Vijeće ministara BiH usvojilo je informaciju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice o iseljeništvu Bosne i Hercegovine, prema kojoj izvan zemlje živi million i 41.000 građana BiH. Ovi se podaci odnose uglavnom na građane koji su zemlju napustili nakon 1992. godine, što upućuje na zaključak da je broj bosanskohercegovačkih građana u svijetu i veći.
Najviše iseljenika živi u Evropi: u Njemačkoj 166.000, u Srbiji i Crnoj Gori 137.000, a u Republici Sloveniji 115.000. U Austriji živi 108.000, u Švedskoj 70.000, u Republici Hrvatskoj 62.000 i u Švicarskoj 52.000 bosanskohercegovačkih građana. U Sjedinjenim Američkim Državama živi 132.000, a u Kanadi 60.000.
Prema istoj informaciji, više od 90 posto bosanskohercegovačkih građana riješilo je svoj status u državama prijema, dok oko 80.000 osoba, uglavnom sa izbjegličkim statusom, čeka na trajno rješenje. Prema ocjeni stanja, bosanskohercegovački građani u inozemstvu spadaju u red najbolje integriranih stranaca u skoro svim državama svijeta, a značajan broj mladih uključen je proces visokog obrazovanja država domaćina.
* * * * *
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, koji je predložio poslanik Tihomir Gligorić, vraćen je Kolegijumu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH na usaglašavanje, jer nije dobio potrebnu većinu glasova poslanika iz Federacije BiH.
Ovaj prijedlog zakona, kojim je predviđeno da rok vraćanja stare devizne štednje bude skraćen na pet godina, na glasanju je dobio opštu, ali ne i potrebnu entitetsku većinu glasova. Obrazlažući Prijedlog zakona, Gligorić se založio da rok vraćanja devizne štednje bude pet, umjesto predviđenih 13 godina, da sravnjenje dugovanja vrše banke, a ne agencija, te da obveznice budu tretirane kao hartije od vrijednosti.
Zamjenik ministra finansija Bosne i Hercegovine Jusuf Kumalić zatražio je 15 dana da se Ministarstvo izjasni o skraćenju roka za isplatu stare devizne štednje. On je istakao da je ranije utvrđeno da budžet BiH zadovoljava samo fiskalne potrebe, ali ne i socijalne:
„Bosna i Hercegovina u ovom sad momentu nema nikakve mogućnosti da skraćuje ove rokove naknade po osnovu stare devizne štednje.“
Nakon rasprave u parlamentu BiH i odlaganja izjašnjavanja o izmjenama Zakona o isplati po osnovu stare devizne štednje, bilježimo i razmišljanja u dva udruženja koja okupljaju i zastupaju interese starih deviznih štediša. Govore Ale Lizalović i Amila Omersoftić:
„Parlament je usvojio prijedlog gospodina Gligorića, većina je bila za prihvatanje našeg prijedloga, međutim iz Federacije BiH nije bilo dovoljno glasova, a tu je zakazala stranka SDA. Da su bila još tri glasa, bilo bi sve u redu. Ostalo je drugo čitanje – 25. avgusta – kada bi taj naš prijedlog trebao da se usvoji. To je pitanje domicilnih banaka – Jugobanke i Privredne banke. Međutim, država Bosna i Hercegovina odnosno vlada bi trebala da pokrene pitanje rješavanja devizne štednje kod banka koje su van BiH, a to su Ljubljanska banka d.d. Ljubljana i Invest banka d.d. Beograd.
Pred nama je još dosta bitke, ali ovo vidim kao još jedan korak u dolaženju do rješenja. Zakon iz aprila, koji je na 13 godina, on ne daje garancije. Bosna i Hercegovina niti zna kolika su potraživanja, niti je obezbijedila garancije na primjer kod MMF-a i Svjetske banke za ta plaćanja. Ukoliko nema garancija, ona će reći da preuzima obaveze i kad mi pristanemo, reći će nam da nema para. Dakle, mi smo na tom jednom putu ustrajavanja, jer izvršna vlast konačno mora da shvati da je ona tu zbog građana i da se u ovoj državi ne može rješavati pitanje restitucije i nečega što je prije sto godina oteto, a otimati od građana koji tu danas žive i kojima je to potrebno zaista da prežive, za opstanak. Jer, nedavanje štednje više nije pitanje ugrožavanja imovinskih prava, to je ugrožavanje života naših građana.“
* * * * *
Grupa od 35 poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH podnijela je zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti člana 47. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo. Ustavni sud je prije nekoliko dana donio Presudu kojom se utvrđuje da stav jedan ovog člana nije u suprotnosti sa Ustavom Federacije, a radi se o stanovima u privatnom vlasništvu.
