Komentarišući vijest da je Dragan Kankaraš, predsjednik opštine Tivan, prvi od preko 1.600 javnih funkcionera u Crnoj Gori koji je dvije godine od početka primjene Zakona o konfliktu interesa, ispunio zakonsku obavezu i prijavio da je primio poklon vrijedniji od 50 eura, lider Pokreta za Promjene Nebojša Medojević kaže da usvajanje i primjena antikorupcijskih zakona od početka nailazi na ogroman otpor vladajuće elite:
„Činjenica je da niko u Crnoj Gori ne smije da pita najmoćnije državne funkcionere, kao što je bio bivši premijer gospodin Đukanović, koji je javno demonstrirao svoje skupocjene satove ili odijela, da ne kažem ostali dijelovi iz privatnog života koji su možda manje bitni, manje interesantni, ali da niko nikad nije imao hrabrosti ni da pokrene inicijativu niti da pita, isto može da se kaže i za mnoge druge visoke državne funkcionere i na republičkom i na lokalnom nivou gdje je evidentno da ili imaju neke prihode koji su ne prijavljeni ili dobijaju poklone od ljudi kojima su ili činili neke usluge ili s kojima imaju određene privatne veze, ali to nikad nije procesuirano.“
Dragan Kankaraš, predsjednik opštine Tivat, je prekinuo tu praksu i prijavio naliv pero marke „Kartije“ koje mu je prilikom sklapanja ugovora o prodaji tivatskog „Arsenala“ poklonio kanadski milijarder Piter Mank. To, međutim, još uvijek nije učinio bivši premijer Milo Đukanović koji je od Manka tom prilikom takođe primio poklon nepoznate sadržine, naravno, ukoliko kanadski biznismen Đukanoviću nije darovao jeftinije pero.
Podsjetimo, prema Zakonu o konfliktu interesa svi javni funkcioneri dužni su da u roku od 15 dana prijave poklone vrijednosti preko 50 eura Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa. Ti darovi od tog momenta postaju državna imovina. Skupocjeni pokloni nijesu neuobičajeni gest između kolega političara. To je u predreferendumskom intervjuu sa srpskom novinarkom Oljom Bećković potvrdio i bivši premijer Milo Đukanović, nabrajajući poklone koje, istina, nije imao obavezu da prijavi, jer su primljeni prije donošenja Zakona o konfliktu interesa 2004. godine:
BEĆKOVIĆ: Evo jedno ekonomsko pitanje, koliko je sati na Vašem satu?
ĐUKANOVIĆ: Pa, nije baš ekonomsko pitanje, ali je dvadeset do jedanaest.
BEĆKOVIĆ: Ekonomično je da raspolažem vremenom, zar ne. A, koji Vam je to sat?
ĐUKANOVIĆ: Sat je „Šafhauzen“.
BEĆKOVIĆ: Koliko košta?
ĐUKANOVIĆ: Ne znam. Dobio sam na poklon.
BEĆKOVIĆ: Od koga?
ĐUKANOVIĆ: Od Havijera Solane.
BEĆKOVIĆ: Stvarno?
ĐUKANOVIĆ: Da.
BEĆKOVIĆ: Jeste li ga prijavili tamo za imovinu?
ĐUKANOVIĆ: Nijesam ga prijavio za imovinu. Dobio sam ga na poklon prije nekoliko godina. Dobio sam, dakle, puno poklona od ljudi sa kojima sam se sretao. Dobio sam časovnik i od predsjednika Francuske gospodina Širaka.
Za razliku od ovih ručnih satova, svi vrijedni pokloni primljeni nakon donošenja Zakona tretiraju se kao državna imovina. Odgovarajući na pitanje da li Komisija za utvrđivanje konflikta interesa može djelovati samoinicijativno i ispitivati medijske navode o sumnjivim poklonima Slobodan Leković, predsjednik Komisije, za naš program kaže da to nije u opisu posla tog tijela, već da Komisija reaguje jedino na pisanu inicijativu koja je omogućena svakom građaninu i organizaciji:
„Mi to nemamo. Ja bih morao da pogledam danas sva sredstava informisanja, da pročitamo svi iz Komisije svaki dan i da analiziramo novine i da kažemo ’ajmo, sad krećemo i da tražimo ko je što, je li ovaj uzeo, nije uzeo i tako.“
Za svaku utaju predviđene su i sankcije. Osim javne prozivke funkcioneri koji zadrže vrijedne poklone mogu odgovarati i pred sudom:
„Ako je nešto prikrio, utajio od imovine, niko nije izuzet od toga. To se smatra državnom imovinom, dakle stvoreno protivzakonito i na taj način se pokreće postupak i obaveštava državni tužilac da su stvorena neka sredstva koja nijesu legalnim putem stvorena.“
Međutim, upravo se državna tužiteljica Vesna Medenica, koja je nadležna da reaguje u ovakvim situacijama, u posljednjem broju magazina „Index“ javno podičila sa starinskim časovnikom filigranske izrade koji je dobila od ruskog državnog tužioca, a čija vrijednost i laicima je jasno, teško može biti niža od 50 eura. Taj poklon Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa nije prijavljen. Visoki funkcioner Socijalističke narodne partije Vuksan Simonović kaže da je očigledno da se državni funkcioneri u Crnoj Gori ne pridržavaju antikorupcijskih zakona i da s toga treba pohvaliti potez Dragana Kankaraša, bez obzira na njegove motive da to učini:
„To što je konačno jedan od ljudi iz samog režima, iz najviših struktura režima, prijavio poklon vredniji od 50 eura prosto je zapanjujuća činjenica, jer je svima u Crnoj Gori poznato da pokloni koje državni funkcioneri dobijaju su mnogo vredniji, ali eto vidite, do sada nikome nije palo na pamet da prijavi jedan takav poklon.“
„Činjenica je da niko u Crnoj Gori ne smije da pita najmoćnije državne funkcionere, kao što je bio bivši premijer gospodin Đukanović, koji je javno demonstrirao svoje skupocjene satove ili odijela, da ne kažem ostali dijelovi iz privatnog života koji su možda manje bitni, manje interesantni, ali da niko nikad nije imao hrabrosti ni da pokrene inicijativu niti da pita, isto može da se kaže i za mnoge druge visoke državne funkcionere i na republičkom i na lokalnom nivou gdje je evidentno da ili imaju neke prihode koji su ne prijavljeni ili dobijaju poklone od ljudi kojima su ili činili neke usluge ili s kojima imaju određene privatne veze, ali to nikad nije procesuirano.“
Dragan Kankaraš, predsjednik opštine Tivat, je prekinuo tu praksu i prijavio naliv pero marke „Kartije“ koje mu je prilikom sklapanja ugovora o prodaji tivatskog „Arsenala“ poklonio kanadski milijarder Piter Mank. To, međutim, još uvijek nije učinio bivši premijer Milo Đukanović koji je od Manka tom prilikom takođe primio poklon nepoznate sadržine, naravno, ukoliko kanadski biznismen Đukanoviću nije darovao jeftinije pero.
Podsjetimo, prema Zakonu o konfliktu interesa svi javni funkcioneri dužni su da u roku od 15 dana prijave poklone vrijednosti preko 50 eura Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa. Ti darovi od tog momenta postaju državna imovina. Skupocjeni pokloni nijesu neuobičajeni gest između kolega političara. To je u predreferendumskom intervjuu sa srpskom novinarkom Oljom Bećković potvrdio i bivši premijer Milo Đukanović, nabrajajući poklone koje, istina, nije imao obavezu da prijavi, jer su primljeni prije donošenja Zakona o konfliktu interesa 2004. godine:
BEĆKOVIĆ: Evo jedno ekonomsko pitanje, koliko je sati na Vašem satu?
ĐUKANOVIĆ: Pa, nije baš ekonomsko pitanje, ali je dvadeset do jedanaest.
BEĆKOVIĆ: Ekonomično je da raspolažem vremenom, zar ne. A, koji Vam je to sat?
ĐUKANOVIĆ: Sat je „Šafhauzen“.
BEĆKOVIĆ: Koliko košta?
ĐUKANOVIĆ: Ne znam. Dobio sam na poklon.
BEĆKOVIĆ: Od koga?
ĐUKANOVIĆ: Od Havijera Solane.
BEĆKOVIĆ: Stvarno?
ĐUKANOVIĆ: Da.
BEĆKOVIĆ: Jeste li ga prijavili tamo za imovinu?
ĐUKANOVIĆ: Nijesam ga prijavio za imovinu. Dobio sam ga na poklon prije nekoliko godina. Dobio sam, dakle, puno poklona od ljudi sa kojima sam se sretao. Dobio sam časovnik i od predsjednika Francuske gospodina Širaka.
Za razliku od ovih ručnih satova, svi vrijedni pokloni primljeni nakon donošenja Zakona tretiraju se kao državna imovina. Odgovarajući na pitanje da li Komisija za utvrđivanje konflikta interesa može djelovati samoinicijativno i ispitivati medijske navode o sumnjivim poklonima Slobodan Leković, predsjednik Komisije, za naš program kaže da to nije u opisu posla tog tijela, već da Komisija reaguje jedino na pisanu inicijativu koja je omogućena svakom građaninu i organizaciji:
„Mi to nemamo. Ja bih morao da pogledam danas sva sredstava informisanja, da pročitamo svi iz Komisije svaki dan i da analiziramo novine i da kažemo ’ajmo, sad krećemo i da tražimo ko je što, je li ovaj uzeo, nije uzeo i tako.“
Za svaku utaju predviđene su i sankcije. Osim javne prozivke funkcioneri koji zadrže vrijedne poklone mogu odgovarati i pred sudom:
„Ako je nešto prikrio, utajio od imovine, niko nije izuzet od toga. To se smatra državnom imovinom, dakle stvoreno protivzakonito i na taj način se pokreće postupak i obaveštava državni tužilac da su stvorena neka sredstva koja nijesu legalnim putem stvorena.“
Međutim, upravo se državna tužiteljica Vesna Medenica, koja je nadležna da reaguje u ovakvim situacijama, u posljednjem broju magazina „Index“ javno podičila sa starinskim časovnikom filigranske izrade koji je dobila od ruskog državnog tužioca, a čija vrijednost i laicima je jasno, teško može biti niža od 50 eura. Taj poklon Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa nije prijavljen. Visoki funkcioner Socijalističke narodne partije Vuksan Simonović kaže da je očigledno da se državni funkcioneri u Crnoj Gori ne pridržavaju antikorupcijskih zakona i da s toga treba pohvaliti potez Dragana Kankaraša, bez obzira na njegove motive da to učini:
„To što je konačno jedan od ljudi iz samog režima, iz najviših struktura režima, prijavio poklon vredniji od 50 eura prosto je zapanjujuća činjenica, jer je svima u Crnoj Gori poznato da pokloni koje državni funkcioneri dobijaju su mnogo vredniji, ali eto vidite, do sada nikome nije palo na pamet da prijavi jedan takav poklon.“
