* * * * *
Povratnici na Nišićku visoravan, na putu od Sarajeva prema Tuzli, našli su mogućnost za „održivi ostanak“, u proizvodnji heljde – žitarice koja sve više dokazuje svoja ljekovita svojstva u ishrani čovjeka. Profesor Nezir Tanović, koji je praktično najzaslužniji što je ova žitarica vratila život u kuće povratnika, kaže:
„Ovdje na Nikšićkoj visoravni, na ovoj strani Kantona Sarajevo, heljdu proizvode svi povratnici, njih 33. Na području opštine Hadžići, posebno Raštelica, uključeno je preko 50 ljudi u proizvodnju heljde. Lider u ovoj proizvodnji je firma pod nazivom Eko heljda. Pravimo u Kantonu Sarajevo fabrike ljekovitog bilja. Nastavićemo to raditi, očekuje nas lijepa budućnost i ovo neka bude za sve aspekte agrara primjer kako se od ničega može napraviti posao, kako se mogu uposliti ljudi, zadovoljiti socijalni aspekti, kako se može sačuvati bio diverzitet ovog područja i ekološki ambijent. Nikšićka visoravan, ova bijela polja neka budu i mojim kolegama stručnjacima uzor, neka šire ovaj projekat i na drugim područjima, jer tržište za heljdu je neograničeno, ne samo u našem domaćem ambijentu, već i na inostranom tržištu. U 2006. godini ukupno na Kantonu Sarajevo imamo 2.300 duluma heljde. Na ovom platou gdje se danas nalazimo imamo 1.220 duluma heljde. Što se tiče ekonomskih parametara, po jednom hektaru ostvarujemo čist profit oko 1.600-1.700 KM u ovisnosti o usjevu i visini prinosa. Dakle, paralelno sa ovom djelatnošću, ovi ljudi sa Nikšićke visoravni su ušli i u drugi projekat – ja bih to nazvao jednim modelom mješovite proizvodnje – projekt proizvodnji krompira za čips. Takvi projekti, koji su mješoviti, gdje imamo dio heljde, dio ljekovitog bilja, dio krompira, su projekti koji na nivou godine ostvaruju profit sigurno u visini prosječne plaće u Bosni i Hercegovini i pod uslovom da se zadovoljavaju one socijalne potrebe – plaćanje socijalnog i zdravstvenog osiguranja. To će zapravo i Zakon o poljoprivredi ove i početkom sledeće godine regulisati. Heljda je ekonomski isplatna, radno intenzivna kultura, izvozno orijentisana i visokodohodovna.“
Zdravko Kojić, povratnik:
„Povratnik na Nikšićku visoravan, zaseok Jelik. U moj zaseok smo se vratili ja i moja porodica, odnosno moja majka, supruga i kćerka. Ostali se nisu vratili. Vratio sam se prije četiri godine i nije mi nimalo žao, odnosno drago mi je što sam se vratio. Žao mi je što se ljudi nisu vratili u većem broju. Oko 50 porodica se vratilo na Nikšićku visoravan, a od toga 20-30 posto porodica se bavi proizvodnjom heljde. Imamo problem s poljoprivrednim mašinama i plasmanom, kao i svi poljoprivrednici u BiH. Nadam se da se stvari kreću u povoljnijem toku, da će uslovi za sljedeću sjetvu biti povoljniji. Moje mišljenje je da je Vlada Bosne i Hercegovine učinila dosta pomoći i podrške, iako s podrškom povratka nisam baš potpuno zadovoljan. Trenutno imamo oko 300 interesenata za povratak u svoja sela. Povukle su se sve humanitarne organizacije koje su vršile gradnju i pomoć povratnicima. To je jedan od ključnih problema. Ove godine smo zasijali oko 1.500 duluma heljde, nešto mrkve i krompira. Za iduću godinu planiramo tri do pet hiljada duluma heljde. Tu očekujemo pomoć od države, od Ministarstva za poljoprivredu i slično. Ja mislim da se ovdje može živjeti, uz malu pomoć države. Treba nam marketing, treba nam neko ko se već time duže bavi da uspostavi kontakt sa nekim inostranim partnerom, da li za preradu heljde, da li za farmaceutsku industriju ili čisto u proizvodnji hrane od heljde odnosno prehrambenih artikala od heljde. Mi heljdu trenutno koristimo za hljeb, uštipke, palačinke, nešto malo smo prodavali vikendašima i još nekima koji su bili zainteresovani. Ko je god probao, svi su ponovo došli da kupe. Od vlastitog prošlogodišnjeg sjemena smo ponovo sijali i ove godine. Nadam se da ćemo i sledeće od svog sjemena zasijati. Bilo bi dobro kad bi imali poklon od nekog donatora za mašinski prsten. Iskoristio bih ovu priliku da zamolim da nas tu malo pomognu, makar sa jednim kombajnom i jedno dva traktora. To bi bilo moje onako otprilike suštinsko viđenje sadašnje situacije. Nema uslova za povratak. Imam spisak od 24 porodice koje bi se vratile, ali nemaju uslova. Ljudi se pate i na jednoj i na drugoj strani. Kad izbrišemo u mozgu granice i kad svi shvate da je Bosna naša država, tu više neće biti ni straha. Onda će i sa malo više svog truda i svojih sredstava pokušati da se vrate na svoja ognjišta. Ja nemam nikakvih problema kao povratnik, niti sam imao. Smatram da su rijetki oni koji su imali probleme „