Time što su nosioci stanarskog prava na tim stanovima svojevremeno stekli stanarsko pravo, ni u kom slučaju ne znači da imaju pravo otkupa tih stanova jer se radi o stanovima u privatnom vlasništvu, koji nisu nacionalizovani. Ustavni sud se odbio izjasniti o stavu dva člana 47 istog zakona, uz obrazloženje da je on već izmijenjen. Naime, izmjene zakona, koje su na snazi od 11. jula, dopuštaju otkup nacionalizovanih stanova, osim ako oni nemaju status legata, vakufa i zadužbina. Međutim, i u tom slučaju postoji mogućnost nagodbe sa vlasnikom stana.
* * * * *
Državna komisija za izbjeglice i raseljene osobe odobrila je općini Bugojno 213.185 konvertibilnih maraka za obnovu stambenih jedinica na području ove općine. Projekat će biti realiziran putem Fonda za povratak, a Služba za obnovu i povratak općine Bugojno uskoro će raspisati javni poziv izbjeglim i raseljenim osobama za podnošenje zahtjeva za dodjelu donacija. Rekonstrukcija kuća biće izvršena po sistemu „ključ u ruke“, a ovim projektom, čija se realizacija očekuje tokom 2007. godine, biće obnovljeno 12 kuća
* * * * *
Vlada Nizozemske donirala je dva miliona maraka, a Vlada Kantona Sarajevo 70.000 maraka za obnovu 60 kuća na području općina Srebrenica, Bratunac i Vlasenica.
Potpisani su prvi ugovori o obnovi kuća iz ovog programa, koji se odnose na raseljene osobe smještene u kolektivnim izbjegličkim centrima na području Kantona Sarajevo. Govori jedan od potpisnika ugovora:
„Zovem se Haris Talić. Živim u kolektivnom centru Ilijašu od 1998. godine. Stvarno je više dosta, krajnje je vrijeme da se vratimo u naša mjesta. Posla nema, ali nečim ćemo se baviti. Od nečega moramo živjeti. Živimo i ovdje, nekako ćemo se snaći i tamo.“
Ministar za rad, socijalnu politiku, izbjegla i raseljena lica Kantona Sarajevo, Hajrudin Ibrahimović:
„Zadovoljstvo mi je da smo danas bili prisutni potpisivanju ugovora s korisnicima. Projekat smo dogovarali negdje prošle godine sa Vladom Kraljevine Holandije. Oni ulažu milion eura. Vlada Kantona Sarajevo, putem Ministarstva na čijem sam čelu, uložila je 70.000 konvertibilnih maraka. Pridružili smo se realizaciji projekta da bi kandidirali naše korisnike koji su u alternativnom smještaju u Kantonu Sarajevo. Projekat se realizira na području općina Srebrenica, Bratunac i Vlasenica. Biće sanirano 60 stambenih jedinica. Obzirom da je najveći broj stanovništva s tog područja u Kantonu Sarajevo, to je za nas vrlo važno. Od 60 stambenih jedinica, 29 će biti sanirano u Srebrenici. Napomenuo sam danas da smo pratili cijeli mandat ove vlade i tražili projekte koji su implementirani na području općine Srebrenica znajući šta ta općina predstavlja za cijelu BiH i obzirom na značajan broj korisnika s tog područja u Kantonu Sarajevo. U ovom trenutku, od 43 korisnika alternativnog smještaja u Kantonu Sarajevo, 20 njih je uključeno u projekat koji se implementira na području općine Srebrenica, a u kojem učestvuje i ovo Ministarstvo, i do kraja godine će se steći uslovi za njihov povratak na to područje. Ja sam istakao danas, obzirom da je sa nama bila koordinator za jugoistočnu Evropu Danskog komiteta za izbjeglice koji implementira ovaj projekat, da je za nas značajno da se aktivnosti na području srebreničkog kraja nastave i dalje, obzirom da, kažem, imamo značajan broj raseljenih s tog područja kako u Kantonu Tuzla tako u Kantonu Sarajevo. Snažno podržavamo namjeru da se područje općine Srebrenica proglasi područjem od posebnog interesa za BiH, gdje bi se planskim i namjenskim sredstvima iz budžeta države finansirala prije svega sanacija ratnih šteta odnosno sanacije devastacija na tom području, a onda i ostali projekti koji će omogućiti ljudima koji se vrate da ostanu da žive na tom području od svog rata. Projekat je, pored sanacije stambenih jedinica, praćen odgovarajućom finansijskom podrškom za održivi povratak, zavisno od afiniteta svakog korisnika, znači da li pomoć u stoci, poljoprivrednim mašinama ili nekoj drugoj aktivnosti.“
Predstavnik Danskog vijeća za izbjeglice Tomislav Zulin:
