Šef delegacije Europske komisije u Hrvatskoj, Vincent Degert, oslikao je Europu kao atraktivnu pedesetogodišnjakinju zato jer ona donosi: „mir, stabilnost i demokraciju, ekonomski rast, otvorene granice i ravnopravnost za sve građane“. Unatoč Degertovim tvrdnjama, prema istraživanjima Standard Euro-barometra, od jeseni prošle godine povjerenje hrvatske javnosti u Evropsku uniju ponovo je u padu. Od proljeća 2004. do jeseni 2006. godine palo je s 42 na 33 posto. Čak 53 posto građana nema povjerenja u Europsku uniju, što je povećanje od dva posto u odnosu na 2005. godinu. Koliko sama Europska unija ulaže, ili ne ulaže, napora da Hrvatskoj bude atraktivna, kad imamo u vidu njene i opravdane i neopravdane negativne reakcije prema svojoj potencijalnoj članici, pitali smo profesora na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, Ivana Šibera:
„Čini mi se da je Evropska unija na neki način zacrtala svoje željene granice, da se u tim granicama, bez daljnjega, nalazi Hrvatska, a u perspektivi, vrlo vjerojatno, i ostali dijelovi nekadašnje Jugoslavije, uključujući i Albaniju. Činjenica je da u svakodnevnim političkim procesima dolazi do niza interesa konkretnih zemalja unutar Europske unije koje imaju određenih interesa prema Hrvatskoj, koji kolidiraju sa hrvatskim nacionalnim interesima. U takvim situacijama Europska unija najčešće staje na stranu svojih članica. Hrvatska treba toga biti svjesna. Duboko sam uvjeren da takvi eventualni sukobi ne ugrožavaju želju Europske unije da prihvati Hrvatsku, ali se, na žalost, mogu vratiti kao bumerang na hrvatsko javno mnijenje u opredjeljenju za takvu Europsku uniju.“
Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, Žarko Puhovski, uz primjedbu da Europska unija pati od demokratskog deficita unutar sebe, što ga čini euroskeptikom, kaže da se u Hrvatskoj ne naglašava dovoljno da ona, ipak, nema drugog izlaza do ulaska u Europsku uniju:
„Važno nam je da se dogode dvije stvari. Prvo, da se iskoristi konstitucija uspostave sustava Europske unije, od tržišta do vladavine prava, za normalni život Hrvatske. Ona nije ni Švicarska ni Norveška i teško da može sama. Ako se ne integrira u Europsku uniju, može se integrirati jedino u neku vrstu karikaturalne verzije post Jugoslavije, a to znači Jugoslavija bez Slovenije, ali sa Albanijom. S druge strane, nama su te vrijednosti, koje se zovu europskim vrijednostima, potrebne čak i ako ih i sama Evropa ozbiljno ne uzima u obzir. Da uzmemo Europu kao utopijski ideal, je bolje, nego da se pravimo kao da nas se to ne tiče.“
Na putu u Europu uteg je i to što hrvatske vlasti nisu dovoljno okrenute javnosti kad su u pitanju pregovori s Bruxellesom, kao što su to bile zemlje kandidatkinje koje su primljene u Europsku uniju u posljednja dva kruga, smatra predsjednica GONG-a, Suzana Jašić:
„U interesu države kao takve i Ministarstva za evropske integracije jeste da oni objave te pregovore, da objave pregovaračka stajališta. Novinari i intelektualci bi trebali da se upoznaju sa sadržajem tih pregovora, kako bi oni mogli djelovati na široko građansko. Ono najbolje što bi se moglo dogoditi Hrvatskoj i njezinim građanima jeste da na referendumu kažu da ili ne, ali ne na osnovu neprovjerenih informacija, na osnovu nekih mitova i zabluda, nego na osnovu svog vlastitog izgrađenog stava.“
Kolika je odgovornost hrvatskih medija kad je u pitanju stav hrvatskih građana prema Europskoj uniji, pitali smo Zrinku Vrabec s Radija 101. Ona ističe korektnost tiskanih medija i radija, ali u negativnom kontekstu spominje HTV:
„Kao jedan takav primjer sam navela emisiju Otvoreno u kojoj je voditeljica u svom referendumskom pitanju postavila dilemu pred gledatelje hrvatske televizije. Pitanje je glasilo - Da li ste za članstvo u Europskoj uniji, ili za obranu digniteta Domovinskog rata. Naravno da je druga opcija, ma što ta sintagma značila, dobila 90 posto podrške. Cijelo vrijeme se sukobljava ideja Europske unije sa gubitkom nekakvih vlastitih nacionalnih vrijednosti, sa gubitkom mogućnosti odlučivanja.“
Ne promijeni li se nešto u komunikaciji s građanima, Hrvatsku na njenom putu u Europsku uniju mogu zaustaviti ne europski, nego njeni vlastiti birači, upozorio je na to predsjednik saborskog odbora za europske integracije, Neven Mimica:
