Talijansku izreku „utto il mondo e un paese“- čitav svijet je jedno selo - potvrdio je u četvrtak „Rainbow Warrior“ - Dugin ratnik, koji je došao pred zapadnu obalu Brača pomoći stotinjak stanovnika Bobovišća na moru u njihovoj borbi da se ukloni još neaktivirano tunogojilište u blizini njihova mjesta.
Mještanin Dinko Bradašić:
„To bi upropastilo ovi biser ovdje. Sva je to radi šake dolara, da neko ima koristi.“
Mate Talajić je uvjeren da bi tunogojilište zagadilo more:
„Nisu normalne ove druge ribe koje dođu blizu tog ribogojilišta i koje jedu tu hranu. To su bukve, girice i ostale ribe koje uokolo jedu tu hranu. Kada takvu veliku bukvu pečete ili spremate za jelo, ne liči na nju. Čak ni muhe na nju neće.“
Globalna ekološka organizacija Greenpeace došla je pomoći malu lokalnu zajednicu potvrđujući maksimu: „Misli globalno - djeluj lokalno“.
No, tko su ti ljudi koji rade i žive na 50 godina starom, 55 metara dugom jedrenjaku, nasljedniku prvog „Rainbow Warrior“-a koji je 1985 .godine ispred obala Novog Zelanda potopljen raketama francuske obavještajne službe.
Kapetan Mike Hys dolazi iz Južnoafričke Republike:
„Posada je sastavljena od 15 ljudi, koji su 13 različitih nacionalnosti. Tu su: Australci, Argentinci, Južno-afrikanci, Francuzi, Nijemci, Kolumbijci i drugi. Mi smo ploveći UN.“
Uz stalnu posadu na brodu je obično još petnaestak znanstvenika i ekoloških aktivista koji se u pojedinim etapama priključe jedrenjaku. Jedna od njih je biologinja mora, Antje Helms, iz Greenpeaceovog predstavništva u Beču:
„Mi smo u Sredozemlju od kraja svibnja dokumentirajući i istražujući problem onečišćenja i prekomjernog izlova riba u sklopu kampanje - Obranimo naša mora i oceane“.
Te aktivnosti ne prolaze bez sukoba. Ribari koji misle da ih Greenpeace ugrožava znaju napasti „Rainbow Warrior“:
„Imamo mnogo avantura na moru“ , kaže kapetan Mike. On je na čelu svestrane posade. Jedna od njih je i Evi Tysesen (Evi Tizesen) iz Novog Zelanda:
„Mi se bavimo navigacijom, radimo na motorima, bojimo i popravljamo sve na brodu. Uz sve to se bavimo upoznavanjem javnosti o problema tuna u Sredozemlju“.
Sabina Mozes iz Mađarske kaže da su životni uvjeti na brodu dobri. Po četiri-pet osoba spava u kabini i kuhinja je dobra. No, u jelovniku nema tune, a Sabina je i onako ne jede. Znači li to da je vegetarijanaka?
„Nisam vegetarijanka. Ja sam iz Mađarske i volim meso, ali ne mogu svojim djelom podržavati prekomjerni izlov tune“.
Kako se uopće Greenpeace financira, pitali smo člana posade „Rainbow warrior“-a, Francoisa Coba:
„Naš novac dolazi od Greenpeacovih članova i donatora među kojima nema vlada i kompanija. Zato smo od svih velikih međunarodnih nevladinih organizacija jedino mi i Amnesty International potpuno nezavisni“.
Gdje će brod nakon Dubrovnika, gdje će uz rub konferencija Međunarodne komisije za zaštitu atlantske plavorepe tune lobirati za njenu zaštitu?
„Iz Dubrovnika ćemo na Bliski Istok gdje ćemo početi mirovnu i ekološku kampanju“, kaže kapetan Mike, kojeg smo pitali: Do kada tako? Kad misli napustiti „Rainbow Warrior“:
„Ne namjeravam napustiti brod. Ne mogu zamisliti da radim nešto korisnije od posla kojeg obavljam za Greenpeace.“
Ako ste se i vi poslije ovih riječi zainteresirali za „Rainbow Warrior“, i ako biste mu se željeli priključiti, što trebate napraviti reći će vam Francois Cobo:
„Vi samo trebate aplicirati i imati sreću.“
Mještanin Dinko Bradašić:
„To bi upropastilo ovi biser ovdje. Sva je to radi šake dolara, da neko ima koristi.“
Mate Talajić je uvjeren da bi tunogojilište zagadilo more:
„Nisu normalne ove druge ribe koje dođu blizu tog ribogojilišta i koje jedu tu hranu. To su bukve, girice i ostale ribe koje uokolo jedu tu hranu. Kada takvu veliku bukvu pečete ili spremate za jelo, ne liči na nju. Čak ni muhe na nju neće.“
Globalna ekološka organizacija Greenpeace došla je pomoći malu lokalnu zajednicu potvrđujući maksimu: „Misli globalno - djeluj lokalno“.
No, tko su ti ljudi koji rade i žive na 50 godina starom, 55 metara dugom jedrenjaku, nasljedniku prvog „Rainbow Warrior“-a koji je 1985 .godine ispred obala Novog Zelanda potopljen raketama francuske obavještajne službe.
Kapetan Mike Hys dolazi iz Južnoafričke Republike:
„Posada je sastavljena od 15 ljudi, koji su 13 različitih nacionalnosti. Tu su: Australci, Argentinci, Južno-afrikanci, Francuzi, Nijemci, Kolumbijci i drugi. Mi smo ploveći UN.“
Uz stalnu posadu na brodu je obično još petnaestak znanstvenika i ekoloških aktivista koji se u pojedinim etapama priključe jedrenjaku. Jedna od njih je biologinja mora, Antje Helms, iz Greenpeaceovog predstavništva u Beču:
„Mi smo u Sredozemlju od kraja svibnja dokumentirajući i istražujući problem onečišćenja i prekomjernog izlova riba u sklopu kampanje - Obranimo naša mora i oceane“.
Te aktivnosti ne prolaze bez sukoba. Ribari koji misle da ih Greenpeace ugrožava znaju napasti „Rainbow Warrior“:
„Imamo mnogo avantura na moru“ , kaže kapetan Mike. On je na čelu svestrane posade. Jedna od njih je i Evi Tysesen (Evi Tizesen) iz Novog Zelanda:
„Mi se bavimo navigacijom, radimo na motorima, bojimo i popravljamo sve na brodu. Uz sve to se bavimo upoznavanjem javnosti o problema tuna u Sredozemlju“.
Sabina Mozes iz Mađarske kaže da su životni uvjeti na brodu dobri. Po četiri-pet osoba spava u kabini i kuhinja je dobra. No, u jelovniku nema tune, a Sabina je i onako ne jede. Znači li to da je vegetarijanaka?
„Nisam vegetarijanka. Ja sam iz Mađarske i volim meso, ali ne mogu svojim djelom podržavati prekomjerni izlov tune“.
Kako se uopće Greenpeace financira, pitali smo člana posade „Rainbow warrior“-a, Francoisa Coba:
„Naš novac dolazi od Greenpeacovih članova i donatora među kojima nema vlada i kompanija. Zato smo od svih velikih međunarodnih nevladinih organizacija jedino mi i Amnesty International potpuno nezavisni“.
Gdje će brod nakon Dubrovnika, gdje će uz rub konferencija Međunarodne komisije za zaštitu atlantske plavorepe tune lobirati za njenu zaštitu?
„Iz Dubrovnika ćemo na Bliski Istok gdje ćemo početi mirovnu i ekološku kampanju“, kaže kapetan Mike, kojeg smo pitali: Do kada tako? Kad misli napustiti „Rainbow Warrior“:
„Ne namjeravam napustiti brod. Ne mogu zamisliti da radim nešto korisnije od posla kojeg obavljam za Greenpeace.“
Ako ste se i vi poslije ovih riječi zainteresirali za „Rainbow Warrior“, i ako biste mu se željeli priključiti, što trebate napraviti reći će vam Francois Cobo:
„Vi samo trebate aplicirati i imati sreću.“