„Ovdje se radi o projektu koji financira ambasada Kraljevine Holandije milijunom eura i predviđa rekonstrukciju 60 kuća na području srebreničkog kraja – općina Srebrenica, Bratunac i Vlasenica. Ministarstvo Kantona Sarajevo već po drugi put participira, odnosno na neki način pomaže naše projekte i time jedan određeni broj familija približava kriterijima koje treba ispuniti da bi se uopće moglo njihovu kuću popraviti. Kad kažem – približavanje kriterijima, to znači da su neke kuće u tako lošem stanju da ih praktično nema i suma predviđena za rekonstrukciju kuće je mnogo veća nego što bi mogli pokrit. U tim slučajevima je pomoć Kantona Sarajevo, i sa gledišta infrastrukture koja se približava kući i same rekonstrukcije, puno bitna. Mi smo sa njim radili i prošle godine na projektima CARDS-a, znači Evropske komisije. Ovo je, dakle, drugi put da s njima radimo. Sada je to projekt koji financira Kraljevina Holandija. Uz rekonstrukciju kuća, predviđena je i ekonomska pomoć ovim familijama. Predviđamo otvoriti negdje 14-15 radnih mjesta. Dakle, to je jedan dugi proces. Razgovaram osa lokalnim firmama, prolazimo kroz razne biznis-planove i pokušavamo vidjeti bilo koju mogućnost da se ljudima pomogne da na neki način nađu radno mjesto prilikom povratka. Najteži dio projekta je uvijek selekcija korisnika. Mi kao nevladina organizacija, zajedno sa općinom, morali smo proći cijelu onu proceduru koja je zakonom predviđena da bi se zaključila selekcija korisnika. Ona je dugotrajna i tu se mora biti jako trasparentan i pažljiv. Mi smo to sada zatvorili, svih 60 korisnika je odabrano i sada smo u fazi tendera. Tender je raspisan i očekujemo potpisivanje ugovora za rekonstrukciju negdje za 10-15 dana. Znači da bi rekonstrukcija započela početkom osmog mjeseca. Dva mjeseca su predviđeni radovi.“
Zamjenik načelnika Opštine Srebrenica Ramo Dautbašić:
„Sretan sam što će općina Srebrenica imati četiri stambene jedinice više i najmanje petnaestak novih stanovnika. Općina Srebrenica, uz pomoć donatora, u prethodnoj 2005. godini je obnovila više od 200 stambenih jedinica. Mi se nadamo da će ove godine, po našim procjenama i po već iskazanim namjerama za implementaciju niza projekata za rekonstrukciju stambenih jedinica na području općine Srebrenica, ovaj broj biti preko 200. Naravno, ovo nije dovoljno imajući u vidu katastrofalna razaranja koja su se desila u proteklom ratu, gdje je više od 9.000 stambenih jedinica uništeno do temelja. Prošlo je već više od 15 godina da na nekim mjestima ljudi nisu živjeli, tako da je negdje potrebno je izvršiti ne samo obnovu stambenih jedinica, već provesti raščišćavanje, raščistiti prilazne puteve. I na onim putovima koji su bili u vrlo dobrom stanju, 15 godina neodržavanja je napravilo značajna oštećenja. Također, imamo još uvijek mjesnih zajednica koje nemaju struju. U nekim mjesnim zajednicama su obnovljene stambene jedinice, ali struja još uvijek nije uvedena. Tu još uvijek ne vidimo potencijalnog donatora koji će izvršiti rekonstrukciju elektro-napajanja ovih mjesta, jer je to dosta skup projekat. Državno ministarstvo je napravilo određenu proceduru i u tom smislu je bilo realizacije i sa državnog nivoa i sa nivoa federalne Vlade. Pa evo i ovo danas, i na ovakav način kantonalna vlada pomaže Srebrenici i mi joj se u to ime zahvaljujemo. Uglavnom, još uvijek nemamo pravu sliku implementacije određenih projekata u Srebrenici. Razlog tome je što donatori ne dolaze u općinsku administraciju i ne kažu – mi želimo da implementiramo taj i taj projekat, da izvršimo sanaciju 20 stambenih jedinica, taj projekat košta toliko para… Mi prave uvide u to, nažalost, nemamo i onda kruže priče kako je Srebrenica u proteklom periodu dobila značajne sume novca, a općinska administracija nije imala, niti dan danas ima nadležnost da vodi računa i brigu o tome gdje su te sume utrošene. I onda imamo problem sa odbornicima u skupštini opštine Srebrenica, koji negoduju i koji pitaju – zašto, gdje, koliko je uloženo za rekonstrukciju neke stambene jedinice, koliko je uloženo za implementaciju nekog projekta, za rekonstrukciju nekog puta, zašto je tako urađeno, a da nije dovedeno u stanje prohodnosti, odnosno upotrebljivosti i tako dalje. Ja razumijem da je možda bilo malo sredstava kod nekih organizacija i koliko su imale sredstava, toliko su i uradile, ali mi nemamo takvih informacija, da kažemo na primjer – u put u dužini od 10 kilometara smo uložili samo 10.000 maraka i za 10.000 maraka smo mogli uraditi samo to. Onda bih ja mogao da kažem i odbornicima i korisnicima tog puta da je to tako.“
* * * * *
O Danima banjalučke dijaspore, održanim ovih dana, javlja naš reporter Erduan Katana.
