Dodjela Nobelove nagrade za književnost Borisu Leonidu Pasternaku 1958.godine, obrazložena je njegovim dostignućem u savremenoj poeziji i velikoj ruskoj epskoj tradiciji. U tadašnjem Sovjetskom savezu poznat po pjesništvu, Pasternak je na Zapadu slavu pobrao svojim " Doktorom Živago". Ta tragična ljubavna priča koja se dešava tokom meteza boljševičke revolucije, predstavljala je za mnoge sažetak klasične ruske novele. Pasternaka je za Nobelovu nagradu predložio Albert Kami, ali po mišljenju eksperta za rusku knjizevnost Ivana Tolstoja, postojao je jedan problem:
"Problematičan je bio taj ruski tekst – tokom 1956. najvažniji moskovski izdavač Goslitizdat obećao je štampanje knjige. Ali nakon događaja u Mađarskoj te godine, sovjetska politika je pretrpjela radikalne promjene – nije bilo liberalizacije, nije bilo slobodnog pjesništva, proze, drame – ničega. Počeli su, kako se to govorilo u Sovjetskom savezu, da pritežu šraf."
Kako se pogoršavala politička klima u Rusiji, Pastrenakovi sljedbenici na Zapadu shvatali su da je štampanje Doktora Živaga rizičan posao. Istovremeno, CIA je imala plan da ubrza njegov proboj na zapadno tržište, I Tolstoj tvrdi da je na kraju i uspjela. To ne samo da je Pasternaku donijelo Nobelovu nagradu, nego i spasilo život:
"Da li je Pasternak znao za ovu operaciju? Nije. On s tim nema apsolutno ništa. CIA je sve to sama smislila i finansirala, a zahvaljujući Nobelovoj nagradi, CIA je i spasila život tom velikom ruskom pjesniku."
Sovjetska vlast je ipak prisilila Paternaka da odbije priznaje. No, kada je umro je dvije godine kasnije, 1960., bilo je to u njegovom domu, umjesto u zatvoru ili egzilu, što je bila najčešća sudbina mnogih tadašnjih ruskih pisaca.
Tolstoj smatra da je umjesto oružjem, Amerika pobijedila Sovjetski Savez ideološkim sredstvima, u onom što bi neki pisac mogao opisati kao "drama hladnog rata":
"Američke obajveštajne službe i američka politika u ovom slučaju, pobijedili su Kremlj i komunizam uz pomoć ruske kulture. Koristili su rusku kulturu za hladnoratovski poraz Sovjetskog saveza."
Tolstoj nam skreće pažnju i na jednu zanimljivost prvog izdanja Doktora Živaga – knjiga ne odražava njenu konačnu verziju; autorizovani tekst odštampan je tek 1967., devet godina nakon što je Pasternaku dodijeljena Nobelova nagrada.
"Problematičan je bio taj ruski tekst – tokom 1956. najvažniji moskovski izdavač Goslitizdat obećao je štampanje knjige. Ali nakon događaja u Mađarskoj te godine, sovjetska politika je pretrpjela radikalne promjene – nije bilo liberalizacije, nije bilo slobodnog pjesništva, proze, drame – ničega. Počeli su, kako se to govorilo u Sovjetskom savezu, da pritežu šraf."
Kako se pogoršavala politička klima u Rusiji, Pastrenakovi sljedbenici na Zapadu shvatali su da je štampanje Doktora Živaga rizičan posao. Istovremeno, CIA je imala plan da ubrza njegov proboj na zapadno tržište, I Tolstoj tvrdi da je na kraju i uspjela. To ne samo da je Pasternaku donijelo Nobelovu nagradu, nego i spasilo život:
"Da li je Pasternak znao za ovu operaciju? Nije. On s tim nema apsolutno ništa. CIA je sve to sama smislila i finansirala, a zahvaljujući Nobelovoj nagradi, CIA je i spasila život tom velikom ruskom pjesniku."
Sovjetska vlast je ipak prisilila Paternaka da odbije priznaje. No, kada je umro je dvije godine kasnije, 1960., bilo je to u njegovom domu, umjesto u zatvoru ili egzilu, što je bila najčešća sudbina mnogih tadašnjih ruskih pisaca.
Tolstoj smatra da je umjesto oružjem, Amerika pobijedila Sovjetski Savez ideološkim sredstvima, u onom što bi neki pisac mogao opisati kao "drama hladnog rata":
"Američke obajveštajne službe i američka politika u ovom slučaju, pobijedili su Kremlj i komunizam uz pomoć ruske kulture. Koristili su rusku kulturu za hladnoratovski poraz Sovjetskog saveza."
Tolstoj nam skreće pažnju i na jednu zanimljivost prvog izdanja Doktora Živaga – knjiga ne odražava njenu konačnu verziju; autorizovani tekst odštampan je tek 1967., devet godina nakon što je Pasternaku dodijeljena Nobelova nagrada.