„Ustavna odredba o referendumu, u ovom slučaju za pristupanje Europskoj uniji, pristupanju bilo kojem državnom savezu, je izuzetno teška. Traži da 50 posto upisanih birača bude za i da barem 50 posto izađe na referendum, što samo po sebi, u sadašnjoj situaciji, kada je polovina građanstva za članstvo u Europskoj uniji, predstavlja izuzetno težak uvjet. Držim da bez jedne organizirane i sustavne aktivnosti na komunikaciji Europe sa građanima, na komunikaciji sa građanima u Europi, da takav referendum teško može uspjeti. Pred nama je dvije-tri godine izuzetno važnog komuniciranja sa građanima o europskim pitanjima i jedino pod tim uvjetima se možemo nadati da će dovoljan broj građana izaći na referendum, a onda tek da će se dovoljan broj suglasiti sa budućim članstvom Hrvatske u Europskoj uniji.“
„Čini mi se da je Evropska unija na neki način zacrtala svoje željene granice, da se u tim granicama, bez daljnjega, nalazi Hrvatska, a u perspektivi, vrlo vjerojatno, i ostali dijelovi nekadašnje Jugoslavije, uključujući i Albaniju. Činjenica je da u svakodnevnim političkim procesima dolazi do niza interesa konkretnih zemalja unutar Europske unije koje imaju određenih interesa prema Hrvatskoj, koji kolidiraju sa hrvatskim nacionalnim interesima. U takvim situacijama Europska unija najčešće staje na stranu svojih članica. Hrvatska treba toga biti svjesna. Duboko sam uvjeren da takvi eventualni sukobi ne ugrožavaju želju Europske unije da prihvati Hrvatsku, ali se, na žalost, mogu vratiti kao bumerang na hrvatsko javno mnijenje u opredjeljenju za takvu Europsku uniju.“
Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, Žarko Puhovski, uz primjedbu da Europska unija pati od demokratskog deficita unutar sebe, što ga čini euroskeptikom, kaže da se u Hrvatskoj ne naglašava dovoljno da ona, ipak, nema drugog izlaza do ulaska u Europsku uniju:
„Važno nam je da se dogode dvije stvari. Prvo, da se iskoristi konstitucija uspostave sustava Europske unije, od tržišta do vladavine prava, za normalni život Hrvatske. Ona nije ni Švicarska ni Norveška i teško da može sama. Ako se ne integrira u Europsku uniju, može se integrirati jedino u neku vrstu karikaturalne verzije post Jugoslavije, a to znači Jugoslavija bez Slovenije, ali sa Albanijom. S druge strane, nama su te vrijednosti, koje se zovu europskim vrijednostima, potrebne čak i ako ih i sama Evropa ozbiljno ne uzima u obzir. Da uzmemo Europu kao utopijski ideal, je bolje, nego da se pravimo kao da nas se to ne tiče.“
Na putu u Europu uteg je i to što hrvatske vlasti nisu dovoljno okrenute javnosti kad su u pitanju pregovori s Bruxellesom, kao što su to bile zemlje kandidatkinje koje su primljene u Europsku uniju u posljednja dva kruga, smatra predsjednica GONG-a, Suzana Jašić:
„U interesu države kao takve i Ministarstva za evropske integracije jeste da oni objave te pregovore, da objave pregovaračka stajališta. Novinari i intelektualci bi trebali da se upoznaju sa sadržajem tih pregovora, kako bi oni mogli djelovati na široko građansko. Ono najbolje što bi se moglo dogoditi Hrvatskoj i njezinim građanima jeste da na referendumu kažu da ili ne, ali ne na osnovu neprovjerenih informacija, na osnovu nekih mitova i zabluda, nego na osnovu svog vlastitog izgrađenog stava.“
Kolika je odgovornost hrvatskih medija kad je u pitanju stav hrvatskih građana prema Europskoj uniji, pitali smo Zrinku Vrabec s Radija 101. Ona ističe korektnost tiskanih medija i radija, ali u negativnom kontekstu spominje HTV:
„Kao jedan takav primjer sam navela emisiju Otvoreno u kojoj je voditeljica u svom referendumskom pitanju postavila dilemu pred gledatelje hrvatske televizije. Pitanje je glasilo - Da li ste za članstvo u Europskoj uniji, ili za obranu digniteta Domovinskog rata. Naravno da je druga opcija, ma što ta sintagma značila, dobila 90 posto podrške. Cijelo vrijeme se sukobljava ideja Europske unije sa gubitkom nekakvih vlastitih nacionalnih vrijednosti, sa gubitkom mogućnosti odlučivanja.“
Ne promijeni li se nešto u komunikaciji s građanima, Hrvatsku na njenom putu u Europsku uniju mogu zaustaviti ne europski, nego njeni vlastiti birači, upozorio je na to predsjednik saborskog odbora za europske integracije, Neven Mimica:
„Ustavna odredba o referendumu, u ovom slučaju za pristupanje Europskoj uniji, pristupanju bilo kojem državnom savezu, je izuzetno teška. Traži da 50 posto upisanih birača bude za i da barem 50 posto izađe na referendum, što samo po sebi, u sadašnjoj situaciji, kada je polovina građanstva za članstvo u Europskoj uniji, predstavlja izuzetno težak uvjet. Držim da bez jedne organizirane i sustavne aktivnosti na komunikaciji Europe sa građanima, na komunikaciji sa građanima u Europi, da takav referendum teško može uspjeti. Pred nama je dvije-tri godine izuzetno važnog komuniciranja sa građanima o europskim pitanjima i jedino pod tim uvjetima se možemo nadati da će dovoljan broj građana izaći na referendum, a onda tek da će se dovoljan broj suglasiti sa budućim članstvom Hrvatske u Europskoj uniji.“