Predsjednik Zajednica udruženja građana Banjaluka Muhamed Kulenović:
„Ovogodišnji program manifestacije je bio jako obiman. Bilo je sadržaja i kulturno-zabavnih i sportsko-rekreativnih, ali smo pokušali ugraditi i teme koje su na neki način razvojno-ekonomskog karaktera, kao što je ekonomski forum, kao što je tribina dijaspore – to su pitanja i odgovori sa predstavnicima zakonodavnih i izvršnih organa. Zatim, imali smo jedan okrugli sto na temu ,Neprolazna ljepota čipke‘.“
Sedmicu dana se pjevalo, recitirala poezija, održavale izložbe i sportske manifestacije. Međutim, na ona pitanja na koja bi Banjalučane koji sada žive rasuti širom svijeta, potaklo na povratak ili im olakšalo svakodnevni život u jednom gradu, ni ove godine nisu dobili prave odgovore. Predsjednik Udruženja Banjalučana u Švedskoj Bakir Prlja:
„Prve godine kada su organizovani Dani dijaspore, to je bilo nešto zaista lijepo i obećeavajuće. Tri godine poslije se pokazalo da naša očekivanja nisu ispunjena, da nismo mogli ostvariti ono što smo zamislili. To što mi dođemo i odemo je samo formalnost. Postavlja se čak pitanje da li je to ubiranje nekih jeftinih političkih poena na uštrb suštine koja ovdje nikada nije ostvarena.“
Ni na ovogodišnjoj tribini dijaspore, na kojoj se građani susreću sa gradskim vlastima, nisu dobili zadovoljavajuće odgovore na svoje zahtjeve iz prethodne dvije godine – da se jednom broju ulica i naselja vrate prijašnja imena, da se u povratničkim naseljima uradi više na infrastrukturi i zapošljavanju povratnika, ističe Kulenović:
„Nažalost nije bilo odgovora na ta postavljena pitanja. Odgovori su uglavnom bili da grad ima ograničene materijalne mogućnosti za veće zahvate u infrastrukturi, da je promjena imena dosta složena i da se na tome radi, ali da to traje; što se tiče posla, da su mogućnosti ograničene, da su stara preduzeća devastirana, da ona ne rade, da se počinje ispočetka, da se stvaraju mogućnosti.“
Gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović kaže da grad čini koliko može:
„Što se tiče i skupštine grada i administrativne službe grada, ovdje zaista postoji volja, postoji jedan zakonski okvir u kome se mi krećemo i sigurno je da ovdje nema prepreka da se neka pitanja rješavaju. Ja to ne bih dijelio na područja gdje žive ovi ili oni. Mi u gradu imamo jako puno problema. Evo reći ću vam samo primjer da skoro 40 posto grada nije pokriveno kanalizacionom mrežom i to je veliki problem. Svakako da ljudi žele više i bolje, ali mi takvih primjedbi imamo iz mnogih dijelova grada. Nažalost, mi imamo toliko sredstava koliko imamo.“
Bakir Prlja:
„Mislim da političari u Banjaluci ne rade dovoljno na edukaciji stanovništva, da se zbližimo, da uradimo neke zajedničke projekte – preko Švedske – da bi mogli na neki način da ostvarimo ono što se zove multietničnost i suživot.“
Tako dijaspora traži, gradske vlasti obećavaju, pa sve ostane isto do naredne godine. A u tom čekanju, Bosna i Hercegovina, mnogim njenim građanima postaje sve dalja i dalja. Omer Kulenović:
„Sve ove skandinavske zemlje su nam omogućile jedan fin život tamo. Lijepo nam je. Lijepo je pa vele – lijepo mi je, briga me za druge. Mene je briga za druge. Ove Banjaluke nema nigdje u svijetu, ove ljepote. Ali ne živi se od ljepote. Dajte otvorite fabrike, da se radi.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
Najviše iseljenika živi u Evropi: u Njemačkoj 166.000, u Srbiji i Crnoj Gori 137.000, a u Republici Sloveniji 115.000. U Austriji živi 108.000, u Švedskoj 70.000, u Republici Hrvatskoj 62.000 i u Švicarskoj 52.000 bosanskohercegovačkih građana. U Sjedinjenim Američkim Državama živi 132.000, a u Kanadi 60.000.
