Mirjana RAKELA (Suradnja: Miloš TEODOROVIC, Marija ARNAUTOVIC)
Slučaj Branimira Glavaša, zastupnika u Hrvatskom saboru, osumnjičenog za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku, već mjesecima, pa i tjednima, izaziva pozornost hrvatske javnosti. Pravosudna farsa na relaciji Zagreb-Osijek prošloga je mjeseca okončana, tako da je Glavaš ipak završio u zagrebačkom Istražnom zatvoru. Cijelom tom cirkusu prethodilo je i medijsko pojavljivanje pionira nogometnog kluba Osijek u javnosti sa majicama podrške Glavašu. Potom je na red došla manipulacija sa maloljetnim sinom osumnjičenog, koji je sa liderom jedne političke stranke otišao u posjet ocu u zatvoru koji je započeo štrajk glađu. Bilo je jasno da se javnost pokušava dobiti na stranu osumnjičenog manipulacijom onih koji se nisu bili ni rodili devedesetih u vrijeme ratnih stradanja u Osijeku. Sve su to bilježile TV kamere i fotoaparati. Reagirala je i hrvatska pravobraniteljica za djecu, Mila Jelavić:"U svakom slučaju, ured je u svom priopćenju doveo u pitanje da li je to doista i bila želja djece ili djeteta. Čini mi se da mi odrasli tu imamo glavnu riječ i glavnu ulogu. Nisam sigurna da bi se sedmogodišnje dijete baš dosjetilo da napravi to što je napravljeno. Reagirali smo zato što je trebalo, po našoj procjeni, čuti glas djece, dignuti se u njihovo ime da kažemo da su djeca važna, ali djeca nisu glasači, djeca nisu oni na teret kojih bi se trebali promicati bilo čiji interesi."
U osječkom nogometnom klubu odbijaju tvrdnju da se manipuliralo djecom. Direktor kluba, Mile Dumančić:
"Naravno da će naš čelnik imati kompletnu podršku, ali nije bilo ni lika, ni transparenata, ništa. Bile su majice. Takvih majica u našem klubu možete vidjeti na svakom treningu i svaka baba ih nosi po gradu od 1991. godine."
Pitanje je koliko mali nogometaši mogu prosuditi ono što ni odrasli ponekada ne mogu, ili ne žele, vidjeti. Predstojnica ureda UNICEF-a u Hrvatskoj, Tanja Radučaj, ističe da djeca imaju pravo na mišljenje, ali da se ta činjenica zloupotrebljava i da je slučaj Glavaš za to najbolji primjer:
"Ovo na što je pravobraniteljica, po mom mišljenju, opravdano reagirala, prelazi granicu jer se zapravo radi o službenom istražnom postupku za ozbiljna djela koja provode službeni organi države. Djeca, koja su ipak od strane odraslih informirana o tome što se događa, se sada koriste i instruiraju kao instrument borbe protiv pravnog poretka u državi. Mislim da to zaista prelazi granicu iskorištavanja za političku promociju i postaje štetno za djecu."
* ** *
Da li je političko manipuliranje djecom zapravo oblik nasilja nad najmlađima? Koliko su današnja vremena, ne samo ideološki, vrijednosno, već i suštinski drugačija od doba koje mnogi sa podsmijehom nazivaju vremenima "pionira malenih"? Što o tome govore predstavnici UNICEF-a, psiholozi, sociolozi, predstavnici organizacija za zaštitu ljudskih prava u državama regije.
Kao što se u Hrvatskoj sa slučajem osumnjičenog za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku, Branimira Glavaša, preko djece pokušalo manipulirati, ne samo sa javnošću, već i sa pravosuđem, u Srbiji također ima primjera da se djeca zloupotrebljavaju kako bi se promovirao, u ovom slučaju, optuženi za ratne zločine u Hagu, Vojislav Šešelj. Sljedeća priča je u javnost procurila gotovo tri mjeseca nakon što se događaja zbio. Po mnogima i to je pokazatelj društvenih vrijednosti i normi koje su na snazi u određenoj sredini.
Života Vuksanović je direktor Osnovne škole "Miloje Zakić" u Kuršumliji, ali je i predsednik Opštinskog odbora Srpske radikalne stranke. Njega su, nastavnici škole koju je vodio, optužili da je zloupotrebio decu time što ih je odveo na promociju Šešeljeve knjige "Svedok odbrane Slobodana Miloševića u Haškom procesu". Vuksanović to odbacuje uz objašnjenje koje je dao, a po kome je uobičajeno da na mnogim skupovima u gradu deca učestvuju u "kulturno-umetničkom programu":
"Učestvovali su na promociji knjige doktora, profesora Vojislava Šešelja. Odigrali su, kao i svuda, splet igara nekih dvadesetak minuta i otišli. Posle toga je bila promocija."
Predsednik Upravnog odbora za demokratiju i ljudska prava u Prokuplju, Dragan Dobrosinović, ocenio je da je reč o omiljenoj praksi političara da koriste decu kao dobru reklamu:
"To je samo još jedan loš primer i dokaz da se tim stvarima treba ozbiljno pozabaviti. U ovom slučaju to bi trebalo da ispita Ministarstvo prosvete."
Lokalne vlasti su iskazale neslaganje sa potezom direktora Vuksanovića, ali ništa konkretno nisu preduzele.
* ** *
Hrvatski general Ante Gotovina optužen u Hagu za ratne zločine, Vojislav Šešelj ili Arkan, Glavaš osumnjičen za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku, ili Mirko Norac koji izdržava zatvorsku kaznu zbog ubojstva srpskih civila u Gospiću, Radovan Karadžić ili Ratko Mladić, haški bjegunci, nerijetko su likovi koje na majicama nose pojedini klinci. Što rade njihovi roditelji? Zašto to toleriraju? Stvaraju li se tako generacije koje bi manipulirane neprihvatljivim vrijednostima mogle za četrdesetak godina ponoviti zlo koje se u zemljama regije dogodilo ratnih devedesetih? Kako raspoznati dobro od zla i koliko je politička manipulacija djece prisutna nekada i danas u državama zapadnog Balkana?
U Bosni i Hercegovini primjera korištenja djece u političke svrhe je bilo, posebno u protekloj izbornoj kampanji, kaže direktor Helsinškog odbora za ljudska prava, Srđan Dizdarević:
"Od vremena prvih višestranačkih izbora, pa sve do danas, postoji tendencija da se svjesno, ili nesvjesno, uvlače djeca i da se s njima manipuliše. Igra se na jedan sentiment, s jedne strane, a s druge strane je ta zloupotreba mnogo grublja. Na izborima 1. oktobra su autobusima dovođeni đaci iz unutrašnjosti zemlje, čime se stvarao dojam o podršci pojedinim političkim subjektima, koji je mnogo veći nego što on to stvarno jeste. Ta zloupotreba je zaista raširena i na neki način ta svijest o pravu djeteta, o interesima djeteta, o kojima treba voditi računa, još uvijek je daleko od toga da bude dominantna u glavi političara i politikanata. Korištenje djece, mimo mogućnosti da oni slobodno artikulišu svoju želju, svoju volju, ili svoje opredjeljenje, predstavlja izvjesnu manipulaciju. Izvođenje djece pred kamere, dijeljenje zastavica djeci, manipulacija dječjom suzom, sve su to stvari koje znače manipulaciju i zloupotrebu djeteta i kršenje dječjeg prava."
Da priča o političkom manipuliranju djecom nije tek slučajna, potvrđuju riječi Željka Komšića, člana bosanskohercegovačkog Predsjedništva, prigodom svečane inauguracije kolektivnog šefa države:
"Konačno mora prestati odvojeno školovanje djece različitih nacionalnosti kao najcrnji oblik zloupotrebe najmlađih. Ovakva najcrnja fašistička i politička zloupotreba djece unaprijed ih hendikepira i onemogućava im normalan život."
Nedavno su u Sarajevu pred državnim institucijama Bosne i Hercegovine prosvjedovali članovi obitelji naturaliziranih građana Bosne i Hercegovine, kojima su, ili će biti, oduzeta državljanstva. Jedna od majki koje su dovele djecu na prosvjed, kaže:
"Djeca sama ne znaju da traže svoja prava, ali njihovi staratelju su dužni i odgovorni da brane i štite njihova dječja prava."
Iako je teško odrediti granicu na kojoj politička manipulacija zapravo prelazi u zlostavljanje djece, Srđan Dizdarević iz Helsinškog odbora Bosne i Hercegovine upozorava:
"Mislim da tu treba odvojiti stvari i tačno ih nazvati pravim imenom. S jedne strane se radi o problemu, radi se o činjenici da se ponekada nezakonito iz ove zemlje protjeruju očevi, da se nezbrinute višečlane porodice ostavljaju same na skrbi majke domaćice. To je problem. Od toga ne treba bježati i to ne treba skrivati, ali je takođe jasno da način na koji se to radi, na koji se maše tom djecom, na koji se oni izvode na ulice i pred kamere je takođe nedopušten. To se mora raditi sa mnogo više digniteta i poštovanja djeteta i njegovih prava."
* ** *
Ima li takvih slučajeva u Crnoj Gori?
Psihologinja Ervina Dabižinović iz Centra za žensko i mirovno obrazovanje u Kotoru upozorava:
"Ukoliko je odgovor NE, onda on dolazi iz tog djela gdje nema vidljivih i vrlo prepoznatljivih formi političke manipulacije sa djecom i odnosi se na sve modernije i savršenije forme marketinga koje upotrebljavaju određene političke grupe kada idu u određenu političku utrku. Možemo da kažemo da postoje neke upotrebljive i dozvoljene forme, vrlo često u Crnoj Gori, da se djeca nalaze u takvim sadržajima marketinga. Postoji i jedan od vidljivih primjera, koji nije baš tako veliki, a to je da ljudi koji odlaze na određena politička zbivanja ili mitinge vode svoju djecu sa sobom i pri tome je vrlo česta slika da tada sa političkim liderima vidite neku emotivnu prisnost između roditelja, djece i tih ljudi, što se mora priznati da je neka vrsta donekle upotrebljivog marketinškog trika. Ukoliko je odgovor DA, onda tu postoji malo opsežnija i šira priča na prostorima na kojima mi živimo i koji obuhvataju raniju ex državu, u kojoj smo svi nekada rođeni i u kojoj je ideologija itekako zauzimala značajno mjesto i u društvenom i u privatnom životu pojedinaca. U takvom društvu postojale su organizovane forme, gdje su se djeca kao pioniri učila društvenim vrijednostima i društvenom sistemu koji je tada projektovao jednog socijalističkog čovjeka, vrlo idealno zamišljenog, sa jakim idejama socijalne pravde zasnovanim i na kulturalnim i na tradicionalnim mitovima. Taj se sistem pokazao devedesete, upravo to da je taj pojedinac tada bio vrlo spreman da krene u militaristički odnos prema stvarnosti zato što su po ubjeđenjima koja su tada bila važeća to ljudi prepoznavali kao vrijednost. Danas se mi svi na ovim prostorima nalazimo u državama koje su tranzicione, gdje se tranzicija u ekonomskom i političkom smislu odvija na način da se još uvijek nije formirao društveni sistem vrijednosti na osnovu kojeg bi smo mi danas mogli da kažemo kakvog mi to čovjeka želimo i kakvog čovjeka očekujemo."
Mnogi rođeni u bivšoj SFRJ živo se sjećaju pionira malenih, štafeta i zastavica. Nedvojbeno i to je bila svojevrsna manipulacija djecom. Mogu li se izvesti paralele sa današnjim vremenom? Splitski sociolog, Zoran Malenica:
"Mislim da se ipak te dvije stvari ne mogu poistovjećivati. Ako čak i prihvatimo da su neki elementi manipulacije sistemski postojali u tom sustavu, onda su oni ipak imali drugačija obilježja. Nisu imali ovakve karakteristike kao što imaju neki primjeri ovih dana kod nas. Mislim da ne bi trebalo te dvije stvari na takav način uspoređivati, mada ne poričem da su neki elementi manipulacije postojali i tada. Ovo što se danas zbiva su doista neki ekstremni oblici poremećenosti vrijednosti i sklonosti određenih ljudi i aktera na političkoj i društvenoj sceni da na neki način koriste bilo kakva sredstva, pa čak i vlastitu djecu, ili tuđu djecu, da bi ostvarili neke ciljeve ili smanjili eventualnu sankciju, ako govorimo o slučaju Glavaš i slično."
Jelena Vlajković, klinički psiholog iz Beograda, smatra kako je teško usporediti dvije vrsta političke manipulacije djecom:
"U vreme stare Jugoslavije, u vreme vladavine Josipa Broza Tita, sve je bilo podređeno jednoj ideologiji, sve je bilo podređeno jednoj ličnosti. U tom smislu manipulisalo se sa svim i svačim. Rekla bih da svi mi, koji smo odrastali u tom sistemu, nismo bili osetljivi i nismo imali razvijenu svest o manipulaciji. Sada je kontekst sasvim drugačiji. Govori se o ljudskim pravima, o pravima dece i mi smo postali prosto izoštreniji na takve pojave. Danas smo svedoci brojnih manipulacija dece. Skoro je bio na RTS-u jedan primer kako se manipuliše s decom. Reč je bila o deci koja su dovedena sa Kosova i koja su bila izložena ponovnom doživljavanju traume zbog načina na koji je ta emisija vođena i sadržaja koji se od njih tražio da iskazuju. To sve je naravno bilo u funkciji referenduma koji je usledio posle toga."
* ** *
Svjetski dan borbe protiv zlostavljanja djece je 19. ovog mjeseca. Međunarodne organizacije nisu istraživale problem političkog manipuliranja najmlađima. Izvršna direktorica Svjetskog foruma žena sa sjedištem u Genevi, Eli Prader Vand, kaže:
"Jedino što mogu reći na temelju istraživanja i saznanja do kojih sam došla, jest da su mi poznate manipulacije djecom kojima se koriste velike korporacije, kako bi utjecali na djecu i kako bi prodavali svoje brojne proizvode, no nemam saznanja, ni informacija da političari na bilo koji način manipuliraju djecom u političke svrhe. Barem tako nije u Švicarskoj, gdje je sjedište naše organizacije. Mi se bavimo i istraživanjima i sprječavanjem zlostavljana djece širom svijeta i do sada se sa takvim problemom nismo susretali. Politička manipulacije djece je čini mi se nešto novo. Željela bih da vam se zahvaliti što ste mi skrenuli pažnju na pitanje političke manipulacije djece jer se ni Ujedinjeni narodi time ne bave. Temu ću istražiti i taj ću problem iznijeti i pred Ujedinjene narode."