Momčilo Kojić, povratnik:
„Ovdje sam rođen. Prošle godine smo napravili idejnih projekat uz pomoć institucija, u kojem je bilo 735 duluma zemljišta. Ove godine su površine uduplane. Znači, sada je uzorano 1.500 duluma, tu ima 200 duluma krompira, a ostalo je heljda. Projekat je veoma bitan u tom održivom povratku, pogotovo za tu povratničku populaciju koja poodmakle starosne dobi. Nije, znači, nužno fizičko angažovanje, mehanizacija radi svoje. Uz kvalitetnu tehniku je moguće da sve generacije rade taj posao. Kod svakog proizvoda problem je tržište. Ali mi to radimo u hodu i nadamo se da ćemo to riješiti, i uz pomoć zajednice i uz pomoć organizacija. Tržište nije na dlanu, ne može ga niko dati, mora se njegovati, održavati. Kažu – šta ako smo proizveli kad nemamo gdje da prodamo. Pa je li bolje da imaš nego da nemaš? Može se davati stoci, može se koristiti za prehranu. Strašno se otvorila potražnja u Bosni i Hercegovini. Pogotovo kad se zna da je perspektiva u toj organskoj proizvodnji i da je ta zdrava hrana na tapeti. Već se planira za narednu godinu, odnosno 2008. godinu da se napravi pogon za preradu poljoprivrednih proizvoda. A iduća godina bi možda bila udarna. Institucije vlasti kasnije, a mi brzamo i to je osnovni problem.“
Predsjednica Saveza udruženja udruga izbjeglih i raseljenih, Mirhunisa Zukić:
„Ovo je prvi put da naš Savez implementira jedan projekat domaćih institucija i drago mi je da je to u Kantonu Sarajevo. Mi sa ovim ljudima već duže vrijeme sarađujemo. Isto tako smo radili i u Istočnoj Bosni prije par godina i to se pokazalo veoma uspješnim. Gdje god imamo prostora, izbjeglica i povratnika, iznad 600 m nadmorske visine, zna se da tu heljda može da uspijeva. Evo pokušali smo da ubijedimo ljude da nastavimo ovakav projekat. I evo zahvaljujući Kantonu Sarajevo, vrijednost projekta je 22.000 KM. Time smo pomogli ovim ljudima i nadamo se da ćemo ovaj projekat uspješno dovesti do kraja, što znači da će ljudi naplatiti ovu heljdu i imati sigurnog otkupljivača. Nadamo se da ćemo to proširiti i na druge prostore. Već planiramo da to isto, uz pomoć federalnog ministarstva, uradimo i u Taršinu i na drugim područjima gdje ljudi od nas traže pomoć. Tako da je Savez zaista u ovom momentu jedan od implementatora finansijske podrške Kantona Sarajevo i naravno Poljoprivrednog instituta Sarajevo koji je nezaobilazan u svim našim programima povratka, od ljekovitog bilja, heljde i drugih poljoprivrednih proizvoda.“
Ministar za rad, socijalnu politiku i raseljena lica Vlade sarajevskog kantona Hajrudin Ibrahimović:
„Bitno je sada uvezati lanac, znači lanac od proizvodnje, prerade, plasmana, jer ovi ljudi ne mogu hodati po prostorima gdje će to prodavati. Ono što ja cijelo vrijeme nastojim je da svaka opština finansira zemljoradničku zadrugu koja će biti okosnica jednog profesionalca, ili onoliko koliko ih treba, koji će uvezati ove ljude, da se to proda ne samo na našem tržištu nego i izvan BiH.“
* * * * *
Izet Hamzić z Goraždanske opštine, nastoji preživjeti od stočarstva. Koliko u tome uspijeva saznajemo od našeg reportera Alena Bajramovića:
„Vratio sam se prošle godine ovdje i počeo da živim. Nabavio nešto stoke. Bio sam do zime ovdje. Kad je pao prvi snijeg povukao sam se na Barak, dole imam kuću, staru, porodičnu, dio koje sam naslijedio, i tamo sam preko zime držao 30 ovaca.“
Stado od oko 60 ovaca svakog predvečerja Izet od vukova sklanja u ruševinu svoje kuće u selu Jabuka, koju nikada nije uspio obnoviti. Ispred nje su dva bosanska tornjaka koja su na straži po cijelu noć. Izet se vraća u Goražde. U ranu zoru ponovo kreće na Jabuku. Te tako svak idan prevaljuje blizu 20 km.