Prema istoj informaciji, više od 90 posto bosanskohercegovačkih građana riješilo je svoj status u državama prijema, dok oko 80.000 osoba, uglavnom sa izbjegličkim statusom, čeka na trajno rješenje. Prema ocjeni stanja, bosanskohercegovački građani u inozemstvu spadaju u red najbolje integriranih stranaca u skoro svim državama svijeta, a značajan broj mladih uključen je proces visokog obrazovanja država domaćina.
* * * * *
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, koji je predložio poslanik Tihomir Gligorić, vraćen je Kolegijumu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH na usaglašavanje, jer nije dobio potrebnu većinu glasova poslanika iz Federacije BiH.
Ovaj prijedlog zakona, kojim je predviđeno da rok vraćanja stare devizne štednje bude skraćen na pet godina, na glasanju je dobio opštu, ali ne i potrebnu entitetsku većinu glasova. Obrazlažući Prijedlog zakona, Gligorić se založio da rok vraćanja devizne štednje bude pet, umjesto predviđenih 13 godina, da sravnjenje dugovanja vrše banke, a ne agencija, te da obveznice budu tretirane kao hartije od vrijednosti.
Zamjenik ministra finansija Bosne i Hercegovine Jusuf Kumalić zatražio je 15 dana da se Ministarstvo izjasni o skraćenju roka za isplatu stare devizne štednje. On je istakao da je ranije utvrđeno da budžet BiH zadovoljava samo fiskalne potrebe, ali ne i socijalne:
„Bosna i Hercegovina u ovom sad momentu nema nikakve mogućnosti da skraćuje ove rokove naknade po osnovu stare devizne štednje.“
Nakon rasprave u parlamentu BiH i odlaganja izjašnjavanja o izmjenama Zakona o isplati po osnovu stare devizne štednje, bilježimo i razmišljanja u dva udruženja koja okupljaju i zastupaju interese starih deviznih štediša. Govore Ale Lizalović i Amila Omersoftić:
„Parlament je usvojio prijedlog gospodina Gligorića, većina je bila za prihvatanje našeg prijedloga, međutim iz Federacije BiH nije bilo dovoljno glasova, a tu je zakazala stranka SDA. Da su bila još tri glasa, bilo bi sve u redu. Ostalo je drugo čitanje – 25. avgusta – kada bi taj naš prijedlog trebao da se usvoji. To je pitanje domicilnih banaka – Jugobanke i Privredne banke. Međutim, država Bosna i Hercegovina odnosno vlada bi trebala da pokrene pitanje rješavanja devizne štednje kod banka koje su van BiH, a to su Ljubljanska banka d.d. Ljubljana i Invest banka d.d. Beograd.
Pred nama je još dosta bitke, ali ovo vidim kao još jedan korak u dolaženju do rješenja. Zakon iz aprila, koji je na 13 godina, on ne daje garancije. Bosna i Hercegovina niti zna kolika su potraživanja, niti je obezbijedila garancije na primjer kod MMF-a i Svjetske banke za ta plaćanja. Ukoliko nema garancija, ona će reći da preuzima obaveze i kad mi pristanemo, reći će nam da nema para. Dakle, mi smo na tom jednom putu ustrajavanja, jer izvršna vlast konačno mora da shvati da je ona tu zbog građana i da se u ovoj državi ne može rješavati pitanje restitucije i nečega što je prije sto godina oteto, a otimati od građana koji tu danas žive i kojima je to potrebno zaista da prežive, za opstanak. Jer, nedavanje štednje više nije pitanje ugrožavanja imovinskih prava, to je ugrožavanje života naših građana.“
* * * * *
Grupa od 35 poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH podnijela je zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti člana 47. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo. Ustavni sud je prije nekoliko dana donio Presudu kojom se utvrđuje da stav jedan ovog člana nije u suprotnosti sa Ustavom Federacije, a radi se o stanovima u privatnom vlasništvu.
