Stotine đaka i mnoštvo muha sudaraju se ispred vanjskog WC-a Osnovne škole „Dušan Korać“ u Bijelom Polju. Direktor najuglednije i najstarije bjelopoljske osnovne škole, koju pohađa više od 1.000 đaka, Rifat Karabegović:
„Imamo jedan problem koji za sad nijesmo uspjeli da prevaziđemo a to je sanitarni čvor koji je bolna tačka ove škole i koji zaista mora da se riješi.“
RSE: Da li je tačno da je Sanitarna inspekcija zabranila rad ovoj vašoj školi?
KAJABEGOVIĆ: Na žalost, tačno je. Sanitarna inspecija je početkom školske godine jasno dala do znanja da neće dozvoliti da radimo u ovim i ovakvim uslovima. Na moje insistiranje da imamo obećanja i lokalne uprave i resornog Ministarstva da će se taj problem riješiti.
RSE: Imate obećanja, ali imate li novca.
KAJABEGOVIĆ: Pa, znate kako se škole finansiraju. To su ustanove koje zavise od resornog Ministarstva i od lokalne uprave. Ovo nije samo školski problem nego i komunalni problem, jer mi smo u građevinskom smislu nekakva najniža tačka. Mala kiša nam zaustavlja oticanje otpadnih voda. Ne smijemo dozvoliti da jedna od prvih gradskih škala ipak bude u takvom stanju da nemamo sanitarni čvor. Ipak je ovo XXI vijek.
RSE: Može li se u novi sistem, obrazovanja devetogodišnja škola, novi program i planovi ići bez novog toaleta?
KAJABEGOVIĆ: Ne može. Mora se.
PJESMICA: „...Onoga ko ne zna što se ruke peru,
svakog dana grozne bakterije žderu...“.
Tako pjeva pjesnik, a narod bi za problem Osnovne škole „Dušan Korać“ u Bijelom Polju rekao – Krpež, trpež. Književnik i dugogodišnji prosvjetni radnik Radomir Perišić kaže:
„Osnovna škola „Dušan Korać“ ustvari je sinonim bjelopoljskog školstva. Kompjuterska učionica, lijepo igralište, bogata biblioteka to jesu sve vjesnici novoga i to je veoma dobro, ali kao što se na lijepom licu pojavi ožiljak ili krasta, sanitarni čvor je sinonim za kulturu življenja jednog naroda. To je problem koji ne trpi odlaganje. Djeca u svakom slučaju moraju u toj školi imati sve na nivou kompjutera, na nivou zelenog tepiha iznad škole, jer najbolje se primjerom uči. Ali, kako rekoste, krpež – trpež. Krenuli smo, stići ćemo.“
Uz rizik od zaraze i za sada ignorišući nalaze Sanitarne inspekcije škola „ Dušan Korać“ ipak radi. Nevoljno se sa tim miri Roditeljski savjet čiji član Asko Fetahović objašnjava:
„Imam utisak da je ova škola napravljena u najljepšem dijelu grada, sa prekrasnom fasadom, sa spoljnim ambijentom koji oduševljava svakog ko je prvi put vidi, ali, na žalost, unutrašnjost škole nije na nivou. Sala koja prokišnjava, koja više liči na magacin nego na fiskulturnu salu, nemaju sanitarni čvor što je gorući problem to nema nigdje u Crnoj Gori, ni u jednoj školi nema takav primjer, drastičan primjer da se još upotrebljavaju poljski WC-i“.
PJESMICA:“...Onoga ko ne zna što se ruke peru,
svakog dana grozne bakterije žderu...“.
„Imamo jedan problem koji za sad nijesmo uspjeli da prevaziđemo a to je sanitarni čvor koji je bolna tačka ove škole i koji zaista mora da se riješi.“
RSE: Da li je tačno da je Sanitarna inspekcija zabranila rad ovoj vašoj školi?
KAJABEGOVIĆ: Na žalost, tačno je. Sanitarna inspecija je početkom školske godine jasno dala do znanja da neće dozvoliti da radimo u ovim i ovakvim uslovima. Na moje insistiranje da imamo obećanja i lokalne uprave i resornog Ministarstva da će se taj problem riješiti.
RSE: Imate obećanja, ali imate li novca.
KAJABEGOVIĆ: Pa, znate kako se škole finansiraju. To su ustanove koje zavise od resornog Ministarstva i od lokalne uprave. Ovo nije samo školski problem nego i komunalni problem, jer mi smo u građevinskom smislu nekakva najniža tačka. Mala kiša nam zaustavlja oticanje otpadnih voda. Ne smijemo dozvoliti da jedna od prvih gradskih škala ipak bude u takvom stanju da nemamo sanitarni čvor. Ipak je ovo XXI vijek.
RSE: Može li se u novi sistem, obrazovanja devetogodišnja škola, novi program i planovi ići bez novog toaleta?
KAJABEGOVIĆ: Ne može. Mora se.
PJESMICA: „...Onoga ko ne zna što se ruke peru,
svakog dana grozne bakterije žderu...“.
Tako pjeva pjesnik, a narod bi za problem Osnovne škole „Dušan Korać“ u Bijelom Polju rekao – Krpež, trpež. Književnik i dugogodišnji prosvjetni radnik Radomir Perišić kaže:
„Osnovna škola „Dušan Korać“ ustvari je sinonim bjelopoljskog školstva. Kompjuterska učionica, lijepo igralište, bogata biblioteka to jesu sve vjesnici novoga i to je veoma dobro, ali kao što se na lijepom licu pojavi ožiljak ili krasta, sanitarni čvor je sinonim za kulturu življenja jednog naroda. To je problem koji ne trpi odlaganje. Djeca u svakom slučaju moraju u toj školi imati sve na nivou kompjutera, na nivou zelenog tepiha iznad škole, jer najbolje se primjerom uči. Ali, kako rekoste, krpež – trpež. Krenuli smo, stići ćemo.“
Uz rizik od zaraze i za sada ignorišući nalaze Sanitarne inspekcije škola „ Dušan Korać“ ipak radi. Nevoljno se sa tim miri Roditeljski savjet čiji član Asko Fetahović objašnjava:
„Imam utisak da je ova škola napravljena u najljepšem dijelu grada, sa prekrasnom fasadom, sa spoljnim ambijentom koji oduševljava svakog ko je prvi put vidi, ali, na žalost, unutrašnjost škole nije na nivou. Sala koja prokišnjava, koja više liči na magacin nego na fiskulturnu salu, nemaju sanitarni čvor što je gorući problem to nema nigdje u Crnoj Gori, ni u jednoj školi nema takav primjer, drastičan primjer da se još upotrebljavaju poljski WC-i“.
PJESMICA:“...Onoga ko ne zna što se ruke peru,
svakog dana grozne bakterije žderu...“.