„Radio sam svašta nešto. Sjekao drva, prodavao, skupljao željezo, svačim sam se bavio. Naravno samo poštenim poslovima. Nisam krao, nisam dolazio u sukob sa zakonom. Radio sam sve one teške poslove, pa nazovimo ih i mizernim. Dovučeš ona drva, onaj ti kaže ovo, onaj ono, kad te neko vidi da skupljaš željezo, u potoku, s nekom krampom i tako dalje. I zato sam se odlučio na ovaj korak. Imam dva sina. Ovaj stariji je dosta zaljubljen u ovaj posao koji radimo. Jednostavno to voli. Najveća mu je radost kad kupimo novu ovcu, kad povećamo broj ovaca. „
Na ogromnim prostranstvima na rubovima Goraždanske i Paljanske općine nekada je živjelo nekoliko hiljada stanovnika. Danas u ovdašnjim selima možete sresti uglavnom starije osobe.
„Bila je sezona gljiva pa si nekoga mogao i sresti. Društvo su mi uglavnom dva psa, zmije i vukovi. Nisam imao štete što se tiče vukova.“
Izetov prvi komšija je Drago Tamburić, koji se na Jabuku vratio prije pet godina.
„Jedan smo drugom desna ruka. On meni, ja njemu. Pomažemo jedan drugome. Ja često pobolijevam, pa me vuče u Goražde. Ni stara mi nije dobro, pa pomaže i njoj. Mi mu pripazimo ovce i tako.“
Desetine kilometara livada pravi su raj za uzgoj stočarstva u državi koja milione izdvaja za hranu iz uvoza. Gradu čija mljekara nema dovoljno sirovina, kantonu koji ovim ljudima nije dao ni marku podsticaja za razvoj poljoprivrede. Izet Hamzić:
„Prostranstvo je veliko. Da imam hiljadu ovaca, imale bi gdje da pasu. Mislim da ne bi mogle načeti ispašu koliko ima ispaše, jer nekad je ovdje paslo 5.000 ovaca.“
Sa sadašnjim brojem u svome stadu Izet ne može osigurati pristojan život, posebno u situaciji kada je nomad na svome imanju. Nada se povoljnijim kreditima za razvoj poljoprivrede, kako bi broj ovaca povećao na 150 i najprije sanirao štalu koja mu je izgorjela u ratu.
* * * * *
U petak, 18. avgusta, zvanično je započeo otkup nacionalizovanih stanova u sarajevskoj opštini Centar. To bi se trebalo uskoro desiti i u ostalim sarajevskim i bosanskohercegovačkim opštinama gdje postoje ovakvi stanovi. Prvi Ugovori o prodaji mogli bi biti sklopljeni za desetak dana, iako je veliki broj stanara sa stanarskim pravom na nacionalizovanim stanovima dostavio kompletnu dokumentaciju potrebnu za otkup stana, i dalje je veliki broj nepoznanica pa i „prave zbrke“, kako kažu građani. Glavni problem je kako obeštetiti vlasnike, odnosno ko će im i kada dodijeliti zamjenski stan.
Bilježimo neke stavove. Načelnik opštine Centar Dževad Bećirevć:
„Meni je žao što otkup nije počeo ranije i žao mi je što sam morao uputiti dopis federalnom parlamentu, jer član 47 ovog zakona je nedorečen, nigdje ne piše ko će izvršiti nadoknadu bivšim vlasnicima. Iz tog razloga ja nisam mogao preuzeti u tom momentu rizik na opštinu Centar i uputio sam federalnom parlamentu jedno pismo u kojem sam i to pitao, međutim parlament se još nije oglasio. Da li je to namjerno ili nenamjerno, nije važno. Ja više nisam mogao čekati da se neko smiluje da odgovori, jer radi se o ljudima koji već 10 godina čekaju da otkupe stanove i 10 godina su na neki način diskriminirani u odnosu na druge koji su stanove mogli otkupiti. Mi smo već prije mjesec dana izbacili obrasce na info pultu, na tim obrascima piše sve šta je tačno potrebno. Mislim da će glavna smetnja i odugovlačenje toga biti kod ZK izvedaka, jer na sudovima su velike gužve i čeka se po dva-tri mjeseca na taj ZK izvedak. Mi smo obavili razgovor i sa sudom i mislim da će nam oni na neki način izaći u susret i da će to malo ubrzati. U ovih mjesec dana, dok smo vršili prijem za otkup stanova, dobili smo stotinjak zahtjeva za zamjenski stan odnosno za nadoknadu u novcu za stare vlasnike. Međutim, moja služba će odbiti takve zahtjeve i u obrazloženju će napisati da se takvi vlasnici obrate federalnom parlamentu jer je on zakonodavac, a po meni on nije propisao ko će im to nadoknaditi. Tako da će to vjerovatno parlament rješavati.“
Predstavnik Asocijacije za zaštitu nacionalizovane i privatne imovine Nadih Rašidagić kaže da sa otkupom nije trebalo početi jer nisu doneseni podzakonski akti:
„Mišljenje pravnih eksperata je da je zakon koji je donesen u parlamentu i Domu naroda potpuno nedorečen i da je potrebno donijeti zakonske akte odnosno provedbene akte. Odluka opštine Centar je mimo svih regula i mislim da će ta odluka unijeti još veći haos i u onako haotično stanje vezano za otkup nacionalizovanih stanova, probleme restitucije i tako dalje. Smatramo da je općina Centar, kao i sve ostale općine, trebala da sačeka tumačenje Predstavničkog doma, odnosno donosioca zakona i trebalo se sačekati donošenje podzakonskih akata za koje je zaduženo federalno Ministarstvo za prostorno uređenje. Oni to nisu uradili. A s druge strane, za neke minorne, nevažne zakone traže donošenje nekakvih provedbenih podzakonskih akata. Mislim da je opština Centar uradila ono što nije smjela uraditi, da je to nekakva predizborna kampanja da se dobiju glasači, da se dobije što više glasova od ljudi koji će sada biti u mogućnosti da otkupe nacionalizovane stanove. Mi ćemo poduzeti sve potrebne mjere, obavijestićemo Visokog predstavnika, međunarodne organizacije, međunarodne pravne eksperte, sve ambasade koje su akreditovane u Bosni i Hercegovini, upozoriti ih na protuzakonje koje se sad događa vezano za obeštećenje. Dodjela zamjenskih stanova bivšim vlasnicima mora ići istovremeno, uknjižba mora ići istovremeno. Mi ćemo preduzeti sve potrebne pravne radnje. U kontaktu smo i sa predsjednikom Komisije za restituciju. Uputićemo pismo i tražiti sastanak i sa premijerom Terzićem i sa članovima Predsjedništva BiH, dakle sve ćemo poduzeti da obavijestimo da je na sceni jedno potpuno nezakonje i jedna nova otimačina.“
Poslanik parlamenta Federacije i jedan od predlagača Zakona Šemsudin Mehmedović:
„U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o otkupu i prodaji nacionaliziranih stanova stoji da se uknjižba vrši istovremeno, a nema smetnji da se krene u proces otkupa tih stanova. Što se tiče nadoknade bivšim vlasnicima nacionaliziranih stanova, tu se radi o stambenom fondu neotkupljenih stanova koje još država nije prodala. Da li su oni u nadležnosti općine ili kantona, to je sasvim svejedno, ali u svakom slučaju općine su te koje trebaju da provode ovaj zakon. Ukoliko ima bilo kakvih nejasnoća, normalno je da se obrate zakonodavcu koji je donio zakon u smislu tumačenja eventualnih zakonskih odredbi gdje im je nešto nejasno. Ali smatram da se isuviše politizira oko provedbe ovog zakona jer smatram kao jedan od predlagača ovog zakona da je zakon potpuno decidan i jasan, jer zapravo mi smo samo izmijenili nekoliko odredbi osnovnog zakona, a osnovni zakon je na snazi od 1996. ili 1997. godine. Prema tome, ne vidim zbog čega bi eventualno načelnici općina opstruirali provedbu ovog zakona, osim ako ne žele da je zloupotrebljavaju u političke svrhe. Smatram da se agonija svih tih ljudi treba konačno da riješi time što će im se dozvoliti da se proces otkupa započne. A što se tiče uknjižbe i nadoknade bivšim vlasnicima – uknjižba tačno stoji u jednom od članova zakona – vrši se istovremeno. Prema tome, nema se šta čekati i opstruirati po pitanju dodjele tih stanova. Uknjižba nekog od zamjenskih stanova ne podrazumijeva automatski deložaciju trenutnog korisnika tog stana, ali to što se uknjižbom definiše pravo vlasništva, to je sasvim druga kategorija. To što kažu da nemaju nijednog stana, to dovoljno govori o tome da su rasporedili, odnosno dodijelili stanove svojim zaposlenicima. Neka izvole napraviti reviziju tih dodijeljenih stanova i vidjeće da imaju stambeni fond od preko 6.000 stambenih jedinica. Prema tome, mogu sasvim jednostavno da riješe to pitanje. Znači, uknjižba se vrši istovremeno. Ne može se uknjižiti stan nakon procesa otkupa, ne može se uknjižiti ni nosilac stanarskog prava dok se ne uknjiži adekvatan stan bivšem vlasniku tog nacionaliziranog stana. Prema tome, proces otkupa treba da započne i da to načelnici općina rješavaju. A što se tiče uknjižbe, ona se, znači, mora vršiti istovremeno.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stučnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br.1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje
Povratnici na Nišićku visoravan, na putu od Sarajeva prema Tuzli, našli su mogućnost za „održivi ostanak“, u proizvodnji heljde – žitarice koja sve više dokazuje svoja ljekovita svojstva u ishrani čovjeka. Profesor Nezir Tanović, koji je praktično najzaslužniji što je ova žitarica vratila život u kuće povratnika, kaže:
„Ovdje na Nikšićkoj visoravni, na ovoj strani Kantona Sarajevo, heljdu proizvode svi povratnici, njih 33. Na području opštine Hadžići, posebno Raštelica, uključeno je preko 50 ljudi u proizvodnju heljde. Lider u ovoj proizvodnji je firma pod nazivom Eko heljda. Pravimo u Kantonu Sarajevo fabrike ljekovitog bilja. Nastavićemo to raditi, očekuje nas lijepa budućnost i ovo neka bude za sve aspekte agrara primjer kako se od ničega može napraviti posao, kako se mogu uposliti ljudi, zadovoljiti socijalni aspekti, kako se može sačuvati bio diverzitet ovog područja i ekološki ambijent. Nikšićka visoravan, ova bijela polja neka budu i mojim kolegama stručnjacima uzor, neka šire ovaj projekat i na drugim područjima, jer tržište za heljdu je neograničeno, ne samo u našem domaćem ambijentu, već i na inostranom tržištu. U 2006. godini ukupno na Kantonu Sarajevo imamo 2.300 duluma heljde. Na ovom platou gdje se danas nalazimo imamo 1.220 duluma heljde. Što se tiče ekonomskih parametara, po jednom hektaru ostvarujemo čist profit oko 1.600-1.700 KM u ovisnosti o usjevu i visini prinosa. Dakle, paralelno sa ovom djelatnošću, ovi ljudi sa Nikšićke visoravni su ušli i u drugi projekat – ja bih to nazvao jednim modelom mješovite proizvodnje – projekt proizvodnji krompira za čips. Takvi projekti, koji su mješoviti, gdje imamo dio heljde, dio ljekovitog bilja, dio krompira, su projekti koji na nivou godine ostvaruju profit sigurno u visini prosječne plaće u Bosni i Hercegovini i pod uslovom da se zadovoljavaju one socijalne potrebe – plaćanje socijalnog i zdravstvenog osiguranja. To će zapravo i Zakon o poljoprivredi ove i početkom sledeće godine regulisati. Heljda je ekonomski isplatna, radno intenzivna kultura, izvozno orijentisana i visokodohodovna.“
Zdravko Kojić, povratnik:
„Povratnik na Nikšićku visoravan, zaseok Jelik. U moj zaseok smo se vratili ja i moja porodica, odnosno moja majka, supruga i kćerka. Ostali se nisu vratili. Vratio sam se prije četiri godine i nije mi nimalo žao, odnosno drago mi je što sam se vratio. Žao mi je što se ljudi nisu vratili u većem broju. Oko 50 porodica se vratilo na Nikšićku visoravan, a od toga 20-30 posto porodica se bavi proizvodnjom heljde. Imamo problem s poljoprivrednim mašinama i plasmanom, kao i svi poljoprivrednici u BiH. Nadam se da se stvari kreću u povoljnijem toku, da će uslovi za sljedeću sjetvu biti povoljniji. Moje mišljenje je da je Vlada Bosne i Hercegovine učinila dosta pomoći i podrške, iako s podrškom povratka nisam baš potpuno zadovoljan. Trenutno imamo oko 300 interesenata za povratak u svoja sela. Povukle su se sve humanitarne organizacije koje su vršile gradnju i pomoć povratnicima. To je jedan od ključnih problema. Ove godine smo zasijali oko 1.500 duluma heljde, nešto mrkve i krompira. Za iduću godinu planiramo tri do pet hiljada duluma heljde. Tu očekujemo pomoć od države, od Ministarstva za poljoprivredu i slično. Ja mislim da se ovdje može živjeti, uz malu pomoć države. Treba nam marketing, treba nam neko ko se već time duže bavi da uspostavi kontakt sa nekim inostranim partnerom, da li za preradu heljde, da li za farmaceutsku industriju ili čisto u proizvodnji hrane od heljde odnosno prehrambenih artikala od heljde. Mi heljdu trenutno koristimo za hljeb, uštipke, palačinke, nešto malo smo prodavali vikendašima i još nekima koji su bili zainteresovani. Ko je god probao, svi su ponovo došli da kupe. Od vlastitog prošlogodišnjeg sjemena smo ponovo sijali i ove godine. Nadam se da ćemo i sledeće od svog sjemena zasijati. Bilo bi dobro kad bi imali poklon od nekog donatora za mašinski prsten. Iskoristio bih ovu priliku da zamolim da nas tu malo pomognu, makar sa jednim kombajnom i jedno dva traktora. To bi bilo moje onako otprilike suštinsko viđenje sadašnje situacije. Nema uslova za povratak. Imam spisak od 24 porodice koje bi se vratile, ali nemaju uslova. Ljudi se pate i na jednoj i na drugoj strani. Kad izbrišemo u mozgu granice i kad svi shvate da je Bosna naša država, tu više neće biti ni straha. Onda će i sa malo više svog truda i svojih sredstava pokušati da se vrate na svoja ognjišta. Ja nemam nikakvih problema kao povratnik, niti sam imao. Smatram da su rijetki oni koji su imali probleme „
