Neke opozicione političke partije smatraju neregularnim plaćanje putnih troškova građanima koji su iz inostranstva došli da iskoriste svoje pravo glasa. Koalicija liberala i bošnjaka uputiće i zvaničnu predstavku Izbornoj komisiji. Predstavnik bijelopoljskih liberala Samedin Agović:
„Slika ljudi koji ćekaju svoje dnevnice je nešto najtužnije što sam ja vidio u svom životu. Ljudi imaju pravo da lobiraju, DPS ima pravo da lobira, ali nema pravo da kupuje glasove“.
U najjačoj opozicionoj Socijalističkoj narodnoj partiji nijesu htjeli komentarisati plaćanje putnih troškova. Na drugoj strani, predsjednik Srpske narodne stranke i lider srpske liste u Bijelom Polju profesor Novo Vuković smatra da je taj potez vlasti antidemokratski čin:
„To je repriza onoga što smo stalno viđali ovdje u Bijelom Polju i ishod ovih izbora će biti proizvod onoga što se dijelilo u samoj pošti, jer mora biti tako kako su oni planirali. Nekoga milom, a drugoga silom“.
U Bijelom Polju tokom izbornog dana pred zgradom pošte zabilježena je najveća gužva. Nekoliko stotina ljudi tiskalo se na glavnim ulaznim vratima. U svakom slučaju, novinarski pokušaj probijanja do ulaznih vrata bijelopoljske pošte bio je naporan i interesantan:
RSE: Gužva. O čemu se ovdje radi, hoćete li mi reći?
GRAĐANIN 1: Naplata putnih troškova.
RSE: Odakle? Za koga?
GRAĐANIN 1: Za Sarajevo i iz svih krajeva.
RSE: Ko ovo plaća?
GRAĐANIN 1: Nemam pojma.
RSE: Ko ovo plaća?
GRAĐANIN 2: Ne znam i neinteresuje me.
RSE: O čemu se radi, gospođo? Čemu ova gužva?
GRAĐANIN 3: Ne znam.
RSE: Odakle ste došli?
GRAĐANIN 3: Iz Sarajeva.
RSE: Ko ovo plaća?
GRAĐANIN 3: Ne znam.
RSE: Mogu li da uđem?
GRAĐANIN 4: Kroz prozor.
RSE: Ima li iko da mi kaže ko daje ove pare?
GRAĐANIN 5: Nama niko ne daje. Ovde su samo minimalni troškovi da se zadovolje, a pare niko ne daje.
RSE: Ko plaća te minimalne troškove?
GRAĐANIN 6: Ovde su uglavnom minimalni troškovi koji su ostvareni putem.
RSE: Hoćete li dati meni pare?
GRAĐANIN 7: Najverovatnije, ako si... ha ha ha! Mi smo iz inostranstva pa zbog toga.
GRAĐANIN 8: Sto eura sam platio put da dođem i da se vratim.
RSE: Odakle?
GRAĐANIN 8: Iz Sarajeva.
RSE: Sto eura iz Sarajeva?
GRAĐANIN 8: Jeste. Da odem i da se vratim. Pedeset eura otud i pedeset odovud. Sto eura.
RSE: Karta je manje od dvadeset eura.
GRAĐANIN 9: Imate li vi legitimaciju da to snimate? Ovo je privatno, prijatelju. Daj legitimaciju.
RSE: Ko ste vi?
GRAĐANIN 9: Ko sam ja? Građanin kao i vi i nemate pravo da snimate nikog bez dozvole.
SVI U GLAS: Ima on pravo, on je novinar.
GRAĐANIN 10: To što vi imate bacite tamo u smeće.
RSE: Zašto to mislite, gospodine?
GRAĐANIN 10: Samo u smeće! Mislim tako.
GRAĐANIN 11: Nemoj sada da ideš. Slobodno možeš da snimaš.
RSE: Što je gužva?
GRAĐANIN 12: Gužva što je Evropa. Idemo u Evropu. Ovako na mala vrata.
