Ideju Bertolda Brehta o pozorištu sa socijalnom odgovornošću, u kojem dominira kritička svijest prema društvenoj stvarnosti, u Banju Luku je ovih dana donijela režiserka iz Berlina Mira Erceg. Pozorišni komad «Majka Hrabrost i njena djeca», kako sama režiserka kaže, je antiratna priča o nesposobnosti čovjeka da prozre prirodu rata. Tako je Mira Erceg kroz sudbinu glavnog lika, trgovkinje Ane Firling, predstavila sudbinu bezbroj običnih ljudi koji su bili izmanipulisani:
«To je ta tragedija ljudi koji su zatečeni okolnostima, izmanipulisani nekim političko - ideološko, sad nije važno, razlozima, razlozima koji su proizveli rat koga Breht prikazuje kao produžetak biznisa drugim sredstvima, a u ime vjere, tako da ta kontradiktorna žena je primer kako obični ljudi, učestvujući u ratu, postaju tvorci i istovremeno žrtve svoje sopstvene tragedije.»
Poput Bertolda Brehta, i sama režiserka spada u osobe koje aktivno učestvuju u mijenjanju društvene stvarnosti. Osim impozantne profesionalne biografije i postavki na brojnim evropskim pozorišnim scenama, Mira Erceg je još od mladih dana revolucionarnog duha. ’68. godine je bila među beogradskim trockistima, jedan je od osnivača Jugoslovenske inicijative za pomoć mirovnim pokretima, a u oktobru 2000. bila je u prvim redovima intelektualaca koji su rušili režim Slobodana Miloševića. Mira Erceg je ponovo u BiH i prisjeća se kako je doživjela ratne godine:
«Ove krvave ratove devedesetih sam otpatila uz mešavinu besa, bespomoćnog besa, velikog stida zbog zločina koji su učinjeni u ime mog, srpskog naroda, velike tuge za svim nevinim žrtvama. To su ljudi bačeni u rat.»
Iako pažljivo prati situaciju u BiH, iz koje je i rodom, Mira Erceg nerado komentariše politička dešavanja u zemlji i kaže da je ovdje samo gost. Ipak, utisci koje nosi nakon višenedjeljnog boravka u Banjoj Luci nisu optimistični:
«Nisam prepoznala u toj retorici političkih taktičara neku zajedničku viziju začetka budućih odnosa između naroda koji ovde žive. Mislim da ne postoji za dugo vremena mogućnost da se ovde formira neka građanska država - još uvek nema građana, još uvek su to pripadnici naroda, to je činjenica.»
Posmatrajući težak život ljudi u BiH i svakodnevnu borbu za opstanak, Mira Erceg ipak shvata odsustvo kritičke svijesti:
«Kako tu da bude kritičke svesti? Što bi rekao Bertold Breht - na prvom mjestu je ždranje, a tek posle moral. Ja time ne opravdavam nekakvu sporost u razvijanju te građanske kritičke svesti ovde, ali pokušavam da razumem. I to je, naravno, i izvor i mog pesimizma.»
Istučući da je Brehtov komad «Majka Hrabrost i njena djeca» zapravo tragedija neučenja kada je rat u pitanju, Mira Erceg kaže da nije slučajnost što se predstava, osim Banje Luke, igrala u Sarajevu, a igraće se i u Mostaru.
«To je ta tragedija ljudi koji su zatečeni okolnostima, izmanipulisani nekim političko - ideološko, sad nije važno, razlozima, razlozima koji su proizveli rat koga Breht prikazuje kao produžetak biznisa drugim sredstvima, a u ime vjere, tako da ta kontradiktorna žena je primer kako obični ljudi, učestvujući u ratu, postaju tvorci i istovremeno žrtve svoje sopstvene tragedije.»
Poput Bertolda Brehta, i sama režiserka spada u osobe koje aktivno učestvuju u mijenjanju društvene stvarnosti. Osim impozantne profesionalne biografije i postavki na brojnim evropskim pozorišnim scenama, Mira Erceg je još od mladih dana revolucionarnog duha. ’68. godine je bila među beogradskim trockistima, jedan je od osnivača Jugoslovenske inicijative za pomoć mirovnim pokretima, a u oktobru 2000. bila je u prvim redovima intelektualaca koji su rušili režim Slobodana Miloševića. Mira Erceg je ponovo u BiH i prisjeća se kako je doživjela ratne godine:
«Ove krvave ratove devedesetih sam otpatila uz mešavinu besa, bespomoćnog besa, velikog stida zbog zločina koji su učinjeni u ime mog, srpskog naroda, velike tuge za svim nevinim žrtvama. To su ljudi bačeni u rat.»
Iako pažljivo prati situaciju u BiH, iz koje je i rodom, Mira Erceg nerado komentariše politička dešavanja u zemlji i kaže da je ovdje samo gost. Ipak, utisci koje nosi nakon višenedjeljnog boravka u Banjoj Luci nisu optimistični:
«Nisam prepoznala u toj retorici političkih taktičara neku zajedničku viziju začetka budućih odnosa između naroda koji ovde žive. Mislim da ne postoji za dugo vremena mogućnost da se ovde formira neka građanska država - još uvek nema građana, još uvek su to pripadnici naroda, to je činjenica.»
Posmatrajući težak život ljudi u BiH i svakodnevnu borbu za opstanak, Mira Erceg ipak shvata odsustvo kritičke svijesti:
«Kako tu da bude kritičke svesti? Što bi rekao Bertold Breht - na prvom mjestu je ždranje, a tek posle moral. Ja time ne opravdavam nekakvu sporost u razvijanju te građanske kritičke svesti ovde, ali pokušavam da razumem. I to je, naravno, i izvor i mog pesimizma.»
Istučući da je Brehtov komad «Majka Hrabrost i njena djeca» zapravo tragedija neučenja kada je rat u pitanju, Mira Erceg kaže da nije slučajnost što se predstava, osim Banje Luke, igrala u Sarajevu, a igraće se i u Mostaru.