Time što su nosioci stanarskog prava na tim stanovima svojevremeno stekli stanarsko pravo, ni u kom slučaju ne znači da imaju pravo otkupa tih stanova jer se radi o stanovima u privatnom vlasništvu, koji nisu nacionalizovani. Ustavni sud se odbio izjasniti o stavu dva člana 47 istog zakona, uz obrazloženje da je on već izmijenjen. Naime, izmjene zakona, koje su na snazi od 11. jula, dopuštaju otkup nacionalizovanih stanova, osim ako oni nemaju status legata, vakufa i zadužbina. Međutim, i u tom slučaju postoji mogućnost nagodbe sa vlasnikom stana.
* * * * *
Državna komisija za izbjeglice i raseljene osobe odobrila je općini Bugojno 213.185 konvertibilnih maraka za obnovu stambenih jedinica na području ove općine. Projekat će biti realiziran putem Fonda za povratak, a Služba za obnovu i povratak općine Bugojno uskoro će raspisati javni poziv izbjeglim i raseljenim osobama za podnošenje zahtjeva za dodjelu donacija. Rekonstrukcija kuća biće izvršena po sistemu „ključ u ruke“, a ovim projektom, čija se realizacija očekuje tokom 2007. godine, biće obnovljeno 12 kuća
* * * * *
Vlada Nizozemske donirala je dva miliona maraka, a Vlada Kantona Sarajevo 70.000 maraka za obnovu 60 kuća na području općina Srebrenica, Bratunac i Vlasenica.
Potpisani su prvi ugovori o obnovi kuća iz ovog programa, koji se odnose na raseljene osobe smještene u kolektivnim izbjegličkim centrima na području Kantona Sarajevo. Govori jedan od potpisnika ugovora:
„Zovem se Haris Talić. Živim u kolektivnom centru Ilijašu od 1998. godine. Stvarno je više dosta, krajnje je vrijeme da se vratimo u naša mjesta. Posla nema, ali nečim ćemo se baviti. Od nečega moramo živjeti. Živimo i ovdje, nekako ćemo se snaći i tamo.“
Ministar za rad, socijalnu politiku, izbjegla i raseljena lica Kantona Sarajevo, Hajrudin Ibrahimović:
„Zadovoljstvo mi je da smo danas bili prisutni potpisivanju ugovora s korisnicima. Projekat smo dogovarali negdje prošle godine sa Vladom Kraljevine Holandije. Oni ulažu milion eura. Vlada Kantona Sarajevo, putem Ministarstva na čijem sam čelu, uložila je 70.000 konvertibilnih maraka. Pridružili smo se realizaciji projekta da bi kandidirali naše korisnike koji su u alternativnom smještaju u Kantonu Sarajevo. Projekat se realizira na području općina Srebrenica, Bratunac i Vlasenica. Biće sanirano 60 stambenih jedinica. Obzirom da je najveći broj stanovništva s tog područja u Kantonu Sarajevo, to je za nas vrlo važno. Od 60 stambenih jedinica, 29 će biti sanirano u Srebrenici. Napomenuo sam danas da smo pratili cijeli mandat ove vlade i tražili projekte koji su implementirani na području općine Srebrenica znajući šta ta općina predstavlja za cijelu BiH i obzirom na značajan broj korisnika s tog područja u Kantonu Sarajevo. U ovom trenutku, od 43 korisnika alternativnog smještaja u Kantonu Sarajevo, 20 njih je uključeno u projekat koji se implementira na području općine Srebrenica, a u kojem učestvuje i ovo Ministarstvo, i do kraja godine će se steći uslovi za njihov povratak na to područje. Ja sam istakao danas, obzirom da je sa nama bila koordinator za jugoistočnu Evropu Danskog komiteta za izbjeglice koji implementira ovaj projekat, da je za nas značajno da se aktivnosti na području srebreničkog kraja nastave i dalje, obzirom da, kažem, imamo značajan broj raseljenih s tog područja kako u Kantonu Tuzla tako u Kantonu Sarajevo. Snažno podržavamo namjeru da se područje općine Srebrenica proglasi područjem od posebnog interesa za BiH, gdje bi se planskim i namjenskim sredstvima iz budžeta države finansirala prije svega sanacija ratnih šteta odnosno sanacije devastacija na tom području, a onda i ostali projekti koji će omogućiti ljudima koji se vrate da ostanu da žive na tom području od svog rata. Projekat je, pored sanacije stambenih jedinica, praćen odgovarajućom finansijskom podrškom za održivi povratak, zavisno od afiniteta svakog korisnika, znači da li pomoć u stoci, poljoprivrednim mašinama ili nekoj drugoj aktivnosti.“
Predstavnik Danskog vijeća za izbjeglice Tomislav Zulin:
„Ovdje se radi o projektu koji financira ambasada Kraljevine Holandije milijunom eura i predviđa rekonstrukciju 60 kuća na području srebreničkog kraja – općina Srebrenica, Bratunac i Vlasenica. Ministarstvo Kantona Sarajevo već po drugi put participira, odnosno na neki način pomaže naše projekte i time jedan određeni broj familija približava kriterijima koje treba ispuniti da bi se uopće moglo njihovu kuću popraviti. Kad kažem – približavanje kriterijima, to znači da su neke kuće u tako lošem stanju da ih praktično nema i suma predviđena za rekonstrukciju kuće je mnogo veća nego što bi mogli pokrit. U tim slučajevima je pomoć Kantona Sarajevo, i sa gledišta infrastrukture koja se približava kući i same rekonstrukcije, puno bitna. Mi smo sa njim radili i prošle godine na projektima CARDS-a, znači Evropske komisije. Ovo je, dakle, drugi put da s njima radimo. Sada je to projekt koji financira Kraljevina Holandija. Uz rekonstrukciju kuća, predviđena je i ekonomska pomoć ovim familijama. Predviđamo otvoriti negdje 14-15 radnih mjesta. Dakle, to je jedan dugi proces. Razgovaram osa lokalnim firmama, prolazimo kroz razne biznis-planove i pokušavamo vidjeti bilo koju mogućnost da se ljudima pomogne da na neki način nađu radno mjesto prilikom povratka. Najteži dio projekta je uvijek selekcija korisnika. Mi kao nevladina organizacija, zajedno sa općinom, morali smo proći cijelu onu proceduru koja je zakonom predviđena da bi se zaključila selekcija korisnika. Ona je dugotrajna i tu se mora biti jako trasparentan i pažljiv. Mi smo to sada zatvorili, svih 60 korisnika je odabrano i sada smo u fazi tendera. Tender je raspisan i očekujemo potpisivanje ugovora za rekonstrukciju negdje za 10-15 dana. Znači da bi rekonstrukcija započela početkom osmog mjeseca. Dva mjeseca su predviđeni radovi.“
Zamjenik načelnika Opštine Srebrenica Ramo Dautbašić:
„Sretan sam što će općina Srebrenica imati četiri stambene jedinice više i najmanje petnaestak novih stanovnika. Općina Srebrenica, uz pomoć donatora, u prethodnoj 2005. godini je obnovila više od 200 stambenih jedinica. Mi se nadamo da će ove godine, po našim procjenama i po već iskazanim namjerama za implementaciju niza projekata za rekonstrukciju stambenih jedinica na području općine Srebrenica, ovaj broj biti preko 200. Naravno, ovo nije dovoljno imajući u vidu katastrofalna razaranja koja su se desila u proteklom ratu, gdje je više od 9.000 stambenih jedinica uništeno do temelja. Prošlo je već više od 15 godina da na nekim mjestima ljudi nisu živjeli, tako da je negdje potrebno je izvršiti ne samo obnovu stambenih jedinica, već provesti raščišćavanje, raščistiti prilazne puteve. I na onim putovima koji su bili u vrlo dobrom stanju, 15 godina neodržavanja je napravilo značajna oštećenja. Također, imamo još uvijek mjesnih zajednica koje nemaju struju. U nekim mjesnim zajednicama su obnovljene stambene jedinice, ali struja još uvijek nije uvedena. Tu još uvijek ne vidimo potencijalnog donatora koji će izvršiti rekonstrukciju elektro-napajanja ovih mjesta, jer je to dosta skup projekat. Državno ministarstvo je napravilo određenu proceduru i u tom smislu je bilo realizacije i sa državnog nivoa i sa nivoa federalne Vlade. Pa evo i ovo danas, i na ovakav način kantonalna vlada pomaže Srebrenici i mi joj se u to ime zahvaljujemo. Uglavnom, još uvijek nemamo pravu sliku implementacije određenih projekata u Srebrenici. Razlog tome je što donatori ne dolaze u općinsku administraciju i ne kažu – mi želimo da implementiramo taj i taj projekat, da izvršimo sanaciju 20 stambenih jedinica, taj projekat košta toliko para… Mi prave uvide u to, nažalost, nemamo i onda kruže priče kako je Srebrenica u proteklom periodu dobila značajne sume novca, a općinska administracija nije imala, niti dan danas ima nadležnost da vodi računa i brigu o tome gdje su te sume utrošene. I onda imamo problem sa odbornicima u skupštini opštine Srebrenica, koji negoduju i koji pitaju – zašto, gdje, koliko je uloženo za rekonstrukciju neke stambene jedinice, koliko je uloženo za implementaciju nekog projekta, za rekonstrukciju nekog puta, zašto je tako urađeno, a da nije dovedeno u stanje prohodnosti, odnosno upotrebljivosti i tako dalje. Ja razumijem da je možda bilo malo sredstava kod nekih organizacija i koliko su imale sredstava, toliko su i uradile, ali mi nemamo takvih informacija, da kažemo na primjer – u put u dužini od 10 kilometara smo uložili samo 10.000 maraka i za 10.000 maraka smo mogli uraditi samo to. Onda bih ja mogao da kažem i odbornicima i korisnicima tog puta da je to tako.“
* * * * *
O Danima banjalučke dijaspore, održanim ovih dana, javlja naš reporter Erduan Katana.
Predsjednik Zajednica udruženja građana Banjaluka Muhamed Kulenović:
„Ovogodišnji program manifestacije je bio jako obiman. Bilo je sadržaja i kulturno-zabavnih i sportsko-rekreativnih, ali smo pokušali ugraditi i teme koje su na neki način razvojno-ekonomskog karaktera, kao što je ekonomski forum, kao što je tribina dijaspore – to su pitanja i odgovori sa predstavnicima zakonodavnih i izvršnih organa. Zatim, imali smo jedan okrugli sto na temu ,Neprolazna ljepota čipke‘.“
Sedmicu dana se pjevalo, recitirala poezija, održavale izložbe i sportske manifestacije. Međutim, na ona pitanja na koja bi Banjalučane koji sada žive rasuti širom svijeta, potaklo na povratak ili im olakšalo svakodnevni život u jednom gradu, ni ove godine nisu dobili prave odgovore. Predsjednik Udruženja Banjalučana u Švedskoj Bakir Prlja:
„Prve godine kada su organizovani Dani dijaspore, to je bilo nešto zaista lijepo i obećeavajuće. Tri godine poslije se pokazalo da naša očekivanja nisu ispunjena, da nismo mogli ostvariti ono što smo zamislili. To što mi dođemo i odemo je samo formalnost. Postavlja se čak pitanje da li je to ubiranje nekih jeftinih političkih poena na uštrb suštine koja ovdje nikada nije ostvarena.“
Ni na ovogodišnjoj tribini dijaspore, na kojoj se građani susreću sa gradskim vlastima, nisu dobili zadovoljavajuće odgovore na svoje zahtjeve iz prethodne dvije godine – da se jednom broju ulica i naselja vrate prijašnja imena, da se u povratničkim naseljima uradi više na infrastrukturi i zapošljavanju povratnika, ističe Kulenović:
„Nažalost nije bilo odgovora na ta postavljena pitanja. Odgovori su uglavnom bili da grad ima ograničene materijalne mogućnosti za veće zahvate u infrastrukturi, da je promjena imena dosta složena i da se na tome radi, ali da to traje; što se tiče posla, da su mogućnosti ograničene, da su stara preduzeća devastirana, da ona ne rade, da se počinje ispočetka, da se stvaraju mogućnosti.“
Gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović kaže da grad čini koliko može:
„Što se tiče i skupštine grada i administrativne službe grada, ovdje zaista postoji volja, postoji jedan zakonski okvir u kome se mi krećemo i sigurno je da ovdje nema prepreka da se neka pitanja rješavaju. Ja to ne bih dijelio na područja gdje žive ovi ili oni. Mi u gradu imamo jako puno problema. Evo reći ću vam samo primjer da skoro 40 posto grada nije pokriveno kanalizacionom mrežom i to je veliki problem. Svakako da ljudi žele više i bolje, ali mi takvih primjedbi imamo iz mnogih dijelova grada. Nažalost, mi imamo toliko sredstava koliko imamo.“
Bakir Prlja:
„Mislim da političari u Banjaluci ne rade dovoljno na edukaciji stanovništva, da se zbližimo, da uradimo neke zajedničke projekte – preko Švedske – da bi mogli na neki način da ostvarimo ono što se zove multietničnost i suživot.“
Tako dijaspora traži, gradske vlasti obećavaju, pa sve ostane isto do naredne godine. A u tom čekanju, Bosna i Hercegovina, mnogim njenim građanima postaje sve dalja i dalja. Omer Kulenović:
„Sve ove skandinavske zemlje su nam omogućile jedan fin život tamo. Lijepo nam je. Lijepo je pa vele – lijepo mi je, briga me za druge. Mene je briga za druge. Ove Banjaluke nema nigdje u svijetu, ove ljepote. Ali ne živi se od ljepote. Dajte otvorite fabrike, da se radi.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba