Nakon što je državno tužilaštvo podnijelo zahtjev za sprovođenje istrage protiv 12 vojnih oficira i rezervista koji se sumnjiče za smrt šest kosovskih izbijeglica koje su ubijene 18. aprila 1999. godine dok su pokušavali da tokom NATO intervencije prebjegnu za Crnu Goru, oglasio se i Radoman Irić, bivši pripadnik posebnih jedinica crnogorskog MUP-a koji je podgoričkim Vijestima potvrdio ranije izjave aktera tog događaja da je vojska spriječila policiju da izađe na mjesto zločina i da joj je pristup omogućen tek nakon što su tijela ubijenih uklonjena. Podsjetimo.
U zvaničnom vojnom saopštenju zločin u Kaluđerskom lazu opisan je kao „Obračun sa albanskim teroristima“, iako je među ubijenima bilo jedno trinaestogodišnje dijete i nepokretna starica. Vojni istražni sudija u tom slučaju bio je Miladin Joksimović, bivši poslanik Demokratske srpske stranke koji, kako kaže za naš radio, nije raspoložen da detaljnije govori o tom događaju, jer strahuje da bi mogao biti optužen za odavanje vojne tajne:
„Ističem da se radilo o ratnim dejstvima zbog agrasije NATO Pakta na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju. Ratni raspored svakog vojnika prema Zakonu o vojsci koji je još uvijek na snazi je vojna tajna, tako da o tom ili bilo kakvom drugom događaju ne želim da govorim, jer postoji krivično djelo odavanja vojne tajne za koje bi mogao neko da se sjeti u Crnoj Gori da me optuži. Kada me neko u Crnoj Gori ko je nadležan za to oslobodi čuvanja vojne tajne i ako eventualno dobijem poziv onda ću u tom pravcu dati izjavu o onom što budem znao.“
Joksimović se ranije nije libio da javno govori na ovu temu, a bio je spreman i da, kako kaže, u intervjuu koji nam je dao u martu prošle godine, bezrezervno pomogne nadležnim organima da rasvijetle taj slučaj:
„Ja tamo nemam šta da kažem, sem onog što je zapisano u zapisniku o uviđaju. Sve što sam našao na licu mjesta ja sam napisao i to stoji u zapisniku. Šta se dešavalo prije i poslije, niti sam ja bio tamo niti sam gledao. Ja nisam poslije vodio postupak o tom slučaju. Tamo ima drugi istražni sudija koji je to radio.“
RSE: Osnovano se sumnja da je vojska pokušala da zataška taj slučaj. Do danas nije pravdi priveden niko od odgovornih za ubistvo civila. Da li imate ikakva saznanja?
JOKSIMOVIĆ: Niti imam saznanja, niti sam se ja više interesovao za to. Mene je sa završetkom rata prestala služba tamo. Jedino što znam i što tvrdim odgovorno jeste da smo kod jednog lica u vojničkom rancu našli dva kilograma droge. Nismo bili sigurni da li je kokain ili heroin. To smo dostavili Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dok sam ja bio u Vojnom sudu znam da nalaz nije došao o kojoj se vrsti droge radi.
RSE: Kažete da ste kod tih lica pronašli drogu, a nije vam bilo neobično što nikodkog od ubijenih civila nije bilo oružja, iako je vojska u to vrijeme tvrdila da se radi o naoružanim teroristima:
JOKSIMOVIĆ: Ja nigdje nijesam napisao da sam našao oružje. Ja sam napisao u zapisniku da dok smo mi vršili uviđaj na nas otvorena vatra. Mi smo se pod zaštitom vojne policije maltene pod borbom izvukli odatle. Ja više poslije toga tamo nijesam dolazio. Šta je poslije toga bilo, šta je rađeno, pojma nemam.
Podsjetimo.U Kaluđerskom lazu i okolini je samo za tri mjeseca NATO intervencije ubijeno preko 20 albanskih civila koji su pokušavali da se domognu bezbjedne teritorije u Crnoj Gori. Vojska je u to vrijeme tvrdila da se radilo o opravdanoj upotrebi sile i obračunu sa teroristima, iako kod ubijenih nije pronađeno bilo kakvo oružje. To područje bilo je pod jurisdikcijom podgoričkog korpusa Vojske Jugoslavije čiji su istražni organi zapečatili uviđajno mjesto i spriječavali civilnu policiju da vodi paralelnu istragu pozivajući se na proglašeno ratno stanje tokom koga bi, prema odluci Beograda, policija morala biti potčinjena vojnoj komandi.
U zvaničnom vojnom saopštenju zločin u Kaluđerskom lazu opisan je kao „Obračun sa albanskim teroristima“, iako je među ubijenima bilo jedno trinaestogodišnje dijete i nepokretna starica. Vojni istražni sudija u tom slučaju bio je Miladin Joksimović, bivši poslanik Demokratske srpske stranke koji, kako kaže za naš radio, nije raspoložen da detaljnije govori o tom događaju, jer strahuje da bi mogao biti optužen za odavanje vojne tajne:
„Ističem da se radilo o ratnim dejstvima zbog agrasije NATO Pakta na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju. Ratni raspored svakog vojnika prema Zakonu o vojsci koji je još uvijek na snazi je vojna tajna, tako da o tom ili bilo kakvom drugom događaju ne želim da govorim, jer postoji krivično djelo odavanja vojne tajne za koje bi mogao neko da se sjeti u Crnoj Gori da me optuži. Kada me neko u Crnoj Gori ko je nadležan za to oslobodi čuvanja vojne tajne i ako eventualno dobijem poziv onda ću u tom pravcu dati izjavu o onom što budem znao.“
Joksimović se ranije nije libio da javno govori na ovu temu, a bio je spreman i da, kako kaže, u intervjuu koji nam je dao u martu prošle godine, bezrezervno pomogne nadležnim organima da rasvijetle taj slučaj:
„Ja tamo nemam šta da kažem, sem onog što je zapisano u zapisniku o uviđaju. Sve što sam našao na licu mjesta ja sam napisao i to stoji u zapisniku. Šta se dešavalo prije i poslije, niti sam ja bio tamo niti sam gledao. Ja nisam poslije vodio postupak o tom slučaju. Tamo ima drugi istražni sudija koji je to radio.“
RSE: Osnovano se sumnja da je vojska pokušala da zataška taj slučaj. Do danas nije pravdi priveden niko od odgovornih za ubistvo civila. Da li imate ikakva saznanja?
JOKSIMOVIĆ: Niti imam saznanja, niti sam se ja više interesovao za to. Mene je sa završetkom rata prestala služba tamo. Jedino što znam i što tvrdim odgovorno jeste da smo kod jednog lica u vojničkom rancu našli dva kilograma droge. Nismo bili sigurni da li je kokain ili heroin. To smo dostavili Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dok sam ja bio u Vojnom sudu znam da nalaz nije došao o kojoj se vrsti droge radi.
RSE: Kažete da ste kod tih lica pronašli drogu, a nije vam bilo neobično što nikodkog od ubijenih civila nije bilo oružja, iako je vojska u to vrijeme tvrdila da se radi o naoružanim teroristima:
JOKSIMOVIĆ: Ja nigdje nijesam napisao da sam našao oružje. Ja sam napisao u zapisniku da dok smo mi vršili uviđaj na nas otvorena vatra. Mi smo se pod zaštitom vojne policije maltene pod borbom izvukli odatle. Ja više poslije toga tamo nijesam dolazio. Šta je poslije toga bilo, šta je rađeno, pojma nemam.
Podsjetimo.U Kaluđerskom lazu i okolini je samo za tri mjeseca NATO intervencije ubijeno preko 20 albanskih civila koji su pokušavali da se domognu bezbjedne teritorije u Crnoj Gori. Vojska je u to vrijeme tvrdila da se radilo o opravdanoj upotrebi sile i obračunu sa teroristima, iako kod ubijenih nije pronađeno bilo kakvo oružje. To područje bilo je pod jurisdikcijom podgoričkog korpusa Vojske Jugoslavije čiji su istražni organi zapečatili uviđajno mjesto i spriječavali civilnu policiju da vodi paralelnu istragu pozivajući se na proglašeno ratno stanje tokom koga bi, prema odluci Beograda, policija morala biti potčinjena vojnoj komandi.
