Nakon višegodišnjeg natezanja, sada su u Hrvatskoj na stolu tri prijedloga o uređenju rada trgovina nedjeljom – Katolička crkva traži potpunu zabranu rada, sindikati predlažu da se dopusti rad nedjeljom u turističkim naseljima tijekom ljeta, i u prosincu u cijeloj zemlji, a Vlada je izišla sa konačnim prijedlogom zakona po kojem bi rad trgovina nedjeljom bio dopušten ljeti i u prosincu, ali samo od 8:00 do 13:00 sati. Crkva je iznova prosvjedovala, i to kroz usta zagrebačkog nadbiskupa kardinala Bozanića, a Sanader je na to na radost liberalnog dijela javnosti kazao kako crkva može dati svoje mišljenje o radu nedjeljom, ali da joj definitivno neće biti dopušteno krojenje zakona. Na to je Katolička crkva predložila da se o radu trgovina nedjeljom održi referendum, vjerujući da će pobijediti njihova opcija. Ako ne ide drugačije, i ja sam za referendum, kazao je premijer, a opozicija ga je zbog toga oštro napala.
Predsjednik Kluba zastupnika oporbene Hrvatske narodne stranke Dragutin Lesar kažer kako ove Sanaderove izjave pokazuju njegovo izbjegavanje da se suoči sa problemima i odgovornošću i nesposobnost da probleme riješi:
„Zašto nesposobnost? I po postojećim zakonima moguće je uvesti red ako vlast to želi.“
Hrvatskim radnicima koji rade nedjeljom i blagdanima ne plaća se prekovremene, ne plaća im se dodatno rad nedjeljom, ne odobrava im se zakonom propisani drugi dan tjednog odmora, i zbog toga radnici u trgovinama – mahom žene – rade sve nedjelje u kalendarskoj godini:
„Ti navodi su točni, međutim i rješivi, ukoliko se primjenjuju postojeći zakoni. Pitanje poštivanja radničkih prava nije, po nama, i ne može biti, pitanje odlučivanja na referendumu.“
Negativni primjeri Austrije i Slovenije pokazuju da zabrana rada trgovina nedjeljom ne pomaže radnicima. Otada trgovine subotom rade do ponoći, a veliki trgovački lanci otvorili su trgovine tamo gdje zakon dopušta rad nedjeljom – u lukama, na benzinskim crpkama i na autobusnim i željezničkim kolodvorima:
„To isto se počelo dešavati u Sloveniji uoči referenduma i nakon referenduma. Za radnike će, dakle, ostati sve isto – niti će im se plaćati, niti će im se davati odmor, niti će im se plaćati prekovremeno.“
Pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Katoličke crkve Gordan Črpić u izjavi za naš radio podsjeća da je Crkva pred nekoliko godina već prikupila 300 tisuća potpisa za zabranu rada trgovina nedjeljom:
„Tristo tisuća potpisa građana ove države treba ovaj parlament obvezivati da nešto napravi.“
Črpić priznaje da su tranzicijske zemlje preslabe da zaštite svoje građane i radnike od krupnog kapitala, ali je u konačnici optimist:
„Ja vjerujem u hrvatsku državu, u institucije društva, da će one to urediti. Jedino – što je veliki problem – to se ne događa preko noći.“
Ne čekajući premijera, i mi smo krenuli sa „referendumom“. Dakle, što
građani misle, trebaju li trgovine raditi nedjeljom:
„U svakom slučaju sam za to da se radnicima rad nedjeljom plati i da im se poštuju sva druga prava. A što se tiče samog rada nedjeljom, da ili ne, u ovom trenutku o tome nemam stav, morao bih znati argumente i jedne i druge strane.“
„Rad nedjeljom treba zabraniti. Ljudima je potreban nedjeljni odmor, i ovako im rad nedjeljom nije plaćen.“
Zar ne bi trebale inspekcije rješavati to što se rad nedjeljom ne plaća.
„Trebale bi, međutim inspekcije su mrtve hladne na sve to. I inspekcije i sindikati i svi.“
„Mislim da su licemjeri, i on i crkva. Svi su licemjeri prema nama – jedno pričaju drugo rade. Jer, nitko se neće odreći profita. U komunizmu nitko u ništa nije vjerovao, ali svi smo nedeljom bili fraj. Sad smo svi vjernici, ali svi radimo nedeljom.“
Predsjednik Kluba zastupnika oporbene Hrvatske narodne stranke Dragutin Lesar kažer kako ove Sanaderove izjave pokazuju njegovo izbjegavanje da se suoči sa problemima i odgovornošću i nesposobnost da probleme riješi:
„Zašto nesposobnost? I po postojećim zakonima moguće je uvesti red ako vlast to želi.“
Hrvatskim radnicima koji rade nedjeljom i blagdanima ne plaća se prekovremene, ne plaća im se dodatno rad nedjeljom, ne odobrava im se zakonom propisani drugi dan tjednog odmora, i zbog toga radnici u trgovinama – mahom žene – rade sve nedjelje u kalendarskoj godini:
„Ti navodi su točni, međutim i rješivi, ukoliko se primjenjuju postojeći zakoni. Pitanje poštivanja radničkih prava nije, po nama, i ne može biti, pitanje odlučivanja na referendumu.“
Negativni primjeri Austrije i Slovenije pokazuju da zabrana rada trgovina nedjeljom ne pomaže radnicima. Otada trgovine subotom rade do ponoći, a veliki trgovački lanci otvorili su trgovine tamo gdje zakon dopušta rad nedjeljom – u lukama, na benzinskim crpkama i na autobusnim i željezničkim kolodvorima:
„To isto se počelo dešavati u Sloveniji uoči referenduma i nakon referenduma. Za radnike će, dakle, ostati sve isto – niti će im se plaćati, niti će im se davati odmor, niti će im se plaćati prekovremeno.“
Pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Katoličke crkve Gordan Črpić u izjavi za naš radio podsjeća da je Crkva pred nekoliko godina već prikupila 300 tisuća potpisa za zabranu rada trgovina nedjeljom:
„Tristo tisuća potpisa građana ove države treba ovaj parlament obvezivati da nešto napravi.“
Črpić priznaje da su tranzicijske zemlje preslabe da zaštite svoje građane i radnike od krupnog kapitala, ali je u konačnici optimist:
„Ja vjerujem u hrvatsku državu, u institucije društva, da će one to urediti. Jedino – što je veliki problem – to se ne događa preko noći.“
Ne čekajući premijera, i mi smo krenuli sa „referendumom“. Dakle, što
građani misle, trebaju li trgovine raditi nedjeljom:
„U svakom slučaju sam za to da se radnicima rad nedjeljom plati i da im se poštuju sva druga prava. A što se tiče samog rada nedjeljom, da ili ne, u ovom trenutku o tome nemam stav, morao bih znati argumente i jedne i druge strane.“
„Rad nedjeljom treba zabraniti. Ljudima je potreban nedjeljni odmor, i ovako im rad nedjeljom nije plaćen.“
Zar ne bi trebale inspekcije rješavati to što se rad nedjeljom ne plaća.
„Trebale bi, međutim inspekcije su mrtve hladne na sve to. I inspekcije i sindikati i svi.“
„Mislim da su licemjeri, i on i crkva. Svi su licemjeri prema nama – jedno pričaju drugo rade. Jer, nitko se neće odreći profita. U komunizmu nitko u ništa nije vjerovao, ali svi smo nedeljom bili fraj. Sad smo svi vjernici, ali svi radimo nedeljom.“
