* * * * *
Šef Misije OSCE-a u BiH Daglas Dejvidson i predstavnik UNHCR-a za BiH Džejms Linč razgovarali su sa načelnicom općine Drvar Ankom Papak-Dodig o trenutnoj situaciji na tom području, na koje se vratilo 8.000 prijeratnih stanovnika, koji žive u veoma teškim uslovima.
«Malo je učinjeno na ponovnoj integraciji povratnika u lokalnu zajednicu, a podatak da obnova devastiranog stambenog fonda teče sporo, te da je oko 20 odsto teritorije općine još nema električnu energiju, dovoljno govori o neodrživosti povratka i opstanka», izjavila je načelnica Općine.
«Predstavništvo UNHCR-a je nedavno uručilo prijeko potrebnu pomoć povratnicima u kanton 10. Razočaravajuća je istina da u 2007. godini ovi ljudi još uvijek imaju potrebu za dušecima, pećima, ogrjevnim drvetom, lijekovima, čak i za hranom. Naši timovi su nedavno obišli 456 obitelji, nešto više od 1.000 osoba koje imaju takve potrebe u ovom području, i ja sam šokiran saznanjem da je stepen siromaštva tako visok», izjavio je Džems Linč, predstavnik UNHCR-a.
On je također naveo da su prepreke za povratak iste kao i u drugim dijelovima zemlje: nedostatak radnih mjesta, problemi u pristupu osnovnim komunalnim uslugama, zdravstvena zaštita i obrazovanje.
* * * * *
Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Omer Branković izjavio je da će Vlada RS-a u narednom periodu obratiti posebnu pažnju na ekonomski razvoj istočnog dijela Republike Srpske, koji je, u odnosu na zapadni, izrazito nerazvijen.
Branković je, nakon razgovora sa predstavnicima Zemljoradničke zadruge «Voćar» iz Glumine kod Zvornika, najavio nova ulaganja u kvalitetne razvojne projekte, koje Vladi dostave opštine sa ovog područja.
Ministar Omer Branković je najavio da će Vlada RS-a u ovoj godini, uz pomoć Evropske investicione banke, osigurati sredstva za izgradnju 500 stanova za izbjegla lica, koja trenutno žive u alternativnom smještaju.
U Republici Srpskoj živi oko 6.300 porodica u ovoj vrsti smještaja, a Branković je, zajedno sa ministrom za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Radivojem Bratićem, obišao Prihvatni centar Karakaj kod Zvornika, gdje se uvjerio u izuzetno loše uslove života oko 70 izbjegličkih porodica.
Predstavnici Vlade RS obišli su i naselja Križevići, Šepak, Ulice i Branjevo.
* * * * *
Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje produžio je do 15. februara akciju registracije penzionera s mjestom prebivališta u Federaciji BiH, koja je pokrenuta 20. novembra prošle godine s ciljem ažuriranja evidencija penzionera koji penzije primaju putem Zavoda.
Prvobitni rok za registraciju bio je 31. januar, a do produženja je došlo zbog toga što se do danas pozivu za evidentiranje odazvalo oko 266.000 ili 88 posto penzionera, od ukupno njih oko 290.000 evidentiranih.
Tako se pozivu za registraciju nije odazvalo više od 32.000 penzionera , što je, prema ocjeni menadžmenta Federalnog zavoda PIO, veliki broj, zbog čega je rok i produžen.
Svim korisnicima, koji se ne registriraju do 15. februara, isplata penzija će biti privremeno obustavljena, a takvi penzioneri će imati mogućnost da se Zavodu PIO prijave u narednih šest mjeseci sa zahtjevom za uspostavu isplate penzije, saopštava Federalni zavod PIO.
Registriranje penzionera biće obavljano svakim radnim danom u prostorijama Zavoda PIO prema općini stanovanja.
* * * * *
Na javni poziv Američke katoličke fondacija za pomoć izbjeglicama – CRS, za podnošenje prijava za povratak u opštine Teslić, Maglaj i Zavidoviće i za korištenje sredstava iz projekta «Trajna rješenja za korisnike kolektivnih centara u BiH» prijavilo se 59 izbjeglih i raseljenih porodica, s područja dobojskog regiona, utvrdila je komisija CRS-a koja je zasjedala u Maglaju.
Posljednji dan za podnošenje prijava bio je 22. januar, objasnio je član komisije Ermin Polić i podsjetio da će komisija narednih dana raditi u općinama Bratunac, Srebrenica, Olovo, Vareš, Jablanica, Mostar, Čapljina i Konjic, koje su, također, obuhvaćene CRS-ovim javnim pozivom za povratak izbjeglih i raseljenih lica i za korištenje sredstava iz projekta.
«Sredstva su namijenjena za rekonstrukciju stambenih i infrastrukturnih objekata i za održivi povratak 75 domaćinstava iz tih 11 općina, koja sada žive u kolektivnim centrima i alternativnim smještajima u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, i koja su započela proces povratka posljednjih šest mjeseci prošle godine», dodao je Polić.
Sredstva za projekat «Trajna rješenja za korisnike kolektivnih centara u BiH» osigurali su Vlada Holandije, Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS a i FBiH i Ministarstvo rada, socijalne politike i izbjeglica Zeničko-dobojskog kantona.
* * * * *
Njemačka humanitarna organizacija ASB (Arbeiter Samariter Bund Deutschland), Ured u Bosni i Hercegovini, učesnik je ili nosilac brojnih projekata, a posebno integrisanog programa povratka u Bosni i Hercegovini (CARDS). O onom što je do sada urađeno i o narednim planovima govori direktor Elmir Bojadžić:
RSE: Možete li nam prvo reći osnovne podatke o organizaciji? Evo da krenemo od skraćenice ASB.
BOJADŽIĆ: Puni naziv naše organizacije je Arbeiter Samariter Bund (Federacija humanitarnih radnika). To je najstarija i druga po veličini nevladina organizacija u Njemačkoj, poslije njemačkog Crvenog krsta. Na Balkanu je prisutna od 1992. godine, prvo u Hrvatskoj, onda u Bosni i Hercegovini, te u Srbiji i na Kosovu. ASB se na Balkanu uglavnom bavi integrisanim projektima povratka, što znači – popravak kuća za povratnike, popravak tehničke infrastrukture odnosno dovoda struje i vode, mjera samoodrživosti za povratnike korisnike, znači ekonomsko jačanje, te izgradnja lokalnih kapaciteta, lokalnih vlasti i lokalnog nevladinog sektora. U nekim sumarnim okvirima, ASB je za različite donatore, među kojima prednjači Evropska komisija odnosno Evropska unija, implementirala je više od 150 miliona eura ovih godina. ASB će ovih dana praviti jednu inauguraciju 10 godina svog djelovanja na Balkanu. Što se tiče naših aktivnosti trenutno, sa rekonstruktivnog sektora smo prešli na ekonomsko-socijalne sektore. Trenutno implementiramo projekat u okviru programa kofinansiranja sa evropskim razvojnim agencijama. Projekat je direktno finansiran iz EU, a cilj mu je socio-ekonomsko osnaživanje žena žrtava rata, te žrtava mina na području čitave Bosne i Hercegovine. ASB ima urede u Hrvatskoj, u Srbiji, na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i ima namjeru da se i dalje bavi ovakvim sličnim aktivnostima.
RSE: Šta ste do sada uradili u toj primarnoj aktivnosti – obnovi stambenog fonda?
BOJADŽIĆ: Otprilike neke zadnje cifre pokazuju, iako se to svakim danom mijenja jer i dalje radimo, da je rekonstruisano preko 1.600 stambenih objekata, i to od 2000. do 2006. godine, kroz projekte «Obnova 2000», CARDS (2001, 2002 i 2003), finansirane od strane EU odnosno Evropske komisije (Delegacija u BiH), te bilateralnim sredstvima, većinom njemačke vlade, preko njemačkog Ministarstva vanjskih poslova. Znači, možemo govoriti o oko 1.600 stambenih objekata, naravno uz prateću infrastrukturu, što znači sa priključcima struje i vode.
RSE: Da li se radilo o manjim oštećenjima ili ste obnavljali i stambene jedinice s težim stepenom razorenosti?
BOJADŽIĆ: Radile su se i jedinice s težim stepenom razorenosti, ali da budem iskren, kako je situacija s novcem, sa budžetom lošija za ovakvu vrstu aktivnosti, intervencije su sve manje i manje. Kako odmiče vrijeme, susrećemo se sa sve težim oblicima oštećenosti stambenih jedinica, a imamo sve manje novaca. Znači, mnogo više smo radili na takvim objektima u prošlosti, kad je bilo mnogo više novaca, nego što možemo sada. Iako se pokušavamo snaći, to ne ide baš tako lako.
RSE: Naši slušaoci su se interesovali da li vaša organizacija učestvuje u obnovi stambenog fonda za interno raseljena lica?
BOJADŽIĆ: U okviru projekta CARDS 2003 smo radili pet sarajevskih općina. Dogovor je da se odabir korisnika radi preko Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, odnosno preko općinskih organa i njihovih komisija. Raspisani su javni pozivi i u njima je bilo specificirano koji su opći uslovi. Ljudi su se prijavljivali i na osnovu bodovanja su birani. Tu se moglo raditi i o izbjeglicama iz BiH koje se nalaze u drugim državama, raseljenim licima koja se nalaze u drugim općinama, kao i o interno raseljenim osobama u okviru samih općina. Sve je to definirano općim i specijalnim uslovima. Konkurs je izašao i oni koji se nisu prijavili, vjerojatno nisu ispunjavali uslove i nisu mogli da uđu u jednu takvu analizu.
RSE: Inače, kakav je vaš princip rada? Pretpostavljam da se ljudi, odnosno potencijalni korisnici ne prijavljuju direktno vama.
BOJADŽIĆ: Upućuje se javni poziv, medijski propraćen. Liste su ažurirane u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglica, znači taj izbor ne pada direktno na nas. Kada su liste korisnika ažurirane, izbor vrše komisije za odabir korisnika sastavljene većinom od općinskih službenika, ali također i predstavnika ASB-a i lokalnih nevladinih agencija uključenih u projekat.
RSE: Kazali ste da za ovu godinu planirate socijalne projekte.
BOJADŽIĆ: Da. Projekata rekonstrukcije više nema. Poslije 10 godina u ovom poslu, mišljenja sam da pogotovo sarajevske općine treba da prekinu s tim procesom. Nalazimo se u situaciji da po ovim općim i specijalnim uvjetima dolazimo u situaciju da možemo iskoristi informacije koje imamo i ljudima i njihovom sigurnom povratku. Naime, obnavljali smo objekte koji su odmah nakon toga bili prodati. Dok smo sami birali korisnike, imali smo useljivost preko 95 posto. A sada se radi o nekih 80 posto, što mene kao nekog ko se ovim bavi frustrira, iako to nije slučaj samo sa našom agencijom nego sa svima.
RSE: Postoje ljudi koji jedva čekaju da usele u svoj dom, a koji je i dalje porušen, dok se ovi kojima ste domove obnovili vi ili neko drugi, veoma komotno odnose prema toj velikoj vrijednosti, jer je zaista velika vrijednost kad vam neko obnovi kuću.
BOJADŽIĆ: Da, iako moram da kažem da su ljudi koji još nisu ušli u programe za obnovu, često sami krivi za to. Često su na neki način neuki, neće da potraže pomoć od nekog, često ne donesu potrebne dokumente, ne prate te oglase. Ima dosta ljudi koji tako kukaju, a mi onda kad malo zarovimo, vidimo da oni nisu nigdje ni aplicirali, nemaju dokumente. Dosta ljudi hoće da manipulira takvom situacijom. Dosta ljudi apsolutno ne ispunjavaju kriterije da dobiju takvu donaciju. Naravno, u ovakvim projektima uvijek ima nepravde. I pored najboljeg truda, to je jako teško raditi onako kako bi čovjek volio. Dese se stvari koje vas zabole, ali, nažalost, to je realnost.
RSE: Već ste najavili obilježavanje decenije djelovanja u regionu. Da li ćete i dalje ostati na našim prostorima?
BOJADŽIĆ: Projekat koji sam maloprije pomenuo, trajati će dvije godine. I dalje predlažemo projekte i apliciramo za fondove EU, kako u BiH, tako i u drugim zemljama Balkana; također i direktno u sjedištu EU – Briselu. Dakle, ostajemo još najmanje dvije godine, ali nadamo se da ćemo i nakon toga nastaviti s aktivnostima, iako vjerojatno drugačije vrste. Pomaćemo našim fondovima, bilateralnim putem, onoliko dugo koliko za to bude potrebe.
RSE: Biće još potrebe za vašim prisustvom u BiH.
BOJADŽIĆ: Biće potrebe, ali ja opet kažem i moram da naglasim da imamo jedan obrnuti slijed. Godine 1996. kad su se ogromni novci slijevali u Bosnu i Hercegovinu, tad se dosta ljudi nije vraćalo, nije bilo koordinacije između državnih organa i međunarodne zajednice.
RSE: Nije bilo ni prave baze podataka.
BOJADŽIĆ: Nije bilo baze podataka, nije bilo koordinacije sa našim lokalnim vlastima. Mnoge agencije su tumarale okolo i birale na svoj način. A bilo je novaca. Sada smo u situaciji da je novca sve manje i manje za naše potrebe u bilo kojem segmentu, i to je problem.
* * * * *
Slijede povratničke priče:
Sretni su oni povratnici koji su dobro primljeni u mjestima povratka, a posebno ako pripadaju tzv. manjinskoj nacionalnoj grupi. U Konjicu , na primjer, od prijeratnih 14.000 stanovnika Hrvata, danas živi oko 2.500. Prema riječima fra Petra Drmića, život teče u skladu i razumijevanju:
«Nailazim sam na prelijepa iskustva. Ovdje je doista divno živjeti, s ovim ljudima. Imamo izvanrednu suradnju. Kad bi se mene pitalo, možda bi Konjic dobio najbolju ocjenu.»
Saradnja među vjerskim zajednicama, a posebno između Franjevačkog samostana i Medžlisa Islamske zajednice je dobra. To potvrđuju i fra Drmić, ali i glavni imam Medžlisa Islamske vjerske zajednice u Konjicu, Mesud Džajić:
«Bila mi je velika čast i zadovoljstvo kad smo na prvi dan ramazanskog Bajrama bili na namazu. Ostao sam zadivljen pobožnošću ljudi. To mi je bio prvi put da sam uživo gledao kako muslimani obavljaju svoju molitvu i doista sam se osjećao obogaćen.»
«Mi iz Islamske zajednice smo došli na predbožićni koncert i podijelili radost s tim ljudima u vrijeme blagdana. Nalazimo se, pijemo kafu zajedno, razgovaramo… Mislim da je saradnja dobra, s tim da ćemo nastojati da je još više unaprijedimo. Želimo da ističemo zajedničke stvari, da radimo na zajedničkim projektima kad su u pitanju mir, dobrota, plemenitost, dobročinstvo, pomoć drugim ljudima… To je jedno široko područje u kojem svi imamo šta raditi.»
Povratnik u Požarnicu, opština Tuzla, Miladin Dragić, nastoji se izboriti sa svakodnevnim problemima i ostati na rodnom tlu:
«Vratio sam se 2004. godine. Vratio sam se sa suprugom, dva sina koji su završili zanate i sestrom koja je invalid. Od švedske donatorske agencije SIDA sam dobio donaciju u građevinskom materijalu, koji sam onda ugradio od svojih sredstava. Od Tuzlanskog kantona sam dobio donaciju da napravim štalu. Od Luteranskog saveza sam dobio dulum jagoda i bavim se pomalo poljoprivredom. Ali mnogo štošta mi nedostaje. Prije svega, nemam nikakvih prihoda. Prije rata sam 20 godina radio u firmi i ostao sam bez posla. Posla nema. Niko me neće da zaposli sa 54 godine, a još nisam za penziju. Sinovi ne rade, supruga je domaćica. Nemamo nikakvih primanja, a moramo sve platiti. Onda, nema nikakve mehanizacije za obradu zemlje. Nema traktora, nema ništa. Šta god radiš, moraš ručno raditi. Nadam se da će mi se bar djeca zaposliti. Ja ću se nekako snaći.»
Povratnik u Brčko, Hajrulah Mujkić, čekajući donaciju za obnovu svoje kuće, objeručke je prihvatio građevinski materijal iz Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica Vlade Federacije. Ali, kuću nije uspio završiti jer je ponestalo materijala. Život u kući bez krova je težak, kaže Mujkić:
«Od materijala koji sam dobio sam napravio prizemlje i uselio. Šest članova porodice i ja živimo u kući bez krova jer nemamo sredstava da gradimo dalje. Obratio sam se nadležnim organima u Brčkom. Nadam se da će mi izaći u susret, jer ova sredstva koja sam dobio od Federacije BiH su zbilja mala.»
Šef opštinskog odjela Branka Žilić kaže da će ova porodica dobiti dodatnu pomoć, ako se ustanovi da dodijeljena donacija nije dovoljna:
«Ukoliko ustanovimo da su sredstva koje je porodica Žilić dobila nedovoljna, uložićemo napore da im pomognemo da to dorade. Međutim, još nismo dobili od Ministarstva dokumentaciju o tome o kakvom se tipu kuće radilo i koja je specifikacija materijala. Ako građevinska služba procijeni da je donacija bila nedovoljna, mi ćemo im pomoći.»
* * * * *
Ovo je specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećenu ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgavaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je: Fra Anđela Zvizdovića, broj 1, Sarajevo. Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas najjednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
Šef Misije OSCE-a u BiH Daglas Dejvidson i predstavnik UNHCR-a za BiH Džejms Linč razgovarali su sa načelnicom općine Drvar Ankom Papak-Dodig o trenutnoj situaciji na tom području, na koje se vratilo 8.000 prijeratnih stanovnika, koji žive u veoma teškim uslovima.
«Malo je učinjeno na ponovnoj integraciji povratnika u lokalnu zajednicu, a podatak da obnova devastiranog stambenog fonda teče sporo, te da je oko 20 odsto teritorije općine još nema električnu energiju, dovoljno govori o neodrživosti povratka i opstanka», izjavila je načelnica Općine.
«Predstavništvo UNHCR-a je nedavno uručilo prijeko potrebnu pomoć povratnicima u kanton 10. Razočaravajuća je istina da u 2007. godini ovi ljudi još uvijek imaju potrebu za dušecima, pećima, ogrjevnim drvetom, lijekovima, čak i za hranom. Naši timovi su nedavno obišli 456 obitelji, nešto više od 1.000 osoba koje imaju takve potrebe u ovom području, i ja sam šokiran saznanjem da je stepen siromaštva tako visok», izjavio je Džems Linč, predstavnik UNHCR-a.
On je također naveo da su prepreke za povratak iste kao i u drugim dijelovima zemlje: nedostatak radnih mjesta, problemi u pristupu osnovnim komunalnim uslugama, zdravstvena zaštita i obrazovanje.
* * * * *
Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Omer Branković izjavio je da će Vlada RS-a u narednom periodu obratiti posebnu pažnju na ekonomski razvoj istočnog dijela Republike Srpske, koji je, u odnosu na zapadni, izrazito nerazvijen.
Branković je, nakon razgovora sa predstavnicima Zemljoradničke zadruge «Voćar» iz Glumine kod Zvornika, najavio nova ulaganja u kvalitetne razvojne projekte, koje Vladi dostave opštine sa ovog područja.
Ministar Omer Branković je najavio da će Vlada RS-a u ovoj godini, uz pomoć Evropske investicione banke, osigurati sredstva za izgradnju 500 stanova za izbjegla lica, koja trenutno žive u alternativnom smještaju.
U Republici Srpskoj živi oko 6.300 porodica u ovoj vrsti smještaja, a Branković je, zajedno sa ministrom za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Radivojem Bratićem, obišao Prihvatni centar Karakaj kod Zvornika, gdje se uvjerio u izuzetno loše uslove života oko 70 izbjegličkih porodica.
Predstavnici Vlade RS obišli su i naselja Križevići, Šepak, Ulice i Branjevo.
* * * * *
Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje produžio je do 15. februara akciju registracije penzionera s mjestom prebivališta u Federaciji BiH, koja je pokrenuta 20. novembra prošle godine s ciljem ažuriranja evidencija penzionera koji penzije primaju putem Zavoda.
Prvobitni rok za registraciju bio je 31. januar, a do produženja je došlo zbog toga što se do danas pozivu za evidentiranje odazvalo oko 266.000 ili 88 posto penzionera, od ukupno njih oko 290.000 evidentiranih.
Tako se pozivu za registraciju nije odazvalo više od 32.000 penzionera , što je, prema ocjeni menadžmenta Federalnog zavoda PIO, veliki broj, zbog čega je rok i produžen.
Svim korisnicima, koji se ne registriraju do 15. februara, isplata penzija će biti privremeno obustavljena, a takvi penzioneri će imati mogućnost da se Zavodu PIO prijave u narednih šest mjeseci sa zahtjevom za uspostavu isplate penzije, saopštava Federalni zavod PIO.
Registriranje penzionera biće obavljano svakim radnim danom u prostorijama Zavoda PIO prema općini stanovanja.
* * * * *
Na javni poziv Američke katoličke fondacija za pomoć izbjeglicama – CRS, za podnošenje prijava za povratak u opštine Teslić, Maglaj i Zavidoviće i za korištenje sredstava iz projekta «Trajna rješenja za korisnike kolektivnih centara u BiH» prijavilo se 59 izbjeglih i raseljenih porodica, s područja dobojskog regiona, utvrdila je komisija CRS-a koja je zasjedala u Maglaju.
Posljednji dan za podnošenje prijava bio je 22. januar, objasnio je član komisije Ermin Polić i podsjetio da će komisija narednih dana raditi u općinama Bratunac, Srebrenica, Olovo, Vareš, Jablanica, Mostar, Čapljina i Konjic, koje su, također, obuhvaćene CRS-ovim javnim pozivom za povratak izbjeglih i raseljenih lica i za korištenje sredstava iz projekta.
«Sredstva su namijenjena za rekonstrukciju stambenih i infrastrukturnih objekata i za održivi povratak 75 domaćinstava iz tih 11 općina, koja sada žive u kolektivnim centrima i alternativnim smještajima u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, i koja su započela proces povratka posljednjih šest mjeseci prošle godine», dodao je Polić.
Sredstva za projekat «Trajna rješenja za korisnike kolektivnih centara u BiH» osigurali su Vlada Holandije, Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS a i FBiH i Ministarstvo rada, socijalne politike i izbjeglica Zeničko-dobojskog kantona.
* * * * *
Njemačka humanitarna organizacija ASB (Arbeiter Samariter Bund Deutschland), Ured u Bosni i Hercegovini, učesnik je ili nosilac brojnih projekata, a posebno integrisanog programa povratka u Bosni i Hercegovini (CARDS). O onom što je do sada urađeno i o narednim planovima govori direktor Elmir Bojadžić:
RSE: Možete li nam prvo reći osnovne podatke o organizaciji? Evo da krenemo od skraćenice ASB.
BOJADŽIĆ: Puni naziv naše organizacije je Arbeiter Samariter Bund (Federacija humanitarnih radnika). To je najstarija i druga po veličini nevladina organizacija u Njemačkoj, poslije njemačkog Crvenog krsta. Na Balkanu je prisutna od 1992. godine, prvo u Hrvatskoj, onda u Bosni i Hercegovini, te u Srbiji i na Kosovu. ASB se na Balkanu uglavnom bavi integrisanim projektima povratka, što znači – popravak kuća za povratnike, popravak tehničke infrastrukture odnosno dovoda struje i vode, mjera samoodrživosti za povratnike korisnike, znači ekonomsko jačanje, te izgradnja lokalnih kapaciteta, lokalnih vlasti i lokalnog nevladinog sektora. U nekim sumarnim okvirima, ASB je za različite donatore, među kojima prednjači Evropska komisija odnosno Evropska unija, implementirala je više od 150 miliona eura ovih godina. ASB će ovih dana praviti jednu inauguraciju 10 godina svog djelovanja na Balkanu. Što se tiče naših aktivnosti trenutno, sa rekonstruktivnog sektora smo prešli na ekonomsko-socijalne sektore. Trenutno implementiramo projekat u okviru programa kofinansiranja sa evropskim razvojnim agencijama. Projekat je direktno finansiran iz EU, a cilj mu je socio-ekonomsko osnaživanje žena žrtava rata, te žrtava mina na području čitave Bosne i Hercegovine. ASB ima urede u Hrvatskoj, u Srbiji, na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i ima namjeru da se i dalje bavi ovakvim sličnim aktivnostima.
RSE: Šta ste do sada uradili u toj primarnoj aktivnosti – obnovi stambenog fonda?
BOJADŽIĆ: Otprilike neke zadnje cifre pokazuju, iako se to svakim danom mijenja jer i dalje radimo, da je rekonstruisano preko 1.600 stambenih objekata, i to od 2000. do 2006. godine, kroz projekte «Obnova 2000», CARDS (2001, 2002 i 2003), finansirane od strane EU odnosno Evropske komisije (Delegacija u BiH), te bilateralnim sredstvima, većinom njemačke vlade, preko njemačkog Ministarstva vanjskih poslova. Znači, možemo govoriti o oko 1.600 stambenih objekata, naravno uz prateću infrastrukturu, što znači sa priključcima struje i vode.
RSE: Da li se radilo o manjim oštećenjima ili ste obnavljali i stambene jedinice s težim stepenom razorenosti?
BOJADŽIĆ: Radile su se i jedinice s težim stepenom razorenosti, ali da budem iskren, kako je situacija s novcem, sa budžetom lošija za ovakvu vrstu aktivnosti, intervencije su sve manje i manje. Kako odmiče vrijeme, susrećemo se sa sve težim oblicima oštećenosti stambenih jedinica, a imamo sve manje novaca. Znači, mnogo više smo radili na takvim objektima u prošlosti, kad je bilo mnogo više novaca, nego što možemo sada. Iako se pokušavamo snaći, to ne ide baš tako lako.
RSE: Naši slušaoci su se interesovali da li vaša organizacija učestvuje u obnovi stambenog fonda za interno raseljena lica?
BOJADŽIĆ: U okviru projekta CARDS 2003 smo radili pet sarajevskih općina. Dogovor je da se odabir korisnika radi preko Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, odnosno preko općinskih organa i njihovih komisija. Raspisani su javni pozivi i u njima je bilo specificirano koji su opći uslovi. Ljudi su se prijavljivali i na osnovu bodovanja su birani. Tu se moglo raditi i o izbjeglicama iz BiH koje se nalaze u drugim državama, raseljenim licima koja se nalaze u drugim općinama, kao i o interno raseljenim osobama u okviru samih općina. Sve je to definirano općim i specijalnim uslovima. Konkurs je izašao i oni koji se nisu prijavili, vjerojatno nisu ispunjavali uslove i nisu mogli da uđu u jednu takvu analizu.
RSE: Inače, kakav je vaš princip rada? Pretpostavljam da se ljudi, odnosno potencijalni korisnici ne prijavljuju direktno vama.
BOJADŽIĆ: Upućuje se javni poziv, medijski propraćen. Liste su ažurirane u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglica, znači taj izbor ne pada direktno na nas. Kada su liste korisnika ažurirane, izbor vrše komisije za odabir korisnika sastavljene većinom od općinskih službenika, ali također i predstavnika ASB-a i lokalnih nevladinih agencija uključenih u projekat.
RSE: Kazali ste da za ovu godinu planirate socijalne projekte.
BOJADŽIĆ: Da. Projekata rekonstrukcije više nema. Poslije 10 godina u ovom poslu, mišljenja sam da pogotovo sarajevske općine treba da prekinu s tim procesom. Nalazimo se u situaciji da po ovim općim i specijalnim uvjetima dolazimo u situaciju da možemo iskoristi informacije koje imamo i ljudima i njihovom sigurnom povratku. Naime, obnavljali smo objekte koji su odmah nakon toga bili prodati. Dok smo sami birali korisnike, imali smo useljivost preko 95 posto. A sada se radi o nekih 80 posto, što mene kao nekog ko se ovim bavi frustrira, iako to nije slučaj samo sa našom agencijom nego sa svima.
RSE: Postoje ljudi koji jedva čekaju da usele u svoj dom, a koji je i dalje porušen, dok se ovi kojima ste domove obnovili vi ili neko drugi, veoma komotno odnose prema toj velikoj vrijednosti, jer je zaista velika vrijednost kad vam neko obnovi kuću.
BOJADŽIĆ: Da, iako moram da kažem da su ljudi koji još nisu ušli u programe za obnovu, često sami krivi za to. Često su na neki način neuki, neće da potraže pomoć od nekog, često ne donesu potrebne dokumente, ne prate te oglase. Ima dosta ljudi koji tako kukaju, a mi onda kad malo zarovimo, vidimo da oni nisu nigdje ni aplicirali, nemaju dokumente. Dosta ljudi hoće da manipulira takvom situacijom. Dosta ljudi apsolutno ne ispunjavaju kriterije da dobiju takvu donaciju. Naravno, u ovakvim projektima uvijek ima nepravde. I pored najboljeg truda, to je jako teško raditi onako kako bi čovjek volio. Dese se stvari koje vas zabole, ali, nažalost, to je realnost.
RSE: Već ste najavili obilježavanje decenije djelovanja u regionu. Da li ćete i dalje ostati na našim prostorima?
BOJADŽIĆ: Projekat koji sam maloprije pomenuo, trajati će dvije godine. I dalje predlažemo projekte i apliciramo za fondove EU, kako u BiH, tako i u drugim zemljama Balkana; također i direktno u sjedištu EU – Briselu. Dakle, ostajemo još najmanje dvije godine, ali nadamo se da ćemo i nakon toga nastaviti s aktivnostima, iako vjerojatno drugačije vrste. Pomaćemo našim fondovima, bilateralnim putem, onoliko dugo koliko za to bude potrebe.
RSE: Biće još potrebe za vašim prisustvom u BiH.
BOJADŽIĆ: Biće potrebe, ali ja opet kažem i moram da naglasim da imamo jedan obrnuti slijed. Godine 1996. kad su se ogromni novci slijevali u Bosnu i Hercegovinu, tad se dosta ljudi nije vraćalo, nije bilo koordinacije između državnih organa i međunarodne zajednice.
RSE: Nije bilo ni prave baze podataka.
BOJADŽIĆ: Nije bilo baze podataka, nije bilo koordinacije sa našim lokalnim vlastima. Mnoge agencije su tumarale okolo i birale na svoj način. A bilo je novaca. Sada smo u situaciji da je novca sve manje i manje za naše potrebe u bilo kojem segmentu, i to je problem.
* * * * *
Slijede povratničke priče:
Sretni su oni povratnici koji su dobro primljeni u mjestima povratka, a posebno ako pripadaju tzv. manjinskoj nacionalnoj grupi. U Konjicu , na primjer, od prijeratnih 14.000 stanovnika Hrvata, danas živi oko 2.500. Prema riječima fra Petra Drmića, život teče u skladu i razumijevanju:
«Nailazim sam na prelijepa iskustva. Ovdje je doista divno živjeti, s ovim ljudima. Imamo izvanrednu suradnju. Kad bi se mene pitalo, možda bi Konjic dobio najbolju ocjenu.»
Saradnja među vjerskim zajednicama, a posebno između Franjevačkog samostana i Medžlisa Islamske zajednice je dobra. To potvrđuju i fra Drmić, ali i glavni imam Medžlisa Islamske vjerske zajednice u Konjicu, Mesud Džajić:
«Bila mi je velika čast i zadovoljstvo kad smo na prvi dan ramazanskog Bajrama bili na namazu. Ostao sam zadivljen pobožnošću ljudi. To mi je bio prvi put da sam uživo gledao kako muslimani obavljaju svoju molitvu i doista sam se osjećao obogaćen.»
«Mi iz Islamske zajednice smo došli na predbožićni koncert i podijelili radost s tim ljudima u vrijeme blagdana. Nalazimo se, pijemo kafu zajedno, razgovaramo… Mislim da je saradnja dobra, s tim da ćemo nastojati da je još više unaprijedimo. Želimo da ističemo zajedničke stvari, da radimo na zajedničkim projektima kad su u pitanju mir, dobrota, plemenitost, dobročinstvo, pomoć drugim ljudima… To je jedno široko područje u kojem svi imamo šta raditi.»
Povratnik u Požarnicu, opština Tuzla, Miladin Dragić, nastoji se izboriti sa svakodnevnim problemima i ostati na rodnom tlu:
«Vratio sam se 2004. godine. Vratio sam se sa suprugom, dva sina koji su završili zanate i sestrom koja je invalid. Od švedske donatorske agencije SIDA sam dobio donaciju u građevinskom materijalu, koji sam onda ugradio od svojih sredstava. Od Tuzlanskog kantona sam dobio donaciju da napravim štalu. Od Luteranskog saveza sam dobio dulum jagoda i bavim se pomalo poljoprivredom. Ali mnogo štošta mi nedostaje. Prije svega, nemam nikakvih prihoda. Prije rata sam 20 godina radio u firmi i ostao sam bez posla. Posla nema. Niko me neće da zaposli sa 54 godine, a još nisam za penziju. Sinovi ne rade, supruga je domaćica. Nemamo nikakvih primanja, a moramo sve platiti. Onda, nema nikakve mehanizacije za obradu zemlje. Nema traktora, nema ništa. Šta god radiš, moraš ručno raditi. Nadam se da će mi se bar djeca zaposliti. Ja ću se nekako snaći.»
Povratnik u Brčko, Hajrulah Mujkić, čekajući donaciju za obnovu svoje kuće, objeručke je prihvatio građevinski materijal iz Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica Vlade Federacije. Ali, kuću nije uspio završiti jer je ponestalo materijala. Život u kući bez krova je težak, kaže Mujkić:
«Od materijala koji sam dobio sam napravio prizemlje i uselio. Šest članova porodice i ja živimo u kući bez krova jer nemamo sredstava da gradimo dalje. Obratio sam se nadležnim organima u Brčkom. Nadam se da će mi izaći u susret, jer ova sredstva koja sam dobio od Federacije BiH su zbilja mala.»
Šef opštinskog odjela Branka Žilić kaže da će ova porodica dobiti dodatnu pomoć, ako se ustanovi da dodijeljena donacija nije dovoljna:
«Ukoliko ustanovimo da su sredstva koje je porodica Žilić dobila nedovoljna, uložićemo napore da im pomognemo da to dorade. Međutim, još nismo dobili od Ministarstva dokumentaciju o tome o kakvom se tipu kuće radilo i koja je specifikacija materijala. Ako građevinska služba procijeni da je donacija bila nedovoljna, mi ćemo im pomoći.»
* * * * *
Ovo je specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećenu ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgavaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je: Fra Anđela Zvizdovića, broj 1, Sarajevo. Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas najjednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba