Nediljko Babić je po struci drvodjelac, a po vokaciji je provodadžija, kako bi se ponegdje reklo, ili suvremenim rječnikom - bračni posrednik:
„U svojoj karijeri sam spojio oko 230 brakova. Brakovi su vrlo uspješni, a neki već imaju po šestero djece.“
Među zaljubljenima se događa kemija, a oni koji se obrate Nediljku, već su u sferi alkemije:
„Ispune upitnik i ostave sliku. To usklađujem. Imam dugogodišnje iskustvo i spajam ljude. Sve obavljam putem telefonom. Dajem brojeve, adrese i savjete. Ja sam savjetnik u ljubavi, kao trener nogometašima ili rukometašima. Ja sam trener u ljubavi.“
Kako je Nediljko uspješan trener, to ga se često može vidjeti uz tron, pardon, oltar, kao kuma s mladencima:
„Bio sam kum stotine puta. To dosta i košta. U zadnje vrime to izbjegavam. Moraš donositi poklone. Ako nisam kum na vjenčanju, onda budem kum djeci na krštenju.“
Nediljko Babić je međunarodni trener ljubavi:
„U Hrvatskoj manjka 103 tisuće djevojaka zrelih za udaju, pa ih uvozimo. Probili smo led malo u Ukrajini i u Rumunjskoj. Prošle godine smo četiri Rumunjke friško udali u Hrvatsku. One mi sada i pomažu. U budućnosti to mislim malo proširit na Ukrajinu i Rumunjsku. U njih je višak djevojaka.“
Ukrajinke se uglavnom udaju u Dalmaciji. Kako je s vjerom? Je li smeta to što su one pravoslavne?
„U zadnje vrime to nije velik problem. Mi smo Slaveni, porijeklom sa Karpata, otkud su Ukrajinke. Jezik je sličan. Na vjeru u zadnje vrime baš i ne gledam. Mi smo s njima prijateljski narod. Nikada nismo s njima imali nekih problema.“
Je li ima interesa za ženama iz zemalja s kojima je Hrvatska imala problema?
„Ljubav ne zna granice. Radim za sve ljude dobre volje.“
Kakav je prosječni mladoženja koji prođe kroz Nediljkovu evidenciju:
„U evidenciji ima svih struka, svih zanimanja – od čobana, do doktora. Imam i ljude sa tri fakulteta. Nije to mjerilo. Imam ovdje dosta školovanih ljudi koji nisu imali vrimena za ljubav. Danas je tempo života takav. Živi se na brzinu i nema se kada. Pomažem ljudima iz svih krajeva.“
Ne traže samo muškarci partnera, traže ga, naravno, i žene:
„Kako da ne. Tu ima i jednog i drugog spola. Radim za ljude od 18 godina pa na dalje. Imam i starijih ljudi, udovaca, razvedenih. Imam svega, svih godišta.“
Potraga za bračnim drugom, ili drugaricom, košta. Koliko Nediljko naplaćuje za taj trud?
„Ovo radim iz ljubavi već godinama. Triba mi nešto da se mogu pokriti osnovni troškovi. Nemam neke određene tarife jer ima dosta dečki koji su nezaposleni. Izađem im u susret. Malo im pomognem, dam savjete, brojeve, adrese. Ako on nigdi ne radi, kako će to financirati. Neki imućniji inozemac, koji naleti, to pokrije.“
Babić spaja usamljena srca i, kako je predsjednik imotske podružnice Hrvatskog populacijskog pokreta, skrbi o demografskoj obnovi Hrvatske:
„Mislim da je Hrvatska teški demografski bolesnik. Ovdje više naroda umire, nego se rađa. Što god nema u Hrvatskoj mi uvozimo, pa zašto ne bi i žene uvozili. Strankinje se bolje uklope, negoli naše, domaće. Ove što su se udale, rađaju djecu, i nimalo ih ne razlikujem od domaćih žena. Žensko je kao i drača – svuda uspijeva.“
Babićev posao je težak i odgovoran:
„Misle ljudi da je to zgodan posa. To vam je težak posa. Ovdje treniram i žensku i mušku ekipu, a Ćiro Blažević trenira samo muškarce. Treniram i žene i muškarce kako da uplove u luku.“
Govori nam je Nediljko Babić, oženjen, otac dvoje djece, inače umirovljenik koji za sebe kaže:
„Ja sam bija igrač, malo veći, a sada sam posta trener.“
„U svojoj karijeri sam spojio oko 230 brakova. Brakovi su vrlo uspješni, a neki već imaju po šestero djece.“
Među zaljubljenima se događa kemija, a oni koji se obrate Nediljku, već su u sferi alkemije:
„Ispune upitnik i ostave sliku. To usklađujem. Imam dugogodišnje iskustvo i spajam ljude. Sve obavljam putem telefonom. Dajem brojeve, adrese i savjete. Ja sam savjetnik u ljubavi, kao trener nogometašima ili rukometašima. Ja sam trener u ljubavi.“
Kako je Nediljko uspješan trener, to ga se često može vidjeti uz tron, pardon, oltar, kao kuma s mladencima:
„Bio sam kum stotine puta. To dosta i košta. U zadnje vrime to izbjegavam. Moraš donositi poklone. Ako nisam kum na vjenčanju, onda budem kum djeci na krštenju.“
Nediljko Babić je međunarodni trener ljubavi:
„U Hrvatskoj manjka 103 tisuće djevojaka zrelih za udaju, pa ih uvozimo. Probili smo led malo u Ukrajini i u Rumunjskoj. Prošle godine smo četiri Rumunjke friško udali u Hrvatsku. One mi sada i pomažu. U budućnosti to mislim malo proširit na Ukrajinu i Rumunjsku. U njih je višak djevojaka.“
Ukrajinke se uglavnom udaju u Dalmaciji. Kako je s vjerom? Je li smeta to što su one pravoslavne?
„U zadnje vrime to nije velik problem. Mi smo Slaveni, porijeklom sa Karpata, otkud su Ukrajinke. Jezik je sličan. Na vjeru u zadnje vrime baš i ne gledam. Mi smo s njima prijateljski narod. Nikada nismo s njima imali nekih problema.“
Je li ima interesa za ženama iz zemalja s kojima je Hrvatska imala problema?
„Ljubav ne zna granice. Radim za sve ljude dobre volje.“
Kakav je prosječni mladoženja koji prođe kroz Nediljkovu evidenciju:
„U evidenciji ima svih struka, svih zanimanja – od čobana, do doktora. Imam i ljude sa tri fakulteta. Nije to mjerilo. Imam ovdje dosta školovanih ljudi koji nisu imali vrimena za ljubav. Danas je tempo života takav. Živi se na brzinu i nema se kada. Pomažem ljudima iz svih krajeva.“
Ne traže samo muškarci partnera, traže ga, naravno, i žene:
„Kako da ne. Tu ima i jednog i drugog spola. Radim za ljude od 18 godina pa na dalje. Imam i starijih ljudi, udovaca, razvedenih. Imam svega, svih godišta.“
Potraga za bračnim drugom, ili drugaricom, košta. Koliko Nediljko naplaćuje za taj trud?
„Ovo radim iz ljubavi već godinama. Triba mi nešto da se mogu pokriti osnovni troškovi. Nemam neke određene tarife jer ima dosta dečki koji su nezaposleni. Izađem im u susret. Malo im pomognem, dam savjete, brojeve, adrese. Ako on nigdi ne radi, kako će to financirati. Neki imućniji inozemac, koji naleti, to pokrije.“
Babić spaja usamljena srca i, kako je predsjednik imotske podružnice Hrvatskog populacijskog pokreta, skrbi o demografskoj obnovi Hrvatske:
„Mislim da je Hrvatska teški demografski bolesnik. Ovdje više naroda umire, nego se rađa. Što god nema u Hrvatskoj mi uvozimo, pa zašto ne bi i žene uvozili. Strankinje se bolje uklope, negoli naše, domaće. Ove što su se udale, rađaju djecu, i nimalo ih ne razlikujem od domaćih žena. Žensko je kao i drača – svuda uspijeva.“
Babićev posao je težak i odgovoran:
„Misle ljudi da je to zgodan posa. To vam je težak posa. Ovdje treniram i žensku i mušku ekipu, a Ćiro Blažević trenira samo muškarce. Treniram i žene i muškarce kako da uplove u luku.“
Govori nam je Nediljko Babić, oženjen, otac dvoje djece, inače umirovljenik koji za sebe kaže:
„Ja sam bija igrač, malo veći, a sada sam posta trener.“
