Stariji, anonimni sugovornik, kaže da su oni iz šezdesetih i kasnijih godina u mirovini, a novih, u generaciji njegova unuka, nema:
"Pita mene jedna strankinja što moj unuk spi. Kažem da je napit. Pita me što mi ne pomogne. Kažem joj da je budu milovat, a on ne može ni to jer je napit. Morali smo ga nositi u krevet. To su ti Galebovi. Mali Galebovi ne postoje, a stari izumiru."
Stariji mladić Veselko iz Makarske već u startu se ne slaže sa nazivom Galeb:
"Galeb nije izvorno odavde. To je vrlo pejorativno."
On tvrdi da je tu bila riječ o Trubadurima, kojima je i sam pripadao:
"To ti je nešto kao trubadursko udvaranje."
Veselku odgovara romantični Arsen Dedić:
"A onda te ljubim
sa okusom mora,
sa okusom soli i
okusom sna."
Nije Galebovima sve bila pjesmica. Veselko kaže da je bilo i malih razočarenja:
"Jedan put jednoj Slovenki otvara sam nebo, otvara zvijezde i citira Žak Prevera, a ona mi kaže - Ma pusti to, ajmo se sportski volit."
Govorili o Trubadurima ili Galebima, na moru ih nema, ili ipak ima:
"Kažu da ih ima u pričama za laku noć.", kaže Marta iz Beograda, a Irma iz Zagreba tvrdi da Galebova definitivno više nema:
"U pričama se spominju, ali u javi je nešto sasvim drugo. To je moje iskustvo, a mislim i većine djevojaka koje ljetuju na Jadranu. Mislim da je to izumrla vrsta."
Irma kaže da ljetovanje na makarskom primorju nije dosadno što se udvarača tiče:
"Udvarača ima, ali to nisu lokalni Dalmatinci."
Čime se bave lokalni momci:
"Vatrepolom, trgovinom i raznim drugim zanimacijama, uglavnom nekim oblicima turizma koji završavaju na ispijanju piva na zidiću sa lokalnom ekipom. To su naši dojmi."
Milovan, barman iz Tučepa, iznio nam je svoje viđenje izumiranja Galebova:
"Zbog rata je pet-šest godina bila pauza i ova mladost nije imala od koga učiti, pa su se mladi više posvetili piću i nisu imali pozornost prema curama."
Seksualna revolucija je pojela svoju djecu i njeni bojovnici su postali suvišni jer uloge su se promijenile, kaže Ante iz Splita:
"Danas su ženske zamijenile muškarce po pitanju hvatanja i utjeravanja. To su sada žene prihvatile i skoro se muški ne trebaju uopće truditi."
Domaće, starije žene su bez komentara.
AIDS i borba za egzistenciju su uništili Galebe, tvrdi Nikša, ugostitelj iz Drvenika:
"Prokleta SIDA koja je došla je uništila Galebe, ali i jedan tempo života, borba u kriznim, ratnim godinama koja je natjerala ljude da se više posvete osiguranju života, tako da imaju malo manje onog slobodnog vremena kojeg su nekada imali. Treba se borit, zarađivati i iskorištavati sezonu. Možda je i to jedan od razloga. Mislim da je prvenstveno SIDA velika životna opasnost."
To što su Galebovi odlepršali ima posljedica za hrvatski turizam, kaže Nikša:
"Ima nezadovoljstva među gošćama, to je očito na svakom koraku, ali što možemo. Uskraćeno im je to, ali zato su popularnost dobili homoseksualci. Čim nema jednoga, prevaga je na drugoj strani."
Nije sve tako crno, podvukao je na kraju Milovan:
"Ima nas još. Iako su galebovi oženjeni, lete za curama."
"Pita mene jedna strankinja što moj unuk spi. Kažem da je napit. Pita me što mi ne pomogne. Kažem joj da je budu milovat, a on ne može ni to jer je napit. Morali smo ga nositi u krevet. To su ti Galebovi. Mali Galebovi ne postoje, a stari izumiru."
Stariji mladić Veselko iz Makarske već u startu se ne slaže sa nazivom Galeb:
"Galeb nije izvorno odavde. To je vrlo pejorativno."
On tvrdi da je tu bila riječ o Trubadurima, kojima je i sam pripadao:
"To ti je nešto kao trubadursko udvaranje."
Veselku odgovara romantični Arsen Dedić:
"A onda te ljubim
sa okusom mora,
sa okusom soli i
okusom sna."
Nije Galebovima sve bila pjesmica. Veselko kaže da je bilo i malih razočarenja:
"Jedan put jednoj Slovenki otvara sam nebo, otvara zvijezde i citira Žak Prevera, a ona mi kaže - Ma pusti to, ajmo se sportski volit."
Govorili o Trubadurima ili Galebima, na moru ih nema, ili ipak ima:
"Kažu da ih ima u pričama za laku noć.", kaže Marta iz Beograda, a Irma iz Zagreba tvrdi da Galebova definitivno više nema:
"U pričama se spominju, ali u javi je nešto sasvim drugo. To je moje iskustvo, a mislim i većine djevojaka koje ljetuju na Jadranu. Mislim da je to izumrla vrsta."
Irma kaže da ljetovanje na makarskom primorju nije dosadno što se udvarača tiče:
"Udvarača ima, ali to nisu lokalni Dalmatinci."
Čime se bave lokalni momci:
"Vatrepolom, trgovinom i raznim drugim zanimacijama, uglavnom nekim oblicima turizma koji završavaju na ispijanju piva na zidiću sa lokalnom ekipom. To su naši dojmi."
Milovan, barman iz Tučepa, iznio nam je svoje viđenje izumiranja Galebova:
"Zbog rata je pet-šest godina bila pauza i ova mladost nije imala od koga učiti, pa su se mladi više posvetili piću i nisu imali pozornost prema curama."
Seksualna revolucija je pojela svoju djecu i njeni bojovnici su postali suvišni jer uloge su se promijenile, kaže Ante iz Splita:
"Danas su ženske zamijenile muškarce po pitanju hvatanja i utjeravanja. To su sada žene prihvatile i skoro se muški ne trebaju uopće truditi."
Domaće, starije žene su bez komentara.
AIDS i borba za egzistenciju su uništili Galebe, tvrdi Nikša, ugostitelj iz Drvenika:
"Prokleta SIDA koja je došla je uništila Galebe, ali i jedan tempo života, borba u kriznim, ratnim godinama koja je natjerala ljude da se više posvete osiguranju života, tako da imaju malo manje onog slobodnog vremena kojeg su nekada imali. Treba se borit, zarađivati i iskorištavati sezonu. Možda je i to jedan od razloga. Mislim da je prvenstveno SIDA velika životna opasnost."
To što su Galebovi odlepršali ima posljedica za hrvatski turizam, kaže Nikša:
"Ima nezadovoljstva među gošćama, to je očito na svakom koraku, ali što možemo. Uskraćeno im je to, ali zato su popularnost dobili homoseksualci. Čim nema jednoga, prevaga je na drugoj strani."
Nije sve tako crno, podvukao je na kraju Milovan:
"Ima nas još. Iako su galebovi oženjeni, lete za curama."
