RSE: Gospodine Peroviću, koliko su životne okolnosti za Crnogorce koji žive u Srbiji promijenjene nakon referenduma i osamostaljenja Crne Gore i koliko crnogorska država uopšte vodi računa o dijaspori u Srbiji i pravima tih ljudi?
PEROVIĆ: Najprije bih odgovorio na drugi dio vašeg pitanja koji je vezan za odnos crnogorske države prema Crnogorcima koji žive u Srbiji. Najkraće i najjednostavnije bi se moglo reći da tu zapravo nema nikakvog odnosa. Crnogorska država ni u periodu jugoslovenske zajednice, ni u periodu državne tvorevine koja se zvala Srbija i Crna Gora, ni u ovom periodu poslije referenduma i osamostaljenja Crne Gore ne pokazuje apsolutno nikakav interes za pitanja Crnogoraca u Srbiji. Ni vezano za njihov status, ni vezano za regulaciju pitanja statusa nacionalne zajednice, odnosno manjine, niti za bilo koju formu zaštite Crnogoraca ili bolje reći kolektivnih prava Crnogoraca u Srbiji. To bi bio moj odgovor na drugi dio vašeg pitanja. Što se prvog dijela pitanja tiče, nekog opšteg položaja Crnogoraca u Srbiji, moglo bi se reći u periodu pred referendum, kada su se u priličnoj mjeri bile raspirile strasti na srbijanskoj političkoj sceni, vezano za problem osamostaljenja Crne Gore, politički establišment Srbije se u priličnoj mjeri prijeteće držao prema Crnogorcima. Taj prijeteći odnos je trajao i neko vrijeme poslije referenduma i on je čak bio pojačan svojevrsnom vrstom šoka u srbijanskoj političkoj eliti zbog činjenice da se Crna Gora osamostalila. Poslije tog prvog šoka koji je trajao po mom sudu neka dva mjeseca nastupilo je stanje svojevrsne otupjelosti te elite vezane za Crnogorce i crnogorsko pitanje u Srbiji, pa bih mogao da kažem da to stanje otupjelosti još uvijek na određena način traje. Kada kažem šta je najtemeljnija karakteristika tog stanja otupjelosti jednostavno srpska politička elita se pravi luda da postoje Crnogorci u Srbiji i da postoji problem regulacije manjinskog statusa crnogorske nacionalne zajednice u Srbiji.
RSE: Da li to važi i za obične građane u Srbiji, odnosno da li u svakodnevnom životu, na poslu, na ulici nailazite na različite komentare i reakcije ljudi?
PEROVIĆ: Upravo tako. Zapravo moglo bi se reći da se tu nailazi na cijeli jedan vrlo široki raster raspoloženja u samome građanstvu koji ide između dva ekstrema. Na jednoj strani je potpuna indiferentnost kod običnih građana, potpuna indiferentnost prema Crnoj Gori i Crnogorcima i crnogorskoj samostalnosti, dok na drugoj strani tog rastera još uvijek postoji jedno moćno nacionalističko raspoloženje koje prema samim Crnogorcima i uopšte prema novoj crnogorskoj državi ima izrazito animozni odnos, čak sa nekim elementima određene zapanjenosti i začuđenosti koje proizilazi iz pitanja zar je moguće da je Crna Gora otišla, zašto je otišla i tome slično. Rekao bih da se možda na tom polu tog rastera diskretno promalja i neko, mogli bismo slobodno da kažemo čak i iredentističko raspoloženje u smislu da je odlazak Crne Gore samo nešto privremeno i da će vremenom sve stvari doći na svoje mjesto, budući da je navodno Crna Gora jedna od srpskih zemalja i da se u nekoj dalekoj perspektivi ponovo očekuje mogućnost takozvanog ujedinjavanja.
RSE: Kako to objašnjavate da Srbija koja je ulagala ogromnu energiju, pa i novac u pokušaju da zadrži Crnu Goru, sada gotovo ne pokazuje interesovanje za unutrašnje procese u Crnoj Gori?
