Komentarišući formiranje nacionalne Komisije za implementaciju akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala Vanja Ćalović, jedina predstavnica navladinog sektora u tom tijelu, za naš program kaže da je zadovoljna što je nacionalna komisija konačno oformljena, ali da ne polaže puno nade u učinak tog tijela:
„S obzirom na to da su državne institucije do sada pokazale da u većini slučajeva apsolutno nema dovoljne volje da se bore protiv korupcije i takođe konkretno i protiv organizovanog kriminala ja sam pomalo skeptična kada je u pitanju komisija da li će zaista postojati politička volja da se počne sa rješavanjem tih problema ili bi ova komisija trebala da predstavlja samo neku vrstu tijela kojim će se mahati pred očima kako građana tako i evropske komisije da bi se pokazalo da se nešto radi.“
Od 11 članova nacionalne komisije koju je formirala Vlada Crne Gore čak devet su predstavnici nadležnih ministarstava, vladinih agencija, skupa sa čelnicima policije, Tužilaštva i Vrhovnog suda. Posljednje istraživanje javnog mnjenja o korupciji u crnogorskom društvu radila je tokom 2004. tadašnja Grupa za promjene. U tim istraživanjima, kako kaže za Radio Slobodna Evropa Nebojša Medojević, lider te nevladine organizacije koja je u međuvremenu prerasla u parlamentarnu partiju, građani su u kategoriji institucija kao najkorumpiranije obilježili državni vrh i nosioce državnih ovlašćenja, kao i profesije čiji predstavnici danas sjede u nacionalnoj komisiji za borbu protiv korupcije:
„Što se tiče profesija, tu su najkorumpiraniji već tradicionalno bili carinici, iza njih građani ocjenjuju ljekare, poslije njih ocjenjuju policajce. Interesantno da je dolazilo do povećanja trendova za neke profesije koje su do početka 2000-tih godina bile ocijenjene kao nekorumpirane, tu prije svega mislim na sudije i na sudstvo. Tužilaštvo se na početku 2000-tih godina uopšte nije smatralo korumpiranim, međutim, 2004. godine zajedno sa pravosuđem došlo je do značajnog porasta negativnih ocjena i Tužilaštvu koje se ubrzano pelo na skali korumpiranih institucija. Vjerovatno i danas da radimo istraživanja bilo bi interesantno pogledati da li je došlo do promjene tredova jer to znači da su i mediji više pratili fenomen korupcije, da su se više bavili istraživanjima korupcije i to odmah djeluje na javno mjenje kroz povratnu spregu gdje onda javno mnjenje više ocjenjuje kao korumpiranim one profesije, one institucije koje mediji više tretiraju svojim svakodnevnim izvještajima.“
Jedini predstavnik parlamentarne opozicije u nacionalnoj Komisiji je visoki funkcioner Socijalističke narodne partije Dragiša Pešić, koji takođe kaže da sastav tog tijela ne obećava rezultate:
„Što se tiče personalnog sastava i predstavnika institucija koje su zastupljene ja smatram da nije najbolje rješenje i da u tom savjetu je mnogo više trebalo da bude predstavnika nevladinog sektora, nezavisnih eksperata i da prosto zastupljenost onih organa gdje i građani, a i ukupna crnogorska javnost prepoznaje da su prisutne najviše te devijantne pojave u startu ne daje mnogo nade da će taj savjet obaviti posao za koji se formirao. Naravno, ja lično neću dozvoliti da budemo dekor u tom savjetu. Ukoliko se stvari ne budu odvijale onako kako je planirano i onako kako mi mislimo da bi trebao da radi taj savjet sasvim je izvjesno da ću ja lično istupiti iz tog savjeta.“
Vanja Ćalović takođe napominje da se kao predstavnik nevladinog sektora smatrala obaveznom da prihvati članstvo u komisiji, ali da će vrlo brzo razmotriti da li ima svrhe da nastavlja rad u tom tijelu:
„I ono što u definitvno da vidim to je da li ima ikakve svrhe učestvovati u radu te komisije, da li ona postoji samo da bi se ispunila neka forma ili ćemo mi suštinski imati mogućnost konkretno da dođemo i do podataka i do informacije da zaista vršimo monitoring. Ukoliko bude moguće i ukoliko bude svrsishodno moje angažovanje ja ću ostati član komisije, ukoliko ne bude moguće već se to bude pretvorilo samo u jednu običnu farsu naravno i apsolutno da ću podnijeti ostavku gdje neću pristati da predstavljam dekor bilo kojoj komisiji, pa ni ovoj.“
„S obzirom na to da su državne institucije do sada pokazale da u većini slučajeva apsolutno nema dovoljne volje da se bore protiv korupcije i takođe konkretno i protiv organizovanog kriminala ja sam pomalo skeptična kada je u pitanju komisija da li će zaista postojati politička volja da se počne sa rješavanjem tih problema ili bi ova komisija trebala da predstavlja samo neku vrstu tijela kojim će se mahati pred očima kako građana tako i evropske komisije da bi se pokazalo da se nešto radi.“
Od 11 članova nacionalne komisije koju je formirala Vlada Crne Gore čak devet su predstavnici nadležnih ministarstava, vladinih agencija, skupa sa čelnicima policije, Tužilaštva i Vrhovnog suda. Posljednje istraživanje javnog mnjenja o korupciji u crnogorskom društvu radila je tokom 2004. tadašnja Grupa za promjene. U tim istraživanjima, kako kaže za Radio Slobodna Evropa Nebojša Medojević, lider te nevladine organizacije koja je u međuvremenu prerasla u parlamentarnu partiju, građani su u kategoriji institucija kao najkorumpiranije obilježili državni vrh i nosioce državnih ovlašćenja, kao i profesije čiji predstavnici danas sjede u nacionalnoj komisiji za borbu protiv korupcije:
„Što se tiče profesija, tu su najkorumpiraniji već tradicionalno bili carinici, iza njih građani ocjenjuju ljekare, poslije njih ocjenjuju policajce. Interesantno da je dolazilo do povećanja trendova za neke profesije koje su do početka 2000-tih godina bile ocijenjene kao nekorumpirane, tu prije svega mislim na sudije i na sudstvo. Tužilaštvo se na početku 2000-tih godina uopšte nije smatralo korumpiranim, međutim, 2004. godine zajedno sa pravosuđem došlo je do značajnog porasta negativnih ocjena i Tužilaštvu koje se ubrzano pelo na skali korumpiranih institucija. Vjerovatno i danas da radimo istraživanja bilo bi interesantno pogledati da li je došlo do promjene tredova jer to znači da su i mediji više pratili fenomen korupcije, da su se više bavili istraživanjima korupcije i to odmah djeluje na javno mjenje kroz povratnu spregu gdje onda javno mnjenje više ocjenjuje kao korumpiranim one profesije, one institucije koje mediji više tretiraju svojim svakodnevnim izvještajima.“
Jedini predstavnik parlamentarne opozicije u nacionalnoj Komisiji je visoki funkcioner Socijalističke narodne partije Dragiša Pešić, koji takođe kaže da sastav tog tijela ne obećava rezultate:
„Što se tiče personalnog sastava i predstavnika institucija koje su zastupljene ja smatram da nije najbolje rješenje i da u tom savjetu je mnogo više trebalo da bude predstavnika nevladinog sektora, nezavisnih eksperata i da prosto zastupljenost onih organa gdje i građani, a i ukupna crnogorska javnost prepoznaje da su prisutne najviše te devijantne pojave u startu ne daje mnogo nade da će taj savjet obaviti posao za koji se formirao. Naravno, ja lično neću dozvoliti da budemo dekor u tom savjetu. Ukoliko se stvari ne budu odvijale onako kako je planirano i onako kako mi mislimo da bi trebao da radi taj savjet sasvim je izvjesno da ću ja lično istupiti iz tog savjeta.“
Vanja Ćalović takođe napominje da se kao predstavnik nevladinog sektora smatrala obaveznom da prihvati članstvo u komisiji, ali da će vrlo brzo razmotriti da li ima svrhe da nastavlja rad u tom tijelu:
„I ono što u definitvno da vidim to je da li ima ikakve svrhe učestvovati u radu te komisije, da li ona postoji samo da bi se ispunila neka forma ili ćemo mi suštinski imati mogućnost konkretno da dođemo i do podataka i do informacije da zaista vršimo monitoring. Ukoliko bude moguće i ukoliko bude svrsishodno moje angažovanje ja ću ostati član komisije, ukoliko ne bude moguće već se to bude pretvorilo samo u jednu običnu farsu naravno i apsolutno da ću podnijeti ostavku gdje neću pristati da predstavljam dekor bilo kojoj komisiji, pa ni ovoj.“
