Prošle subote je načelnik općine Kistanje, Dane Rončević, izvijestio tridesetak obitelji iz Čučeva o pismu koje je Ured predsjednika Mesića poslao policijskoj upravi u Šibeniku, od kojih su zahtijevali razrješenje problema:
„Riječ je o nemogućnosti zaustavljanja uništavanja zasađenih poljoprivrednih površina u njihovom vlasništvu od strane doseljenika koji stoku drže bez nadzora.“
U pismu iz ureda se potkrala jedna greška, kaže Božo Šuša, jer suho-zidine, kojima su ograđeni pašnjaci oko Čučeva, nisu porušene u Oluji, kako stoji u pismu:
„Ne, to je sve ostalo čitavo. Niko tamo rušio nije. Naše selo je ostalo čitavo. Nanovo se ruši. Ni jedna ograda, ni jedan kamen nije bio pao poslije Oluje. Ljudi, kada su došli, našli su čitave ograde. Sve je bilo čitavo. Ovaj dotični Krieziua to radi već sedam godina i niko stati tome na kraj ne može.“
Čučevljani su 11 godina nakon Oluje bili blizu ponovnog
iseljenja. Stevanija Kutlača kaže da je njena obitelj već bila zatražila od hrvatskih vlasti da ih negdje preseli:
„Bojim se da će me dočekati jer mi veli da sam, da izvinete, govno, da nema od čega ruke da okrvavi, da bi bila ubijena prva. Stoji cik uz ogradu moje farme. Rekla sam da tu moram prolaziti. Prijeti mi da će me ubiti, zapaliti i odatle iseliti. Kaže - Šta si se vraćala, ovo je moje i ima sve da rušim, jurim i palim. I prijeti mi. Svaku večer moram da popijem tabletu za tlak jer me iznervira. Prijeti me ubiti. Ja sam stara.“
I druge priče su slične:
„Njega nije briga što je to privatno vlasništvo. Ovdje smo svaki put policiju zvali. Oni kažu da napravimo tužbu. Ipak su ovo ljudi sa slabim financijskim sredstvima, pa to i ne mogu napraviti.“
„Imamo 23 hektara šume, koja više ne postoji. Sva je oštećena i uništena zbog kozara i ovčara. Šuma se ne obnavlja zato što je odsječena. Koza to odsječe. To je jednostavno uništeno, a ništa poduzet ne možemo.“
„Imamo dvije krave i 30 ovaca. Našao sam ga kod svoje ograde. Lijepo sam ga upozorio da to otjera, da je to moje. Kaže mi da dokažem. - A šta ću ti ja dokazivati, nisi ti nikakav organ da ti dokazujem, to je moje. Rekao mi je, da izvineš, da mi jebe mater, oca i sve po spisku, pa čak i grob gdje me zakopaju.“
Božo Šoša je uvjeren da su koze oko Čučeva bile, ne radi mlijeka i mesa, nego da bi njih potjerale:
„To je politički problem. Koze su mu date sračunato da ruši i uništava. Oni ga plaćaju i stoje iza njega. Jer da ne stoje iza njega i da nije jak, da nema veza, on bi davno otišao. A niko mu ništa ne može.“
S ljudima iz Čučeva se prošle subote sastao saborski zastupnik srpske nacionalne manjine, Ratko Gajica. Kako je svima jasno da je u Hrvatskoj pravda spora i da s tužbama neće puno napraviti, Gajica im je savjetovao da se suprotstave nasilnicima:
„Nemojte da se krivo razumijemo. Ne tražim od vas da kupujete oružje i da pucate, ali ja od vas tražim da budete u društvu petorica-šestorica-desetorica.“
Na sreću, Čučevljani takvom samoorganiziranju nisu pribjegli jer nakon tog sastanka Josip Krieziu je odveo svoje koze četiri-pet kilometara dalje, između Bezbradica i Zečeva, govori nam pripadnik janjevske zajednice i općinski vijećnik, Tomo Berišić:
„Gore je samo privremeno bio čovjek koji je držao koze, a sada ih je prebacio, kupio svoju štalu.“
No, je li ova priča završena jer za držati koze ne treba samo tor, nego i pašnjaci? Načelnik općine, Dane Rončević:
„Čini mi se da ni ovo neće biti trajnije rješenje jer gospodin koji ima ovce, nema svoju njivu, svoju zemlju, svoje pašnjake i svoje ograde.“
Rončević kaže i da je odlazak koza iz Čučeva rezultat zalaganja janjevskog duhovnog pastira, don Nikole Dučkića, i sastanka od prošle subote:
„Gdje je nakon svega toga intervenirao i mjesni župnik, don Nikola, tako da se dogodilo da su koze iz ovog sela, Čučeva, preseljene na drugu lokaciju.“
U općini Kistanje živi oko 3500 domicilnih Srba i oko 1400 naseljenih Hrvata s Kosova, iz Janjeva. Stočarstvo je i jednima i drugima najizgledniji prihod, ali Janjevci imaju problem jer i kad imaju koze, nemaju pašnjaka. Kad im je hrvatska država gradila kuće, mislilo se samo na to gdje će, ali ne i od čega će oni živjeti. Tako su obje zajednice gurnute u priču iz klasičnog westerna - samo što još glave nisu počele padati radi pašnjaka.
„Riječ je o nemogućnosti zaustavljanja uništavanja zasađenih poljoprivrednih površina u njihovom vlasništvu od strane doseljenika koji stoku drže bez nadzora.“
U pismu iz ureda se potkrala jedna greška, kaže Božo Šuša, jer suho-zidine, kojima su ograđeni pašnjaci oko Čučeva, nisu porušene u Oluji, kako stoji u pismu:
„Ne, to je sve ostalo čitavo. Niko tamo rušio nije. Naše selo je ostalo čitavo. Nanovo se ruši. Ni jedna ograda, ni jedan kamen nije bio pao poslije Oluje. Ljudi, kada su došli, našli su čitave ograde. Sve je bilo čitavo. Ovaj dotični Krieziua to radi već sedam godina i niko stati tome na kraj ne može.“
Čučevljani su 11 godina nakon Oluje bili blizu ponovnog
iseljenja. Stevanija Kutlača kaže da je njena obitelj već bila zatražila od hrvatskih vlasti da ih negdje preseli:
„Bojim se da će me dočekati jer mi veli da sam, da izvinete, govno, da nema od čega ruke da okrvavi, da bi bila ubijena prva. Stoji cik uz ogradu moje farme. Rekla sam da tu moram prolaziti. Prijeti mi da će me ubiti, zapaliti i odatle iseliti. Kaže - Šta si se vraćala, ovo je moje i ima sve da rušim, jurim i palim. I prijeti mi. Svaku večer moram da popijem tabletu za tlak jer me iznervira. Prijeti me ubiti. Ja sam stara.“
I druge priče su slične:
„Njega nije briga što je to privatno vlasništvo. Ovdje smo svaki put policiju zvali. Oni kažu da napravimo tužbu. Ipak su ovo ljudi sa slabim financijskim sredstvima, pa to i ne mogu napraviti.“
„Imamo 23 hektara šume, koja više ne postoji. Sva je oštećena i uništena zbog kozara i ovčara. Šuma se ne obnavlja zato što je odsječena. Koza to odsječe. To je jednostavno uništeno, a ništa poduzet ne možemo.“
„Imamo dvije krave i 30 ovaca. Našao sam ga kod svoje ograde. Lijepo sam ga upozorio da to otjera, da je to moje. Kaže mi da dokažem. - A šta ću ti ja dokazivati, nisi ti nikakav organ da ti dokazujem, to je moje. Rekao mi je, da izvineš, da mi jebe mater, oca i sve po spisku, pa čak i grob gdje me zakopaju.“
Božo Šoša je uvjeren da su koze oko Čučeva bile, ne radi mlijeka i mesa, nego da bi njih potjerale:
„To je politički problem. Koze su mu date sračunato da ruši i uništava. Oni ga plaćaju i stoje iza njega. Jer da ne stoje iza njega i da nije jak, da nema veza, on bi davno otišao. A niko mu ništa ne može.“
S ljudima iz Čučeva se prošle subote sastao saborski zastupnik srpske nacionalne manjine, Ratko Gajica. Kako je svima jasno da je u Hrvatskoj pravda spora i da s tužbama neće puno napraviti, Gajica im je savjetovao da se suprotstave nasilnicima:
„Nemojte da se krivo razumijemo. Ne tražim od vas da kupujete oružje i da pucate, ali ja od vas tražim da budete u društvu petorica-šestorica-desetorica.“
Na sreću, Čučevljani takvom samoorganiziranju nisu pribjegli jer nakon tog sastanka Josip Krieziu je odveo svoje koze četiri-pet kilometara dalje, između Bezbradica i Zečeva, govori nam pripadnik janjevske zajednice i općinski vijećnik, Tomo Berišić:
„Gore je samo privremeno bio čovjek koji je držao koze, a sada ih je prebacio, kupio svoju štalu.“
No, je li ova priča završena jer za držati koze ne treba samo tor, nego i pašnjaci? Načelnik općine, Dane Rončević:
„Čini mi se da ni ovo neće biti trajnije rješenje jer gospodin koji ima ovce, nema svoju njivu, svoju zemlju, svoje pašnjake i svoje ograde.“
Rončević kaže i da je odlazak koza iz Čučeva rezultat zalaganja janjevskog duhovnog pastira, don Nikole Dučkića, i sastanka od prošle subote:
„Gdje je nakon svega toga intervenirao i mjesni župnik, don Nikola, tako da se dogodilo da su koze iz ovog sela, Čučeva, preseljene na drugu lokaciju.“
U općini Kistanje živi oko 3500 domicilnih Srba i oko 1400 naseljenih Hrvata s Kosova, iz Janjeva. Stočarstvo je i jednima i drugima najizgledniji prihod, ali Janjevci imaju problem jer i kad imaju koze, nemaju pašnjaka. Kad im je hrvatska država gradila kuće, mislilo se samo na to gdje će, ali ne i od čega će oni živjeti. Tako su obje zajednice gurnute u priču iz klasičnog westerna - samo što još glave nisu počele padati radi pašnjaka.