RSE: Jesu li nam tijesna ova vrata za Evropu?
GRAĐANIN 13: Biće poslije ovoga velika.
„Slika ljudi koji ćekaju svoje dnevnice je nešto najtužnije što sam ja vidio u svom životu. Ljudi imaju pravo da lobiraju, DPS ima pravo da lobira, ali nema pravo da kupuje glasove“.
U najjačoj opozicionoj Socijalističkoj narodnoj partiji nijesu htjeli komentarisati plaćanje putnih troškova. Na drugoj strani, predsjednik Srpske narodne stranke i lider srpske liste u Bijelom Polju profesor Novo Vuković smatra da je taj potez vlasti antidemokratski čin:
„To je repriza onoga što smo stalno viđali ovdje u Bijelom Polju i ishod ovih izbora će biti proizvod onoga što se dijelilo u samoj pošti, jer mora biti tako kako su oni planirali. Nekoga milom, a drugoga silom“.
U Bijelom Polju tokom izbornog dana pred zgradom pošte zabilježena je najveća gužva. Nekoliko stotina ljudi tiskalo se na glavnim ulaznim vratima. U svakom slučaju, novinarski pokušaj probijanja do ulaznih vrata bijelopoljske pošte bio je naporan i interesantan:
RSE: Gužva. O čemu se ovdje radi, hoćete li mi reći?
GRAĐANIN 1: Naplata putnih troškova.
RSE: Odakle? Za koga?
GRAĐANIN 1: Za Sarajevo i iz svih krajeva.
RSE: Ko ovo plaća?
GRAĐANIN 1: Nemam pojma.
RSE: Ko ovo plaća?
GRAĐANIN 2: Ne znam i neinteresuje me.
RSE: O čemu se radi, gospođo? Čemu ova gužva?
GRAĐANIN 3: Ne znam.
RSE: Odakle ste došli?
GRAĐANIN 3: Iz Sarajeva.
RSE: Ko ovo plaća?
GRAĐANIN 3: Ne znam.
RSE: Mogu li da uđem?
GRAĐANIN 4: Kroz prozor.
RSE: Ima li iko da mi kaže ko daje ove pare?
GRAĐANIN 5: Nama niko ne daje. Ovde su samo minimalni troškovi da se zadovolje, a pare niko ne daje.
RSE: Ko plaća te minimalne troškove?
GRAĐANIN 6: Ovde su uglavnom minimalni troškovi koji su ostvareni putem.
RSE: Hoćete li dati meni pare?
GRAĐANIN 7: Najverovatnije, ako si... ha ha ha! Mi smo iz inostranstva pa zbog toga.
GRAĐANIN 8: Sto eura sam platio put da dođem i da se vratim.
RSE: Odakle?
GRAĐANIN 8: Iz Sarajeva.
RSE: Sto eura iz Sarajeva?
GRAĐANIN 8: Jeste. Da odem i da se vratim. Pedeset eura otud i pedeset odovud. Sto eura.
RSE: Karta je manje od dvadeset eura.
GRAĐANIN 9: Imate li vi legitimaciju da to snimate? Ovo je privatno, prijatelju. Daj legitimaciju.
RSE: Ko ste vi?
GRAĐANIN 9: Ko sam ja? Građanin kao i vi i nemate pravo da snimate nikog bez dozvole.
SVI U GLAS: Ima on pravo, on je novinar.
GRAĐANIN 10: To što vi imate bacite tamo u smeće.
RSE: Zašto to mislite, gospodine?
GRAĐANIN 10: Samo u smeće! Mislim tako.
GRAĐANIN 11: Nemoj sada da ideš. Slobodno možeš da snimaš.
RSE: Što je gužva?
GRAĐANIN 12: Gužva što je Evropa. Idemo u Evropu. Ovako na mala vrata.
RSE: Jesu li nam tijesna ova vrata za Evropu?
GRAĐANIN 13: Biće poslije ovoga velika.