PEROVIĆ: S jedne strane moglo bi se reći da se tu može razmišljati u više različitih pravaca u odgovoru na to pitanje. Jedan od mogućih pravaca je taj da je Srbija u priličnoj mjeri preokupirana istinski svojim unutrašnjim problemima ili bolje reći srpska politička elita je okupirana unutrašnjim problemima jer tu smo skori imali čitavu tu procesiju vezano za usvajanje novog Ustava Republike Srbije, onda je otvoren problem Kosova kao jedno stalno goruće političko pitanje čijem se rješenju zapravo ide nevoljno u susret. Tu imamo na djelu parlamentarne izbore gdje će se pokazati li bolje reći otvoriti problem rekompozicije prostora političke moći u Srbiji i iz tih razloga je Srbija okupirana sobom. Međutim, u pozadini tog privida prema crnogorskim indiferentnim stvarima ipak po mom sudu stoji jedno drugačije raspoloženje, raspoloženje jednog pritajenog dubokog animoziteta prema novoj samostalnoj crnogorskoj državi sa upravo onom idejom koju sam i prije pomenuo kao idejom koja se pojavljuje u običnom građanstvu, a to je ideja da je osamostaljenje Crne Gore nešto što je privremeno. Taj rezon je tipični nacionalistički rezon posvađanosti sa realitetom, posvađanosti sa stvarnošću koji je karakterističan za političku Srbiju u posljednjih petnaest, dvadeset godina. Taj odnos prema Crnoj Gori nije uslovno rečeno ništa posebno kada je u pitanju ta posvađanost sa stvarnošću ovih političkih elita, nego je samo jedan od elemenata te posvađanosti. To možda i najbolje svjedoči i činjenica da na političkoj sceni Srbije su danas izuzetno rijetki politčkih pojedinci ili grupacije koji bi imali jedan zdrav realan i trezven odnos prema pitanju samostalnosti, odnosno osamostaljenja Kosova. Ako se tu nema smisla za realnost onda se zaista ne može očekivati ni da se prema Crnoj Gori i njenoj samostalnosti ispoljava politička realnost.
RSE: Kako stoje stvari na unutrašnje planu u Srbiji. Vi ste bili sami na meti profašističkih grupa u Srbiji upravo radi kritike tih kleronacionalističkih krugova i dijelom radi činjenice da ste se izjašnjavali kao Crnogorac? Da li se uopšte atmosfera mijenja, s obzirom da je Srbija na pragu parlamentarnih izbora? Šta očekujete?
PEROVIĆ: Ta atmosfera se jako sporo mijenja. Duhovni medijski, politički, kulturni prostor koji je sistematski trovan godinama i godinama ne može se jednim potezom detoksinirati čak i pod pretpostavkom da postoje ozbiljne i jake političke snage koje bi bile spremne na to duhovno, političko i ostalo pročišćenje Srbije. Na žalost, ključni politički i partijski akteri političke scene Srbije su oni akteri koji su proistekli iz te matrice, iz tog misaonog koda koji je sistematski trovao ovaj narod, tako da se od onih koji su zaprljali tu duhovnu, političku i kulturnu scenu Srbije u ovim potonjih dvadesetak godina ne može ni očekivati da budu ozbiljni čistači te političke scene, tako da sve one društveno patogene konstante koje su uspostavljene u potonjih dvadeset godina i dalje jesu na djelu. I dalje je na djelu isti govor mržnje, isti govor netrpeljivosti, isti govor netolerancije. I dalje su ključni politički akteri u toj velikoj kompoziciji političkih snaga u Srbiji u osnovi isti oni akteri koji su Srbiju i doveli do takoreći na rub istorijske katastrofe. Kada to kažem onda time ukazujem otprilike i na neku moguću prognozu predstojećih januarskih parlamentanih izbora u Srbiji. Prosto rečeno, ne očekujem bilo kakve temeljnije ili radikalnije obrte u raspodjeli političke vlasti koja će se desiti na tim izborima. Nekoliko ključnih političkih aktera koji su i do sad oblikovali političku scenu Srbije po mom sudu pobijediće na tim izborima i ponovo ćemo imati situaciju neke trule istorijski problematične kohabitacije između onih politčkih grupacije koje suštniski nijesu spremne da radikalno reformišu srpsko društvo, nego su to grupacije koje su spremne da parazitiraju na srpskom društvu i da svoje parcijalno partijsko grupno dobro vide u daljem unesrećivanju države Srbije.
RSE: Kako Vi, gledajući iz Srbije, doživljavate mladu crnogorsku državu. Mnogi crnogorski intelektualci koji su bezrezervno podržavali crnogorsku vlast u procesu obnove samostalnosti sada ukazuju da su razočarani i da se nijesu ispunila njihova očekivanja da će društveni problemi biti riješeni sticanjem nezavisnosti, odnosno da novu crnogorsku elitu interesuje samo pravljenje privatne države. Kakvo je Vaše mišljenje?
PEROVIĆ: Ja sam takođe sklon da podijelim to mišljenje koje ste izrekli pitanjem vezano za sadašnje raspoloženje crnogorske independističke inteligencije. Nije bilo teško predvidjeti, ja sam u nekim svojim tekstovima u javnim istupima i prije referenduma ukazivao na to da će se pslije tog, da tako nazovemo, poetskog vremena hoda prema referendumu i što bi se reklo čiste istorijske poezije referendumske pobjede, nastupiti jedno vrijeme poprilično grube surove i sirove realnosti i proze života. Crna Gora po mom sudu sad živi to prozno vrijeme i potpuno mi je shvatljivo da je independističa inteligencija u punoj mjeri razočarana takvim razvojem stvari jer je imala visoka očekivanja od pobjede independizma u Crnoj Gori. Jer smisao independizma nije bio samo u tome da se Crna Gora oslobodi od stalne opasnosti spolja koja je ugrožavala i temelje državnosti i sve njezine unutrašnje identitete i integritete. Smisao independizma je bio neuporedivo dublji od tog zahtjeva za slobodom prema spoljašnjem okruženju. Smisao je bio u tome da crnogorsko društvo u sebi samom oslobodi sve svoje stvaralačke i ljudske potencije. Na žalost i po mom sudu to se poslije referendumske pobjede nije dešavalo, nego je ona politička elita koja je istina uspjela da pokrene ogromnu društvenu energiju u Crnoj Gori za independizam poslije stvaranja samostalne Crne Gore nastavila po starom. Nastavila je da slijedi svoje parcijalne partikularne grupne interese ne razmišljajući puno o tome da pobjeda independizma u Crnoj Gori znači zapravo samo jedan prelazni okvir, jedan početak dubljeg unutrašnjeg transformisanja, reformisanja i samooslobođenja crnogorskog društva. To se na žalost ne dešava i po mom sudu, ja to kažem dijelim stanovište sa najvećim brojem independističkih intelektualaca, to je ono što u priličnoj mjeri izaziva nespokojstvo pred prizorom sadašnjeg stanja savremenog crnogorskog društva.
RSE: Kako izaći na kraj sa tim problemom, ako je, kako kažete, taj period koji je trebalo da posluži za postavljanje temelja crnogorske države iskorišćen za učvršćivanje ovdašnje oligarhije?
PEROVIĆ: Nije lako ni jednostavno davati bilo kakve formule za transformaciju onih društvenih situacija i procesa koji su doboko ukorijenjeni i duboko etablirani. Politička elita koja je iznijela projekt samostalne Crne Gore očigledno ne shvata dobro kakva je uloga u uspjehu tog projekta bila kod independističke inteligencije. Drugim riječima, koliko je u suštinskom smislu independistička inteligencija bila strateški zaslužna za uspjeh tog projekta. Ta politička elita će vremenom početi da uviđa do koje mjere gubi i do koje mjere je izgubila podršku independističke inteligencije i na duže staze gledano ona će se vrlo teško nositi sa rizikom mogućeg sukoba sa independističkom inteligencijom. Ja taj sukob predviđam. U ovom trenutku po mom sudu postavljaju se osnovne figure pozicije za jedan takav ozbiljni sukob, mislim u političkom i u duhovnom smislu sukob koji na duge staze gledano neće po meni teći nemalo povoljno za tu politčku elitu koja je pobijedila na referendumu i koja i dalje drži sve poluge vlasti u Crnoj Gori.
