišljavanje određenih zakona, mjera i smjernica. Ono što se radi u Crnoj Gori nije slučajno. Vlast i određene strukture oko vlasti se rukovode principima grabiti za sebe, državi vlast i moć. Naravno da bi ti principi i za njih bili važeći oni izbjegavaju sve što je stezanje omče oko njihovog vrata, a to je i donošenje nekih zakona i ne samo donošenje zakona, nego u prvom redu sprovođenje zakona koji bi njima onemogućili da se ponašaju onako kako se ponašaju kada bi se slijedili drugi principi. Međutim, na sceni u Crnoj Gori su principi: opljačkaj, ukradi, prevari, a to je još oličeno u predstavnicima vlasti i intelektualne elite. Ne možemo očekivati da takva vlast i takva elita koja se rukovodi takvim principima, zakone čak oni i donose pod pritiskom da bi se pokazali da su demokrate, oni donose zakone, ali ne možemo očekivati da će oni sprovoditi zakone. To je nemoguće. Nemoguće je od tih ljudi očekivati da sami sebi stave omču oko vrata.
RSE: Koji su po Vama poznati mehanizmi spriječavanja ograničene prodaje privatne svojine stranim državljanima?
KULJAK: Ja u toj oblasti nijesam detaljno, međutim, svaka država definiše svoju politiku u smislu davanja državljanstva, sticanja prava na državljanstvo. To ne može kako ko hoće da dobije. Sticanje radne dozvole, sticanje prava da kupi određene nekretnine. To sve spada u domen usmjerenja volje, odnosno domen strategije razvoja jedne zemlje. Kako ona procjenjuje svoje resurse i kako kroji demografsku politiku, kako kroji politiku imigracije i emigracije. To spada u vrlo ozbiljne segmente kreiranja državne politike u smislu strategije i to spada u dugoročno planiranje resursa. Ovdje uopšte nije dugoročno razmišljanje na dnevnom redu, već zgrabi, prodaj ono što su praktično, nije ovo patetika, ali bukvalno svo ovo zemljište koje je najvredniji u Crnoj Gori resurs je ustvari naša rijetka naseljenost. To zemljište su kupovali naši đedovi, moje generacije, kupovali i išli u inostranstvo da bi kupili i čak krvlju zarađivali sada se to zemljište preraspodijelilo u ruke manjeg broja ljudi. Vidite li kakvo je to neodgovorno ponašanje prema prošlosti, a i prema budućnosti, jer najvažniji resurs Crne Gore koji treba da ostane mladim generacijama, a to je rijetka naseljenost na ovim terenima, fantastičnim terenima. To se prodaje i omogućava ovakvim rasparčavanjem i bezgraničnom prodajom nekretnina. To ukazuje na jednu politiku koja ne razmišlja, da ne kažem strateški ona ne razmišlja ni o održivom razvoju, ona razmišlja samo i trenutno o svom kratkoročnom ličnom interesu, interesu svoje familije usko koju će kasnije moći po zemaljskoj kugli da šalje.
RSE: Kada ste već to pomenuli kakve mogu biti demografske posljedice ovakvog postupanja?
KULJAK: Scenario demografskih posljedica je sljedeći da će biološki, građani koji biološki postoje na ovim terenima, zvali se oni Srbi, Crnogorci, Albanci nije bitno, oni koji biološki potiču sa ovih terena imati sve manje prostora da se reprodukuju u smislu biološke mase što znači da ako sve postane privatno, manje više u rukama stranih ili u rukama uskog broja ljudi oni koji ne budu imali privatno oni neće imati gdje da parkiraju svoja kola jer će imati privatni parking, neće moći struju, vodu da plaćaju po cijenama koje treba da budu dostupne svakom čovjeku bez obzira na materijalni status, neće možda imati pravo ni da dišu vazduh, niti na plažu da dođu. Bukvalno se teritorija smanjuje za svaku stopu građanina koji biološki potiče sa ovih terena. Zato kažem da su najvredniji kapital to je rijetka naseljenost koji smi mi mogli da imamo s ovih terena sa kojih biološki potičemo imali pravo samim tim što biološki potičemo sa ovih terena, što pametne politike i pametne države i pametne zemlje znaju da cijene i da od toga bukvalno naprave kapital. Kada kažem kapital znači da od toga oni koji žive tu imaju prihod, buduće generacije. To je nepametno, a nepametno je zbog toga što je ovdje novac zaslijepi ljude i moć.
RSE: Uočljivo je da se osim privatne svojine na rasprodaji našla i državna teritorija. U Baru je stranim investitorima već prodato 20 hektara opštinskog zemljišta. Lokalna uprava u Herceg Novom se sprema da proda još 400 hiljada metara kvadratnih zemlje. Na takve poslove spremaju se i lokalne uprave drugih primorskih opština koje smatraju da je to najbolji način da se dođe do novca za rješavanje nekih infrastrukturnih problema. Šta Vi mislite o tome?
KULJAK: Postoji još jedan problem onog nevoljnog izvršavanja nekih pravnih procedura koje se odnose na vraćanje zemljišta od strane opštine bivšim vlasnicima. Opština neće to da vrati zato što želi da proda sve i da se sve unovči za trenutne potrebe, čak ne u privatne džepove trenutno, nego da se preseli u budžete preko kojih bi se manifestovala kako je vlast lokalna, a onda i republička moćna i kako ona radi na izgradnji države tako što trenutno iscrpljuje sve resurse, prodaje i ulaže u nešto što je samo dio toga svega, infrastruktura, ulaganjem i podizanju nekih lokalnih parkinga i tako dalje. Opet je to kupovanje zarad, odnosno na račun budućnosti kupovanje glasova ljudi i pristanka ljudi i zamagljivanje zavjese da bi moglo opet da se radi ovo o čemu sam malo prije govorila. Ovdje su i lokalne vlasti u funkciji iste politike, odnosno principa koji se vide i manifestuju na republičkom nivou, a to je pljačka.
RSE: Da li je Vama logično da opštine mogu na takav način raspolagati državnom teritorijom koja je sticana vjekovima i za koju su se borile generacije?
KULJAK: Naravno da ne. Ja sam malo prije objasnila da pametni ljudi, pametna država koja ima intelektualce kao branu, odnosno kao ljude koji na duži rok upravljaju sudbinom jedne zemlje to nijesu političari, političari na kratak rok upravljaju u skladu sa procedurama, tehnikama. Normalno, političari u kojima je vlast smjenljiva, međutim, ova vlast je ovdje dvadeset godina, još da ne kažem da potiče od one vlasti prije. Praktično, ovdje nije došlo do smjene vlasti. Normalno da nije nemoguće, da nije pametno to prodavati i da takva brana, brana takvom ponašanju u Crnoj Gori u kritičnoj masi ne postoji, jer vi ćete naći vrlo malo intelektualaca koji će vodeći računa o dugoročnom interesu i perspektivama jedne nacije reći – ne, moramo da slijedimo dugoročan interes opstanka, održivog opstanka na ovim terenima. Tog filtera u Crnoj Gori nema i ako vam ja kažem da to nije pametno što se radi u Crnoj Gori, to nije dovoljno da Crna Gora stvarno ispravi svoj put.
RSE: Kritička javnost smatra da se Crna Gora našla na razvojnoj raskrsnici i protivi se, kako kaže, opštoj rasprodaji nacionalnih dobara. Aktuelan je spor oko ideje da se privatizuje Elektroprivreda, Termoelektrana i Rudnik uglja. Gdje Vi vidite perspektivu Crne Gore u ovoj, kako neki tvrde, pijačnoj rasprodaji dobara Crne Gore ili ulaganju u one poslove koji mogu biti profitabilni za državu?
KULJAK: Ja bih jedan korak pošla bliže korjenu ili bliže toj raskrsnici, razvojnoj raskrsnici Crne Gore. Mislim da je Crna Gora na još jednoj težoj raskrsnici za koju se prije treba odlučiti tu naći pravac nego ovo što ste vi pomenuli razvojna raskrsnica. Da li Termoelektrana ili ovo što se pominje, Elektroprivreda i tako dalje. Mi se nalazimo na raskrsnici koja se zove odabrati koncept razvoja. Kada se odabere koncept razvoja onda možemo vrlo lako da odredimo u skladu sa tim konceptom kako treba i Elektroprivredu i kako treba infrastrukturu. Pošto Crna Gora ima na sceni, odnosno ima mogućnost da bira između evropskih integracija s jedne strane kao koncepta i institucionalnog koncepta i s druge strane da bira jedan haos. Kao što vidite, sve one snage u Crnoj Gori koje samo pričaju o evropskim integracijama, a u suštini vuku, nemaju volju, neće unazad, natežu, odvlače te integracije upravo takve strukture u Crnoj Gori rade sve da ne bi došlo do jasnog koncepcijskog opredjeljenja Crne Gore i stvarno akcijama ka integracijama rade sve da ne dođe do približavanja Crne Gore evropskim standardima, direktivama, uputstvima. Takve strukture su upravo kriminogene i vanzakonske strukture u Crnoj Gori koje su prisutne, normalno, ne samo u vlasti, ali u vlasti po default-u, u intelektualnoj eliti, u medijima. Zbog toga je u Crnoj Gori važnije kada pričamo o razvojnim putevima govoriti i vratiti se korak nazad i reći – da, koji koncept ću ja da slijedim, da li koncept onog što me čini dijelom civilizovanog evropskog svijeta, u Evropi geografski jesmo ili ćemo da mimo toga idemo jednim latinoameričkim tipom ekonomije?