Momčilo Kojić, povratnik:
„Ovdje sam rođen. Prošle godine smo napravili idejnih projekat uz pomoć institucija, u kojem je bilo 735 duluma zemljišta. Ove godine su površine uduplane. Znači, sada je uzorano 1.500 duluma, tu ima 200 duluma krompira, a ostalo je heljda. Projekat je veoma bitan u tom održivom povratku, pogotovo za tu povratničku populaciju koja poodmakle starosne dobi. Nije, znači, nužno fizičko angažovanje, mehanizacija radi svoje. Uz kvalitetnu tehniku je moguće da sve generacije rade taj posao. Kod svakog proizvoda problem je tržište. Ali mi to radimo u hodu i nadamo se da ćemo to riješiti, i uz pomoć zajednice i uz pomoć organizacija. Tržište nije na dlanu, ne može ga niko dati, mora se njegovati, održavati. Kažu – šta ako smo proizveli kad nemamo gdje da prodamo. Pa je li bolje da imaš nego da nemaš? Može se davati stoci, može se koristiti za prehranu. Strašno se otvorila potražnja u Bosni i Hercegovini. Pogotovo kad se zna da je perspektiva u toj organskoj proizvodnji i da je ta zdrava hrana na tapeti. Već se planira za narednu godinu, odnosno 2008. godinu da se napravi pogon za preradu poljoprivrednih proizvoda. A iduća godina bi možda bila udarna. Institucije vlasti kasnije, a mi brzamo i to je osnovni problem.“
Predsjednica Saveza udruženja udruga izbjeglih i raseljenih, Mirhunisa Zukić:
„Ovo je prvi put da naš Savez implementira jedan projekat domaćih institucija i drago mi je da je to u Kantonu Sarajevo. Mi sa ovim ljudima već duže vrijeme sarađujemo. Isto tako smo radili i u Istočnoj Bosni prije par godina i to se pokazalo veoma uspješnim. Gdje god imamo prostora, izbjeglica i povratnika, iznad 600 m nadmorske visine, zna se da tu heljda može da uspijeva. Evo pokušali smo da ubijedimo ljude da nastavimo ovakav projekat. I evo zahvaljujući Kantonu Sarajevo, vrijednost projekta je 22.000 KM. Time smo pomogli ovim ljudima i nadamo se da ćemo ovaj projekat uspješno dovesti do kraja, što znači da će ljudi naplatiti ovu heljdu i imati sigurnog otkupljivača. Nadamo se da ćemo to proširiti i na druge prostore. Već planiramo da to isto, uz pomoć federalnog ministarstva, uradimo i u Taršinu i na drugim područjima gdje ljudi od nas traže pomoć. Tako da je Savez zaista u ovom momentu jedan od implementatora finansijske podrške Kantona Sarajevo i naravno Poljoprivrednog instituta Sarajevo koji je nezaobilazan u svim našim programima povratka, od ljekovitog bilja, heljde i drugih poljoprivrednih proizvoda.“
Ministar za rad, socijalnu politiku i raseljena lica Vlade sarajevskog kantona Hajrudin Ibrahimović:
„Bitno je sada uvezati lanac, znači lanac od proizvodnje, prerade, plasmana, jer ovi ljudi ne mogu hodati po prostorima gdje će to prodavati. Ono što ja cijelo vrijeme nastojim je da svaka opština finansira zemljoradničku zadrugu koja će biti okosnica jednog profesionalca, ili onoliko koliko ih treba, koji će uvezati ove ljude, da se to proda ne samo na našem tržištu nego i izvan BiH.“
* * * * *
Izet Hamzić z Goraždanske opštine, nastoji preživjeti od stočarstva. Koliko u tome uspijeva saznajemo od našeg reportera Alena Bajramovića:
„Vratio sam se prošle godine ovdje i počeo da živim. Nabavio nešto stoke. Bio sam do zime ovdje. Kad je pao prvi snijeg povukao sam se na Barak, dole imam kuću, staru, porodičnu, dio koje sam naslijedio, i tamo sam preko zime držao 30 ovaca.“
Stado od oko 60 ovaca svakog predvečerja Izet od vukova sklanja u ruševinu svoje kuće u selu Jabuka, koju nikada nije uspio obnoviti. Ispred nje su dva bosanska tornjaka koja su na straži po cijelu noć. Izet se vraća u Goražde. U ranu zoru ponovo kreće na Jabuku. Te tako svak idan prevaljuje blizu 20 km.
„Radio sam svašta nešto. Sjekao drva, prodavao, skupljao željezo, svačim sam se bavio. Naravno samo poštenim poslovima. Nisam krao, nisam dolazio u sukob sa zakonom. Radio sam sve one teške poslove, pa nazovimo ih i mizernim. Dovučeš ona drva, onaj ti kaže ovo, onaj ono, kad te neko vidi da skupljaš željezo, u potoku, s nekom krampom i tako dalje. I zato sam se odlučio na ovaj korak. Imam dva sina. Ovaj stariji je dosta zaljubljen u ovaj posao koji radimo. Jednostavno to voli. Najveća mu je radost kad kupimo novu ovcu, kad povećamo broj ovaca. „
Na ogromnim prostranstvima na rubovima Goraždanske i Paljanske općine nekada je živjelo nekoliko hiljada stanovnika. Danas u ovdašnjim selima možete sresti uglavnom starije osobe.
„Bila je sezona gljiva pa si nekoga mogao i sresti. Društvo su mi uglavnom dva psa, zmije i vukovi. Nisam imao štete što se tiče vukova.“
Izetov prvi komšija je Drago Tamburić, koji se na Jabuku vratio prije pet godina.
„Jedan smo drugom desna ruka. On meni, ja njemu. Pomažemo jedan drugome. Ja često pobolijevam, pa me vuče u Goražde. Ni stara mi nije dobro, pa pomaže i njoj. Mi mu pripazimo ovce i tako.“
Desetine kilometara livada pravi su raj za uzgoj stočarstva u državi koja milione izdvaja za hranu iz uvoza. Gradu čija mljekara nema dovoljno sirovina, kantonu koji ovim ljudima nije dao ni marku podsticaja za razvoj poljoprivrede. Izet Hamzić:
„Prostranstvo je veliko. Da imam hiljadu ovaca, imale bi gdje da pasu. Mislim da ne bi mogle načeti ispašu koliko ima ispaše, jer nekad je ovdje paslo 5.000 ovaca.“
Sa sadašnjim brojem u svome stadu Izet ne može osigurati pristojan život, posebno u situaciji kada je nomad na svome imanju. Nada se povoljnijim kreditima za razvoj poljoprivrede, kako bi broj ovaca povećao na 150 i najprije sanirao štalu koja mu je izgorjela u ratu.
* * * * *
U petak, 18. avgusta, zvanično je započeo otkup nacionalizovanih stanova u sarajevskoj opštini Centar. To bi se trebalo uskoro desiti i u ostalim sarajevskim i bosanskohercegovačkim opštinama gdje postoje ovakvi stanovi. Prvi Ugovori o prodaji mogli bi biti sklopljeni za desetak dana, iako je veliki broj stanara sa stanarskim pravom na nacionalizovanim stanovima dostavio kompletnu dokumentaciju potrebnu za otkup stana, i dalje je veliki broj nepoznanica pa i „prave zbrke“, kako kažu građani. Glavni problem je kako obeštetiti vlasnike, odnosno ko će im i kada dodijeliti zamjenski stan.
Bilježimo neke stavove. Načelnik opštine Centar Dževad Bećirevć:
„Meni je žao što otkup nije počeo ranije i žao mi je što sam morao uputiti dopis federalnom parlamentu, jer član 47 ovog zakona je nedorečen, nigdje ne piše ko će izvršiti nadoknadu bivšim vlasnicima. Iz tog razloga ja nisam mogao preuzeti u tom momentu rizik na opštinu Centar i uputio sam federalnom parlamentu jedno pismo u kojem sam i to pitao, međutim parlament se još nije oglasio. Da li je to namjerno ili nenamjerno, nije važno. Ja više nisam mogao čekati da se neko smiluje da odgovori, jer radi se o ljudima koji već 10 godina čekaju da otkupe stanove i 10 godina su na neki način diskriminirani u odnosu na druge koji su stanove mogli otkupiti. Mi smo već prije mjesec dana izbacili obrasce na info pultu, na tim obrascima piše sve šta je tačno potrebno. Mislim da će glavna smetnja i odugovlačenje toga biti kod ZK izvedaka, jer na sudovima su velike gužve i čeka se po dva-tri mjeseca na taj ZK izvedak. Mi smo obavili razgovor i sa sudom i mislim da će nam oni na neki način izaći u susret i da će to malo ubrzati. U ovih mjesec dana, dok smo vršili prijem za otkup stanova, dobili smo stotinjak zahtjeva za zamjenski stan odnosno za nadoknadu u novcu za stare vlasnike. Međutim, moja služba će odbiti takve zahtjeve i u obrazloženju će napisati da se takvi vlasnici obrate federalnom parlamentu jer je on zakonodavac, a po meni on nije propisao ko će im to nadoknaditi. Tako da će to vjerovatno parlament rješavati.“
Predstavnik Asocijacije za zaštitu nacionalizovane i privatne imovine Nadih Rašidagić kaže da sa otkupom nije trebalo početi jer nisu doneseni podzakonski akti:
