U vrijeme kada je formiran 1994. godine, Bosfam je okupljao isključivo prognanice iz Podrinje smještene u kolektivnim centrima. Danas je to nevladina organizacija koja okuplja i prognanice, i povratnice, ali i domicilno stanovništvo. Sve te godine na čelu Bosfama je Munira Beba Hadžić, koja kaže da su vremenom od humanitarne organizacije prerasli u nešto drugo, da su napravili reprezentativnu organizaciju:
«Ono što smo u suštini i željeli da napravimo - jednu veliku familiju u koju se dolazi zato što se hoće, radi se nešto zato što je to naš izbor. Poštujemo se uzajamno i nastojimo da u ovom vremenu odgovorimo na nove izazove, kako mi to kažemo, i da poboljšamo život u našem okruženju.»
Bosfamov odgovor na izazov vremena sadržan je u geslu «Ne obećavaj ništa, učini nešto», pod kojim se okupljaju stotine žena kojima su pletenje, vezenje, heklanje, taknje i druge vještine naprosto u jagodicima prstiju. Dio asortimana, suvenira, tradicionalnih i savremenih odjevnih predmeta prave u Bosfamovoj radionici u Tuzli. Ipak, nismo željeli praviti fabriku konfekcije, već to naše članice rade kod svojih kuća:
«Trenutno Bosfam ima razboje i, naravno, žene koje tkaju ćilime, npr. i u Gornjoj Tuzli, ali isto tako i u Srebrenici, i u Potočarima, ima i na području Banovića, na području Tuzle, uglavnom gdje mi djelujemo, a to su Tuzlanski kanton i opština Srebrenica, iako ima sad već i žena u Bratuncu koje su uključene u ove naše aktivnosti.»
U Bosfamu kažu kako je najvažnije to što ovdje dolaze žene koje svoje znanje i iskustvo žele podijeliti sa drugima, te na tim principima vanredno dobro sarađuju sa društvom Hrvatska žena. Nedavno su otvorili i galeriju koja je pravi praznik za poštovaoce ručnog rada - i sa jednim plemenitim ciljem:
«Nas koji poštujemo i cijenimo ručni rad i znamo kako je teško od klupčeta konca načiniti ćilim, ili lijepu bluzu, lijepu modernu haljinu, jako boli kad vidimo da žene svoje ručne radove iznose na pijacu i pokušavaju prodati na trotoarima.»
Među Bosfamovim tkaljama je i Behija Hamzić, koja tka bosanski ćilim pod nazivom Grozdo, a po mustrama koje je odberu mušterije:
«Zanat koji znaš da radiš i koji voliš da radiš - nije težak. Nešto smanjujemo, pošto je ovo dužina kraća. Ove mustre su dimenzije tri metra dužine, a on je tražio dvije, mi smo to smanjili da bude tako kako je želio.»
Gradske vlasti u Tuzli pomažu koliko mogu, ali i tako što otkupljuju Bosfamove suvenire za svoje goste. A izložbe i modne revije Bosfama su već obavezan dio manifestacije Tuzlansko ljeto. Još samo da se Turistički savez Tuzlanskog kantona sjeti da Bosfam postoji i da po prirodi svog posla treba biti sastavni dio turističke ponude.
«Ono što smo u suštini i željeli da napravimo - jednu veliku familiju u koju se dolazi zato što se hoće, radi se nešto zato što je to naš izbor. Poštujemo se uzajamno i nastojimo da u ovom vremenu odgovorimo na nove izazove, kako mi to kažemo, i da poboljšamo život u našem okruženju.»
Bosfamov odgovor na izazov vremena sadržan je u geslu «Ne obećavaj ništa, učini nešto», pod kojim se okupljaju stotine žena kojima su pletenje, vezenje, heklanje, taknje i druge vještine naprosto u jagodicima prstiju. Dio asortimana, suvenira, tradicionalnih i savremenih odjevnih predmeta prave u Bosfamovoj radionici u Tuzli. Ipak, nismo željeli praviti fabriku konfekcije, već to naše članice rade kod svojih kuća:
«Trenutno Bosfam ima razboje i, naravno, žene koje tkaju ćilime, npr. i u Gornjoj Tuzli, ali isto tako i u Srebrenici, i u Potočarima, ima i na području Banovića, na području Tuzle, uglavnom gdje mi djelujemo, a to su Tuzlanski kanton i opština Srebrenica, iako ima sad već i žena u Bratuncu koje su uključene u ove naše aktivnosti.»
U Bosfamu kažu kako je najvažnije to što ovdje dolaze žene koje svoje znanje i iskustvo žele podijeliti sa drugima, te na tim principima vanredno dobro sarađuju sa društvom Hrvatska žena. Nedavno su otvorili i galeriju koja je pravi praznik za poštovaoce ručnog rada - i sa jednim plemenitim ciljem:
«Nas koji poštujemo i cijenimo ručni rad i znamo kako je teško od klupčeta konca načiniti ćilim, ili lijepu bluzu, lijepu modernu haljinu, jako boli kad vidimo da žene svoje ručne radove iznose na pijacu i pokušavaju prodati na trotoarima.»
Među Bosfamovim tkaljama je i Behija Hamzić, koja tka bosanski ćilim pod nazivom Grozdo, a po mustrama koje je odberu mušterije:
«Zanat koji znaš da radiš i koji voliš da radiš - nije težak. Nešto smanjujemo, pošto je ovo dužina kraća. Ove mustre su dimenzije tri metra dužine, a on je tražio dvije, mi smo to smanjili da bude tako kako je želio.»
Gradske vlasti u Tuzli pomažu koliko mogu, ali i tako što otkupljuju Bosfamove suvenire za svoje goste. A izložbe i modne revije Bosfama su već obavezan dio manifestacije Tuzlansko ljeto. Još samo da se Turistički savez Tuzlanskog kantona sjeti da Bosfam postoji i da po prirodi svog posla treba biti sastavni dio turističke ponude.
