Komentarišući ponovno eksponiranje Milana Stojovića, prvog čovjeka Radio Nikšića i „Nikšićkih novina“ iz vremena ratnih devedesetih, ovoga puta u ulozi promotera regionalnog pomirenja i povezivanja, Slobodan Franović, predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta, za Radio Slobodna Evropa kaže da se to zakonomjerno dešava u zemljama koje nijesu sprovele tranzicionu pravdu:
„...koja obuhvata više stvari, od suđenja za ratne zločine, uključujući i ratnu propagandu, zaključno sa lustracijom. To u ovom slučaju se nije dogodilo u Crnoj Gori uopšte i onda dolazimo u prilično apsurdne situacije da nove vrijednosti, one vrijednosti koje su bile predmetom napada od nekih ljudi u prošlosti, oni pokušavaju da ih sada promovišu što, po meni, diskredituje čitav proces koji je nama toliko potreban, a to je taj jedan proces pomirenja i obnove povjerenja među svima u regionu“.
Direktor Privredne komore Crne Gore Vladimir Vukmirović danas nije želio da odgovori na pitanje kako se Milan Stojović našao u organizaciji regionalnog skupa „Prijatelji i partneri“. Vukmirović nam je u kratkom telefonskom razgovoru rekao da nije voljan da razgovara na tu temu jer nije upoznat sa novinarskim angažmanom svog saradnika Stojovića.
Podsjetimo. Dok je Vladimir Vukmirović bio direktor Rudnika Boksita u Nikšiću Milan Stojović je bio urednik rudarskog lista prikladnog naziva „Srećno“. Nakon što je Vukmirović prešao u Elektroprivredu Crne Gore tamo se zaposlio i Milan Stojović. Neki od bivših kolega Milana Stojovića, poput Dragana Bulajića, direktora Montena Radija iz Nikšića, sjećaju ga se u sasvim drugačijem svijetlu:
„Moja prva ljubav je bio Radio Nikšić. Tamo sam dobio otkaz zbog toga što je u to vrijeme gospodin Stojović bio zabranio sve crnogorske, hrvatske, muslimanske, a jedno vrijeme i američke pjesme. Možete misliti kakva je tek onda bila uređivačka politika informativnog programa kada je ovakva bila uređivačka politika muzičkog programa. U najboljem mogu dati primjer otkaz tadašnjih prvih ljudi Radio Nikšića gospodina Dragoljuba Čave Ilića, Miodraga Bubreška, Belog Boškovića, Mire Perošević. Kasnije je gospodin Stojović moje ime pominjao na radiju zato što su se u programu čitala imena i prezimena svih ljudi koji se nijesu odazvali na poziv da idu u rat i možete misliti kakav je linč bio kada su prozivali ljude po imenu, prezimenu, imenu oca“.
* * * * *
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa Milan Stojović se predstavio kao jedan od organizatora skupa „Prijatelji i partneri“ i prokomentarisao neke od optužbi koje njegov angažman u ovoj manifastaciji čine spornim:
RSE: Gospodine Stojoviću, Vi ste ispred Privredne komore jedan od koordinatora manifestacije „Susreti privrednika zapadnog Balkana, čiji je osnovni cilj povezivanje ljudi i ideja sa prostora bivše SFRJ. Recite nam malo više o tom specifičnom karakteru ove manifestacije.
STOJOVIĆ: Manifestacija nosi zvanično naziv „Partneri i prijatelji“. Započeta je prije četiri godine u Tesliću, u Bosni i Hercegovini, u organizaciji firme „Medija Invest“ iz Novog Sada, a pod pokroviteljstvom Evropske Unije, odnosno tadašnjeg izaslanika za Bosnu i Hercegovinu. Evo, četvrti susret se održava u Crnoj Gori. Upravo, 24. novembra, u kongresnom ambijentu novoizgrađenog hotela „Splendid“ u Bečićima. Domaćin je Privredna Komora. Da podsjetim. Osnovni cilj manifestacije je animiranje i okupljanje svih ljudi dobre volje koji svojim radom, znanjem, ponašanjem i moralnim vrijednostima doprinose i mogu doprinijeti povezivanju ljudi i ideja, kako sa prostora bivših republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, tako i sa prostora cijelog zapadnog Balkana ili Balkana uopšte.
RSE: To je baš fino. A da li tu plemenitu ideju o regionalnom umrežavanju kvari činjenica da su Vas kolege zapamtile kao ratnog izvještača koji je u obijenoj kući hrvatske pjevačice Tereze Kesovije širio njeno donje rublje ili je možda i to Vaš doprinos regionalnom pomirenju.
STOJOVIĆ: Ne. To što ste rekli nije uopšte tačno. Nijesam širio njeno rublje, niti sam širio ratni požar, ja sam samo branio pravo mome narodu da živi kao i drugi u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Mislim da nema nikakvih razloga da se oni koji ne vole da čuju i da vide jednu ovakvu manifestaciju što sam i ja tu neki od organizatora ili onih koji pomažu organizaciji.
RSE: U Vaše „Pero“, jedan od naslova u nikšićkim novinama koje ste uređivali bio je „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva“. Da li ste ta znanja iz geografije podijelili sa Vašim partnerima iz bivših jugoslovenskih republika?
STOJOVIĆ: Ne. Taj naslov je pjesma koju su pjevali borci. Prema tome, nijeste je citirali pravilno.
RSE: Da li ste Vi tu pjesmu pjevali sa njima?
STOJOVIĆ. Nikada.
„...koja obuhvata više stvari, od suđenja za ratne zločine, uključujući i ratnu propagandu, zaključno sa lustracijom. To u ovom slučaju se nije dogodilo u Crnoj Gori uopšte i onda dolazimo u prilično apsurdne situacije da nove vrijednosti, one vrijednosti koje su bile predmetom napada od nekih ljudi u prošlosti, oni pokušavaju da ih sada promovišu što, po meni, diskredituje čitav proces koji je nama toliko potreban, a to je taj jedan proces pomirenja i obnove povjerenja među svima u regionu“.
Direktor Privredne komore Crne Gore Vladimir Vukmirović danas nije želio da odgovori na pitanje kako se Milan Stojović našao u organizaciji regionalnog skupa „Prijatelji i partneri“. Vukmirović nam je u kratkom telefonskom razgovoru rekao da nije voljan da razgovara na tu temu jer nije upoznat sa novinarskim angažmanom svog saradnika Stojovića.
Podsjetimo. Dok je Vladimir Vukmirović bio direktor Rudnika Boksita u Nikšiću Milan Stojović je bio urednik rudarskog lista prikladnog naziva „Srećno“. Nakon što je Vukmirović prešao u Elektroprivredu Crne Gore tamo se zaposlio i Milan Stojović. Neki od bivših kolega Milana Stojovića, poput Dragana Bulajića, direktora Montena Radija iz Nikšića, sjećaju ga se u sasvim drugačijem svijetlu:
„Moja prva ljubav je bio Radio Nikšić. Tamo sam dobio otkaz zbog toga što je u to vrijeme gospodin Stojović bio zabranio sve crnogorske, hrvatske, muslimanske, a jedno vrijeme i američke pjesme. Možete misliti kakva je tek onda bila uređivačka politika informativnog programa kada je ovakva bila uređivačka politika muzičkog programa. U najboljem mogu dati primjer otkaz tadašnjih prvih ljudi Radio Nikšića gospodina Dragoljuba Čave Ilića, Miodraga Bubreška, Belog Boškovića, Mire Perošević. Kasnije je gospodin Stojović moje ime pominjao na radiju zato što su se u programu čitala imena i prezimena svih ljudi koji se nijesu odazvali na poziv da idu u rat i možete misliti kakav je linč bio kada su prozivali ljude po imenu, prezimenu, imenu oca“.
* * * * *
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa Milan Stojović se predstavio kao jedan od organizatora skupa „Prijatelji i partneri“ i prokomentarisao neke od optužbi koje njegov angažman u ovoj manifastaciji čine spornim:
RSE: Gospodine Stojoviću, Vi ste ispred Privredne komore jedan od koordinatora manifestacije „Susreti privrednika zapadnog Balkana, čiji je osnovni cilj povezivanje ljudi i ideja sa prostora bivše SFRJ. Recite nam malo više o tom specifičnom karakteru ove manifestacije.
STOJOVIĆ: Manifestacija nosi zvanično naziv „Partneri i prijatelji“. Započeta je prije četiri godine u Tesliću, u Bosni i Hercegovini, u organizaciji firme „Medija Invest“ iz Novog Sada, a pod pokroviteljstvom Evropske Unije, odnosno tadašnjeg izaslanika za Bosnu i Hercegovinu. Evo, četvrti susret se održava u Crnoj Gori. Upravo, 24. novembra, u kongresnom ambijentu novoizgrađenog hotela „Splendid“ u Bečićima. Domaćin je Privredna Komora. Da podsjetim. Osnovni cilj manifestacije je animiranje i okupljanje svih ljudi dobre volje koji svojim radom, znanjem, ponašanjem i moralnim vrijednostima doprinose i mogu doprinijeti povezivanju ljudi i ideja, kako sa prostora bivših republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, tako i sa prostora cijelog zapadnog Balkana ili Balkana uopšte.
RSE: To je baš fino. A da li tu plemenitu ideju o regionalnom umrežavanju kvari činjenica da su Vas kolege zapamtile kao ratnog izvještača koji je u obijenoj kući hrvatske pjevačice Tereze Kesovije širio njeno donje rublje ili je možda i to Vaš doprinos regionalnom pomirenju.
STOJOVIĆ: Ne. To što ste rekli nije uopšte tačno. Nijesam širio njeno rublje, niti sam širio ratni požar, ja sam samo branio pravo mome narodu da živi kao i drugi u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Mislim da nema nikakvih razloga da se oni koji ne vole da čuju i da vide jednu ovakvu manifestaciju što sam i ja tu neki od organizatora ili onih koji pomažu organizaciji.
RSE: U Vaše „Pero“, jedan od naslova u nikšićkim novinama koje ste uređivali bio je „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva“. Da li ste ta znanja iz geografije podijelili sa Vašim partnerima iz bivših jugoslovenskih republika?
STOJOVIĆ: Ne. Taj naslov je pjesma koju su pjevali borci. Prema tome, nijeste je citirali pravilno.
RSE: Da li ste Vi tu pjesmu pjevali sa njima?
STOJOVIĆ. Nikada.