„Mišljenje pravnih eksperata je da je zakon koji je donesen u parlamentu i Domu naroda potpuno nedorečen i da je potrebno donijeti zakonske akte odnosno provedbene akte. Odluka opštine Centar je mimo svih regula i mislim da će ta odluka unijeti još veći haos i u onako haotično stanje vezano za otkup nacionalizovanih stanova, probleme restitucije i tako dalje. Smatramo da je općina Centar, kao i sve ostale općine, trebala da sačeka tumačenje Predstavničkog doma, odnosno donosioca zakona i trebalo se sačekati donošenje podzakonskih akata za koje je zaduženo federalno Ministarstvo za prostorno uređenje. Oni to nisu uradili. A s druge strane, za neke minorne, nevažne zakone traže donošenje nekakvih provedbenih podzakonskih akata. Mislim da je opština Centar uradila ono što nije smjela uraditi, da je to nekakva predizborna kampanja da se dobiju glasači, da se dobije što više glasova od ljudi koji će sada biti u mogućnosti da otkupe nacionalizovane stanove. Mi ćemo poduzeti sve potrebne mjere, obavijestićemo Visokog predstavnika, međunarodne organizacije, međunarodne pravne eksperte, sve ambasade koje su akreditovane u Bosni i Hercegovini, upozoriti ih na protuzakonje koje se sad događa vezano za obeštećenje. Dodjela zamjenskih stanova bivšim vlasnicima mora ići istovremeno, uknjižba mora ići istovremeno. Mi ćemo preduzeti sve potrebne pravne radnje. U kontaktu smo i sa predsjednikom Komisije za restituciju. Uputićemo pismo i tražiti sastanak i sa premijerom Terzićem i sa članovima Predsjedništva BiH, dakle sve ćemo poduzeti da obavijestimo da je na sceni jedno potpuno nezakonje i jedna nova otimačina.“
Poslanik parlamenta Federacije i jedan od predlagača Zakona Šemsudin Mehmedović:
„U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o otkupu i prodaji nacionaliziranih stanova stoji da se uknjižba vrši istovremeno, a nema smetnji da se krene u proces otkupa tih stanova. Što se tiče nadoknade bivšim vlasnicima nacionaliziranih stanova, tu se radi o stambenom fondu neotkupljenih stanova koje još država nije prodala. Da li su oni u nadležnosti općine ili kantona, to je sasvim svejedno, ali u svakom slučaju općine su te koje trebaju da provode ovaj zakon. Ukoliko ima bilo kakvih nejasnoća, normalno je da se obrate zakonodavcu koji je donio zakon u smislu tumačenja eventualnih zakonskih odredbi gdje im je nešto nejasno. Ali smatram da se isuviše politizira oko provedbe ovog zakona jer smatram kao jedan od predlagača ovog zakona da je zakon potpuno decidan i jasan, jer zapravo mi smo samo izmijenili nekoliko odredbi osnovnog zakona, a osnovni zakon je na snazi od 1996. ili 1997. godine. Prema tome, ne vidim zbog čega bi eventualno načelnici općina opstruirali provedbu ovog zakona, osim ako ne žele da je zloupotrebljavaju u političke svrhe. Smatram da se agonija svih tih ljudi treba konačno da riješi time što će im se dozvoliti da se proces otkupa započne. A što se tiče uknjižbe i nadoknade bivšim vlasnicima – uknjižba tačno stoji u jednom od članova zakona – vrši se istovremeno. Prema tome, nema se šta čekati i opstruirati po pitanju dodjele tih stanova. Uknjižba nekog od zamjenskih stanova ne podrazumijeva automatski deložaciju trenutnog korisnika tog stana, ali to što se uknjižbom definiše pravo vlasništva, to je sasvim druga kategorija. To što kažu da nemaju nijednog stana, to dovoljno govori o tome da su rasporedili, odnosno dodijelili stanove svojim zaposlenicima. Neka izvole napraviti reviziju tih dodijeljenih stanova i vidjeće da imaju stambeni fond od preko 6.000 stambenih jedinica. Prema tome, mogu sasvim jednostavno da riješe to pitanje. Znači, uknjižba se vrši istovremeno. Ne može se uknjižiti stan nakon procesa otkupa, ne može se uknjižiti ni nosilac stanarskog prava dok se ne uknjiži adekvatan stan bivšem vlasniku tog nacionaliziranog stana. Prema tome, proces otkupa treba da započne i da to načelnici općina rješavaju. A što se tiče uknjižbe, ona se, znači, mora vršiti istovremeno.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa, posvećena pravima izbjeglih i raseljenih osoba i vraćanju njihove imovine, na programu je svake nedjelje u 15 sati, na kratkim talasima 9 660, 11 770 i 13 685 KHz. Možete je slušati i na 20-tak lokalnih radiostanica u BiH. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u BiH, te drugi stučnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pismo s pitanjem pošaljite u našu redakciju u Sarajevu, gdje se priprema ova emisija, a adresa je: Fra Anđela Zvizdovića br.1, Sarajevo. Ako je to za vas jednostavniji put, pisma možete poslati i našoj redakciji u Pragu. Adresa je: Vinohradska 1, Češka Republika; ili našim dopisništvima:
- u Zagrebu, Iblerov trg 9,
- u Beogradu, Kneza Miloša 25.
Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje